Kemal Monteno




Kemal Monteno (Sarajevo, 17. 9. 1948 -) je ajpoznatiji bosanskohercegovački kantautor
i najveći šansonjer te jedan od najboljih kantautora na području bivše Jugoslavije.
Rođen je 1948 u Sarajevu, gdje u drugoj polovini 1960-ih godina počinje i svoju veoma
bogatu i uspješnu karijeru, i to nastupom na festivalu "Vaš šlager sezone" 1967. godine.
Od tada je miljenik festivalske publike u Sarajevu, gdje redovno odnosi prve nagrade kao
izvođač, autor muzike i autor teksta. Za "Šlager sezone" nastale su neke od njegovih
najljepših šansona, a krajem 1970-ih ovdje su izvedene i njegove najljepše pjesme
Gradu i Domovini, svojevrsne himne "Sarajevo ljubavi moja" (1976) i "Zemljo moja" (1977).




Montena odlikuje poseban lirski, romantičarski muzički izraz, u kojem su na jedinstven
način objedinjeni motivi bosanske sevdalinke sa mediteranskim šarmom italijanske
kancone. Njegovi su tekstovi iskrena ispovjed pjesnika koji je okusio život i ljubavnu bol,
te ih na svojstven način pretapa u pitku pjesmu jasnog i jednostavnog izraza. Iako se glavni,
ljubavni motiv pojavljuje još od Montenove prve kompozicije, Monteno se ipak nikad ne
ponavlja u svojim šansona, nego isti motiv spretno varira na hiljadu različitih načina.
Utopljene u harmonični kostim melodije, koja ne robuje turobnoj balkanskoj tradiciji,
nego se okreće raspjevanom Mediteranu i još više, pokatkad sjetnoj, talijanskoj kanconi,
napose onoj sa Festivala San Remo, Kemal Monteno stvara jedinstven muzički izraz,
kojemu nema premca na teritoriji cijele bivše Jugoslavije. Njegove su pjesme himna
vječitoj ljubavi, čak i onda kad stihovi govore da je svemu kraj.



U toku svoje više no bogate muzičke karijere kantautora, Monteno je stvorio ne samo
vlastiti muzički potpis na domaćoj zabavnomuzičkoj sceni, nego je svojim pjesmama
znao doprinijeti i uspjehu svojih kolega pjevača-prijatelja. U toj muzičkoj suradnji sa tako
zvučnim domaćim imenima kao što su Arsen Dedić, Zdravko Čolić, Oliver Dragojević,
Tereza Kesovija, Gabi Novak, Mahir Paloš, Neda Ukraden, Ismeta Krvavac, Dražen Žerić
i drugi, Monteno nije gledao vlastitu korist, nego svojevrstan način druženja sa svojom
rajom i prijateljima, svojstven jednom skromnom i plemenitom čovjeku kao što je Monteno.




Kemo, kako ga popularno zovu njegovi prijatelji, tokom 1990-ih sa istim je kolegama
izvođačima ostvario i niz velikih dueta, a pored gore navedenih za mikrofonom su mu
se pridružili i: Rade Šerbedžija, Boris Novković, Fuad Backović Deen, Danijela, Maja
Odžaklievska i drugi. Kemal Monteno trenutno živi na relaciji između Sarajeva i Zagreba,
a njegov je muzički put danas ispunjen brojnim nastupima na domaćim festivalima i
bogatom koncertnom aktivnošću po gotovo svim zemljama bivše Jugoslavije.

Festivali

Svoju muzičku karijeru Kemal Monteno počinje u drugoj polovini 1960-ih godina
nastupima na prestižnim domaćim festivalima zabavne muzike. Velike uspjehe
bilježi na prvim festivalima "Vaš šlager sezone" u Sarajevu, gdje postaje miljenik
publike svoga rodnog grada i svojevsrni zaštitni znak Festivala. Prvi nastup bio je
još sa pjesmom "Lidija" 1967., koja je osvojila prvu nagradu, a uslijedile su
antologijske pjesme kao: "Sviraj mi o njoj" (VŠS 1971.), "Laž" (VŠS 1972),
"Spavaj, cvijete moj" (VŠS 1973, koju je otpjevao Mahir Paloš), "Ljubavna bol"
(VŠS 1977), a svojevrsnu himnu Sarajevu, pjesmu "Sarajevo ljubavi moja" pjeva
na 10. jubilarnom Šlageru Sezone 1976. Velike uspjehe Monteno je imao i sa
nizom dalmatinskih šansona izvedenim na "Splitskom festivalu". Između 1976. i 2005.

Monteno niže čitav đerdan pitkih šansona, u kojima je do izražaja posebno došla
Montenova sklonost za talijansku kanconu i vedru mediteransku kantolinu. Pjesme
poput "Hiljade bijelih marama" (1976.), "Cvite bili iz đardina" (1977.), "Sunce djetinjstva"
(1978.), "Putovanja" (1978.), "Adrijana" (1979.), "Zvono djetinjstva"(1980.),
"Pričaju stare none"(1981.), "Dobra večer, uzorita" (1983.), "Produži lađo" (1984.),
"Zaboravi" (1995.), "Kad ja ne mogu" (1997.), "U meni imaš dom" (2002.) i
"Da je moja mandolina znala" (2005.) ne samo da su potvrda tih Montenovih
muzičkih sklonosti, nego i svojevsrtan dokaz stilske opredijeljenosti Kemala
Montena kao autora i interpretatora ka ovoj strani zabavnomuzičke obale kod nas.
Rado viđen gost Monteno je bio i na "Opatijskom festivalu", te na "Zagrebfestu",
posebice u drugoj polovini 1970-ih godina, a tradiciju nastupanja na festivalima
Monteno nastavlja i u drugoj polovini 1990-ih godina, kad se pojavljuje na
"Radijskom festivalu" i "Festivalu dalmatinske šansone" u Šibeniku.

Uspjesi

Uz brojne festivalske nastupe Kemal Monteno može se pohvaliti i čitavim
nizom vječnih hitova, koji su objavljeni na njegovim albumima tokom bogate
karijere, a veliki dio njih i danas je jednako tako aktuelan, kao i u trenutku
prvog objavljivanja. Pored gore spomenutih festivalskih uspješnica ovdje treba
izdvojiti i ostale velike Montenove hitove, koji se i danas slušaju sa istom
pažnjom kao i prije.

"Kratak je svaki tren"
"Jedne noći u decembru"
"Olivija"
"Za svoju dušu"
"Nije htjela", duet sa Oliverom Dragojevićem
"Pjesma zaljubljenika"
"Uvijek ti"
"Volio bih da sam pjesnik"
"Ljubavna bol"
"Ti si moja poezija"
"Napiši jednu ljubavnu"
"Žene, žene"
"Davore" (posvećena Montenovom najboljem prijatelju, Davorinu Popoviću)
"Ne ljubi me tako jako"
"Vratio sam se živote"
"To je drugo lice ljubavi", duet sa Goranom Karanom
"Daleko, daleko", duet sa Borisom Novkovićem
"Djevojčice"
"Dunje i kolači", duet sa grupom "Divas"
"Dušo moja"
"Na kraju grada"
"Pahuljice moja"
"Sinoć pod prozorom njenim"
"Stari", vokalna saradnja sa Tifom, Fazlom i drugima
"Uvijek ti se vraćam"


Diskografija

"Muziko,ljubavi moja" (1973)
"Žene, žene" (1975)
"Moje pjesme, moji snovi" (1977)
"Za svoju dušu" (1980)
"Dolly Bell" (1981)
"Moje najdraže pjesme" (1985)
"Kako da te zaboravim" (1987)
kompilacija "Pjesme zaljubljenika" (1992)
"Hvala svima- Kemo i prijatelji" (2000)
"Dunje i kolači" (2004)
" ZLATNA KOLEKCIJA (Croatia Records) (2007)

wikipedija

Jedan od komentara na youtube...

Novak Dejanović

Divna pjesma i izaziva sjećanja...Dragi Kemo i Rade...bez vas bi bilo tužno....

Sećaćemo ga se sa ljubavlju,koju je delio!Slava mu i hvala!

Bože kako sam tužna što je otišao!