Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebookGoogle+


Delite | 
 

 Mitologija Mezopotamije

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
Abu Dabi

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 131063

Učlanjen : 07.04.2011


PočaljiNaslov: Mitologija Mezopotamije   Uto 5 Mar - 2:55

Mitologija Mezopotamije

Uvod

[You must be registered and logged in to see this image.]


Tokom 2000 godina drevni mezopotamski mitovi bili su gotovo posve zaboravljeni. Sacuvano je nekoliko njihovih iskrivljenih prikaza sto su ih napisali klasicni pisci na grckom i latinskom, a nekoliko ih se puta usputno spominje u Bibliji; no predajom su se pripovijesti bespovratno pobrkale. Prvi su ih put zabiljezili izvorni mezopotamski pisari, pisuci na gilnenim plocicama na sumerskom ili akadskom jeziku, a oba su se jezika sluzila slozenim, takozvanim klinastim pismom (u obliku klina). To je pismo izaslo iz upotrebe tokom posljednjih stoljeca p.n.e., pa sumerska i akadska knjizevnost nisu bile otkrivene sve dok evropski naucnici nisu u 19. vijeku desifrovali klinasto pismo.[/font][/justify]
Uprkos desifriranju, sumerski i akadski jezik nije bilo lako razumjeti. Cak i danas nema pouzdana i cjelovita rjecnika tih jezika, a svi prevodi objavljeni prije 1939. godine, gotovo su zasigurno nepouzdani .Posljednjih su godina jezicna istrazivanja uveliko napredovala i arheolozi su u rusevinama mezopotamskih gradova otkrili mnostvo ispisanih plocica. Vazno je imati na umu tu promjenjivost situacije, jer ce tokom narednih desetljeca nase ce se znanje uveliko prosiriti.
Prvi pismeni stanovnici Mezopotamije nazivali su svoju zemlju Sumer i zvali su se Sumerani. Cini se da su doseljenici, iako jos nije izvjesno odakle su dosli. Mozda su priblizno 3500 godina p.n.e. naselili na najistocnijem dijelu svijeta gdje se govorilo semitskim jezicima. Sumerski nije bio semitski jezik, ali se pismo kojim se sluzio doskora stalo upotrebljavati za dosad nepisani semitski jezik nazvan akadski. na hiljadama sacuvanih plocica moguce je rekonstruisati nesto od onoga sto su ljudi vjerovali o bogovima, iako ne mozemo biti sigurni u dublji smisao tih vjerovanja ili, pak, koliko su ona bila rasprostranjena u mezopotamiji. Drugu poteskocu predstavlja odvajanje sumerskih od semitskih elemenata jer se cini da je mijesanje tih dviju kultura uticalo na sadrzaj mitova.








[You must be registered and logged in to see this image.]


Poslednji izmenio Abu Dabi dana Uto 5 Mar - 3:18, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Abu Dabi

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 131063

Učlanjen : 07.04.2011


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Uto 5 Mar - 2:57

Stvaranje i potop

Najrasireniji poznati mezopotamski mit odnosi se na potop kojeg su poslali bogovi kako bi unistili svekoliki zivot na zemlji. Mezopotamska verzija je veoma slicna biblijskoj pripovjijesti , ali je napisanan u stihu a ne u prozi. Cetvero bogova sudjelovalo je u pripremanu potopa, i svi nose sumerska imena: Anua se opisuje kao "oca", Enilila kao "savjetnika, Ninurtu, Enilova sina, kao "nositelja prijestolja", a Ennugia kao "nadzornika kanala". Peti bog, poznat pod imenom Ea, otkrio je tajni plan covjeku zvanom Utnapistim i kazao mu da igradi brod kako bi se spasio.

Utnapistim je izgradio brod strogo se pridrzavajuci mjera koje mu je dao bog. Snadbjeo ga je sivm vrstama zaliha, ukljucujuci srebro i zlato, i smjestio unj svoju porodicu i nekoliko zvijeri. Tada je nastupila strasna oluja koja je cak zastrasila i bogove na nebu. "Bogovi su se skutrili poput pasa, scucurivsi se uz vanjske zidine.".

Potop je trajao sedam dana i noci. Kad je zavrsio i brod se zaustavio na nekoj planini, Utnapistim prvo oslobodi golubicu, potom lastavicu i tada gavrana. Prvo dvoje mu se vratilo, ali gavran nije, sto je znacilo da se voda povukla. Utnapistim je prinio zrtvu i na obred pozvao sve bogove izuzev Enlila, jer je on bio najodgovorniji da je doslo do potopa. Enlil bijase ljutit da je bilo ko prezivio, ali je ipak pristao da posveti Utnapistima i njegovu zenu rekavsi da ce postati ravni bogovima. Nakraju, Utnapistim je odveden da zivi na udaljenu mjestu "na uscu rijeka".

Daljnje obavijesti o bogovima spomenutim u tom mitu poticu iz drugih izvora, a posebno iz mita o stvaranju. U njemu se Anua opisuje kao potomak drugih dvaju bogova, Ansara i Kisara, a kao Nudimmudova oca koji se zove i Ea. Svi su oni opisani kao "veliki bogovi", jer predstavljaju prvu grupu potomaka prabogova Apsua i Tiamatu. U tome dvojstvu, Apsu predstavlja masu svjeze vode za koju se vjerovalo da nalazi ispod zemlje i iz koje isticu izvori i rijeke, a Tiamat masu morske vode oko zemlje.

Veci dio pripovijesti toga mita ne govori mnogo o stvaranju svijeta, vec naglasava postojece neprijateljstvo medju razlicitim skupinama bogova. Opisane su dvije bitke. U prvoj Ea porazava Ansara, a u drugoj, o kojoj zavisi cjelokupna pripovijest, Marduk ubija prazudoviste Tiamatu i od njezina tijela stvara svijet. Marduk je nacionalni bog Babilonije i nakon njegove pobjede podignuto je svetiste - "prebivaliste Marduka, Enilila i Ea". Ocigledno velicanje Marduka u mitu odrazava pohvalu za dostignuca Babilona kao drzave. Junackom je bogu dodijeljeno pedeset pocasnih naziva, Anilil mu je udijelio posljednji - "gospodar zemalja". kad je to bilo ucinjeno, Ea je progovorio u cast pobjednika.

On cije su ime proslavili njegovi oci

Zasigurno je postao poput mene; ime ce mu biti Ea.

On ce vrsiti sve moje raznovrsne obrede

I izvrsavati sve moje naredbe
.

Kazivanje toga mita smatralo se patriotskim cinom, sto potvrdjuje druga plocica koja opisuje obred kojim su Babilonci proslavljali Novu godinu. Proslava je trajala jedanaest dana, i cetvrtoga dana svesteniku je propisano da kazuje taj dugi mit o stvaranju koji se sastojao od vise od hiljadu redaka teksta. Nije to jedini tekst koji je trebalo reci, ali se cini da je bio jedan od najvaznijih. Ocekivalo se da kralj pisustvuje obredu, a citanje mita o Mardukovu uspjehu trebalo je, cini se, izrazavati nadu o uspjesnu nadolazecu godinu. I, doista, ako iz nekih razloga kralj ne bi prisustvovao svecanosti, smatralo se to losim znakom za buducnost.









[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Abu Dabi

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 131063

Učlanjen : 07.04.2011


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Uto 5 Mar - 2:59

Pločice sudbine


Marduk je posjedovao "plocice sudbine" i to je bio jedan od simbola njegove moci i ugleda. Iako nije jasno sta su zapravo bile (mozda simbol kraljevskog ugleda), postiji pripovijest prema kojoj ih je navodno ukrala tajanstvena ptica zvana Zu. Plocice na kojima je zapisanan pripovijest o tome veoma su ostecene, ali je iz onoga sto je preostalo vidljivo da je ankon gubitka plocica sudbine medju bogovima zavladala krajnja pometnja.

Njihov savjetnik, otac Enilil ostao je bez rijeci,

Pojavila se zasljepljuca svjetlost, zavladala tisina,

Cijela skupina manjih bogova bila je uznemirena,

Sjaj je svetista potamnio.

Anu odluci stupiti u akciju i rece da ce ime bilo kojeg boga koji uspije ubiti Zu postati vecim od svih. Najprije su se obratili Adadu, bogu oluje, ali on se nije htio boriti sa strasnom pticom. Pozvali su Gibila, boga vatre, i Saru, "Istarinu prvorodjenicu", koja je takodje odbila da se sukobi sa pticom. Na tom je mjestu tekst toliko unisten da ga nije moguce sa sigurnoscu prevesti; stoga ne mozemo resi ko je nakraju bio izabran da se suprotstavi Zu. Na nekim se plocicama spominje Ninurtu. Prema nekim predanjima, Mardukovo se ime povezuje sa pobjedom nad Zu.

Posljednjeg izazivaca, ma ko on bio, govorom je ohrabirila boginja koja se ponekad naziva Makh, ili Nanse (sto moze biti drugo ime za Istar) ili Mammi:

"Nek' je tvoj zastrasujuci poklik svlada,

Nek' iskusi tamu, nek' joj se vid probrazi u najgore,

Nek' ne pobjegne kad te susretne, nek' joj snaga postane slabost,

Nek' sunce nad njom ne sije, nek' joj se dan preobrazi u tminu,

Unisti njezin zivot, ukroti Zu,

Neka je vjetar odnese na nepoznata mjesta."

Pripovijest je do tog dijela preuzeta iz najstarijih dostupnih rukopisa koji su napisani u starobabilonskom razdoblju, priblizno 2000 god. p.n.e. Medjutim, mnoga nasa znanja o staroj mitologiji poticu iz kasnijih rukopisa koje su prepisali pisari asirskog kralja Asurbanipala (7 vj. p.n.e) i pohranili u njegovoj kraljevskoj biblioteci u Ninivi. Ti rukopisi sadrze vise podataka o pocetku pripovijesti. Proizilazi da je bila Enlilova sluskinja i da je zbog posla cesto bila u prilici da vidi plocice sudbine. Polakomila se za njima i rekla:

"Uzecu bozanske plocice sudbimne.

Tako cu nadzirati odluke svih bogova."

Zu je cekala priliku i jednoga dana, dok se Enlil u zoru prao, odletje sa njima na neku udaljenu planinu. ZaprepSten, Enlil se posavjetovao sa drugim bogovima o tome ko ce ubiti Zu i vratiti plocice.

Nedavno su pronadjeni mnogi dijelovi plocia koji govore o tome mitu. Najduza plocica opisuje borbu sa Zu i toj je vrziji pobjednik Ninurta, a pomagao mu je bog oluje Adad koji je poslao oluje i bujice.

"Oblasi smrti poslali su kisu, bljeskovi munja parali su nebo poput strelica".

Ali nijedna strelica nije mogla doseci Zu dok je posjedovala plocice sudbine, i tako je Ea, nedgledajuci bitku zi daljine, izdao naredjenje da se pozove juzni vjetar da nadvlada pticu. Tada ce biti moguce "odrezati njezina krila i razbacati ih nadesno i nalijevo".

Pripovijest pokazuje kako se nase poznavanje mezopotamskih mitova nadogradjuje iz brojnih razlicitih rukopisa, od kojih se svaki znacajno razlikuje u pojedinostima; pokazuje kako su bogovi preuzimali uloge drugih osoba u mitoloskim pripovijetkama, shodno vremenu i mjestu zapisivanja mita. Takodje to primjer kako mit u mezopotamiji nije bio naprosto narodna pripovijest, vece se njime sluzilo u vjerskoj praksi. Postojao je poseban obred izrade i posvecenja novog bubnja u hramu. Kozu za bubanj trebalo je odrati sa crnog bika, i dok se bika ubijalo svecenik mu je morao bajati vradzbine u uho. U lijevo mu je uho kazao alpu illitu Zi attama, "Ti, o, bice, ti si potomak Zue". Nakon jos nekoliko vradzbina i formalnosti, bik je zaklan, a srce mu je zakopano ispred bubnja, no nije jasan razlog povezivanja odmetne Zu i svetog bika.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovaj otisak veoma detaljnog pecatnog cilindra prikazuje boga Ea okruzena vodom sa ribama koje plivaju oko njega. On drzi pticu (vjerovatno Zu), koja gleda u Samasa, sunce, sto se dize iza planine ispred krilata bozanstva. Sa lijeve strane stijelac cuva lava, dok je sa desne strane lik sa dva sunca.









[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Abu Dabi

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 131063

Učlanjen : 07.04.2011


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Uto 5 Mar - 2:59

Smrt i podzemlje

[You must be registered and logged in to see this image.]

Adapa

U stara su vremena mezopotamski mitovi bili poznati na sirokom podrucju. Dva vazna mita okrivena su za vrijeme iskapanja egipatskog grada Tell el Amarne. U jednome je rijec o junaku Adapa kojem se pruzila mogucnost da zadobije besmrtnost, ali ju je izgubio upravo u trenutku kad mu je bila nadomak ruke.
Adapa je zivio u gradu Eridu u juznoj Mezopotamiji. Bog Ea, "mudrac iz Erida", stvorio ga je na primjer ljudima kako bi trebali izgledati. Svakoga dana Adapa je camcem odlazio na bozije svetiste, ali ga jednom prilikom vjetar izbaci na more. Camac mu se prevrnuo i Adapa "sidje do kuce riba". Razljucen, on zaprijeti da ce juznome vjetru iscupati krilo i cim je to izustio, vjetru se krilo slomilo.
Nakon sedam dana, Anu, kralj bogova, cuo je sto se dogodilo i naredio da Adapa dovedu pred njega. Ea, koji je stvorio Adapa, ga upozori:

"Kad ti ponude kruh smrti, ne jedi ga.

Kad ti ponude vodu smrti, ne pij.

kat ti ponude halju, odjeni je.

kad ti ponude ulje, pomasti se."

Pa ipak, kad je Adapa dosao pred Anua, bog ga nije osudio, kao sto se moglo ocekivati vec je ukorio Ea.

"Zasto je Ea razotkrio plan neba i zemlje

Bezvrijednu ljudskom bicu?

Koliko je do nas, sto da ucinimo sa Adapom?

Ddaj mu kruha zivota da jede!"

Kad su mu donijeli kruh zivota, nije jeo.

Kad su mu odnijeli vodu zivota, nije pio.

Kad su mu donijeli halju, odjenuo se.

Kad su mu donijeli ulje, pomastio se.

Adapovo odbijanje da jede kruh i pije vodu zivota iznenadi Anua. Naredi da ga odvedu i vrate na zemlju. Adapa je propustio priliku da postane besmrtan.
Zavrsetak mita do danas nije poznat jer su plocice slomljene, ali cini se da je grad Eridu u ocima bogova uzivao izuzetan i povlasteni polozaj zbog toga sto je Adapa "isao na nebo". Ako je tome tako, mit objasnjava poseban polozaj sto ga je grad uzivao u vezi sa pitanjima gradske uprave.
Drugi mitoloski tekst nadjen u Tell el Armarni opisuje teskoce saobracanja izmedju neba, na kojem borave glavni bogovi, i podzemnog svijeta kojega nadzire gospodarica Ereshikigal.
Kad su bogovi pripremali svecni objed.Poslali su glasnika svojoj sestri Ereshkigal;

"Mi ne mozemo sici do tebe, a ti ne mozes doc k nama.

Stoga posalji nekoga da zume tvoj dio hrane"

Ereshkigal posalje svog glasonosu Namtara da obavi taj zadatak, ali ga jedan od bogova, Nergla, uvrijedi. kad je o tome izvijestio gospodaricu, ona ga posalje natrag sa rijecima:

"Boga koji nije usto pred mojim glasnikom -

Dovedi preda me da ga ubijem!"

Namtar nije mogao iznova pronaci Nergala jer je on otisao zatraziti pomoc u Ea, "svoga oca". Ea mu je obecao da ce poslati demone da zastite Nergala prilikom njegova susreta sa bijesnom Ereshkigal. Nergal sidje do vrata podezmenog svijeta i Ereshkigal mu naprasno priprijeti da ce ga ubiti. Na tom je mjestu plocica veoma ostecena, ali nekoliko redaka pri dnu pokazuju da je Nergal uspio savladati Ereshkigal.

Unutar kuce on uhvati Ereshkigal,

Vukuci je za kosu spusti je s prijestolja

Na zemlju da joj odsijece glavu.

dok je molila da joj spasi zivot, plakala je i kazala:

"Budi mojim muzem i ja cu ti biti zenom.

Osiguracu ti ugled u tom prostranom podz4emlju.

Polozicu u tvoje ruke plocicu mudrosti.

Ti ces biti gospodar, a ja gospodarica."

Nergal je polubi i utjesi kratkom, ali dirljivom recenicom: "Sto si od mene trazila tokom proslih mjesci, sada ce biti tvoje."








[You must be registered and logged in to see this image.]


Poslednji izmenio Abu Dabi dana Uto 5 Mar - 3:14, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Abu Dabi

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 131063

Učlanjen : 07.04.2011


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Uto 5 Mar - 3:03

Silazak Istare

Podzemni svijet se spominje u mnogima mitovima, ali mozda najbolji opis nalazimo u pripovijesti poznatoj pod nazivom "Istarin silazak". U tom se teksu podzemlje naziva "zemljom bez povratka".

Za one koji ovdje udju vise nema svjetla.

jedu prasinu i ilovacu.

Odjeveni su poput ptica, opremljeni krilima.

Prasina pokriva vrata i zasune.

Istar, prekrasna bozica ljubavi, sisla je u podzemni svijet. Kraljica podzemlja Ereshkigal naredila je vrataru da se prema Istari ponasa "u skladu sa drevnim obicajima". To je znazilo da se bozici, dok bude prolazila kroz sedam vrata podzemlja, oduzima odjecu i ukrase, na prvim vratima joj se oduzima krunu, na drugima nausnice, potom ogrlice, prsni oklop, opassac, narukvice u ukrasne kolutove na gleznjevima te najposlije halju. Tada su je doveli nagu pred Ereshkigal koja je stavlja na "sezdeset muka", muceci svaki dio njezina tijela.

Posljedice Istarina zatocenistva osjetile su se na zemlji zivih bica jer je zemlja postala besplodna i kao, sto su bogovi objasnili "kralju" Eai:

"Otkad je Istar sisla u zemlju bez povratka,

Bik vise ne skace na kravu.

Magarac vise ne pokriva svoju zenku,

Covjek vise na putu ne prilazi djevojci."

Ea stvori eunuha i on od eda se susretne sa Ereshkigal. Kad ju je zamolio da pije iz kozate kese u kojoj je bila "voda zivota", ona ga prokune:

"Tvoja ce hrana biti u gradskom smetlistu,

Tvoja ce voda biti u gradskom odvodu,

Stajat ces u sjeni ispod zida,

Boraviti na stepenicamam ispred kucnih vrata

A pijani i zedni udarat ce te po obrazima."

Eunuh je, cini se, trebao posluziti ako zamjena za Istar, sto ironicki upucuje da se u podzemnom svijetu neplodnost moze zamijeniti za plodnost. Ereshkigal je naredila da se Istar poskropi vodom zivota i potom su je ispratili iz podzemlja. Dok je iznova prolazila kroz sedam vrata, vraceni su joj odjeca i nakit, i tada se, vjerovatno (iako je posljednjih nekoliko redaka narocito tesko iscitati), sve na zemlji vratilo u uobicajeno stanje.

Ta semitska verzija mita veoma je slicna sumerskoj, u kojoj bozica Inanna sliazi u podzemlje da oslobodi svog ljubavnika Dumuzija. Jos i vise, pripovijest je ociglendo naporedna prici o Orfeju u klasicnoj mitologiji i egipatskom ciklusu pripovijesti o Ozirisu. Zbog tih je paralela prirodno zapitati se da li su se ti mitovi govorili prilikom nekog mezopotamskog obreda plodnosti, ali do danas nema o tome dokaza. pronadjeni su hramovi po9sveceni Istari, ali se ne zna kakvi su se u njima obredi odrzavali.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Velika ekipa njemackih arheologa izvrsila je iskapanja u Babilonu prije drugog svjetskog rata i brojni su predmeti iz tog nalazista sacuvani u Istocnom Berlinu. Jedan od najznacajnijih izlozaka jeste rekonstrukcija jednih gradskih vrata, Istarinih vrata, prekrasno ukrasenih fajansansnim plocicama. Ovaj detalj sa vrata prikazuje jednog od glasovitih babilonskih lavova kao i dekorativni friz.









[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Abu Dabi

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 131063

Učlanjen : 07.04.2011


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Uto 5 Mar - 3:06

Ep o Gilgamesu

[You must be registered and logged in to see this image.]

Svi ti mitovi o bogovima bili su napisani u stihu, i zacijelo su se redovno govorili u svecanim prilikama. Jedan drugi mit, kojeg bi pravilnije bilo nazvati epom, usredotocuje se na djelovanje ljudskog junaka zvanog Gilgames. Njegove su pustolovine zapisane na 11 plocica sa dodatnim tekstom na dvanestoj. Prepisi su pronadjeni u rusevinama Asurbanipalove biblioteke u Ninivi te na mnogim drugim podrucjima na kojima su u staro doba postojale biblioteke. Gilgames je bio kralj grada Uruka, ali tesko je sa sigurnoscu reci u koje je vrijeme vladao. Spominje ga se u brojnim zapisima na zgradama, pa mora da je doista postojao, no u sluzbenim spisima vladara opisuje ga se kao "bozanskog Gilgamesa" koji je vladao 123 godina. Ocigledno je postao legendarnom licnoscu, nadljuskom, ali ne do kraja bozanskom.

"Njegove dvije trecine bile su bozanske, dok je jedna trecina bila ljudska" - tako se opisuje Gilgamesa na pocetku epa, gdje on dolazi u sukob sa Enkiduom, cudovistem koje su bogovi stvorili da bi provjerili Gilgamesovu moc u Uruku. Enkiduovo tijelo bijase pokriveno kudravom dlakom, kosa mu na glavi bila poput zenske, "uvojci mu bijahu poput zitnog polja". Pojava tog stvorenja izazvala je veliku pometnju u zemlji pa je Gilgames izasao da se sa njim bori.

Druga i treca plocica opisuju Gilgamesa kako izaziva nkidua kojega je nasao gdje se zabavlja sa bludnicom.

Uhvatili su se ukostac dograbivsi se poput bikova, Smirskali su dovratnike, zidovi su se tresli.

Ocigledno je medjutim, da nijedan nije pobijedio jer na trecoj plocici stoji: "Poljubili su se i sprijateljili."Potom su dva prijatelja posla u sumu sedrova u kojoj obitava div Humbaba, "koji zavija poput oluje, kojemu je oganj u ustima i izdise smrt". Potukli suHumbabu i pobjeda se, cini se svidjala bozici Istari jer na sestoj plocici ona poziva Gilgamesa da joj bude ljubavnikom i obecava mu brojna dobrocinstva. Prilicno zacudjujuce, junak je odbija i ukorava sa njezine nestalnosti.

"Kojeg si ljubavnika voljela zauvijek,

Koji ti se od tvojih pastira cijelo vrijeme svidjao?

Cak se i Tamuza, ljubavnika tvoje mladosti,

Oplakivalo svake godine po tvojoj naredbi."

Ljutita se Istar potuzi "svome ocu" Anuu i Antumi, "svojoj majci", te joj oni dozvolise da na Gilgamesa posalje "nebeskog bika". Uz Enkiduovu pomoc, Gilgames ga ubije.

Sedma plocica pocinje sa opisom Enkidua u zalosti nakon sto je u snu saznao da je Enilil odlucio kako on mora umrijeti. U svome jadu susretne bludnicu i proklinje je.

"Spavaces u pustinji,

Stajaces u sjeni zida,

Trn i kupina ranjavace ti noge,

Pijani i zedni udarat ce te po obrazima."

Zanimljivo je da slicnu kletvu izgovarala Ereshkigal eunuhu u "Istarinu silasku". Enkidua smiruje Samas, bog sunca, no on potom sanja o silasku u podzemni svijet koji je podrobno opisan kao i u "Istarinu silasku", a ima jos mnogo posve idneticnih recenica. kako koji dan prodje, Enkidu trpi sve vece boli i strah od smrti sve je veci. Osma plocica opisuje njegovu smrt i Gilgamesovu zalost.

Posljednji dio pripovijesti opisuje kako je i sam Gilgames pokusavao umaknuti smrti. najprije odlazi na "Planinu dusa", gdje susrece djevojku, "bozansku sluzbenicu", koja ga pita zasto junak koji je pobijedio Humbaba i zaklao bozanskg bika izgleda tako slab i star. On joj objasnjava da, poput svog prijatelja Enkidua, i sam mora umrijeti ukoliko mu Utnapistim ne razotkrije tajnu besmrtnosti koju posjeduje zahvaljujuci milosti bogova. On odlucuje da prijedje "more smrti" kako bi stigao u Utnapistimovo prebivaliste. Nakon sto je oborio "dva put po sezdeset stabala od sezdeset lakata svaki", koja su mu posluzila kao gradja za plosnat camac, uspjesno je presao preko opasnih voda i susreo se sa Utnapistimom. Gilgames ga upita kako je "usao u vijece bogova". Utnapistimov odgovor predstavlja pripovijest o potopu. Pripovijest je veoma duga kad ju je utnapistim dovrsio, Gilgames je vec spavao, sto pokazuje koliko je junak uistinu bio iznemogao. Kad se probudio, odluci pronaci tajnu biljku za koju mu je Utnapistim kazao da ce mu dati besmrtan zivot, a nalazi se na dnu mora.

On priveze tako kamenje za noge i ono ga povuce na dno mora.

Ugleda biljku i, iako je bila trnovita, uze je u ruku.

odreze spone kamenju i more ga izbaci natrag na obalu.

Tada Gilgames krenu natrag u Uruk, gdje je namjeravao pojesti biljku i "povratiti se u svoje mledenastvo". Ali se na putu zaustavi pokraj hladna izvora da se okupa. Zmija mu ukrade biljku, svukavsi kosuljicu dok je klizeci uzmicala. Tada Gilgames zaplace:

"Za koga sam prolijevao krv svog srca?

Nijedan dar nisam dobio za sebe,

Poklon sto sam ga dobio bio je namjenjen zmiji

I voda ce ga odnijeti dvadeset milaj odavde."

Taj pregled mezopotamske mitoloske knjizevnosti pokazuje koliko su izvori medjusobno povezani. Nije naprosto rijec o razlicitim mitovima kojima su zajednicki isti narativni motivi Cesto su im zajendicki isti poetski stihovi, ali to je prirodna posljedica bogate sumene predaje koja je morala postojati medju Semitma prije nego sto su Sumerani nastanili to podrucje, a mitovi su bili zapisani pod uticajem Sumerana.

Nadalje, to ukazuje na to kako su satre pripovijesti bile nasiroko rasprostranjene. Cesto nije moguce makar i priblizno povezati neki mit na temelju gragmenata nadjenih samo na jednom nalazistu; valja se posluziti sa mitovima iz drugih podrucja, iz Iraka, Sirije, Turske ili cak sa onima iz Egipta, kako bi se razjasnio neki tekst. Ponovno otkrice mezopotamske knjizevnosti, sa svojim paralelama u kasicnoj ili bibilijskoj knjizevnosti, pokazuje koliko je cvrsto bila utemeljena knjizevna traidcija Istoka tokom klasicnog razdoblja ranoistorijskog doba. Kada se klasicna Grcka javila kao prva medjunarodna sila ciji se civilizatoriski uticaj sirio po svijetu, mezopotamska knjizevnost, njeni pisari i biblioteke vec su svjetali barem 2000 godina.








[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Abu Dabi

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 131063

Učlanjen : 07.04.2011


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Uto 5 Mar - 8:36

Glavna božanstva


Anu - kralj bogova, bog neba
Enilil - savjetnik bogova, bog vjetrova, oluje i kise
Ninurta - "nosilac prijestola", Enlilov sin
Adad - semitski bog oluje i kise, pandan sumerskome Enlilu
Ea (Enki) - bog vode i mudrosti
Ninhursag - bozica zemlje, Eaova brazna druzica
Samas (UTu) - bog sunca
Sin (Nannar) - bog mjeseca
Istar (Inanna) - bozica plodnosti i ljubavi, i bozica rata
Tamuz (Dumuzi) - bog vegetacije, Istarin ljubavnik
Ereshkigal - kraljica podzemnog svijeta
Nergal - bog rata i kuge, Ereshkigalin suprug
Marduk - nacionalni bog Babilonaca
Nabu - babilonski bog govora i pisma, Mardukov sin
Asur - nacionalni bog Asirije








[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Pon 11 Maj - 14:56

[You must be registered and logged in to see this image.]
Drevne kulture i civilizacije temelj su svijeta kojeg danas poznajemo i u kojem živimo, svijeta izgrađenog na ruševinama starim desetak tisuća godina, ruševinama nekad naprednih kultura i civilizacija za koje danas znamo uglavnom kroz arheologiju i poneke sačuvane zapise.

Drevne su civilizacije utrle put svim budućim kulturama i narodima. Imale su svoju vojsku, društveno uređenje, religiju, umjetnost, pismo i druge važne društvene i kulturne aspekte koji su služili kao predlošci za današnja moderna društva.

Kako je zapravo sve krenulo? Kako je došlo uopće do stvaranja prve civilizacije? Tko je pokrenuo priču? Naravno, nemoguće je dati precizan odgovor, međutim postoje teorije i pretpostavke koje nastoje odgovoriti na ova pitanja.

Prije otprilike jedanaest do dvanaest tisuća godina ledeni je pokrov prekrivao čitavu sjevernu Europu, srednju Aziju i djelove sjeverne Amerike, te ja na taj način ograničavao prostor na zemlji prikladan za opstanak čovjeka. Kad se negdje jedanaest tisuća godina prije Krista led počeo postepeno otapati, otvorila su se nova staništa za lovne životinje te je njihov broj porastao, a zajedno s njima porastao je i broj lovaca. Odmrzavanjem zaleđenih rijeka proširilo se ribolovno područje, razmnožila se je riba, a s njom i ribari.

Novonastali klimatski uvjeti povoljno su utjecali na čitav niz promjena. Dolaskom zatopljenja u nekim krajevima su započele obilne kiše što je rezultiralo bujanjem biljnog i životinjskog svijeta. Odjednom je sve procvjetalo.

Blagodati tih klimatskih promjena dovele su i do fundamentalne promjene načina života čovjeka koja je i omogućila nastanak modernog svijeta – poljodjelsku revoluciju. Ali nisu u povijesti velike promjene tako nagle, ne događaju se odjednom, već polako. Tako je i mlađem kamenom dobu, dobu koje je pretvorilo čovjeka od sakupljača hrane u proizvođača, prethodilo jedno prijelazno razdoblje, nazvano mezolitik, koje je trajalo od prije petnaestak do prije desetak tisuća godina.

Također, potrebno je naglasiti da se nije dogodila samo jedna poljodjelska revolucija, već ih je bilo nekoliko i to u različitim dijelovima svijeta. Svaka od njih odigrala se na svoj način te je bila vezana uz drukčije kulture i metode njihova uzgoja.

Do sada je poznato šest regija na svijetu u kojima su se odigrale takve neovisne revolucije, a tu spada područje oko rijeke Yangtze u srednjoj Kini, područje oko rijeke Huang He u sjevernoj Kini, zatim Meksiko, Peru i Čile, podsaharska Afrika te područje od Palestine do Irana poznato pod nazivom Plodni polumjesec. Od navedenih šest regija potonja je najpomnije istražena. Plodni polumjesec proteže se od južne Palestine, kroz Siriju, južnu Tursku i sjeverni Irak sve do zapadnog Irana.

Četiri tisuće godina prije Krista sjedilačka je poljoprivreda već bila utvrđeni način života duž čitavog Plodnog polumjeseca.

Upravo se na ovom području i rodila prva civilizacija u Mezopotamiji.

U plodnu dolinu između Eufrata i Tigrisa slijevali su se različiti narodi donoseći sa sobom vlastite običaje, vjerovanja i mitove koji su se miješali s kulturom naroda koje su tamo zatekli. Svi su ti narodi imali gotovo istu kulturnu i religijsku osnovu koja je nadahnjivala njihovu umjetnost i književna djela.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Područje između rijeka Eufrata i Tigrisa, današnji Irak, nekad davno Mezopotamija ili Međurječje, spominje se i u Knjizi postanka u vezi s Edenom – rajem na zemlji.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Aleppo je jedan od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova na svijetu. Područje na kojem se nalazi danas grad Aleppo (dobrim dijelom razrušen u ratu 2012/2013) bilo je nastanjeno, kako se pretpostavlja već oko 5000 godina prije Krista, što ga čini jednim od najstarijih gradova na našoj planeti. Prvi zapis iz Aleppa dolazi iz trećeg tisućljeća prije Krista.

U vrijeme Staro-babilonskog razdoblja, ime Aleppo vezuje se uz dinastiju Yamḥad (oko 1800-1600 prije Krista) poznato kao kraljevstvo Yahmad ili "zemlja Halab" koja je u to vrijeme bila najmoćnija na Bliskom istoku.
Govori se i o tome kako se Noini sinovi Šem, Ham i Jafet nakon potopa naseljavaju u zemlji Šinear u kojoj je kasnije vladao Nimrod, silan lovac i prvi velmoža. On izgradi Babilon, Erek, Akad i Kalne. Zatim Ašur podigne Ninivu, Ir i Kalah. Bog sruši kulu babilonsku i pomiješa jezike ljudima da jedni druge ne razumiju. Na kraju zapovijedi Abramu i Lotu da odu iz Ura kaldejskog i nasele se u Kanaanu.

Mnoga od ovih mjesta i imena dugo su se vremena smatrala nepostojećima, izmišljenima, mitskima, sve do otkrića Asurbanipalove biblioteke u asirskom glavnom gradu Ninivi. Odgonetanjem i prevođenjem klinastog pisma otvoren je prozor u svijet drevnih kultura Mezopotamije. Razotkrila se povijest Asiraca, Babilonaca, Akađana i do tada potpuno nepoznatih i zaboravljanih – Sumerana.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Pon 11 Maj - 15:00

SUMER

Iako je poznato da su na širem području Mezopotamije kulture postojale devet tisuća godina prije Krista, još uvijek nije dovoljno rasvijetljeno podrijetlo Sumerana.

[You must be registered and logged in to see this image.]Lokacija drevne Sumerske državeDanas prevladava pretpostavka kako je pradomovina Sumerana područje oko Kavkaza ili Kaspijskog jezera i da pripadaju indoeuropskoj skupini naroda. Međutim, zanimljivo je da njihov jezik ne nalikuje niti jednom od izumrlih ili živih jezika. Sami Sumerani ili Crnoglavi narod, kako su sami sebe nazivali, govore da su tu od stvaranja svijeta, a njihovi mitovi i legende vezuju se podjednako uz močvarno podneblje, dolinu ispresijecanu rijekama kao i uz visoke planine.

Prvu zajedincu Sumerana o kojoj postoje potpuniji povijesni podaci činila je skupina od četrnaest gradova – država s jedinstvenom kulturom, religijom i pismom, povijesno smještena u tzv. ranodinastički period#. Značajna središta tog vremena bili su gradovi Eridu, Ur, s poznatim kraljevskim grobnicama, Uruk, u kojem je vladao Gilgameš, Nipur, gdje je pronađena najstarija velika biblioteka, pretpotopni grad Sipar, Kiš, Šurupak, Lagaš i drugi.

U ime božanstva gradom je upravljao ensi koji je mogao biti samostalan ili podložan lugalu#. Stanovnici su se udruživali u zajednice prema zanimanjima od kojih su najcjenjeniji bili pisari, svećenici, vojnici, umjetnici i pomorci.

Za Sumerane gradovi nisu pripadali ljudima nego bogovima, a glavna je građevina svakog grada bio hram – zigurat, posvećen jednom od bogova sumerskog panteona. Zigurat se sastojao od tri, četiri ili pak sedam terasa koje se uzdižu jedna iznad druge, sužavajući se prema vrhu. Terase su međusobno povezane spiralnim rampama ili vrlo strmim stubištem, a na najvišoj terasi zigurata nalazio se hram. Budući da u Mezopotamiji nije bilo većih nalazišta kamena za gradnju, ove su se velike građevine podizale od opeke. Unutarnji slojevi zidali su se od opeke sušene na suncu, dok su samo vidljivi, vanjski dijelovi bili od pečene opeke. Zigurat je bio kompaktna građevina, bez ikakvih prostorija, hodnika ili unutrašnjih komora.

Simbolizam zigurata izrazito je dubok i slojevit. Zigurat s četiri terase predodžba je manifestiranog svijeta pri čemu njegove četiri razine simboliziraju četiri elementa, četiri kozmičke sile – zemlju, vodu, zrak i vatru – iz kojih je nastao čitav Univerzum. Isti se princip, ali na drugačiji način, izražava i kod zigurata na sedam terasa. Sumeranima je sedam predstavljao sveti broj, i obilježavao je savršenstvo. Zigurat kao cjelina predodžba je kozmičke planine, koja predstavlja središte svijeta, nit koja povezuje nebo, zemlju i podzemni svijet i mjesto na kojem se čovjek može približiti metafizičkom svijetu bogova.

Oko hrama se dizao sveti dio grada s kompleksima građevina namijenjenih onima koji su se brinuli za potrebe božanske obitelji i pratnje. Oko tog kompleksa bio je smješten
utvrđeni dio grada za stanovanje, a van zidina prigradska naselja.

Društvena raslojenost u Sumeru postoji od samih početaka, a sve veća urbanizacija samo ju je dodatno povećavala. Vrh društvene piramide činio je dvor s vladarom na samom vrhu. Izvan gradova živjeli su niži slojevi, a tu su spadali zemljoradnici, stočari i ribari, dok su u gradovima živjeli srednji i viši slojevi, što je obuhvaćalo obrtnike, trgovce, pisare, umjetnike, učitelje, državne službenike, vojne zapovjednike, svećenstvo i pripadnike dvora.

Postojali su i neslobodni ljudi, odnosno robovi, a njihov izvor bio je u ratu i kupnji nesumerana. Međutim, i Sumerani su mogli postati robovima, i to uglavnom padom u dug, iako su i tada bili u boljem položaju od robova nesumerana.

Položaj žene u Sumeru bio je u mnogočemu ravnopravan položaju muškarca, pogotovo što se tiče odgoja djece i raspolaganja imovinom. Kod kuće su bile cijenjene i poštovane, a u javnom životu nisu bile samo tkalje, već i svećenice, a ponekad i vladarice, poput Kubabe.#

Vjera je Sumeranima bila iznimno važna. Njihova cjelokupna kultura temeljila se na vjeri. Štovali su iste bogove kojih je bilo beskrajno mnogo. Među njihovim bogovima postojala je hijerarhija, a najveći su bili tzv. „veliki Bogovi“ od kojih je opet bilo sedam glavnih.

Sumerani su vjerovali da su sve pojave bile djelo Bogova, a za svakodnevne životne probleme i hirovitost prirode „krivili“ su zle duhove.U prvom razdoblju, razdoblju Uruka, koje je trajalo do početka III. tisućljeća prije Krista, već je došlo do političkog i gospodarskog procvata gradova - država, obrta, graditeljstva, razvoja poljoprivrede, kao i već dobro razgranate trgovine.

[You must be registered and logged in to see this image.]Kupoprodajni ugovor pisan klinastim pismom na glinenoj pločici iz Sumera, oko 2600 pr.n.e. Drugo razdoblje ili Džemdat Nasr traje od 2800. – 2600. godine prije Krista, a značajno je po širenju Sumerana prema sjeveru, ali i rađanju novih gradova – država, što je rezultiralo još i većem produbljivanju društvenih razlika. Ovo razdoblje obilježava i prodor semita u Sumer, međutim oni će biti asimilirani.

Sredinom III. tisućljeća nastupa I. Urska dinastija, a u to vrijeme trgovački procvat doživljava Lagaš, čiji je vladar Lugalzaggesi pokušao oružjem ujediniti Sumeru opasnosti od Akađana, Guta, Elamita i drugih naroda.

Pad grada–države Ura, oko 2000. godine prije Krista, naznačio je i sam kraj sumerske civilizacije, dok je osnutak amorejske dinastije u gradu Isin, nešto sjevernije od Ura, označio početak babilonske.

Običaji i životne navike Sumerana nestaju, međutim njihova civilizacije nipošto ne umire. Pisari na dvorovima kasnijih vladara tog područja, u svetištima i učilištima skupljaju djela Sumerana. Na sad mrtvom sumerskom jeziku pišu se mitovi, pjesme, pouke i obavlja liturgija. Narodi koji će na području Mezopotamije stvarati države preuzeli su od Sumerana pismo i način brojenja, način gradnje, kulturno nasljeđe, bogove, kao i njihova znanja o Svemiru.


NAKON SUMERA

Bilo je to negdje oko 2500. godine prije Krista kad na mezopotamsku scenu stupa Sargon, najstariji povijesno zabilježeni veliki osvajač i osnivač Akadskog carstva koje će se proširiti od Sredozemnog sve do Perzijskog mora. Njegovo carstvo potrajat će tristotinjak godina, a taj semitski narod je u potpunosti preuzeo sumersku kulturu. Jedino što se promijenilo jesu imena bogova i prijestolnica koju premještaju u Akad. Ovo je doba daljnjeg razvoja kulture.

Otprilike 2200. godine prije Krista s istoka provaljuje divlji narod Guta i razaraju Akad do temelja. Guti vladaju Mezopotamijom oko stotinu godina, a njih ruši Uruk Utuhengal. Sumer tada proživljava svoje razdoblje renesanse. Obnavljaju se gradovi-države, umjetnost i književnost doživljavaju svoj procvat, razvija se trgovina, kao i mnoge druge grane. U tom su razdoblju zapisane mnoge sumerske himne i epovi, izgrađeni mnogi hramovi, palače, produbljene filozofske i metafizičke spoznaje... Jedan od prvih gradova koji se oporavio od naleta Guta bio je Lagaš u kojem je Gudea, ensi Lagaša, sagradio jedan od najljepših i najkulturnijih gradova svog vremena.

Nakon njega vladar Ura, Ur – Namu, iza kojeg je ostao i najstariji poznati pisani zakonik, osvaja sva područja Sumera i Akada, a njegov sin Šulgi vodi Sumer i Akad do vrhunca moći.

To razdoblje od nekih stotinjak godina predstavljalo je posljednji uzlet Sumera koji će postepeno nestati s pozornice svjetskih događanja, ali će njegova kultura nadživjeti vlastite graditelje.


BABILONIJA

Jedno od amorićanskih plemena osniva naselje u „struku“ Mezopotamije 1894. godine prije Krista, mjesto gdje su Eufrat i Tigris najbliže jedna drugoj. To naselje su Sumerani zvali Ka-dingir-ra, a Akađani Bab-ilim, što je na oba jezika u prijevodu značilo „Božanska vrata“. Stotinjak godina kasnije, njegov vladar Hamurabi stvara prvo babilonsko carstvo koje preko Akađana preuzima sumersku kulturu, ponovno mijenjajući imena bogova, a sumerski jezik postaje jezikom učenih.

Čini se da je najpotpunija sinteza stare sumerske i nove semitske kulture ostvarena za vrijeme Hamurabija koji je uspio ujediniti nekadašnje teritorije Sumera i Akada u jednu državu – Babiloniju.

Kralj Hamurabi najglasovitiji je predstavnik starobabilonske dinastije od jedanaest vladara koji su vladali otprilike između 2322. i 1933. godine prije Krista.Za vrijeme Hamurabija starobabilonsko razdoblje doživljava svoj vrhunac.

Hamurabi je bio šesti vladar iz svoje dinastije u Babilonu, a grad Babilon bio je tek jedna od grad-državica. Hamurabijevi prethodnici su prije njega već udarili dobre temelje koje je on itekako znao iskoristiti osvajajući druge države, osiguravši tako početak zlatnog doba Babilona.

[You must be registered and logged in to see this image.]Hamurabijev zakonikNakon političkog ujedinjenja i osiguranja granica Hamurabi se posvetio razvoju i uređenju države. Osim o ekonomskom razvoju, brinuo se o ustrojstvu državne uprave, pravu, socijalnoj pravdi, duhovnom i vjerskom životu. Različito običajno pravo ujedinjenih gradova – država, gospodarski i kulturni procvat zemlje te novi društveni odnosi stvorili su potrebu za jedinstvenim i suvremenijim pravnim sustavom. Na tu potrebu Hamurabi je odgovorio pisanim zakonikom koji za tadašnje prilike predstavlja obiman i sveobuhvatan kodeks prava. Međutim, Hamurabijev zakonik nije prvi pisani izvor prava na ovom području. Raniji zakonici poput Ur-Nammuovog i Libit-Ištarovog zakonika i drugih bili su Hamurabiju zvijezda vodilja prilikom stvaranja njegova Zakonika. Kroz odredbe svog zakonika Hamurabi je nastojao pomiriti sumersko pravo i praksu s gledištima i običajima semitskog naroda kojemu je i sam pripadao te uspostaviti pravedan poredak u zemlji, kao odraz božanske pravde.

Uz brojne tradicionalne elemente, koje su zajedničke narodima Prednje Azije, u Zakoniku se može naći i niz elemenata koji su svojstveni suvremenim zakonima. Odredbe Hamurabijevog zakonika počivaju na idejama da se pravo zasniva na moralu i da zbog toga iza njega stoji božanska sankcija, kao i da je zadaća države da putem zakona osigura red na svom području i ispravne odnose među svojim stanovnicima.

Hamurabijevo carstvo raspalo se nakon njegove smrti, međutim njegov ga je Zakonik nadživio i poslužio kao temelj mnogim kasnije donesenim zakonicima.

Hamurabijev sin i nasljednik Samsu-iluna uspio je održati vlast nad većinom teritorija što ga je naslijedio, no već tada se pojavljuju ozbiljni problemi i borbe za prevlast, u čemu su prednjačili Kasiti i Rim-Sin II. iz Larse. Upravo je to bio razlog postupnog slabljenja babilonske moći.

Kasiti do danas ostaju poprilično nepoznati, što se ponajviše odnosi na njihov jezik, njihovo porijeklo i kulturu. Zna se da su prihvatili babilonski jezik, kao i da su bili nepismeni nomadi koji su se najvjerojatnije probili u Mezopotamiju iz srednjoazijskih stepa.

Srednje babilonsko razdoblje traje do 1000. godine prije Krista. Bilo je to razdoblje dviju dinastija, Kasitske i druge isinske dinastije.

Krajem drugog tisućljeća prije Krista, Babilonija ulazi u svoje tamno razdoblje. Aramejske provale ograničile su njezinu moć i izazvale previranja unutar same države, a to jača Asiriju koja nadire preko babilonskih sjevernih granica. U 9. st. prije Krista Babilon i Asirija bili su u dobrim odnosima, čak je postojao i sporazum između babilonskog kralja Nabu-aplaidina i tadašnjeg vladara Asirije.

Nakon smrti babilonskog kralja Nabu-nasira, negdje oko 734. godine prije Krista vlast u zemlji žele preuzeti Kaldejska plemena, što prisiljava asirskog kralja Tiglat-Pilesera III. da upadne u Babiloniju i odvrati Kaldejce. Na kraju se Tiglat-Pilser kruni za kralja Babilonije, čime su po prvi puta Babilonija i Asirija združene pod jednim vladarom.

Babilonija ostaje pod asirskom vlašću sve do 626. godine prije Krista , međutim kroz čitavo to vrijeme u cijeloj je zemlji vladala nesigurnost, a upravo iz tog razloga ne postoje značajni ostaci materijalne kulture iz ovog perioda.

Iz praha i pepela koje su ostavili ratovi s Asirijom, uzdiže se nova dinastija u Babiloniji čiji je rodozačetnik Kaldejac Nabopolasar, koji je okrunjen kraljem Babilonije nakon pobjede nad Asirijom kod Nipura i Babilona.

Potisnuvši asirske snage sve do gornjeg toka Eufrata, budi se strah Egipćana koji Asircima šalju pomoć. Istovremeno, Medijci ulaze u savez s Babilonijom, uz čiju pomoć Babilonci potiskuju Asirce i Egipćane u Siriju.

Odlučujuća bitka odigrala se 605. godine prije Krista kod Kerkemiša u kojoj Nabopolasar i njegov sin Nabukodonozor II. donose konačnu pobjedu nad Egipćanima. Odmah nakon bitke i smrti svog oca, Nabukodonozor II. odlazi u Babilon i kruni se kraljem.

Nabukodonozor II. osvaja čitavo područje Asirije, Siriju te Jeruzalem gdje postavljaju svog kralja Sedekiju. Nasljednici Nabukodonozorovi nisu bili toliko moćni, iako su nastavili vladati carstvom, međutim daljnjih osvajanja nije bilo. Posljednji vladar novobabilonskog carstva bio je Nabonid kojeg pobjeđuju Perzijanci 539. godine prije Krista i ulaze u Babilon.

Od tog trenutka u Babiloniji neće više biti domaćih vladara.


KLINASTO PISMO

Smatra se da su Sumerani prvi počeli koristiti pismo jer su najstariji poznati zapisi nađeni u Sumeru. Poznato je da su svi drevni narodi vjerovali u božansko podrijetlo svog pisma. Tako je Egipćanima pismo donio Thot, a Grcima Hermes. Sumeranima je to bio En-ki (Ea) bog vode i gospodar mudrosti. Uz pismo, Ea im je predao i umijeće graditeljstva, poljodjelstva, znanosti i umjetnosti.

U svom najranijem obliku klinasto pismo je bilo piktografsko i ideogramsko i imalo je više od dvije tisuće znakova. Međutim, nikad se nije razvilo do čistog fonetskog pisma, pisma u kojem jednom glasu odgovara jedan grafički znak.

S vremenom se mijenjao i vanjski izgled pisma. Znakovi su prikazivani jednostavnije i konvencionalno, zadržavajući od svog prvotnog izgleda tek toliko da ih se moglo prepoznati.

Karakteristični klinoliki oblik pisam nastao je zbog same podloge i stilusa za pisanje. Podloga je bila pločica, prizma ili valjak od svježe gline, a za pisanje je služio vršak ravnog komada trske, korijena, kovine, drveta ili kosti. Pisalo se slijeva nadesno, a klinasti oblik poteza nastao je prirodnom neujednačenošću pritiska. Kad bi se glinena pločica ispekla, postala bi gotovo neuništiva, o čemu svjedoče i arheološka otkrića.

Ubrzo nakon svog nastanka, sumersko pismo postaje vrlo složeno. Dobiva znakove od četiri do pet sumerskih samoglasnika, što je pridonijelo njegovoj prilagodljivosti, ali budući da je sad pismo bilo djelomično fonetsko, dolazilo je do zbunjujućih nejasnoća. Kako bi uklonili nejasnoće, Sumerani su uveli determinative, već postojeće znakove u jeziku koje se sad koristilo ispred ili iza nejasne riječi za označavanje kategorije kojoj ra riječ pripada

Sumerani su razvili način pisanja kojim su se, nakon nestanka njihove civilizacije, služili i drugi narodi s ovog područja. Asirci i Babilonci, o kojima će biti riječ nešto kasnije, prihvatili su sumersko pismo i ono je danas svjedok njihova vremena.

Posljednji u nizu mnogih naroda koji su se koristili sumerskim pismom bili su Perzijanci, koji su ga prihvatili u VI. stoljeću i prilagodili svom jeziku. Klinastim pismom napisani tekstovi ispunjavali su zidove kraljevskih palača u monumentalnom Perzepolisu, središtu perzijskog carstva.


EP O GILGAMEŠU

Ep o Gilgamešu smatra se jedinstvenim književnim djelom jer se u njemu pripovjedačka ljepota isprepliće s brojnim filozofskim promišljanjima, među kojima je najistaknutije ono o smrtnosti čovjeka i besmrtnosti slave.

[You must be registered and logged in to see this image.]Gilgameš je hrabar, mudar i pravedan kralj Uruka. Dvjema trećinama je Bog, a samo jednom trećinom čovjek. S vremenom je njegova vladavina ljudima postala težak teret jer je od njih tražio savršenstvo u djelima i apsolutnu pravednost, što je njima, kao ljudima bilo nemoguće za ispuniti. Stoga oni zamole bogove da u Gilgameševo srce usade neke druge vrijednosti kojima će biti obuzet, a njihove molbe uslišao je bog neba – Anu, koji je naredio boginji stvoriteljici Aruru da iz gline napravi junaka njemu nalik, velikog ratnika Enkidua.

U isto vrijeme Gilgameš sanja Enkidua, svog dvojnika s kojim se mora boriti. On ga u snu pobjeđuje i bratimi se s njim nakon čega postaju nerazdvojni prijatelji.

Međutim, nakon što je Enkidu imao čudne snove u kojima ga božica podzemnog svijeta Irkalla odvodi u podzemlje, teško se razbolijeva i umire.

Gilgameš, shrvan boli nakon smrti svog prijatelja kreće u potragu za vječnim životom, odnosno besmrtnošću. Nakon dugog putovanja, iscrpljen mnogim iskušenjima koje je morao savladati, Gilgameš pronalazi Utnapištima# u Dilmanu, zemaljskom raju, gdje mu Utnapištim ispriča kako su ga bogovi nagradili besmrtnošću zato što ih je poslušao i čudesnom barkom spasio od potopa predstavnike svih živih bića, pa tako i čovjeka. Utnapištim Gilgamešu otkriva da tajna besmrtnosti leži u čarobnoj travi koja raste na dnu oceana, ali kad i odvraća od potrage za besmrtnosti objašnjavajući mu da sve ljudsko ima svoj kraj. Ipak, Gilgameš ne odustaje i odlazi na dno oceana te nalazi travu života, međutim zmija mu ju otima.

Gilgameš se očajan vraća u Uruk pokušavši nastaviti sa životom, ali ga ne uspijeva te odlazi u podzemni svijet ne bi li pronašao Enkidua i spoznao smrt. Zanemaruje savjete svojih najviših svećenika i ogriješuje se o zakone boga mrtvih, i više ne može spasiti svog prijatelja.

Prema babilonskoj verziji ovog mita, bogovi Gilgamešu ipak daruju besmrtnost i neko vrijeme on živi sretno. Međutim, tada je za Gilgameša počelo, a tko zna je li završilo, dugo putovanje kroz vrijeme popraćeno iznimnim patnjama: smrću dragih bića, rušenju gradova i civilizacija, nestanak svega što voli, sve se mijenjalo i prolazilo...osim njega.

Gilgameš predstavlja arhetipski model čovjeka koji je, s jedne strane, uvjetovan egzistencijom u pojavnom svijetu, a s druge strane je besmrtnik koji mora spoznati vlastitu besmrtnost. Enkidu i Gilgameš zapravo su jedno biće, Enkidu predstavlja smrtnu stranu čovjeka, dok je Gilgameš čovjekova duhovna, besmrtna strana.

Besmrtnost jest sudbina svakog čovjeka, ali ne njegova tijela već njegova duha. Sve forme, pa i one najljepše stare, umiru i pretvaraju se prah. Ono što ostaje je duh – Gilgameš.


OSTAVŠTINA

Naša civilizacija nastala je pod utjecajem Grčke i Rima, međutim potrebno je naglasiti da se njihovi pak izvori nalaze u dalekoj prošlosti Bliskog istoka.

Drevni Mezopotamci iza sebe su ostavili veliku ostavštinu koja je pomogla oblikovati današnji svijet u kojem živimo.

Upravo odatle dolaze prva poznata urbana naselja, utvrđeni gradovi, sustavi kanalizacije, temelji zakonodavstva, sustav poreza... Gradili su strateške putove, imali organiziranu poštu, stvorili su razgranat sustav navodnjavanja i plovne putove.

Njihove znanstvene spoznaje bile su temelj svim kasnijim tradicionalnim i modernim znanostima. Razvili su pismo, astronomiju, astrologiju, matematiku i numerologiju, medicinu, filozofiju, alkemiju, i magiju. Od njih potječe podjela neba na zviježđa, dvanaest znakova zodijaka, podjela na godine, mjesece, tjedne, dane, sate i minute. Drevni stanovnici Mezopotamije pisali su prve horoskope i sanjarice.

U filozofiji su ostavili prve pisane rasprave o smislu postojanja, pitanja o prolaznosti, besmrtnosti, i sudbini.

Pitanje je u kojem bi se pravcu svijet kretao i razvijao da nam drevni stanovnici Mezopotamije nisu utrli put. Postoji toliko toga što još nije otkriveno, a pitanje je hoće li ikada ni biti otkriveno. Deseci tisuća pločica s klinastim pismom još uvijek uredno čekaju da budu prevedena. Koliko još izgubljenih gradova čekaju da budu otkriveni?

Ali bitno je reći i to da Sumerani nikad nisu tvrdili da su sve to izmislili. Oni i Egipćani su za nas danas povijesno prvi samo zato što ne znamo za nekog starijeg. Sami su tvrdili da su sva znanja preuzeli od drugih, kao što su to činili i oni koji su njih naslijedili. Svaki od njih ostavio je svoj pečat na tom sporom putu evolucije.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Pon 11 Maj - 15:04

Religija Mezopotamije


Autor: Danijel Tatić


Kolijevka civilizacije

Pri završetku posljednjeg ledenog doba, oko 10.000. g. pr. Kr. počelo je naseljavanje Bliskog istoka. Raznolikost prirodnih bogatstava uzrokovala je raznolik razvoj koji je ovisio o vremenu. Premalo kiše zimi rezultiralo je presuhom zemljom bez dobrog uroda i bez dovoljno pašnjaka o kojima je ovisila prehrana životinja pa je to neizbježno bilo nagovještajem gladi. S druge strane previše kiše bi uzrokovalo poplave a prejako sunce bi isušilo zalihe vode i spalilo biljke. Iz tih razloga su se najstarija vjerovanja s toga područja bavila opstankom, utjecajem vremena, rastom ljetine i rađanjem ljudi i životinja. Drevni Bliski istok s razlogom nosi naziv «Kolijevka civilizacije» , tu su pronađeni kotač i pismo, kao i mnogi drugi izumi koji su migracijama i kontaktima među narodima dospjeli i u najudaljenije krajeve svijeta. Tragovi ove nama tako udaljene civilizacije ostali su čvrsto utkani i u naša vjerovanja, u samim korijenima kršćanstva i judaizma a neosporna je i povezanost sa staroegipatskom religijom.


Mezopotamija

[You must be registered and logged in to see this image.] Mezopotamija je grčki termin koji označava «područje između dviju rijeka» a odnosi se na «brončano doba» drevnog Bliskog istoka u razdoblju od oko 3.500.- 330. g. pr. Kr.[1] Područje «međuriječja» je na sjeveru obrubljeno turskim planinama a na istoku planinskim lancem Zagros. Na zapadu nepregledna ravnica seže do Arapske pustinje a na jugu do Perzijskog zaljeva. Teško branjeno područje bilo je izloženo provalama i napadima divljih brđana s istoka i gladnih pastira sa zapada i juga.
Mezopotamci su bili narod vrsnih obrtnika i majstora koji su živjeli unutar sigurnosti gradskih zidina u kućama od glinene opeke. Bili su poznati i po veličanstvenim palačama i hramovima. Učinili su veliki napredak u poljodjelstvu, izmislili su plužna kola kojima su seljaci obavljali žetvu te prehranjivali obitelji, vojsku i graditelje. O njihovim vjerovanjima nam živo svjedoče mnogobrojne glinene pločice ispisane klinenim pismom. Pored raznih trgovačkih i birokratskih one su i izvori o jednom prošlom vremenu, vremenu epskih junaka, mitskih zvijeri, kraljeva i božanstava.

HRAMOVI


«Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu! Opeke im bile umjesto kamena,
a opaklina im služila za žbuku. Onda rekoše: - Hajde da sebi podignemo grad
i toranj s vrhom do neba!»[2]

[You must be registered and logged in to see this image.]
Zigurat u Uru
Hramovi su dominirali mezopotamskim gradovima, uzdižući se iznad grada u slojevitim piramidama. Prema sumerskoj legendi poslije stvaranja jedan je bog utemeljio pet gradova te ih sagradio na «čistim» mjestima, dao im imena i označio ih središtima kulta. Nakon toga su bogovi prenosili vladarima neposredno planove gradova i svetišta[3]. Kamen je bio rijedak pa su hramove gradili od čerpića zahvaljujući kojem su imali masivan izgled. Ukoliko bi hram postao premalen ili prestar novi bi često gradili na ostacima starog[4]. Takvom sukcesivnom gradnjom[5] hramovi su s vremenom postajali sve veći i viši, približavajući bogove ljudima i ljude bogovima. Vrh zigurata je bio rezerviran za božanska bića koja su silazila s neba i spuštala se na zigurat.
Grčki povjesničar Herodot je posjetio Babilon u 5. st. pr. Kr. te nam sa svog putovanja ostavlja opis znamenite Kule babilonske koja se spominje i u Bibliji[6] :
«U središtu svakog od dijelova grada bila je sazidana građevina, u jednome kraljevska palača s velikom i snažnom ogradom koja ju je okruživala, a u drugome svetište Zeusa Bela s mjedenim vratima, nepromijenjeno sve do dana današnjeg, u obliku četvorine sa stranicama od dva stadija[7]. Usred svetišta izgrađena je čvrsta kula od jednog stadija u širinu i jednog u širinu, a na toj je kuli podignuta druga kula, a na njoj treća i tako dalje – sve u svemu osam kula. Na sredini nalazi se odmorište sa sjedalicama za odmor na kojima mogu sjesti i otpočinuti oni koji se uspinju. Na posljednjoj se kuli uzdiže velik hram: u hramu je postavljena velika ležaljka s lijepim pokrovom, a uz nju je zlatan stol. No ovdje nije podignut nikakav kip božanstva .»[8]
Zigurati su bili sastavljeni od 3,5,7 terasa koje su bile postavljene jedna da drugu te su se prema vrhu suzavale a povezivalo ih je strmo stubište sa stepenicama visokim i do 80 cm. Široke stube pri dnu s prostorom ispred njih služile su za godišnje procesije i vjerske obrede. Sedam katova zigurata je odgovaralo sedam planetarnih nebesa pa je svaki kat bio obojen drugačijom bojom, ovisno o tome kojoj je planeti pripadao. Saturn je po ezoteričkim shvaćanjima predstavljao veliku nesreću pa je bio crne boje a predstavljao je osnovicu zigurata pa je njegov vrh bio presvučen zlatom i predstavljao boravište boga Samasa, boga sunca. Odozgo pa nadolje, drugi kat je bio bijele, Jupiterove boje; treći kat posvećen Merkuru je bio crvene boje; četvrti, plave ,Venerine boje; peti, žute za Mars i posljednji je bio sive ili srebrne boje koja je pripadala mjesecu[9]. Te su boje služile u proricanju dobra i zla, a sam zigurat je imao simboličku funkciju ljestava. Za samu građevinu se kaže da se produžavala u tlo, tj. ima podzemni dio obilježen blokažom ili duboki središnji bunar, tako povezuje tri svijeta[10]: nebo, zemlju i podzemni svijet.[11] Babilonska kula je, kao i mnogi drugi mezopotamski zigurati, bila sagrađena od opeke i bitumena. Zigurati su bili obloženi finim kamenom i veličanstveno ukrašeni[12]. Kraljevski bračni par je dijelio krevet smješten u prekrasnoj prostoriji na vrhu zigurata s božanstvima. Njihovo vjenčanje je povezivalo zemlju s nebom i nebo sa zemljom dajući kralju božansku moć. Scenarij hieros gamosa[13] se zbivao između dvaju božanstava zaštitnika grada, koje su predstavljali njihovi kipovi ili vladar s jednom hramskom robinjom, a predstavljao je sjedinjenje bogova i ljudi, odnosno «izlijevanje» božanske energije neposredno na grad i na zemlju što joj je osiguravalo napredak i sreću[14], a vladar je ponekad znao biti i vrhovni svećenik[15]. Opis hieros gamosa nalazimo i u Herodotovom opisu babilonske kule:
«Niti ijedan čovjek provodi ovdje noć[16], osim jedne jedine domaće žene koju je između svih, kako kažu Kaldejci koji su svećenici ovoga boga, odabrao bog. Ti isti tvrde, a meni se to ne čini uvjerljivim, da sam bog zalazi u hram i počiva na ležaljci[17]
Vjernici su božanstvu prinosili hranu kao darove-žrtve. Oko hramskog središta su bila smještena spremišta sa zalihama hrane i stvari koje su se mogle zamijeniti za stvari koje su hramu bile potrebne. Tu su se nalazile i svećeničke kuće[18]. Cijeli je kompleks[19] bio okružen plodnom zemljom koja je pripadala hramu, samim time u području koje je pripadalo hramu je radilo mnoštvo ljudi od ratara, stočara i obrtnika koji su obrađivali zemlju, uzgajali životinje i proizvodili razne predmete koji su se upotrebljavali u procesijama ili su služili za zadovoljenje potreba svećenstva i građanstva. Pisari su bili važan čimbenik jer su nadzirali i bilježili sve poslove u hramu. U zapisima o poslovanju hramova iz oko 2.300. g. pr. Kr. vidljivo je da je u jednom hramu posvećenom jednoj beznačajnoj božici bilo zaposleno najmanje 1.200. ljudi. Svećenstvo je zauzimalo značajan položaj u životu grada, a vrhovni svećenih je ponekad vršio i ulogu kralja. Na jugu Mezopotamije svaki je veći grad bio mjesto štovanja nekog božanstva, a svaki je važniji bog imao svoju obitelj i sluge, pa su i oni bili počašćeni hramovima i kapelama[20].


BOGOVI, LJUDI, DEMONI



Prvi bogovi neba, zraka, zemlje i vode su bili vrhovna božanstva a cjelokupan panteon je brojao više od 3.000. božanstava jer je za svaki aspekt ljudske interakcije s prirodom, bogovima i ljudima međusobno, postojalo po jedno božanstvo[21].
Ljudi drevne Mezopotamije su živjeli u vrlo religioznom okruženju, prepunom čarolija i protučarolija, okruženi mnoštvom dobrih i zlih nadnaravnih sila. U svojim najranijim pričama o postanku oni opisuju praiskonski svijet čija je priroda bila mračna i divlja. Vjerovali su da su se generacije bogova i demona borile u vrtlogu tame živeći od krvi i mesa jedni drugih, a djeca bogova su proždirala svoje roditelje kako bi dobila božansku moć[22]. Za svoje svakodnevne nezgode, bolesti ili svađe krivili su raznorazne uglavnom bezimene demone za koje su vjerovali da žive u pustinji na zapadnom horizontu[23]. Poznat nam je demon pošasti Namtar – Ašaku[24] kojeg susrećemo i u Bibliji a gdje je opisan kao pošast i kuga što se što se šulja kroz tmine :
«Nećeš se bojati strašila noćnoga
ni strelice što leti danju,
ni kuge što se šulja kroz tmine,
ni pošasti što hara u podne»[25]
Za noćne strahove i more bila je odgovorna «noćna vještica» Lilitu[26], koja se također spominje u bibliji:
«Ondje će se sretat divlje mačke
s hijenama,
jarci će dozivat jedan drugoga;
ondje će se odmarat Lilit
našav počivalište.»[27]
[You must be registered and logged in to see this image.]
Lilith
Posebno je zanimljivo da je Lilit koja je u sumerskoj mitologiji prvobitno bila božica pustoši, u babilonskoj se povezuje s demonom koji je vrebao ljude, a prema hebrejskoj legendi je bila prva žena stvorena kad i Adam, odbila je podati se Adamu vjerujući da je ravnopravna s njim, pobjegla je u pustinju i podala se drugim demonima te postala majkom mnogim drugim demonima. Lutala je svijetom tražeći nezaštićenu djecu koja su zasluživala biti kažnjena zbog grijeha svojih roditelja. Ubijala ih je tako što bi im se nasmiješila. Jahve ju je krivio da je upravo ona navela Evu da Adamu otkrije tajne vrta u Edenu. Njezina sveta životinja je sova, a prikazuje se kako nosi krunu s mjesečevim rogovima i ogrlicu od duge.[28]
U Bibliji nailazimo i na mezopotamijskog demona Rabišu[29], čija se djelatnost očituje u noćnim morama i predstavlja nečistu savjest.
«Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš
a ne radiš li pravo grijeh ti je kao
zvijer na pragu što na te vreba;
još mu se možeš oduprijeti.»[30]
Pored prizemnih demona koji su ljudima ulijevali strah u kosti i stvarali nevolje postojala su i nedodirljiva božanstva zbog kojih su ljudi i nastali da bi ispunjavali svoju svjetovnu funkciju – služenje bogovima. Ljudi su bili stvoreni da bi radili za bogove na poljima, da grade njihove hramove i njihove sustave za navodnjavanje. Bogovi su od ljudi napravili bogove tako što su ubili jednog od njih i njegovu krv pomiješali s glinom i pepelom, vječno vezujući na taj način ljude za zemlju koju obrađuju. Ljudski rad je bio pozorno promatran od bogova koji su ljudima bili pri ruci kad im je trebala pomoć, ali je uvijek i vrebala božja kazna ukoliko nisu udovoljavali božjoj volji. Iz tog razloga kipovi mezopotamskih božanstava gotovo u pravilu imaju zapiljene oči kako bi se istaknuo njihov nadnaravni nadzor nad ljudima.[31] Nastojalo se stalno udovoljavati božanstvima kako bi ih kroz rituale, molitve i prinošenje žrtava spasili od nadnaravnih sila demonskog kaosa koje su se nalazile u vodenom ponoru Apsu iznad kojeg lebdi kozmos i iz kojeg bogovi crpe svoju snagu. [32] Život običnog čovjeka je bio podređen volji vrlo nepredvidljivih bogova, pa se mali čovjek mogao samo nadati, ali nije mogao biti siguran u božju naklonost. To je u Babilonu dovelo do razvijanja drugog aspekta babilonske religije, aspekta koji još uvijek živi i kojim smo i sami okruženi – tumačenju znamenja. I Sumerani i Babilonci su živjeli u uvjerenju da mogu previdjeti budućnost na osnovu raznih događaja kao što su rođenje nakaza, pokreti životinja, oblici pukotine na zidu ili ulijevanjem ulja u čašu vode. Znamenje je ukazivalo na budućnost raznih aspekata života kako pojedinca tako i zajednice. Jedna tako važna djelatnost nije mogla proći bez posebno obučenog reda svećenika za tumačenje znamenja, koji su kasnije načinili i ogromnu enciklopediju o tumačenju znamenja. Uobičajen način predskazivanja je bilo ispitivanje jetre žrtvovane životinje, ukoliko se oblik jetre podudarao s oblikom od ranije, kada su događaji bili dobri, to je bio dobar znak, a ukoliko bi bio različit, preporučalo se da se ništa ne poduzima. [33]

Anu i Enlil

[You must be registered and logged in to see this image.]
Anu
Božanstvo Anu je božanski suveren, poistovjećen je sa sveobuhvatnim nebom u svoj svojoj beskrajnosti, s kojeg sunce sja i kiša pada. Anu je vrhovni kralj, izvor reda i vladanja u nadnaravnom i naravnom svijetu. Vjeruje se da je ljudsko kraljevsko dostojanstvo dato upravo od Anua pa se često naziva i anitu[34].
Izvršitelj Anuove volje je božanstvo Enlil koji se poistovjećuje sa vjetrom koji suši tlo nakon poplave Eufrata i Tigrisa, on donosi kišu pašnjacima i brodovima što plove rijekama i kanalima nadima jedra. On oplođuje cvat bogatih palminih gajeva i osigurava red u prirodi i društvu. Kralj je u svojoj moći označavan izrazom Enlilitu što znači «Enlilovo dostojanstvo» jer se Enlil smatrao svojevrsnim prototipom kralja na zemlji i nosiocem kraljevskog autoriteta koji potječe od Anua.[35] Bog Enlila je bio izvršitelj volje božanskog dvora i bog oluje.[36]

Enki i Ninhursag

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nihursag
Bog Enki je bio bog vode, magije i mudrosti, koji se sjedinio s Ninhursag božicom zemlje pa je prema drevnom mitu na taj način razjašnjen postanak vegetacije. U navedenom mitu se opisuje i začetak poljodjelstva i nastanak plodova. Mit završava tako što Ninhursag baca prokletstvo na svog supruga, pa nam to govori o činjenici da voda pripada mračnom podzemlju, ali se nebeski dvor pobunio pa je božica Ninhursag bila prisiljena ublažiti kaznu, te su na taj način priznate i dobre strane vode. Tu dolazi do izražaja sukob i suradnja među božanskim silama, vode i zemlje, a to pak realistički odražava fizičke uvijete života u Mezopotamiji i izražava temeljno mezopotamsko vjerovanje da iza sukoba što vladaju u prirodi postoji red, a čovjek mora nastojati prilagoditi mu svoj život[37].Postojao je običaj božjeg suda, kada se osumnjičene bacalo u rijeku pa se utvrđivala njihova krivnja ili nedužnost po tome dali bi ostali plutati ili bi potonuli. Zanimljivo je da se u zakonskim tekstovima pri opisivanju takvih suđenja za riječ «rijeka» upotrebljavao prvi inicijalni klinasti znak koji je označavao «boga» pa se iz toga da zaključiti da su boga Enkija[38] uspoređivali s rijekom. Enkiju se pripisivala i moć bacanja i skidanja čini i kletvi pa je s time povezan običaj prebacivanja krivnje sa zajednice na ovcu, koju bi potom zaklali i bacili u rijeku. U Babilonu je takav običaj bio mezopotamska varijanta prinošenja jarca kao žrtve okajnice, a nalazimo ga i u judaizmu:
«Tada neka zakolje jarca, što je određen za narod kao žrtva za grijeh
i neka odnese krv njegovu iza zavjese i neka učini s krvlju njegovo isto
onako kao što je učinio s krvlju junčevom; neka poškropi pomirilište i pred pomirilište»[39]


Šamaš
Šamaš je bio Babilonu u doba Hamurabija[40]jedan od najutjecajnijih bogova. O njegovom značaju svjedoči i gornji dio stele Hamurabijevog zakonika iz starobabilonskog razdoblja na kojoj Hamurabi skrušeno moli pred bogom Šamašom[41]. On je bio bog sunca, zvan i Babar što je najvjerojatnije naziv nastao od pridjeva barbar što znači «sjajni». Sunce su štovali i Sumerani osobito u Larsi i Siparu a nazivali su ga Utu. Predstavljao je neprijatelja tame i svih zala koja tama predstavlja, nosio je i naziv «Sunce…ljekovitih krila» a bio je prikazivan kao bradati muškarac sa karakterističnom kapom na glavi i zrakama sunca na ramenima[42] ili kao sunčev disk sa krilima[43], na identičan prikaz boga sunca Ra nailazimo i u egipatskim prikazima[44].Šamaš je bio onaj koji raspršuje bolest i osvećuje potlačene i obespravljene, putuje cijelim nebom, od obzorja do obzorja, danju a isto to putovanje obavlja i noću podzemnim svijetom[45].


Sin
U sumerskom panteonu Sin je bog mjeseca. Osobito se doimao drevnih naroda a predstavlja protjecanje vremena a pošto je računanje vremena bilo značajan čimbenik zbog prekomorske i prekopustinjske trgovine u kojima su putovanja znala trajati mjesecima pa ček i godinama te je vrlo važnu ulogu igrala i procjena trajanja puta zbog opskrbe same ekspedicije kao i procjena razdoblja isplate samog dohodka. Upravo zbog ovih razloga je i bog mjeseca Sin bio vrlo cijenjen. Zanimljiva činjenica je i to da su stanovnici velikoga karavanskog grada Palmire u prva tri stoljeća nove ere davali prednost lunarnom božanstvu. Boga mjeseca, Sina simbolizira polumjesec.
Inana ili Ištar
[You must be registered and logged in to see this image.]
Inana ili Ištar
U Mezopotamiji su bila izrazito važna i štovana ženska božanstva koja su predstavljala prirodno zanimanje čovjeka za rast plodina, domaćih životinja i obitelji pa i iz područja Mezopotamije imamo mnoštvo kipića Božica majki, koje su igrale najvažniju ulogu u mitovima i obredima kojima je cilj bio povećanje plodnosti. To božanstvo su Sumerani nazivali Inana a kod Semita, Amorićana i Asiraca se poistovjećivala s božicom Ištar.[46] Vrlo značajan obred u sumerskoj religiji je bila godišnja ceremonija svetog vjenčanja između božice Inane i boga biljnog svijeta Tamuza, čiju ulogu bi preuzimao kralj a svećenica bi predstavljala Inanu , odnosno semitsku Ištar koja bi ljudima donosila plodnost i bila velika ljubavnica i majka. Sumerskoj verziji mita o «Ištar i sedam prolaza» arapske žene i danas iskazuju počast u «plesu sedam velova» premda više nema religijsko značenje.[47] Taj mit je ljubavna priča jedne besmrtne božice zaljubljene u smrtnika Dumuzija, koji je bio uspiješan farmer, stočar i nadasve dobar čovjek, koji je bio iskreno odan svojoj ženi božici. No nekoliko mjeseci u godini bi slabila njegova ljubav pa bi za to vrijeme bio prognan u podzemlje a zemlja bi u tom periodu ogoljela, a plodnost joj se vraćala njegovim povratkom i sjedinjenjem s božicom. U akadskoj verziji mita te uloge su preuzeli Ištar i Tammuz. Nakon Tamuzove smrti Ištar ga je slijedila u podzemni svijet koji je bio mračno mjesto gdje su se mrtvaci odjeveni u perje hranili prašinom i poput sluga stajali u hodnicima Tim sablasnim svijetom je carevala Ištarina neprijateljica Ereškigal. Podzemni svijet se sastojao od sedam slojeva međusobno odijeljenih masivnim zidinama a svaki sloj je bio zaključan čvrstim vratima koja su čuvali monstruozni čuvari. Ištar je morala znati ime[48] svakog sloja a plaćala je prolaz[49] skidajući sa sebe nakit i odjeću tako da je na kraju prolaskom kroz 7 vratiju[50]dospjela do prijestolja božice Ereškigal potpuno naga i bespomoćna. Na trenutak je vidjela svog muža i bila ubijena a nakon njene smrti na zemlji je zavladao nered i neplodnost pa više nisu uspijevali usjevi a ni žene nisu mogle zatrudnjeti. Jedan zgodan svećenik transvestit je poslan kao glasnik u podzemni svijet te ulagivanjem i rječitošću uspijeva osvojiti Erešikigalino srce pa mu ona daje Ištarino tijelo koje on oživljava bočicom vode koju mu je dao bog Enki. Pri tom je došlo do nagodbe kojom Je Tamuz pristao na pola godine zamijeniti Ištar u podzemnome svijetu, a Ištar je zbog tuge za Tamuzom zemlju obavila zimom. Drugu polovicu godine Tamuza je zamjenjivala u podzemlju njegova sestra a zemlja je u toj polovici godine zbog Ištarine sreće i spolne aktivnosti cvala[51]. Vraćajući se iz podzemnog svijeta Ištar je na svakim vratima dobivala natrag odjeću i nakit pa to predstavlja obnavljanje svijeta u ciklusu izmjene godišnjih doba [52]. Osim uloge plodnosti, Božica Ištar je u semitskom razdoblju Babilona i u Asiriji bila poznata i kao božica-ratnica[53] pa tu ulogu preuzima i kao kanaanska božica Anat U Asiriji su je počeli povezivati i sa samim nacionalnim božanstvom Ašurom, a u kraljevskim natpisima se slavi kao «savršeno hrabra» ratnička božica koja bodri ratnike i uništava neprijatelje. Ištar se u asirskoj skulpturi pojavljuje sa oštricom koplja kao amblemom. U mezopotamijskoj kulturi je redovito prikazivana s lavom[54] koji joj je bio kultna životinja[55].
Nebo i Marduk
[You must be registered and logged in to see this image.]
Marduk
Klin je bio simbol Neba, božanskog zaštitnika pisanja i govorništva. Ime Nebo znači «govornik u ime bogova» a može se dovesti u vezu s hebrejskom riječi nabhi što znači prorok.
Bog Marduk je u amorićanskom razdoblju[56] bio gradski bog Babilona te su u njemu spojene uloge boga Enlila kao izvršitelja volje božanskog dvora i boga oluje. Prema tome on igra najvažniju ulogu u sukobu između Reda i Kaosa, što rezultira stvaranjem, a sve se to nadovezuje na mezopotamske obrede novogodišnje svetkovine u proljeće kad nastaje glavni vremenski preokret. U sjevernoj Mezopotamiji je to bog Adad, u Siriji i Palestini Hadad, a njegova nadređena uloga se očitovala u naslovu Baal što znači «Gospodin»[57].



Ereškigal i Nergal
Ereškigal i Nergal predstavljaju zle sile podzemnog svijeta. Kraljica podzemnog svijeta Ereškigal je poznata po mitu koji se odnosi na kult plodnosti u kojem božica Ištar silazi u podzemni svijet. Bog Nergal je bog masovnog uništenja ratom i pošastima, njegovo oružje, munja i pošast nas upućuju na to da je on sunčano božanstvo koje se očituje u jakoj podnevnoj vrućini a podsjeća na « pošast što hara u podne»[58]. Poznat je po mitu u kojem je prodirao u podzemni svijet postavljajući za sobom stražare da čuvaju četrnaest dveri. Nakon osvajanja podzemlja zbacio je Ereškigal s vlasti a život joj je poštedio nakon njenog preklinjanja da je uzme za ženu i preuzme njeno prijestolje[59].


Ep o Gilgamešu
Ep o velikom kralju Gilgamešu je jedna od najstarijih priča na svijetu. Ispisan je na dvanaest ploča, prvih šest je posvećeno glorifikaciji Gilgameša a drugi dio je posvećen njegovoj potrazi za besmrtnošću kojom Gilgameš postaje opsjednut. Gilgameš je vladao Urukom oko 2.700. g. pr. Kr. i o tome danas postoje neki dokazi[60]. Mnoge teme iz ove pripovijesti susrećemo i u Homerovim epskim djelima[61] i u pričama iz Starog zavjeta. Verzija usmenog epa je zabilježena u akadskom dobu oko 3. tisućljeća pr. Kr. Osnovna tema je problem ljudske smrtnosti.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Gilgameš
Gilgameš je bio dvije trećine bog a jednom trećinom čovjek , ljepota boga sunca, Šamaša mu je sjala na licu a hrabrost boga vjetra, oluje i kiše, Adada mu je tekla žilama. Bio je poveznik ljudi i bogova jer je rođen od žene božanskih osobina i moći. Još kao mladić kažnjavao je ljude Uruka olujama. Željan borbe i pustolovine svoju snagu nije mogao iskazati jer su ga bogovi stvorili najvećim junakom bez dostojnog protivnika. Iz nezadovoljstva što nije mogao zadovoljiti svoju ratobornu prirodu i karakter odao se raznim užicima . Priređivao je razna slavlja nerazumno trošeći zalihe hrane i uznemirujući ljude i bogove. Tražio je isključivo pravo na prvu bračnu noć sa svakom ženom u gradu, tjerajući njihove muževe u beskorisne ratove. Iz straha ih ne izazove i da ne sruši nebeske stupove, bogovi su smislili plan. Anu bog neba i majka božica Ninlil načinili su od gline Gilgamešovog dvojnika Enkidua i poslali ga na zemlju u stepsku pustinju gdje je postao gospodar zvijeri i predstavljao opasnost za prirodu. Zbog straha su seljaci i stočari zatražili Gilgamešovu pomoć. Gilgameš Enkiduu šalje mudru ženu koja s njim provodi šest dan i sedam noći. Ona ga pretvara u civiliziranog čovjeka, oslobađa ga divlje snage i dovodi u Uruk gdje se on suprotstavlja Gilgamešovom pravu na prvu bračnu noć. Nakon veličanstvene bitke Enkidu se iskazao kao dostojan protivnik. Suprotno božjim planovima Enkidu i Gilgameš postaju vjerni i dragi prijatelji. Imajući podršku u Enkiduu Gilgameš se spremao za najveću pustolovinu. Vođeni snovima o slavi Gilgameš i Enkidu su krenuli prema božanskoj planini prekrivenom cedrovinom koju je čuvalo praiskonsko biće Humbaba, koje je isijavalo sedam različitih vrsta moći. Pobjeđuju Humbaba a njezine divlje moći preuzeli su lav, suha zemlja i mračno podzemlje kraljice Ereškigal. Gilgamešov pobjednički povratak pobudio je strast kod božice Ištar koja ga pokušava zavesti ali je on odbija riječima:
«Kojeg si ljubavnika voljela zauvijek,
koji ti je od tvojih pastira bio zacijelo vrijeme mio ?
Tamuzu, dragome svoje mladosti,
iz godine u godinu jadikovku si samo namijenila.»[62]

Uvrijeđena Ištar na Gilgameša šalje nebeskog bika, ali ga Gilgameš uz Enkidinu pomoć ubija i njegovu glavu nose sa sobom kao trofej. Ljutiti bogovi odlučuju da zbog Gilgamešovih grijeha Enkidu mora umrijeti te mu šalju groznicu kojoj se nije mogao oduprijeti. Gilgameš potresen smrću svog prijatelja postaje konačno svjestan da se mora bojati smrti. Najveći junak na svijetu mogao je vladati svijetom ali ne i svojim srcem, pa je stoga bio osuđen na put kroz pakao u nadi da će oživjeti svog prijatelja, svoju smrtnu polovicu. Gilgameš je lutao svijetom tražeći Utnapištima jer su samo njega i njegovu ženu bogovi obdarili besmrtnošću. Putujući kroz «planinu izlazećeg sunca» [63]stiže do božjih vrtova, gdje nagovara brodara Uršanabija da ga preveze do Utnapištima. Na Gilgamešove molitve da mu oda tajnu besmrtnosti, no Utnapištim mu ne odaje tajnu besmrtnosti jer je to dozvoljeno samo bogovima. Utnapištim mu priča priču koja je zapanjujuće slična biblijskoj priči o Noinoj arci i daje mu biljku kojom će oživjeti Enkidua, no zmija mu krade biljku pa Gilgameš svoje posljednje dane provodi u samoći razmišljajući o tragediji života i smrti.[64]




Zaključak

Mezopotamijska mitologija je ispunjena mračnim silama, njen pogled na zagrobni život se uvelike razlikuje od pogleda ostalih religija. Život običnog čovjeka je bio obilježen mukotrpnim radom a religija mu nije davala nikakvu nadu u spas koji bi ga očekivao na kraju njegovog životnog puta. Razapet između podzemnih demonskih sila koje su mu prijetile na svakom koraku i udovoljavanju bogovima koji su svaki njegov pokret s nebeskih visina motrili širom otvorenih očiju, provodio je svoj život radeći u poniznosti znajući da ga nakon smrti očekuje beskonačno stajanje u mračnim hodnicima podzemnog svijeta. Uspoređujući elemente mezopotamijske i staroegipatske religije nailazimo na mnoge sličnosti koje su u nekim segmentima gotovo identične. Međusobno se prožimlju pa se lako da zaključiti da vuku zajedničko korijenje iz jedne «prareligije» ili su u toku svoje povijesti zbog geografske bliskosti postepeno elementi jedne prelazili u drugu. Što se pak tiče judaizma, kao najmlađe religije u odnosu na dvije spomenute, njegovo prakorijenje lako lociramo u mezopotamijskoj religiji te pratimo njegovu «doradu» u periodu židovskog boravka u Egiptu odakle ulaze u judaizam i brojni egipatski elementi. Za razliku od egipatske religije koja nam je dala nadu u vječni život i olakšanje od životnih muka koje možemo usporediti sa rajskim vrtom, mezopotamska religija nam je dala prikaze najdubljih ponora pakla, koji i dan danas žive u mnogim religijama, plašeći i držeći u poniznosti milijune vjernika diljem svijeta.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Pon 11 Maj - 15:06

7 zlih vjetrova

Zovu se imbulu. Ima ih sedam, a to su: nepovoljan vjetar, vihor, uragan, četvorostruki vjetar, sedmostruki vjetar, ciklon i neuporedivi vjetar. Oni su poslužili da se savlada Tiamat prilikom prvobitne borbe. Kaže se da ih ima 7 na zemlji i 7 na nebu, to jest ukupno 14. Treba ih dovesti u vezu sa 7 zlih duhova. Prvi je južni vjetar, drugi zmaj čija vazda otvorena usta ne mogu da se izmjere, treći je leopard, četvrti je strašni Šibu, peti ljuti vuk, šesti Ludak koji napada bogove, a sedmi užasna oluja. Nisu ni muško ni žensko, nemaju par ni potomstvo, ne mogu se umilostiviti ni molitvom ni žrtvom. Dom im je pećina. Oni su prevashodno duhovi uništitelji.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Pon 11 Maj - 15:08

Enki/Ea, mudrost

Ustroitelj života na zemlji Ea je onaj koji odlučuje o sudbini, daruje život, stvara društvo pomoću lukavstva, prevrtljivosti i mudrosti nalazi izlaz iz svih teškoća. Ea je pojavljuje na barci na dnu Persijskog zaliva. On se smješta duž močvara Tigra i Eufrata. Pripitomljuje mjesta i gradi hram sav od metala i dragog kamenja. Ea nije stvoritelj. On daruje život i uređuje svijet. Dolazi sa Dilmuna, zemlje odakle donosi bakar. Tu on spava pokraj žene djevice. Kasnije se on sjedinjuje sa svojom ženom, pa sa ćerkom i najzad sa unukom.On sam izvor je života. Pred poslednje spavanje supruga unuci predlaže da od boga zatraži plodove, te su od ovoga spajanja nastale biljke. Ea međutim biljkama zaboravlja da podari sudbinu i zadovoljava se da ih jede. To je besmislen potez u suprotnosti sa njegovom prirodom tvorca i od toga on onemoća. Njegova supruga mu tada uputi pogled života i tako ga izleči. Kao čarobnjak i gospodar vheština on vrijeme provodi ispravljajući nedostatke drugih bogova. Svaki njegov pokret i riječ donosi nešto civilizaciji. Na njegov poziv stoka i žitarice su izašli iz Svetog brda. Jednom prilikom Ninmah nudi Ei izazov tvrdeći da neće moći da nađe zaposlenje za neuspjele ljude izašle iz njegovog kalupa. Međutim Ea pronalazi zaposlenje za svakoga. Slabom biću koji ne trpi veliki teret daje ulogu carskog činovnika, slijepom ulogu pjesnika, jalovoj ženi ulogu prostitutke. On brani čovječanstvo koje Enlil želi da desetkuje od gladi, potopom. Pomaže Atrahazu da sagradi kovčeg. On pronalazi junaka za borbu protiv Anzua.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Pon 11 Maj - 15:09

Sin, bog cikličnog poretka

Sin nosi na glavi polumjesec, vrhova okrenutih na gore nalik na čun. On brodi po vodama na nebeskom prostranstvu, svijetu donosi svjetlost, a bogovima i ljudima sudbinu. Sjedi na prestolu, a duga mu brada pada na grudi. U ruci drži sjekiru, skiptar i štap. Sin je Mjesec, otac je Šamaša boga sunca. Sinova svjetlost je blagotvorna. On je vodič karavanima. Mlad mjesec podsjeća na rogove te se Sin zato poredi sa mladim bikom čija se snaga povećava kako dani u mjesecu odmiču. Sin neprekidno vodi borbu protiv zlih ljudi. Sprečava njihovu aktivnost tako što noću osvjetljava svijet. Zato su demoni u sukobu sa njim. Jednom su uspeli da ga savladaju i Sin je nestao ali ga je Marduk odbranio i uspostavio pređašnji poredak. Sin ima dar predviđanja. Njegova proročanstva povezuju ljude i bogove. Pomračenje je najstrašnije Sinovo znamenje jer tako najavljuje katastrofu.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Pon 11 Maj - 15:09

Šamaš, svjetlost

Šamaševa svjetlost obasjava nebo, zemlju i podzemni svijet. On sve vidi, čuje i sve razumije. On je zakonodavac i sudija. On je uticao na stvaranje Hamurabijevih zakonika. Šamaš je predstavljen kako sjedi, sa tijarom koja ima4 niza rogova, punđom, dugom bradom, obučen u dugačku haljinu. U desnoj ruci drži štap i krug. On je sin boga Mjeseca Sina, a sestra mu je Ištar (boginja ljubavi i rata). On daje svjetlost vaseljeni. Danju putuje po nebu, vidi i nadzire sve, otkriva i obelodanjuje tajne, pruža pomoć kad je potrebna, kažnjava one koji to zaslužuju i nagrađuje one koji su to zaslužili. Prvi zakonik za koji znamo, Hamurabijev zakonik, ustanovljen je pod njegovom nadležnošću. Kao bog pravde on nameće svoju volju. Zakletve se polažu u njegovo ime. On ne dopušta laž. Molitve koje mu se upućuju spadaju u domen između magije i religije. Pošto je on sveznajući bog u njega su se ljudi zaklinjali na suđenjima.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Pon 11 Maj - 15:10

Ištar, boginja ljubavi

Kao jutarnja zvezda Ištar predstavlja rat. Kao večernja zvezda predstavlja ljubav i požudu. Ištar je uvjek djevica, ali ne iz apstinencije, već zato što s vremena na vrijeme obnavlja svoje devičanstvo kupajući se u jezeru. Stalno je u društvu svoje dvije sluškinje-muzičarke Ninate i Kulite. Ona je sestra i supruga Tamuza, koji svake godine umire i silazi u svijet mrtvih, a onda uskrsne i vrati se na zemlju, zajedno sa prolećnom vegetacijom. Ištar je strasno zaljubljena. On pjeva sa puno žara o ljubavi prema Tamauzu. Voli i Gilgameša koji je drsko odbija znajući kakav razutdan život ona vodi. Ona je boginja ljubavi i njeni hramovi su mjesta vezana za prostituciju. Kao dobročiniteljka pomaže kod seksualne nemoći. Ljudi je pozivaju u pomoć putem žrtvovanja ovaca, paljenja figurina od voska i drveta. Međutim ona je i surova ratnica. Ištar je okrutna i odlučna. Predstavljena sa lukom i tobolcem. Ona predvodi bitke.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Pon 11 Maj - 15:10

Marduk, vavilonski bog

Potekao iz nove generacije bogova, Marduk postaje istovremeno prvak i univerzalni svedržitelj i nameće se svim ostalim bogovima, kao i čitavom svijetu. Sin Ea i Damkine, Marduk je na samom rođenju obdaren dvostrukom božanskom suštinom i četvorostrukim rasuđivanjem. Supruga mu je Zarpanitu, a sin Nabu bog pisara. Marduk je naistaknuti među bogovima nove generacije koji predstavljaju život, progres. Prvobitni bogovi su bili istinski haos, priroda bez poretka, brutalna snaga bez inteligencije. Marduk stvara vjetrove i stvara buru. Prvorođeni bogovi muče se na vjetru. U borbi sa Tiamat Marduk je ubija. On je hvata u mrežu i zavitlava na nju nepovoljan vjetar. Tiamat otvara gubicu da ga uvuče. Vjetar nadima njeno tijelo, stomak joj je naduven. Marduk tada odapinje strijelu koja joj cijepa utrobu i probija srce.

Stvaranje čovjeka

Marduk pregleda leš. Od jedne polovine gradi nebeski svod. Od druge polovine pravi zemlju. Na glavi taloži planine, iz očiju otvara Tigar i Eufrat, na grudi stavlja raskošne bregove gdje se grade svetilišta. Bogovi su zadivljeni ovim krasotama. Marduk će tada reći: "Hoću da napravim mrežu krvi, da sačinim kostur da bih proizveo jednu vrstu bića čije ime će biti čovjek". Uzima Kingua (koji je posvađao Tiamat i Marduka i učestvovao u ratu na strani Tiamata) preseca mu vene i od njegove krvi stvara ljudski rod. On je odgovoran za poredak svijeta. Kada Era bog smrti uspije da postigne da Marduk ustane i udalji se od svog prestola tad svijet biva izvrnut.

Mardukova slava

Mardukova slava priznati su od strane velikih bogova koji su mu dodjelili 50 titula od kojih svaka odgovara jednoj božanskoj privilegiji. On utvrđuje sudbinu i kada mu olujna ptica ukrade tablice sudbine on je hvata i ubija. Kada utukui uspijevaju da sakriju mjesečevu svjetlost on kreće u potjeru i vraća mjesečevu svjetlost. Kao vavilonski bog obitava u hramu Esagil.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Pon 11 Maj - 15:23

Sumerski popis kraljeva bilježi da je osam njih (u nekim verzijama deset) vladalo prije velike poplave, koji se povezuje s biblijskim Potopom, a potom su različiti gradovi sporadično osvajali vlast nad svojim susjedima. Uglavnom, popis pruža imena osam kraljeva koji su ukupno vladali 241.200 godina, od “silaska s neba” do Potopa, a neki vladari koji se spominju u ranijim popisima, poput Etana, Lugal-banda i Gilgameš, su mitske i legendarne figure čiji su herojski podvizi predmet niza sumerskih i babilonskih narativnih kompozicija.[You must be registered and logged in to see this image.]
revna Mezopotamija, o kojoj zahvaljujući pregalništvu arheologa, historičara i mnogih drugih naučnika danas znamo mnogo, i dalje krije svoje tajne i misterije koje nisu razjašnjene. Jedna od njih i ovo o čemu ćemo danas pričati, a tiče se pretpotopskih vladara svijeta koji su “sišli s neba”.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Od svih silnih arheoloških nalaza i artefakata koji su otkriveni na tlu drevne Mezopotamije – čije ime doslovno znači “Meguretous” a odnosi se na prostor između Tigrisa i Eufrata koje se danas nalazi na teritoriju nesretnog Iraka, takozvane kolijevke civilizacije na kojoj su nekada cvjetale brojne kulture pa tako i sumerska, koja je bila prva od svih – rijetko je koji intrigantniji od drevnog “rukopisa” ispisanog klinastim pismom na glinenim tablicama na jeziku drevnih Sumera a koji sadrži popis njihovih i kraljeva okolnih naroda, sa sve vremenskim rasponima vladavine i mjestima u kojima su stolovali.

Ono što ga čini jedinstvenim je činjenica da se mitske predinastičke figure spajaju s povijesnim vladarima čije smo postojanje nepobitno utvrdili.

Prvi fragment ovog posebnog teksta star je 4.000 godina i otkriven je početkom 20. stoljeća od strane njemačko-američkog istraživača Hermana Hilprehta na mjestu drevnog Nipura i objavljen je 1906. godine. Od tada, pronađeno je još barem osamnaest drugih primjera ove liste, a većina se datira u razdoblje druge polovice trajanja dinastije Isin, dakle između 2017. i 1794. godine pne

Nijedan od ovih dokumenata nije identičan, iako postoji veliki broj istovjetnog materijala u svim verzijama iz čega se može izvući zajednički nazivnik te stoga i idealan prikaz toka sumerske historije.
[You must be registered and logged in to see this image.]
20 centimetara visoka Veld-Blundelova prizma, koja se čuva u Ešmolovom muzeju u Oxfordu, najobimnija i ujedno najkompletnija lista, sadrži na četiri svoje strane po dva stupca teksta. Vjeruje se da je originalno imala drveno vreteno koje je prolazilo kroz sredinu te da se mogla rotirati u svim smjerovima i tako čitati bez pomicanja onoga koji čita. Na njoj se nalaze i imena vladara “prije poplave”, odnosno “potopa”.Popis ima neprocjenjivu vrijednost jer pruža uvid u drevno predanje i važnu kronologiju povezanu s različitim razdobljima kraljevanja u Sumeriji, pa čak i nevjerojatne paralele s navodima koje možemo naći u biblijskoj Knjizi Postanka.

Sumerani su obitavali na jugu Mezopotamije, na prostoru koji će kasnije postati kraljevstvo Babilona a danas Bagdad, pa sve do Perzijskog zaljeva.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Do početka trećeg tisućljeća prije Krista, Sumerija je obuhvaćala barem dvanaest odvojenih i nezavisnih gradova-država: Kiš, Ereh, Ur, Uruk, Sipar, Aksakova, Larak, Nipur, Adab, Uma, Tibiri i Larsa.

Svaki grad je imao zidine i bio okružen selima i poljoprivrednim zemljištem koje je bilo navodnjavano složenim sustavom irigacije kakvu mi ni danas nemamo; u središtu grada, u kojem su ulice bile uske i popločane, stajao je hram u obliku zigurata. U početku je vlast pripadala građanima, ali kako se rivalstvo između gradova uvećavalo svaki je uspostavio instituciju monarha.

Sumerski popis kraljeva bilježi da je osam njih (u nekim verzijama deset) vladalo prije velike poplave, koji se povezuje s biblijskim Potopom, a potom su različiti gradovi sporadično osvajali vlast nad svojim susjedima.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Popis počinje sa samim porijeklom institucije kralja, na koju se gledalo kao na bogovima danu: “kraljevanje je sišlo s neba”.

Vladari ranih dinastija također su predstavljeni kao ljudi koji su živjeli tijekom fantastično dugih vremenskih razdoblja:

“Nakon što je kraljevanje sišlo s neba, kraljevanje je bilo u Eridugu. U Eridugu, aluli je postao kralj; vladao je 28.800 godina. Alalngar je vladao 36.000 godina. Dva kralja, vladali su 64.800 godina “.

Uglavnom, popis pruža imena osam kraljeva koji su ukupno vladali 241.200 godina, od “silaska s neba” do Potopa, a neki vladari koji se spominju u ranijim popisima, poput Etana, Lugal-banda i Gilgameš, su mitske i legendarne figure čiji su herojski podvizi predmet niza sumerskih i babilonskih narativnih kompozicija.


[You must be registered and logged in to see this image.]  
Sjedeći kip Gudeje, kralja lagaše, napravljena od diorita oko 2120. p.n.e. 

Pun spisak glasi ovako: aluli, Alalngar, nakon pada Eriduna kraljevanje je premješteno u Bad-Tibiri gdje su vladali En-men-lu-ana (43.200 godina), En-men-gal-ana (28.800), Dumuzid Pastir (36.000) , poslije koga pada Bad-Tibiri i kraljevanje se seli u Larag gdje je vladao En-sipad-zid-ana (28.800), nakon čega prijestolje prelazi u Zimbir gdje vlada En-men-dur-ana (21.000) i konačno pada i Zimbir i tron prelazi u Šurupag gdje vlada UBAR-Tutu (18.600).Tada dolazi do velike poplave; arheološka iskopavanja su potvrdila da je na prostoru ovog posljednjeg grada, kao i u drugim sumerskim mjestima sjeverno do Kiša, zaista došlo do lokalizirane poplave cirka 2900. p.n.e. Spektakularno dugačke vladavine ranih kraljeva dovele su do mnoštva različitih interpretacija. Jedni idu u negativnu krajnost pa kažu da su ove astronomske brojke potpuno umjetne i izmišljene i na sve gledaju s akademskim prezirom, smatrajući da to nije vrijedno ozbiljnog razmatranja. Na drugoj strani krajnosti su oni koji smatraju da brojke imaju osnovu u realnosti i da su prvi kraljevi bili zaista bogovi sposobni žive duže nego ljudi.
[You must be registered and logged in to see this image.]  
Pismo prvosvećenika kralju lagaše u kome ga obavještava da mu je sin poginuo u boju.

Između ova dva ekstrema je hipoteti da brojke zapravo predočavaju relativnu moć, trijumf ili važnost. Na primjer, u drevnom Egiptu, fraza “umro je u 110. godini” koristila se za nekoga tko je živio u potpunosti i dao društvu neki važan doprinos. Na isti način, ove duge vladavine ranih vladara možda predočavaju nevjerojatnu važnost koju su imali u očima naroda. Ova hipoteza međutim ne pruža objašnjenje zašto su duljine vladavine kraljeva nakon poplave postale realistične i normalne.Sa ovom hipotezom je također povezano uvjerenje da iako su rani kraljevi povijesni nepotvrđene ličnosti, ovo ne znači da nisu u nekakvoj vezi s povijesnim vladarima koji su naknadno mitologizovani.Konačno, pojedini učenjaci su pokušali objasniti ove cifre putem matematičkih ispitivanja, proračuna i interpretacija.
[You must be registered and logged in to see this image.]  
Zigurat, sumerski hram, posvećen Ur-Namu, osnivaču treće dinastije iz Ura.

Neki akademici su ukazali također i na činjenicu da postoje izvanredne sličnosti između popisa kraljeva Sumera i navoda u biblijskoj Knjizi Postanka. Na primjer, Postanak priča priču o Potopu i Nojinim naporima spasiti životinje od uništenja. Spisak o kome danas pričamo govori i “poplavi koja je preplavila svijet”.

Što se tiče dugih vladavina ranih osam kraljeva Sumera, čiji se vremenski rasponi kreću od 18.600 do 43.200 godina, ukazuje se na Postanak u kome se govori o generacijama koje su živjele između stvaranja svijeta i Potopa. Između Adama i Noa postoji osam generacija, što je paralela s osam sumerskih kraljeva od uspostave kraljevanja pa sve do poplave.

Nakon potopa, fantastično duge vladavine kraljeva se vraćaju u normalu i oni počinju voditi živote normalne duljine, baš kao što se u Bibliji nakon potopa smanjuje dugovječnost Adamovih potomaka.

Bilo kako bilo, popis kraljeva Sumera je zbunjujuća misterija.


Zašto bi Sumerani kombinirali mitske vladare sa stvarnim povijesnim ličnostima, u jednom te istom dokumentu? Zašto su rani kraljevi prikazani kao da su vladali tisućama godina?

Zašto postoji mnogo sličnosti s Knjigom Postanka? Je li samo zato što su Židovi posudili već postojeće mitove tijekom babilonskog ropstva, ili možda postoji još nešto?

Nadamo se da će znanost jednoga dana pružiti odgovore na ova pitanja; jer, to je posao znanosti, i jedino ona može razveže čvor i pruži uvid u istinu.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Pon 11 Maj - 15:29

Čini se da najstarije stanovnike Mezopotamije (grč. mesopotamia, "zemlja između rijeka"), tj. Sumerane i kasnije Akađane, koji su utemeljili visoko razvijene gradove-države, nije pretjerano mučilo pitanje kada je i kako stvoren svijet. Tek se s dolaskom Babilonaca, tijekom 2. tisućljeća prije Krista, pojavio vrlo složen mit o stvaranju, opisan u slavnom epu Enuma eliš, koji nam kazuje kako je praiskonski par u likovima Tiamat (slana voda) i Apsua (slatka voda) stvorio kaos.

SUMERSKI MIT O STVARANJU

Ova civilizacija s vrlo složenim panteonom božanstava potječe iz 4. tisućljeća prije Krista. Sumerani, nepoznata porijetla, i autohtoni Semiti (Akađani), živjeli su naizmjenično u skladnim i neprijateljskim odnosima. Stanovništvo je vjerojatno bilo suviše zaokupljeno sadašnjošću, organiziranjem sve većih, planski oblikovanih i autonomnih naselja, da bi uopće pokušavalo zamisliti svijet prije stvaranja. Također je vrlo vjerojatno da su ljudi, stekavši sredstva za nadzor nad prirodom, osjetili potrebu da opravdaju svoje djelovanje kojim kao da su oslobodili nered i kaos, i pustili ga u svijet koji se do tada činio savršeno skladnim i suvislim.

Prema Sumeranima, stvaranje svijeta bilo je posljedica raskida i odvajanja. An (nebo) i Ki (zemlja), u početku spojeni, razdvojili su se tako da je An otišao prema gore, a Ki prema dolje. To razdvajanje izazvala je razorna i preuranjena intervencija boga Enlila ("gospodar vjetra"), koji je predstavljao snagu prirode. Iako je Enlil potomak Ana i Ki, smatralo ga se i vanjskim čimbenikom i uljezom.

Prema tome vjetar, tj. atmosfera, stvorili su poredak svijeta u obliku koji mi i danas poznajemo, pri čemu je nebo gore, a zemlja dolje, dok ih odvaja upravo vjetar ili atmosfera. No Enlil nije bio sam. Imao je prijatelja Enkija ("gospodar zemlje"), koji je, načinivši kip od gline kojem je božica-majka udahnula život, stvorio prvog čovjeka. Zbog toga je Enki postao iskonskim i glavnim sumerskim bogom, a smatralo ga se organizatorom svijeta, pragmatičnim i opipljivim, nipošto mističnim. I njegovi stavovi i ponašanje nalikovali su na ponašanje čovjeka koji vodi običan, svakodnevni život.

ASIRSKI I BABILONSKI MITOVI O STVARANJU

Najljepši i najpoznatiji mit o stvaranju asirske i babilonske kozmogonije, koja je naslijedila sumersko-akadski sustav, opisuje se u slavnome "epu o stvaranju", koji je nazvan po svojim početnim riječima: Enuma eliš ... ("Kad na visini ...").

Čini se da je taj prastari tekst klinastim pismom bio urezan na sedam ploča od po 150 redaka. Početkom 19. stoljeća pronađeni su fragmenti koji su omogućili rekonstrukciju cijele pjesme. Ti fragmenti potječu iz razdoblja od 9. do 2. stoljeća prije Krista, no općenito se smatra da je Enuma eliš napisan početkom 2. tisućljeća prije Krista.

Nakon uvoda u kojem se opisuje stvaranje svijeta, pjesma se prvenstveno usredotočuje na epsku bitku između Marduka i Tiamat. Marduk - koji je vjerojatno poslužio kao nadahnuće za grčkog Zeusa i rimskog Jupitera nije bio samo junak među bogovima, već i glavni faraonski bog i spasitelj svijeta. Tiamat je bila veliko iskonsko božanstvo okruženo zastrašujućim čudovištima i demonima. Kroz njihovu veličanstvenu i divovsku borbu, poredak svijeta, utjelovljen u Marduku, nastao je iz iskonskog kaosa, koji predstavlja Tiamat.

Prema Enuma elišu, Marduk je ubio Tiamat tako što joj je smrtonosnom strelicom probio trbuh. Zatim je njezino tijelo - u obliku goleme ribe koja je pokrivala nebo i zemlju - prepolovio; od jedne je polovice nastao nebeski svod i zvjezdano nebo, a od druge zemlja. Tako je Marduk svijetu omogućio da se pojavi iz prvotnoga kaosa, te da se uspostave red, pravila i nepromjenjivi, univerzalni zakoni. Zatim je, poput sumerskog boga Enkija ("gospodar zemlje") Anuu, prvom smrtniku, dao ploče sudbine, tj. Anutu ili talisman vrhovne moći. Prema tome, kada se svemir pojavio iz kaosa - zahvaljujući dobronamjernoj i veličanstvenoj intervenciji boga spasitelja - stvoren je i čovjek, koji je kasnije iz ruku Marduka, vrhovnoga boga, dobio ključeve i postao gospodarem vlastite sudbine.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Sre 27 Maj - 11:31

[You must be registered and logged in to see this image.]
Mezopotamijsko područje je doživjelo procvat u razdoblju od 4000. p.n.e. do 1000. p.n.e. Različiti narodi koji su se smjenjivali dalvali su značajne doprinose razvoju – na sjeveru su bili Sumeri, Akadi, Asirci, a na jugu Babilonci.
Drevna Mezopotamija je mjesto gdje su se pojavili prvi gradovi na svijetu, oko 4000 – 3500 godina p.n.e. Ovo je bio prvi put u istoriji da je čovječanstvo usmjerilo napore da zadovolji potrebe cijele jedne veće zajednice.
Sumerima iz drevne Mezopotamije se pripisuje i najraniji oblik pisanja koji se pojavio ca. 3500 p.n.e.  Ovo je bila jedna od glavnih prekretnica u razvoju zapadnih civilizacija jer je omogućila prenošenje informacija na udaljena mjeseta, a da se pri tome niko ne mora osljanjati na dobro ili loše pamćenje ljudi. Pismenost se u Mezopotamiji brzo razvijala, i ubrzo su se počeli praviti i kuporodajni ugovori, zapisivati zakoni, a čak su pravili i posebne zapise koji su služili za obrazovanje budućih pisara. Na kraju, ovo klinasto pismo je odgovorno i za neke od najvećih književnih djela u istoriji, kao što je na primjer “Ep o Gilgamešu” (2700 p.n.e.).








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Sre 27 Maj - 11:32

[You must be registered and logged in to see this image.]
Jedrilice Mezopotamije
Prema istoričarima sa Univerziteta u Čikagu, U Mezopotamiji je izumljen točak (3500 p.n.e.). Ovaj izum je od vitalnog značaja za sve moderne civilizacije, jer točak koristimo za pokretanje svega – od automobila do najsitnijih satova.
Najznačajnija promjena u istoriji je pomak od nomadskog stila života prema prvim stalnim naseljima. Kako bi se brinuli o usjevima i stadima životinja, ljudi su morali živjeti na jednom mjestu. Ova promjena od lova i sakupljanja do sadnje i stočarstva se dešavala neovisno u mnogim krajevima svijeta, a u sjevernoj Mezopotamiji, proces se dogodio tokom razdoblja 10.000-6.000 prije nove ere. U području je padalo dovoljno kiše da rastu usjevi, a u regiji je bilo i dosta divljih biljaka i životinja koje su na kraju pripitomljene. Do 5.800-te godine prije nove ere, ljudi su živjeli u južnim ravnicama Tigrisa i Eufrata. Zemljište je bilo iznimno plodno, ali kiše nije bilo dovoljno da rastu usjevi. Tada je došlo do još jedne prekretnice u napretku civilizacije – izumljeno je navodnjavanje, i ovi problemi su riješeni.
Jedro je bilo još jedan od izuma koji danas shvatamo olako. Ovaj izum je bio jako važan za razvoj prvih gradova-država duž rijeka Tigrisa i Eufrata. Brodovi koji su koristili jedra mogli su prevoziti robu na drugo mjesto mnogo brže. Jedro je omogućilo procvat trgovine.
Jedan od najvećih tehnoloških napredaka pripisuje se jednom od tako jednostavnih izuma – plugu. Plug je uveo revoluciju u poljoprivredu tako što je omogućio da se dva jako teška zadatka obave istovremeno – sjetva i oranje. Zahvaljujući plugu, hrane je bilo u izobilju, a gdje ima dosta hrane, tu se automatski povećava i broj stanovnika.
Mezopotamija je bila dom mnogim izumima koji su značajno promijenili svijet. Oni su napredovali na svim poljima, od poljoprivrede, pa sve do medicine.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Sre 27 Maj - 11:34

[You must be registered and logged in to see this image.]
Ptahhotep, prvi poznati filozof na svijetu
Suvišno je uopšte i pisati o tome koliko je filozofija imala utjecaj na razvoj civilizacije, zato nije ni čudno da se rodila upravo u kolijevki civilizacije.
Korijeni filozofije se mogu pratiti natrag sve do rane mezopotamske mudrosti, koja je bila osnova etike, dijalektike, dijaloga, epske poezije, folklora, pjesama, proze i poslovica. Babilonci su bili i prvi narod na svijetu koji počeo misliti ‘izvan kutije’, to jest, izvan empirijskog promatranja. Babilonci su razvili i najraniji oblik logike, koji je kasnije imao značajan utjecaj na starogrčku filozofiju i helenizam.
Iako se smatra da se filozofija prvobitno razvila u Mezopotamiji, mnogi istoričari smatraju da je Ptahhotep, ili Ptah-Hotep, bio prvi ‘pravi’ filozof na svijetu. On je bio egipatski vezir koji je živio u 25. stoljeću prije nove ere. Ptahhotepovom unuku, Ptahhotep Tshefi, se tradicionalno pripisuje prva zbirka mudrih izreka na svijetu, poznata kao Maksime Ptahhotepa, a na početku zbirke piše da je autor svih izreka njegvo djed, vezir Ptahhotep.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Sre 27 Maj - 11:34

[You must be registered and logged in to see this image.]
“Kraljica noći” (Ištar, sumeranski: Innana), 1792. – 1750. pne.
Prvi pisani trag o religiji dolazi upravo iz Mezopotamije. U to vrijeme se vjerovalo da je svijet ravan disk, okružen ogromnim praznim prostorom, a iznad njega se nalzio raj.
Ljudi su u drevnoj Mezopotamiji obožavali stotine bogova, svaki bog/božica je imao/la svoje ime i svoju sferu djelovanja. Svaki grad je imao svog boga ili božicu, a mnogi su bili povezani s raznim profesijama – poput pisara i graditelja. No, samo nekoliko bogova – oni koji kontrolišu glavna carstva svemira, kao što je nebo, sunce i zrak – su smatrani glavnim božanstavima. Anu je bio otac bogova i bog neba, Enlil je bio bog zraka, Utu bog sunca i gospodar istine i pravde, Nanna je bog Mjeseca, Inanna je božica ljubavi i rata; Ninhursag božica zemlje, a Enki je bio bog pitke vode, kao i gospodar mudrosti i magije.
Iako su svi generalno služili i cijenili ove velike bogove, većina ljudi nije osjećala posebnu konekciju s njima. Svi su imali svog osobnog Boga – neka vrsta anđela čuvara – koji je štitio pojedince i zalagao se za njih pred ‘glavnim bogovima’.
S druge strane, sveštenici su cijeli svoj život posvećivali obožavanju. Bogovi drevene Mezopotamije se nisu previše brinuli o ljudima, pa su sveštenici morali obavljati razne rituale i žrtvovanja kako bi im skrenuli pažnju i zamolili ih za pomoć. Pošto su bogovi bili vlasnici svega, sveštenici su bili njihovi predstavnici – a ovo ih je učinilo najmoćnijim ljudima na Zemlji – njihovo mišljenje i odluke su se cijenile više od bilo kojeg drugog čovjeka, uključujući ljekare, pa čak i kraljeve. Upravo se u Mezopotamiji razvila prva sveštenička klasa na svijetu (kakvu vidimo i danas).








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   Sre 27 Maj - 11:35

[You must be registered and logged in to see this image.]
Tablet iz Mezopotamije (ca. 3000 p.n.e.): sadrži izračune sirovina potrebnih za proizvodnju različitih proizvoda od žitarica, uključujući i različite vrste piva.
Tokom prvih godina pisane istorije, u drevnoj Mezopotamiji se eksperimentisalo sa načinima brojanja, mjerenja i rješavanjem matematičkih problema. Oni su bili prvi koji su dali brojevima vrijednost, a također su bili i prvi ljudi na svijetu koji su prepoznali i usvojili koncept nule.
Stanovnici drevne Mezopotamije nisu imali ekonomiju koja se bazira na novcu, pa su prvi razvili standardizirani sistem utega za obavljanje komercijalnih transakcija. Izvorno sredstvo razmjene bio je ječam. Poslije je ječam zamijenjen srebrom, ali se ono nije koristilo kao kovani novac, već u obliku malih komadića koji su imali istu težinu kao ječam.
U Mezopotamiji je prvi put sat podjeljen na 60 minuta, a dan na 24 sata. Sumeri su prvi napravili kalendar koji je imao sedam dana u sedmici, a Babilonci kalendar koji je imao 12 mjeseci u godini i dva godišnja doba: ljeto i zimu. Upravo iz ovog vremena datiraju korijeni moderne astronomije i astrologijie.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Mitologija Mezopotamije   

Nazad na vrh Ići dole
 
Mitologija Mezopotamije
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Mitologija Mezopotamije
» Slovenska mitologija
» Japanska mitologija
» Rimska mitologija
» Finska mitologija
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Nauka :: Istorija-