Gljive

Jestive gljive - Suillis grevillei (Arišev sluzavac)



[You must be registered and logged in to see this image.]


 Klobuk –  Narančaste ili crvenonarančaste boje, stariji primjerci mogu
 biti žute boje. Mlad može biti polukuglast, ubrzo otvoren i jako mastan
 (sluzav). Može narasti i do 15 cm.


 Cjevčice – Blijedo žute, kasnije poprimaju zelenkasto žutu boju, ne
 silaze niz stručak, rupice malene, tek kod starih primjeraka malo šire i
 nepravilne.


 Stručak – Boje klobuka, blizu klobuka slabije vidljiva mrežica. Mladi
 Arišev sluzavac na stručku ima karakterističan prsten po kojem je i
 dobio ime (Prstenjak) koji kasnije nestaje.


 Meso – Žute boje, po vlažnom vremenu vrlo vodenasto, blagog okusa i
 mirisa.

 
 Arišev sluzavac (Suillis grevillei) raste krajem ljeta i u jesen gotovo
 isključivo samo ispod ariša. Dobra jestiva gljiva kojoj je prije pripremanja
 poželjno ukloniti kožicu klobuka.


 Slične gljive - Može se zamijeniti sa drugim gljivama iz roda Suillus-a
 no kod kojih nema otrovne gljive.

Nejestive gljive - Baeospora myosura (Mišji repak)

[You must be registered and logged in to see this image.]

 Klobuk –  vodenast, kremasto smeđ, uz rub nešto svjetliji; naraste do 2
 cm, konveksan pa raširen, blago ispupčen


 Lisići –  bjelkasti, poslije potamne; gusti, nejednako dugi, do stručka
 zaokruženo prirasli


 Stručak – svjetlosmeđe boje, kao da je posut brašnom, elastičan, pun
 a kasnije šupalj, naraste do najviše 4 cm


 Meso – blagog okusa i mirisa, tanko, boje klobuka

 
 Mišji repak raste u jesen na smrekinim i borovim češerima. Zbog sitnog
 rasta i zbog svoje konzistencije nema kulinarske vrijednosti. Može se
 zamijeniti sa sličnim gljivama iz roda Mycena ili pak s ranoproljetnom
 jestivom Smrekovom češerkom (Strobilurus esculentus) koja raste
 isključivo na smrekinim češerima.

Uvjetno jestive gljive - Armillaria mellea (Medena puza)

[You must be registered and logged in to see this image.]

 Klobuk – Konveksan dok je mlad, kasnije se raširi, veličine do 10 cm.
 Često pokriven tamnijim čehama koje se po kišnom vremenu izgube.
 Boja Medene puze može dosta varirati, ovisno o supstratu na kojem
 raste, medeno žućkaste do maslinasto zelene pa čak i sivkasto crne
 boje.


 Listići – Gusti, bjelkasti, kod starijih primjeraka smećkaste boje, prirasli
 su uz stručak ili silazeći.


 Stručak – Uglavnom pravilan osim na donjem dijelu koji može biti malo
 zadebljan; čvrst i vlaknast, ispod klobuka ima bjelkast vjenčić odozdo
 pokriven žutosmeđim ljuskicama.


 Meso – Bjelkasto, kod starijih primjeraka smećkasto, bez mirisa, u
 početku blaga a nakon duljeg žvakanja sve lošijeg okusa.


 Raste uglavnom u skupinama na odumrlim panjevima bjelogorice pa i na
 panjevima voćaka u dvorištima i vrtovima. Ponekad se može naći i na
 živom drveću. Česta i u nekim krajevima (Samobor!) čak tržna gljiva, vrlo
 dobre kakvoće. Jestiv samo klobuk, stručak je neprobavljiv. Kod rijetkih
 ljudi može izazvati lakše želučane tegobe zato se smatra uvjetno
 jestivom. Gljivu prije pripreme treba dobro prokuhati!


 Slične gljive - moguća zamjena sa nizom panjevčica koje rastu na
 sličnim mjestima poput otrovne Prave sumporače (Hypoloma fasciculare)
 ili nejestive, gorke Crvenkaste panjevčice (Hypoloma sublateritium).
 (Hypoloma fasciculare) ili nejestivu Crvenkastu panjevčicu (Hypoloma
 sublateritium).

Jestive gljive - Suillis grevillei (Arišev sluzavac)


[You must be registered and logged in to see this image.]


 Klobuk –  Narančaste ili crvenonarančaste boje, stariji primjerci mogu
 biti žute boje. Mlad može biti polukuglast, ubrzo otvoren i jako mastan
 (sluzav). Može narasti i do 15 cm.


 Cjevčice – Blijedo žute, kasnije poprimaju zelenkasto žutu boju, ne
 silaze niz stručak, rupice malene, tek kod starih primjeraka malo šire i
 nepravilne.


 Stručak – Boje klobuka, blizu klobuka slabije vidljiva mrežica. Mladi
 Arišev sluzavac na stručku ima karakterističan prsten po kojem je i
 dobio ime (Prstenjak) koji kasnije nestaje.


 Meso – Žute boje, po vlažnom vremenu vrlo vodenasto, blagog okusa i
 mirisa.

 
 Arišev sluzavac (Suillis grevillei) raste krajem ljeta i u jesen gotovo
 isključivo samo ispod ariša. Dobra jestiva gljiva kojoj je prije pripremanja
 poželjno ukloniti kožicu klobuka.


 Slične gljive - Može se zamijeniti sa drugim gljivama iz roda Suillus-a
 no kod kojih nema otrovne gljive.

Oprezno u šumi! 5 laži o branju gljiva u koje ne smijete vjerovati

Kišno vrijeme pogoduje rastu gljiva u šumama, a samim time velik broj ljudi počinje tragati za ovim slanim plodovima jeseni. Ako se ne razumijete u tematiku, bolje je iste kupiti od sigurnih prodavača hrane, nego se uputiti u šumu i pokušati ubrati omiljene gljive.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nemojte kretati u šumu u potragu za gljivama ako niste stručnjak za ovo područje, ili ne idete s iskusnim gljivarom. U svijetu ovih slasnih jesenskih plodova postoji mnogo opasnih kopija koje je nemoguće razlikovati samo golim okom, pa valja biti oprezan.

Micetizam ili trovanje gljivama može izazvati sve od probavnih smetnji i boli u trbuhu, preko zakazivanja pojedinih organa do smrti, pa je pametnije odustati od berbe, nego riskirati vlastito zdravlje i život.

Nemojte se povoditi niti za ovim narodnim mudrostima u biranju neotrovnih od otrovnih plodova.

1. Izbjegavajte gljive jarkih boja jer su otrovne.


Boja gljive nije nikakvo jamstvo u biranju sigurnih gljiva od onih štetnih za zdravlje, budući da jarke klobuke gljiva imaju i neotrovne vrste. Isto tako nije istina da samo otrovne gljive imaju plavičastu stapku kad ih zarežete, ili će postati ružičaste kad ih nakratko prokuhate u vodi.

2. Možete jesti gljive koje je gricnula već neka šumska životinja.


Iako životinje imaju jake nagone za preživljavanjem u prirodi, nitko vam ne jamči da životinja nije oboljela nakon što je probala gljivu. Također, gljiva koja je sigurna za životinju, ne mora biti i za čovjeka.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Otrovne muhare imaju crveni klobuk s točkicama 

3. Dobra termička obrada uništava otrov u gljivama.


Dobra termička obrada poput pečenja na visokim temperaturama može uništiti salmonelu iz zaraženih namirnica, ali ne i otrov iz svih opasnih gljiva. Neke otrovne vrste nisu osjetljive na promjenu temperature.

4. Gljive koje dobro mirišu su jestive.


Iskustva osoba koji su preživjeli trovanje gljivama govore da otrovne vrste gljiva mogu imati odličan okus, pa ono nije nikakvo mjerilo u procjenjivanju (ne)opasnosti ploda.

5. Jestive gljive imaju okrugao klobuk, a otrovne zašiljen.


Oblik klobuka i njegova veličina također nije jamac sigurnosti kod biranja gljiva. Nije istina da samo jestive gljive imaju okrugao i ravan klobuk, a da otrovne imaju zašiljen klobuk.

(Idesh.hr)

Četkanje vs. guljenje vs. pranje: Kako pravilno očistiti gljive?

[You must be registered and logged in to see this image.]

Postoje tri vrste ljubitelja gljiva: oni koji ih četkaju, gule i peru. Znate li tko ispravnije čisti gljive? Otkrijte više o uklanjanju nečistoća s ovih slasnih plodova jeseni.

Prosper Montagne u francuskoj 'Bibliji gastronomije' Larousse Gastronomique je još 1937. godine savjetovao izbjegavanje ispiranje gljiva kako bi one zadržale njihov puni okus. S obzirom na spužvastu strukturu gljiva, logično je da iste mogu primiti dosta vode i tako razrijediti zemljastu aromu.

Oni koji četkaju
Za uklanjanje nečistoća poput zemlje s površine gljive može se koristiti čista kuhinjska krpa ili obična kuharska četka, a oni strastveniji kuhari služe se specijalnom četkom za gljive. Spomenutim predmetima prljavština se nježnim pokretima odstranjuje s gljive kako bi se očuvao oblik i okus ovog jesenskog ploda.

Oni koji gule
U narodnoj predaji postoji neka zabluda kako se dobar dio otrova u otrovnim gljivama nalazi u klobuku, zbog čega je dobro površinski sloj oguliti s gljive i tako se spasiti od negativnih posljedica konzumacije ovakvog tipa plodova. Ne čudi stoga što neki preferiraju ljuštenje gljiva, uključujući i poznatu kuharsku enciklopediju po imenu Escoffier Cookbook.

Oni koji peru
Iako gljive uistinu 'popiju' vode prilikom pranja, Harold McGee je 1990. godine objavio knjigu The Curious Cook u kojoj je izvršio eksperiment s točnim količinama. Isti je, naime, potopio 252 grama svježih gljiva u vodi, te ih nakon pet minuta ponovo izmjerio. Gljive su upile zanemarivih 6 grama vode, odnosno 1/16 čajne žličice.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Uronite li gljive u vodu, ocijedite ih prije korištenja

(Punkufer.hr)