Miroslav Kraljević, retrospektiva,
Moderna galerija, Zagreb, 19. prosinca 2013–6. travnja 2014.
Vrhunski slikar hrvatske moderneSonja Švec Španjol
Unatoč izraženom senzibilitetu i naglašenom nemiru, Kraljević se dobro osjećao gdje god je boravio – upoznavao je svijet brzo, u hodu, bilježeći ono što je u tom trenu zaokupljalo njegovu pozornost. Izoštrenim osjetilima upijao je vizualni identitet prostora, mirise i okuse te atmosferu mirnoga seoskoga života i užurbanost zanesenog velegrada
Retrospektivna izložba Miroslava Kraljevića organizirana u povodu stogodišnjice smrti jednog od naših najvećih slikara i utemeljitelja hrvatske moderne, svečano je otvorena u listopadu, u nešto manjem opsegu u Požegi, dok će u prosincu zagrebačkoj javnosti biti predstavljen izbor od 190 izložaka, umjetničke i arhivske građe.
Ovo je druga retrospektivna izložba Miroslava Kraljevića nakon izložbe održane davne 1961. Izbor Požege za otvaranje izložbe posveta je zavičajnoj sredini, u kojoj je Kraljević često boravio družeći se sa stričevima, tetom i ostalom rodbinom, s kojom je bio veoma blizak te ju je ovjekovječio na platnima.
[You must be registered and logged in to see this image.]Bonvivant, 1912.Antologijski i retrospektivno organizirana izložba pruža uvid u slojevitost Kraljevićeva opusa koji je nastao u kratkom razdoblju zbog prerane smrti. Izložena djela koncentracija su silnica domaćih i svjetskih utjecaja, smjernica i gibanja uobličenih u jedinstvenost Kraljevićeve osobnosti.
Unatoč bogatoj stručnoj književnoesejističkoj i biografskoj građi o životu i stvaralaštvu Miroslava Kraljevića, ovoj retrospektivnoj izložbi prethodila je samo jedna retrospektiva 1961. i tek malen broj monografskih izložbi. Opsežan katalog koji prati aktualnu retrospektivu nudi revalorizaciju dosadašnjih pregleda stvaralaštva i života Miroslava Kraljevića, zasnivajući se na relevantnoj literaturi naših uglednih stručnjaka kao što su Vera Horvat Pintarić, Igor Zidić te Kraljevićevih suvremenika A. G. Matoša, A. B. Šimića, Miroslava Krleže i Artura Schneidera.
Miroslav Kraljević bio je vrhunski promatrač, lako se fokusirao na pojedinačno i konkretno, bilo da je riječ o detaljima pojedinog ambijenta ili tipologiji ljudskoga karaktera. Bilježio je svijet oko sebe – život ulice, parkove, kavane, krčme i bordele te razne profile ljudi, poput građanina, boema i razvratnika. Najčešći motiv bile su mu žene – lijepe dame i kokete, koje često na poleđini papira postaju razvratne prostitutke. Dualizam umjetnikova karaktera prožima njegov cjelokupni opus – skice, crteže, slike, skulpture. Stalna borba između ljubavi i smrti prožimala je tu senzibilnu nemirnu dušu. Njegova umjetnost bila je svjedočenje njegova života.
Naši ljudi i krajeviPortreti obitelji i rodbine svjedoče o dubokoj povezanosti s domom i obitelji; motivi domaćih životinja i veduta krajolika vezanost uz djetinjstvo i čest boravak u Požegi; interijeri krčmi, kavana i bordela govore o prostorima u kojima je boravio; parkovi i prizori s ulice o doživljaju velegrada koji ga je u potpunosti obuzeo. Svijet koji ga je okruživao bilježi ozbiljnije i klasičnije na slikama, dok doza humora prožima intimne dnevnike skica i crteža, često prepunih satire i cinizma. Unatoč izraženom senzibilitetu i naglašenom nemiru, Kraljević se dobro osjećao gdje god je boravio – upoznavao je svijet brzo, u hodu, bilježeći ono što je u tom trenu zaokupljalo njegovu pozornost. Izoštrenim osjetilima upijao je vizualni identitet prostora, mirise i okuse te atmosferu mirnoga seoskog života i užurbanost zanesenog velegrada.
[You must be registered and logged in to see this image.]Autoprtret, 1912.Zavičajni svijet često je prisutan u slikama Miroslava Kraljevića putem karakterističnih motiva seoskoga života. Slikao je požeške krajolike, prostorije obiteljskog doma i dvorišta u kojem je često boravio, niz domaćih životinja od konja i bikova do kokoši i patki, a najintimniji pristup ostvario je u portretima obitelji i bliže rodbine. Navedene teme slikao je iz neposredne blizine boraveći tijekom školovanja sva tri ljeta u Požegi.
Na Kraljevićeve prikaze životinja najviše su utjecali njemački animalisti, minhenski profesor Heinrich von Zügel i prijatelj Rudolf Schramm-Zittau, te poznati hrvatski animalist Nikola Mašić. Od životinja najčešće je slikao konje, često u štali u bočnom položaju, pognute glave dok jedu sijeno. Životinje oblikuje koloristički, naglašavajući pritom njihovu snagu. Slično pristupa u oblikovanju
Bika iz 1911. Riječ je jednoj od najuspješnijih animalističkih slika u hrvatskom slikarstvu, ističe jedna od autorica kataloga aktualne izložbe Dajana Vlaisavljević. Prikaz lišen deskripcije ekspresivnim nanošenjem boje gradi vjernu anatomiju slavonskoga bika. Dok su prikazi domaćih životinja zasnovani na isticanju ljepote i fizičkih karakteristika pojedine vrste, portretiranju svoga psa Paše Kraljević pristupa posve drugačije. Riječ je o životinji koju umjetnik izrazito voli, što je vidljivo na
Autoportretu sa psom iz 1910. Stavljajući psa u prvi plan umjetnik ističe njegovu pojavu oker tonalitetom krzna čiju toplinu pojačava duboko crnilo elegantnog odijela u pozadini. Položaj ruke na psu govori o privrženosti i toplini njihova odnosa.
.................matica.hr[You must be registered and logged in to see this image.]Zrelo voce, 1912.
Ned 4 Maj - 0:31
