Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebookGoogle+


Delite | 
 

 Miroslav Krleža

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
neno

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 25095

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


PočaljiNaslov: Miroslav Krleža    Uto 16 Jun - 9:28

Miroslav Krleža (Zagreb, 7. juli 1893. – Zagreb, 29. decembar 1981.) je bio književnik i enciklopedista, po mnogima najveći jugoslavenski i hrvatski pisac 20. vijeka.


Rođen u Zagrebu u građanskoj obitelji niže-srednjega socijalnoga statusa (razdoblje opisano u dojmljivoj prozi "Djetinjstvo u Agramu"), Krleža pohađa vojnu kadetsku školu u Pečuhu.

Još od djetinjstva 1902-1903 je bio prijatelj sa Đurom Cvijićem.[1] Krleža od školskih dana pripada omladinskom revolucionarnom pokretu, kao jedan od intelektualnih vođa hrvatske ljevice.[1] Pripadao je krugu lijevih intelektualaca, kao Đuro Cvijić, August Cesarec, Kamilo Horvatin, Sima Miljuš

Neposredno uoči 1. svjetskoga rata, u doba Balkanskih ratova, Krleža pod utjecajem jugoslavenske ideologije bježi u Srbiju. Godine 1913. prekida vojni studij u peštanskoj Ludovicejskoj akademiji. Preko Pariza i Soluna dolazi u Srbiju s nakanom da bude dobrovoljac u srpskoj vojsci. Osumnjičen je kao špijun i srbijanske ga vlasti protjeruju. Vraća se u Austro-Ugarsku i u Zemunu biva uhićen na osnovi tjeralice Ludoviceuma. Godine 1915. mobiliziran je kao domobran i poslan na bojišnicu u istočnoj Europi (Galicija) gdje doživljuje Brusilovljevu ofanzivu. Na bojištu je kratko vrijeme, a ostatak rata provodi po vojnim bolnicama i toplicama zbog slaboga zdravstvenoga stanja, a i objavljuje prve književne i novinske tekstove.
Po stvaranju Kraljevine SHS Krleža se, fasciniran Lenjinom i sovjetskom revolucijom, angažira u komunističkom pokretu novonastale države i razvija snažnu spisateljsku djelatnost: u to je doba, gotovo do Radićeva ubojstva, pisao srpskom ekavicom, kao i niz drugih hrvatskih pisaca (Šimić, Ujević, Cesarec, Majer, Cesarić, Donadini, Andrić..). Već je potkraj dvadesetih godina prošlog stoljeća dominantan lik u književnom životu jugoslavenske države, a neka od najsnažnijih ostvarenja na svim poljima (poezija, roman, drama, esej, memoarska proza, polemike i publicistika, novelistika) objavljuje u tridesetima, u vrijeme jačanja desnih i lijevih totalitarizama.





Đuro Cvijić, jedan od najboljih Krležinih prijatelja iz detinjstva, ubijen u Staljinovim čistkama.
Krleža postaje izrazito kritičan prema Staljinu u vreme velike čistke, kada je Staljin iskorijenio većinu stare boljševičke garde, i pobio jugoslovenske komuniste, Krležine prijatelje koji su potražili utočište u komunističkoj obećanoj zemlji. Rodoljub Čolaković je zapisao Krležine stavove o staljinskim proce­sima 1936. godine, prilikom razgovora u Krležinom stanu:

Wikicitati „Još ljetos, kad smo razgovarali o procesu u Moskvi, Krleža je oštro osuđivao Staljinovu politiku. Pogotovu je bio oštar te večeri govoreći o nečovječnosti i političkoj štetnosti pogubljenja istaknutih ljudi Boljševičke partije i bliskih Lenjinovih suradnika. Upitao me: ’Ajde reci bi li Lenjin tako postupao sa onima koji ise s njim ne slažu, jer valjda ne vjeruješ da ima zrna istine u onome što je Višinski lajao na procesu. Zašto ih Staljin nije prognao u Sibir i učinio ih neškodljivim, nego im skida glave za izmišljene krivice?’[2]“
(Rodoljub Čolaković)

Zgađen nad svim opcijama koje su bile na političko-ideološkom meniju – od liberalno-imperijalnih sila, preko nacističkog i fašističkog totalitarizma kojeg je dobro procijenio kao slijepu ulicu civilizacije do Staljinove diktature (početni entuzijazam o planiranom društvu socijalne i nacionalne pravde splasnuo je u srazu sa stvarnošću realsocijalizma), Krleža je 2. svjetski rat dočekao praktički usamljen i posvađen s prijašnjim sudruzima iz KPJ.

Ubrzo nakon proglašenja NDH Miroslav Krleža biva od gestapa uhapšen, ispitivan i zlostavljan dok će u samom zatvoru biti vređan od uhapšenih komunista koji ga optužuju da je trockist. [3]. Na kraju zahvaljujući utjecajnim prijateljima Krleža neće biti pogubljen nego pušten tako da će po riječima Stanka Lasića on postati trajni NDH talac. [4]. Tokom prvog mjeseca NDH biva uhapšena i Krležina žena Bela koja će također biti puštena iz zatvora. Tokom sledeće 4 godine on živi povučeno u strahu za svoj život pod direktnom zaštitom ustaškog ministra Đure Vranešića dok njegova žena postaje jedna od najvećih tadašnjih kazališnih zvijezda. Od početka 1942 godine pa sve do kraja postojanja NDH dijela Miroslave Krleže su zabranjena, a do jedinog njegovog spominjanja u medijima dolazi krajem godine kada se on našao na popisu izbranih hrvatskih pisaca čija dijela će fašistička Italija prevesti na svoj jezik [5].

Prema memoarskim izvorima, partizani su željeli Krležu za potpredsjednika AVNOJ-e.[6]

Nakon kapitulacije Italije Krleža biva priveden na sastanak s Pavelićem koji mu nudi razne najviše kulturne funkcije u državi što sve će on odbiti [7] i vratiti se u svoj de facto pritvor. Nakon propasti NDH i obnove Jugoslavije zahvaljujući svom utjecaju Krležinoj ženi Beli neće biti suđeno na "sudu časti", ali on neće biti u stanju spasiti Đuru Vranječića koji je bio istovremeno NDH ministar i agent gestapa. [8]

Te 1945. godine u komunizam razočarani Krleža odmah ima prvi poratni susret s Titom koji mu kaže:"S tobom polemika neće biti, a partijski staž ti se priznaje od početka". U tadašnjoj Jugoslaviji samo su ministri vanjskih poslova, policije i vojske i Krleža mogli doći Titu bez ikakve najave ili razloga kada god požele. Sve u svemu on je imao zamerke na novi jugoslovenski sistem, ali ga je bez obzira na to aktivno i iskreno podržavao. [9] Već 1946. godine Krleža je jedan od obnovitelja Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti čiji postaje podpredsednik, ali njegova dela se ne objavljuju zbog protivljenja dela partije na čelu s Đilasom.
Sve se menja ubrzo nakon rezolucije informbiroa kada zbog svojih predratnih književnih svesci njegov ugled u komunističkoj partiji naglo raste. U klimi liberalizacije on pokreće 1950. Jugoslavenski leksikografski zavod, današnji Leksikografski zavod Miroslav Krleža, čiji postaje predsednika, već 1952. godine nakon ljubljanskog referata kojim žestoko osuđuje književni smjer socijalističkog realizma on postaje nedodirljiva književna veličina. Ono što je u jugoslovenskoj politici bio Tito to je u književnosti od tada Krleža [10]. Godine 1967. potpisuje "Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika" (vidi Hrvatski jezik), što je dovelo do njegove ostavke u Centralnom komitetu SKH nakon hajke na "nacionalizam" izražen, navodno, u tom dokumentu. U doba Hrvatskoga proljeća simpatizirao je zahtjeve proljećara, no povukao se kad je postalo očito da je Tito odlučio slomiti hrvatski nacionalni pokret (jedina Krležina uspješna intervencija smanjivanje zatvorske kazne Tuđmanu). Do kraja života djeluje u Leksikografskom zavodu, a zadnje godine provodi narušenoga zdravlja i poluparaliziran. To je razdoblje Krležina života iscrpno prikazano u nekonvencionalnim višesveščanim monografijama njegova Eckermanna, Enesa Čengića.








Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 25095

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


PočaljiNaslov: Re: Miroslav Krleža    Uto 16 Jun - 9:32

Miroslav Krleža – Misli i citati


[*]Bio sаm prilično sаm, аli usаmljenost još uvek nije dokаz dа čovek nemа prаvo.
[*]Bog je čudesnа i strаšnа reč, nаstаlа od strаhа pred smrću.
[*]Dа bi vršio vаljаno svoj zаnаt, pisаc morа imаti mogućnost dа bude u neku ruku disident, pа čаk i defetist, u odnosu nа držаvu i institucije, nа nаciju i аutoritete. On je rаzmetni sin koji se vrаćа svom očinskom ognjištu sаmo dа bi mogаo od njegа ponovo otići. Negаcijа je njegov fаmilijаrni oblik prihvаtаnjа svetа.
[*]Evropа je dаnаs kućа sаmotnа u kojoj Zločin spi.
[*]Gde nаivni su oni glupi dаni kаdа smo, dаvno tome, sаnjаli o leopаrdski, zmijski otrovnoj, o zlаtnoj, čudnoj, tаjаnstvenoj Evropi? (…) Evropа leži mrtvа. “
[*]Govoriti o stаrim srаmotаmа uvek je poučno …
[*]I mjesečinа može biti pogled nа svet.
[*]Jedno je kosmopolitskа literаturа zаpаdnih velegrаdа, а drugo političkа stvаrnost porobljenog nаrodа kojem pripаdаš. Nije isto pisаti liriku kаo kolonijаlno fijаkersko kljuse koje sа svojim nаrodom tegli tuđe fijаkere: Lа mаrkuise sorti а cink heueres “ili se vozikаti u kočiji kаo prаvа аutentičnа mаrkizа . “
[*]Jа sаm previše rаdoznаo, previše obijesаn, dа bih sebi mogаo dopustiti jedаn grubi odgovor. Bog je jedаn grubi odgovor, jednа nedelikаtesа sprаm nаs mislilаcа – u osnovi čаk nаprosto jednа grubа zаbrаnа zа nаs: imаte ne misliti!
[*]LJubаv ljudi loču, nаžаlost, а ljubаv nije pivo, ljubаv je nаdаhnuće.
[*]LJubаv nije veštinа. To je pitаnje dаrа kаo i poezijа.
[*]LJubаv premа Jednome ostаvljа dovoljno prostorа zа mržnju premа mnogim drugimа.
[*]LJudi čitаju kаko hoće dа čitаju, а ne kаko je nаpisаno.
[*]LJudi koji jedаn jezik govore i čitаju iste novine zovu se dаnаs nаcije “i hoće dа su zаjedničkog poreklа, а to ipаk ni uz nаjgore fаlsifikovаnje nije uspelo.”
[*]LJudi se međusobno vаrаju, lаžu jedni drugimа u lice, obmаnjuju se lаskаnjem i prozirno pretvorljivim udvаrаnjem, а to im često pošteno ljudski izgledа nesrаzmerno hrаbrije, nego dа jedni drugimа kаžu golu istinu.
[*]LJudi su više glupi i nesrećni nego što su krivi.
[*]LJudskа glupost je neizmernа.
[*]-Mi dаnаs nijesmo više što bejаsmo ko decа, mi dаnаs znаmo jedno, а to je to što imаmo: poezijа dа nije zlаtnа ribicа u Hristаlnome lаncu tihe lirske sobe, ni tаmjаn slаtkih reči u gubici krvnikа. (Evropа godine hiljаdu devet stotinа četrdeset i druge)
[*]Mi poštujemo i štitimo svа nаgomilаvаnjа moći, jer se nаdаmo jednom ih nаslediti. I zločin je nаd njimа.
[*]Može se kаd se hoće, аko se hoće tаko dа pucаju kosti onimа koji tаko neće.
[*]Može se, kаd se hoće, аko se hoće tаko, dа pucаju kosti onimа koji tаko neće.
[*]Mrаk i nаjružniju ženu pretvаrа u zаgonetnu lutku.
[*]Mаjkа u sinu obično ljubi više sаmu sebe, nego sinа.
[*]Nemа ničeg komičnijeg od oženjenog filozofа.
[*]Postoje dvа stаblа ljudske spoznаje: čulnost i rаzum.
[*]Prvim od njih stvаri primаmo, а drugim zаmišljаmo.
[*]Prаvi muškаrаc želi dvoje: opаsnost i igru. Zаto želi ženu kаo nаjopаsniju igrаčku.
[*]Reči … spаjаju ljude kаo mostovi, stvаrаjući u isto vreme između čovekа i čovekа nepromostivosti vrlo često dublje od nаjmrаčnijeg ponorа.
[*]Svi mi nosimo zаstаve, аli su nаjteže borbe u sutonu kаd se osjećаju sаkriveni zаkoni životа kаo olovo i kаdа je težа teškа kаo grob. (Monolog gnjilа čovjekа – lirski motivi u prozi)
[*]Svаko prezirаnje polnog zivotа, svаko zаgаđenje istog pojmom nečist “jest čаk zločin sprаm životа – jeste onаj nа sopstveni greh protiv svetog duhа životа.”
[*]Tebi, o, gluposti ljudskа, udаrаm himnu o bubаnj, (…) Dаnаs pаseš ko krаvа nаd grobom glupe Evrope, ne umijući drugo nego mаhаti repom.
[*]Usаmljenost još uvek nije dokаz dа čovek nemа prаvo.
[*]Vrednost nekog čovekа trebа dokаzivаti kаkvа prаvа on sebi sme uzeti: izjednаčаvаnje “se zbivа iz neuvаžаvаnjа viših prirodа i zločin je nаd njimа.








Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miroslav Krleža    Čet 18 Jun - 8:24

"Govoriti o starim sramotama uvijek je poučno…"
"I mjesečina može biti pogled na svijet."
"Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu. "
"Ljudska glupost je neizmjerna."
"Može se, kad se hoće, ako se hoće tako, da pucaju kosti onima koji tako neće."
"Mrak i najružniju ženu pretvara u zagonetnu lutku."
"Riječi... spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."
"Zakoni stoje slijeva i zdesna
ko granitne stijene visoko do neba.
I tako čekam da se sve raspline:
te granitne stijene, ta smrt na logu,
da kažem zbogom svijetu, čovjeku i bogu." (Čovjek osuđen na smrt)
"Svi mi nosimo zastave, ali su najteže borbe u sutonu kad se osjećaju sakriveni zakoni života kao olovo i kada je teža teška kao grob." (Monolog gnjila čovjeka - lirski motivi u prozi)
"Evropa je danas kuća samotna u kojoj Zločin spi
"Bijeda se vuče blatom, krvavi bagoš pljuje,
ugriz je bijede bijesan ko ugriz krvave kuje." (Mržnja)
"Tebi, o, gluposti ljudska, udaram himnu o bubanj,
Danas paseš ko krava nad grobom glupe Evrope,
ne umijući drugo nego mahati repom." (Tebi, o, gluposti ljudska; 1919.)
Gdje naivni su oni glupi dani
kada smo, davno tome, sanjali
o leopardski, zmijski otrovnoj,
o zlatnoj, čudnoj, tajanstvenoj Evropi?
Evropa leži mrtva."
"-Mi danas nijesmo više što bijasmo ko djeca,
naivna, glupa, lirska, slijepa djeca;
mi danas znamo jedno, a to je to što znamo:
i logika da ima giljotinu."
"-Mi danas nijesmo više što bijasmo ko djeca,
mi danas znamo jedno, a to je to što imamo:
poezija da nije zlatna ribica
u kristalnome lancu tihe lirske sobe,
ni tamjan slatkih riječi u gubici krvnika."








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 45990

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


PočaljiNaslov: Re: Miroslav Krleža    Pet 25 Nov - 19:03

" Borba perom spada u najveca junastva."
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 45990

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


PočaljiNaslov: Re: Miroslav Krleža    Sre 19 Apr - 13:05

'Mnogopoštovanoj gospodi mravima' -
 posljednji intervju Miroslava Krleže





Iako on sam nije imao posebno visoko mišljenje o Hrvatima i hrvatskom mentalitetu, te je ispisao stranice i stranice polemika, pa čak i uvreda na račun istoga, Krleža se sigurno ne bi žalio na svoj status najvećeg i najboljeg. Uostalom, za života ga je sam djelomično izgradio, koristeći za to i svoje blisko prijateljstvo s Josipom Brozom Titom. Zato je Krleža bio jedini u mogućnosti početkom pedesetih godina prošlog stoljeća osloboditi tadašnju jugoslavensku umjetnost politički nametnutog diktata socrealizma, jednako kao što je osnovao i jednu od važnijih institucija humanističke znanosti na ovim prostorima, leksikografski zavod koji danas nosi njegovo ime.
S druge strane se Krleža nadvio kao težak oblak nad cijelu hrvatsku književnost, pa nije ni čudo da su se njegovi osporavatelji javili, ponajviše nakon piščeve smrti. Danas je pak svestrani autor, koji je s jednakim uspjehom pisao dramu, poeziju i prozu, ponajviše lektirni pisac, nad čijim se Filipom Latinoviczem muče generacije srednjoškolaca. Miroslav Krleža je postao svojevrsni književni spomenik, a njegovo opsežno djelo kao da je u stadiju dugog zimskog sna. Svi su svjesni da je ono neodvojivi i važan dio hrvatske kulture, no tek rijetki znaju što bi danas s Krležom. Zbog toga svakako treba pozdraviti pojavljivanje knjige «Mnogopoštovanoj gospodi mravima» u izdanju Naklade Ljevak. Iza krležijanskog naslova krije se zapravo posljednji veliki intervju koji je ovaj pisac dao medijima, i to beogradskom radijskom novinaru Milošu Jevtiću.



Godina je bila 1977. kada se Jevtić obratio Krleži s molbom za intervju u emisiji «Gost Drugog programa», u kojima je ugošćavao poznate kulturne radnike, kako se umjetnike ove ili one vrste nazivalo u SFRJ. Jevtić je prvo napisao pismo u kojem objašnjava zašto želi raditi intervju s Krležom, koji pod stare dane inače nije često nastupao u javnosti. Uskoro je dobio i odgovor: «Jednog dana me zvala tajnica glavnog urednika i kaže da me zove drug Krleža. Mislio sam da će mi se javiti neka njegova tajnica i odbiti intervju. No, na drugoj strani veze je bio on sam, što me iznenadilo. Krleža mi je rekao da je dobio moje pismo, no da ne želi razgovarati, jer ionako ima, kako je rekao, 77 ponuda za intervju. Dodao je da nije on tvornica intervjua!»
Kao svaki dobar novinar, Miloš Jevtić nije imao namjeru tako lako odustati, pa se poslužio i malim lukavstvom kako bi od Krleže dobio intervju. Naime, ponudio je, po savjetu Stipe Šuvara, intervju Beli Krleži, koja je s konačnim rezultatom bila vrlo zadovoljna, pa se onda i njen suprug počeo premišljati. Jevtića je onda upitao o tome kako bi cijeli intervju tehnički izveli, između ostaloga i zbog toga što je jedan bio u Zagrebu, a drugi u Beogradu: «Krleža je pitao je li moguće da netko drugi čita njegove odgovore. Rekao sam da jest, a on je onda predložio Radu Šerbedžiju, što je meni itekako odgovaralo, jer je on tada bio na vrhuncu popularnosti.» Nakon što je dogovoreno da Krležine odgovore čita njegov omiljeni glumac, Jevtić se počeo i ozbiljnije pripremati za sam intervju, koji se konačno dogodio dvije-tri godine nakon prve molbe. Pročitao je razgovore koje je s piscem vodio Predrag Matvejević, a na kraju se pokazalo da se Krležu ima svašta za pitati, ali i da on ima svašta za odgovoriti: «Kada je konačno prihvatio razgovor, Krleža se potpuno opustio. Jednom me je čak nazvao u četiri sata u noći da me nešto pita. Na kraju je razgovor s njim emitiran u rekordnih osam dijelova, dakle emitirao se osam tjedana.»




Iscrpnost Jevtićevog intervjua s Krležom, kojem je pisac pristupio s potpunom otvorenošću, kada je na razgovor konačno pristao, vidljiva je i u njegovom tiskanom izdanju. «Mnogopoštovanoj gospodi mravima» tako broji tristo stranica, a u Krležinim odgovorima se mogu naći i citati iz njegovih prethodno objavljenih tekstova. U vrijeme emitiranja intervju je bio kulturna senzacija, prisjeća se Jevtić: «Slušatelji su se javljali i postavljali pitanja. Mislili su valjda da Krleža sjedni negdje u studiju i piše sve te odgovore. Poslije emitiranja se javilo nekoliko novina koje su htjele objaviti intervju. Pitao sam Krležu je li to u redu, a on je preporučio Borbu.» Izbor Borbe, napominje Jevtić, nije bio slučajan, jer je bila riječ o socijalističkom dnevnom listu koji je uvijek bio pomalo izvan partijske pravovjernosti.  Miroslav Krleža, do samog kraja bio uvjereni komunist, preminuo je godinu dana nakon emitiranja ovog intervjua, tako da nije bilo vremena za uobičajene kontroverze koje je ovaj pisac izazivao. Iz današnje perspektive fascinantno je zato čitati što je o Jugoslaviji, koja je tada brojala prve mjesece nakon Titove smrti, mislio jedan od njenih vodećih intelektualaca. Naravno, Krleža je najmanje od svega pričao o politici, a mnogo više o umjetnosti i životu kao takvom, otkrivajući se i na neke nove načine.
...............
dnevnikulturni.info
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Miroslav Krleža    

Nazad na vrh Ići dole
 
Miroslav Krleža
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Bitka kod Bistrice Lesne - Miroslav Krleža
» Miroslav Krleža
» Miroslav Brück
» Miroslav Antić
» Miroslav Mika Antic - MIT O PTICI
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Umetnost i Kultura :: Književnost-