Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama. |
|
| |
Autor | Poruka |
---|
katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| | | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| | | | malalila MODERATOR
Poruka : 52047
Lokacija : Haoss
Učlanjen : 04.01.2012
| | | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| Naslov: Re: Arsen Dedić Pet 15 Avg - 11:20 | |
| "Da su me ukrali cigani"
Da su me ukrali Cigani u tužnom gradskom parku, u mornarskom odijelu, i nestali u mraku, odveli bi me daleko, gdje stiže samo želja, pred začuđenim licem mojih roditelja. Da su me ukrali Cigani, ne bi me bilo briga, jer bih mislio da se samo nastavlja igra. Svi bi tvrdili da sam sa sretne zvijezde pao i ništa o svom životu ja nikad ne bih znao. Da su me ukrali Cigani, imao bih slobodu da pijem svoje vino i pijem svoju vodu. Bio bih bogat i voljen, a vračara bi mi rekla da nemam svog imena i da sam bez porijekla. Da su me ukrali Cigani, još dok sam bio dijete- iz ovog mrtvog grada, iz nevolje i sjete; imao bih svoj šator i medvjeda na lancu, svoju zvjezdanu kuću, konja i kruh u rancu. Da su me ukrali Cigani, provodio bih dane Ležeći u travi kraj auto-strade, Svirao bih gitaru i prelazio milje, ljubeći jedno biće slobodno i divlje.
- Arsen Dedić Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Arsen Dedić Sub 15 Nov - 10:32 | |
| Nitko više ne sanja Nitko više ne sanja prošlo je doba sretno tko da se jebe s time svi hoće – konkretno. Nitko više ne sanja snovi su za slabe svi su užasno budni u igri su barabe. Nitko više ne sanja isti su noći i dani oko nas vječito lebde neispavani… neispavani. Nitko više ne sanja malo tko više spava moje posljednje snove također prekriva java. Nijedno vrijeme nije moje Drugi su još daleko ime će mi biti slavno stigao sam prije sviju al je bilo prerano Drugi su preda mnom puštam ih jer mi je jasno stigao sam poslije sviju al je bilo prekasno Nijedno vrijeme nije moje ja visim kao drveni lutak kazaljke neće da se spoje pogriješim uvijek za trenutak Napokon – svi uz mene sve mrtvo i sve živo stigli smo u pravom času al je vrijeme bilo krivo |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Arsen Dedić Pet 21 Nov - 22:40 | |
| PRIČAO BIH TI O SEBI Pričao bih ti o sebi kad su hladne noći duge. Toliko je tog u meni slušao sam vječno druge. Pričao bih ti o sebi vinom te i bolom trujem, a ti se ko u snu smiješiš; što od tebe očekujem kad si i ti kao i sve druge slučajno pored mene. Ne vjeruju ništa tvoje oči zaljubljene kad si i ti samo noćni putnik, što daleko svjetlo prati. Svatko priča svoju priču tko će koga saslušati. Pričao bih ti o sebi što se ne zna, što se ne smije. Ti si bila prevarena, Lagale su moje pjesme. Pričao bih ti o sebi, ali noć se bliži kraju. opet će nas naći jutro u šutnji i zagrljaju. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Arsen Dedić Pet 21 Nov - 22:40 | |
| BROD U BOCI Dozvolite ovaj jednostavni poklon, ovu jednostavnu usporedbu: brod u boci, jedrenjak neodređenog tipa izrađen rukom mog prijatelja, osamdesetogodišnjeg Genovežanina. Najudaljenija lika u jednostavnoj duši mog oca - Trieste. Nedjeljne tuče u svečanim odijelima šibenskih i zadarskih lučkih radnika. Moju prijateljicu zanima - kako se to radi? Da li boca dolazi naknadno, sa bunim jedrima i morem od sadre? Moj brod u boci koji čuvam u ovom tihom enterijeru, što uporno i smiješno oponaša ono nešto naše i ono moje. To bi trajalo predugo da vam objašnjavam; svakako, brod pomalo ulazi u bocu, on ostavlja dojam i mogao bi ploviti. Zar vam to nije kao… Usporedba je, naravno, odviše jednostavna i vas ću, eto, izuzeti iz te banalnosti, ali neki vrag me tjera da vam ipak kažem, da vam kažem to najobičnije, makar mislio samo na sebe - vidite, gospođice, zar vam to nije kao…
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Arsen Dedić Pet 21 Nov - 22:41 | |
| MOJA LJUBAVI Završila se igra: vatra početka, slast i tajanstvo tvog prvog grijeha; gotovo je. To nije više ni veselje ni slatka dosada. Ti, mala moja, ženska sa žura, flićko, džepna damo, nasmijana i onesviještena ljubavnice, moje dijete i moja majko - postala si neizreciva, a počelo je beznačajno: zatekao sam se kako ti telefoniram u ljepoti večernje kiše, koja je samo provalija nada mnom i potreba da te dotaknem, i tvoja usta. Pokućstvo, topli namještaj mojih starih ljubavi osipa se. Zatekao sam se u nježnosti koja je već spavala, u riječima koje su mi pripadale, ali me nisu mogle naći. Ti si postala moja obrana, dobrovoljno proganstvo, pobjeda nada mnom, moja muka, ljubomora na život, moja mrtva sestra uspavana u velikim ružama, nemoguća zemlja, potrebno tijelo, moja ruka i glava. I zagrljaj u kojem sam se jučer igrao, sada me obuhvaća ovdje, daleko i zauvijek - u svim uglovima mog života. Postaješ bezimena, nepoznata i smrtonosna, moj život i spas od života - moja ljubav. |
| | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| | | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| Naslov: Re: Arsen Dedić Pon 9 Feb - 18:58 | |
| Granica
Pupoljak koji si mi donjela, i koji je danima stajao u plavoj boci prema zelenom prozoru zamračenom kišom- taj pupoljk se rascvao. Proljeće koje tek što je počelo već je ovog popodneva pozlaćeno na rubovima toplom sunčanom prašinom, i već su nemila i vruća ona polja kojima rano silazim u grad, ćuteći ledenilo u koži i vlazi bilja. I već to nisu ptice suzdržanog pjeva i slabi glasovi proljeća kao s prozora svibanjske bolesničke sobe, a zeleno je tako teško. Vrpca mora danima se rastezala, pa vidjet ćemo koliko to još ide. Ova bol nerazumljiva i uporna rasla je, rasla,već smo je mogli vidjeti i nazvati. Nebo, onaj zrak, razgovori, savršenstvo mojih brodova, prijateljstvo s tobom zatvorena ladica i oblik knjige- sve se to razapinjalo i znao sam da negdje granica mora postojati. I ova lubav, tvoje slatko tjelo; malo je reći da se ti daješ i da te ja uzimam. Dobro je bilo iz noći u noć, iz jutra u jutro; može li se još, može li se još…
Ovaj cvjet će pući kao revoloverski metak, proljeće će izgoreti kao papir, more će se razvući i vjerovatno otići u nebo, zeleno će postati crno; teško crno od teškog zelenog, bol će prestati ili se pretvoriti u nešto drugo; sve to, sve to… Tvoje će tjelo iznevjeriti sebi, i moje takodjer, ova će ljubav doći do te granice o kojoj mislim i ne hoteći. Bez snage je i volje da se upita- što je to bilo? A već je novi pupoljak u plavoj boci, proljeće na igralištu, bol u ustima, pravac mora i…tako dalje…
Na nebu toliko ptica, a život samo jedan ! Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta |
| | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| Naslov: Re: Arsen Dedić Pon 9 Feb - 18:59 | |
| Jedna pjesma
Jedna pjesma samu sebe ispisuje, unaprijed se osporava. Prvi i posljednji pokušaj da ti kažem. Prepričano more. Pjesma kad ništa drugo ne postoji. Pjesma protiv moje volje. Jedna pjesma prepuštena sama sebi kao jedan čovjek koji ratuje i umire ili pobjeđuje. Ona mi nije sklona, koja je uzaludna i ništa manje od svega toga i od ostalih stvari. Zagledana u mene preko stola, ona se dosađuje i pravi razlike, koja sama sebi određuje mjesto i odlazi kao žena s kojom je ljubav završena, ili ostaje sama i drska- neprijateljska pjesma. Koja se ne da pjevati, ne da štampati, ne da čitati, ne da pamtiti, ne da prevoditi, kojoj sam samo ja obavezan, a ona nikome. Ona ne napušta i tu se više ništa ne da učiniti; moja pjesma, jedna se pjesma dovršava. Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Arsen Dedić Ned 7 Jun - 16:14 | |
| Ti si svjetlo, ja sam tama Ja sam kao vjetar, brod bez kormilara, ti si moja luka, moja zemlja stara. Za mene su bitke, porazi i rane, a ti si da čekaš, da se brineš za me. Tako život sav mire se u nama, tvoja radost, moja tuga, ti si svjetlo, ja sam tama. Pošli su na put skitnica i dama, ovaj trn i ova ruža, ti si svjetlo ja sam tama. Toliko se toga vezalo uz mene, šta bih ja bez svjetla, šta bi ti bez sjene, Usred divlje šume, usnula si naga, ja sam tvoja slabost, ti si moja snaga. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Arsen Dedić Ned 7 Jun - 16:14 | |
| Takvim sjajem može sjatiTakvim sjajem može sjati Ono što je prošlost sad, Što ne može da se vrati, Što je bilo ko zna kad.. Ljubav naša ranih ljeta Za oboje bješe jad, Sad je prava, sad je sveta Kada više nisam mlad.. Otkriva mi svoju tajnu I zločinac starac sjed, Imao sam prošlost sjajnu Ganjao me čitav svijet.. Počast se na kraju primi, Ide vreme, bije sat, Pobjedom se posle čini Izgubljeni neki rat.. Ove bitke, ove rane, Otkriće ljepotu svu Kada budu stvari davne, kad ne budu više tu.. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Arsen Dedić Ned 7 Jun - 16:15 | |
| Ne vraćaj se starim ljubavima Ne vraćaj se starim ljubavima, dok su davne kiše lile, drukčije su one bile, nego ovih jeseni i zima, Ne vraćaj se starim ljubavima. Ne vraćaj se starim ljubavima, da se skloniš, da se tješiš, kad se davnih dana sjetiš, kad samoća raste kao plima, Ne vraćaj se starim ljubavima. Što zločinca usred mraka, vječno vodi u taj kraj, Stara ljubav kao zamka, nikad joj se ne vraćaj. Ne vraćaj se starim ljubavima, ne kucaj na ista vrata, ugašena tu je vatra, pođi dalje gdje topline ima, Ne vraćaj se starim ljubavima. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Arsen Dedić Ned 7 Jun - 16:16 | |
| Prototip elegičara, tmuran, crn, opor, ali prvenstveno pjesnik svoje vrste. Tako o Dediću i njegovoj poeziji kažu drugi. Mene sve te etikete, kad je on u pitanju, i ne zanimaju previše; meni ga je jednostavno lijepo čitati. Iako zna zaboljeti, i to puno. Što je dobra stvar. Nijedno vrijeme nije moje Drugi su još daleko ime će mi biti slavno stigao sam prije sviju al je bilo prerano
Drugi su preda mnom puštam ih jer mi je jasno stigao sam poslije sviju al je bilo prekasno Nijedno vrijeme nije moje ja visim kao drveni lutak kazaljke neće da se spoje pogriješim uvijek za trenutak Napokon – svi uz mene sve mrtvo i sve živo stigli smo u pravom času al je vrijeme bilo krivo |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Arsen Dedić Ned 7 Jun - 16:16 | |
| Nitko više ne sanja Nitko više ne sanja prošlo je doba sretno tko da se jebe s time svi hoće – konkretno.
Nitko više ne sanja snovi su za slabe svi su užasno budni u igri su barabe. Nitko više ne sanja isti su noći i dani oko nas vječito lebde neispavani… neispavani. Nitko više ne sanja malo tko više spava moje posljednje snove također prekriva java. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Arsen Dedić Ned 7 Jun - 16:17 | |
| Granica
Pupoljak koji si mi donjela, i koji je danima stajao u plavoj boci prema zelenom prozoru zamračenom kišom- taj pupoljk se rascvao. Proljeće koje tek što je počelo već je ovog popodneva pozlaćeno na rubovima toplom sunčanom prašinom, i već su nemila i vruća ona polja kojima rano silazim u grad, ćuteći ledenilo u koži i vlazi bilja. I već to nisu ptice suzdržanog pjeva i slabi glasovi proljeća kao s prozora svibanjske bolesničke sobe, a zeleno je tako teško. Vrpca mora danima se rastezala, pa vidjet ćemo koliko to još ide. Ova bol nerazumljiva i uporna rasla je, rasla,već smo je mogli vidjeti i nazvati. Nebo, onaj zrak, razgovori, savršenstvo mojih brodova, prijateljstvo s tobom zatvorena ladica i oblik knjige- sve se to razapinjalo i znao sam da negdje granica mora postojati. I ova lubav, tvoje slatko tjelo; malo je reći da se ti daješ i da te ja uzimam. Dobro je bilo iz noći u noć, iz jutra u jutro; može li se još, može li se još… Ovaj cvjet će pući kao revoloverski metak, proljeće će izgoreti kao papir, more će se razvući i vjerovatno otići u nebo, zeleno će postati crno; teško crno od teškog zelenog, bol će prestati ili se pretvoriti u nešto drugo; sve to, sve to… Tvoje će tjelo iznevjeriti sebi, i moje takodjer, ova će ljubav doći do te granice o kojoj mislim i ne hoteći. Bez snage je i volje da se upita- što je to bilo? A već je novi pupoljak u plavoj boci, proljeće na igralištu, bol u ustima, pravac mora i…tako dalje… Na nebu toliko ptica, a život samo jedan ! |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Arsen Dedić Ned 7 Jun - 16:18 | |
| Jedno popodne
Upućujem ovu lijenu popodnevnu misao, nježnu i pohotnu u ono dvorište u kojem sam vas gledao, draga susjedo Tisuću devetsto pedeset sedme godine Kada je bila jesen slična ovoj I kada su još u moj san udarali prozori Roditeljske kuće utopljene u šibenskoj jugovini U gradu koji je postajao moja bolnica A mojom napola razbudjenom glavom kolali prvi tramvaji plavi i uspavani Adresiram tamo ovu misao i kažem: Šteta Bili ste ljubavnica mog cimera od osam do jedanaest svakog jutra Kako ste se zvali Ema, Selma, Alma, Adela Da li je što izmijenilo Vaše lice, oči i trbuh A kako sam Vam zavidio vraćajući se iz šetnje od osam do jedanest izjutra Uz četvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom Peščeničkom mljekarstvu Svim je bojama već moj prvi studentski rujan dodavao malo crnog i malo tamnozelenog I danas Vam iskreno kažem: Šteta, šteta Više vjerojatno i niste za takva šta Ponovo ono dvorište Vrijeme je za nedjeljni ribolov i vaš suprug odlazi Vi znači danas dolazite jos ranije u moju sobu – oko pola sedam A ja baš izlazim – Šteta Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano I ja bih Vam vjerojatno pružio više Ali ja idem u šetnju I šetao sam tako godinu i drugu I ne da Vam se hvalim – bilo je toga Kakve sve zemlje, pića, kakva mora, gdje sam sve bio Gdje sam sve ljubio i kakve žene Jer vama otvoreno mogu reći Kuda sam sve setao po kiši ujutro Nekakav vlak je istruo u crnom proljeću u Poljskoj, blizu Rusije Kakvu sam tamo ženu ostavljao, Isukrste I kakva je mene ostavljala na sjeveru Pijući neko nerazgovjetno piće svog naroda Daleko, daleko, kao u snovima Opet netko ovdje u Zagrebu u Jurijevskoj Pa oči providne i dragocjene jedne Čehinje iz Brna Vozderkove Premještene zauvijek u moju utrobu A takav snijeg i sve što treba – bilo je, bilo Ali ono dvorište u kojem sam Vas vidjao Izmedju dva neodredjena stabla crna od vlage one jeseni Vas tako običnu i raskalašnu domaćicu i mirisi koje ste ostavljali U sezonama 1957,58 i sljedeće Šteta, nepovratno šteta Ničeg nema, ničeg nema od tebe, od mene |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Arsen Dedić Ned 7 Jun - 16:18 | |
| Koliko je Šibenika
Tu te grad za ruku vodi od kanala do fortice Tu se kupa grad u vodi tu su klape, tu je dice Tu u kamen sunce uđe na domaće vino s pismom Tu nam ništa nije tuđe, tu smo doma i kad nismo Kad se budi grad nad morem ili kada drima Koliko je Šibenika toliko nas ima Nek’ zazvone sve kalete, nek’ nas pisma njiše Puno ima Šibenika, Šibenčana još je više Tu ti grad na srce stavlja svoju lipost, svoje trude Tu se svakom lipo javlja kad pozdravlja svoje ljude Tu se sve u san oblaći pa si dite pa si sritan Tu si življi, tu si jači, tu sam kući i kad skitam |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Arsen Dedić Ned 7 Jun - 16:19 | |
| Moj grob
U planini mrkoj, nek mi bude hum, Nad njim urlik vuka, crnih grana šum Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg, muku moje rake nedostupan bijeg. Visoko nek stoji ko oblak i tron, da ne dopre do njeg niskog tornja zvon, da ne dopre do njeg pokajnički glas, strah obraćenika, molitve za spas. Neka sikne travom, uz trnovit grm Besput da je do njeg neprobojan, strm Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, I kada se vrati, nek poravna trag. Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, I kada se vrati, nek poravna trag. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Arsen Dedić Ned 7 Jun - 16:19 | |
| Moja ljubavi
Završila se igra: vatra početka, slast i tajanstvo tvog prvog grijeha; gotovo je. To nije više ni veselje ni slatka dosada. Ti, mala moja, ženska sa žura, flićko, džepna damo, nasmijana i onesviještena ljubavnice, moje dijete i moja majko - postala si neizreciva, a počelo je beznačajno: zatekao sam se kako ti telefoniram u ljepoti večernje kiše, koja je samo provalija nada mnom i potreba da te dotaknem, i tvoja usta. Pokućstvo, topli namještaj mojih starih ljubavi osipa se. Zatekao sam se u nježnosti koja je već spavala, u riječima koje su mi pripadale, ali me nisu mogle naći. Ti si postala moja obrana, dobrovoljno proganstvo, pobjeda nada mnom, moja muka, ljubomora na život, moja mrtva sestra uspavana u velikim ružama, nemoguća zemlja, potrebno tijelo, moja ruka i glava. I zagrljaj u kojem sam se jučer igrao, sada me obuhvaća ovdje, daleko i zauvijek - u svim uglovima mog života. Postaješ bezimena, nepoznata i smrtonosna, moj život i spas od života - moja ljubav. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Arsen Dedić Ned 7 Jun - 16:20 | |
| Naći ću utjehu
Naći ću utjehu u strašnoj plovidbi kroz lednjake, kišu, kroz tamno srednje uho. Dat će mi je povijest, more u postelji sjajnoj. Dat će mi je svatko, Jurjevska u doba gluho. Naći ću utjehu u komadu mesa. Dat će mi je pohvale ili Mozartov Requiem. Dat će mi je crna prevrnuta nebesa. Naći ću je ako se ubijem i napijem. Naći ću utjehu u nježnosti kćeri, u sumnji, netačnim podacima, u laži. U svitanje ću, u poslednjoj večeri. Naći ću je i ona mene traži. Naći ću utjehu u slavnim sudbinama. Prelistavam biografije i svi mi pomažu. Ima je u okrvavljenoj vodi, ratu, u dubinama, a osim toga moju tugu ne mogu da dokažu. Naći ću utjehu u glazbi koja se pravi sama, u poeziji kad tiho sagorjeva, u ženi. Gde god hoću: U beskraju, u knjigama, u besmislu toga, u majci, poemi. U grupnoj ljubavi, u pjevanju u zboru. Opera mi se sama nameće i nudi, a prije svega u moru, u moru. Naći ću je kod bogova, zvjeri i kod ljudi. Naći ću je: zavlačim ruku u njedra zavičaja. U zavetnoj slici, jedrenjacima što ludo proljeću. Evo je u obliku ptica što u pustoš kreću. Naći ću utjehu, naći ću, a znam da neću |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Arsen Dedić Ned 7 Jun - 16:20 | |
| Ne volim gradove
Ne volim gradove sa slavnom proslošću razglednice Venecije i Praga gdje se oko moje duše kupi nostalgija, zaraza i vlaga. Ne volim gradove teška kiša pada u otrovnoj vodi temelji im gnjiju moje srce ne može da svlada Budimpeštu, Beč i Opatiju. Ne volim gradove ni nadohvat moru misteriju ulica Trogira i Rima ja se tamo pomirim sa smrću jer je lijepa i lakša u njima. A volim gradove nove, bezimene u kojima se jutros kamen melje koji ružni ustaju iz blata da udare vlastite temelje I volim gradove same, bez porijekla koji su još uvijek u skelama, ništa razliveni beton, kreč i daske tajanstvena noćna gradilišta I volim gradove što neucrtani na kartama svijeta ne miruju i koji se prvi put večeras sa životom strasno dodiruju. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Arsen Dedić Ned 7 Jun - 16:21 | |
| Razdražljiva
Razdražljiva a tako tiha, sva si od vatre koja gori. Daj mi, u tamno zdanje stiha ljepotu tvoju da zatvorim. Gle kako su preobražene u žaru kućice abažura, kraj zida, kraj okna, naše sjene i obrisi naših figura. S nogama sjediš na divanu, po turski ih pod sobom splete, svejedno- na svjetlu i u tami ti vazda sudiš kao dijete. Pričajući na konac nizeš zrnca što ti padoše s vrata. Pogled je tvoj i odveć tužan, a riječ naivna, umiljata. Riječ “ljubav” prošla, ti si prava; drugo ću ime naći lako, za te ću sav svijet preimenovat, samo ako ti želiš tako. Možda će čujstva blago tajno tvoj tamni pogled da istoči i tvog srca bogatstvo sjajno?! Zašto li tugom mutiš oči? |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Arsen Dedić Ned 7 Jun - 16:22 | |
| “Novac kvari čovjeka al’ ne kvari ženu.” (Arsen Dedić) |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Arsen Dedić | |
| |
| | | |
Similar topics | |
|
Strana 2 od 3 | Idi na stranu : 1, 2, 3 | |
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
Ko je trenutno na forumuImamo 117 korisnika na forumu: 1 Registrovan, 0 Skrivenih i 116 Gosta :: 3 Provajderi Emelie Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 930 dana Pet 27 Sep - 15:38 Dvorana slavnih
Naj Avatar Haossa !
Kreja
Poslanici naj aktivniji nedelje |
|
Danas u 23:56 od Emelie
» Jedna stara stvar
Danas u 23:17 od Emelie
» Uživo...
Danas u 22:44 od Emelie
» A malo bluesa?
Danas u 22:38 od Emelie
» Šta slušate dok kuckate na Haossu?
Danas u 22:35 od Emelie
» Šta trenutno slušate?
Danas u 22:27 od Emelie
» Pozdrav Haossu
Danas u 22:22 od Emelie
» Leonardo da Vinči
Juče u 12:57 od budan
» Edvard Hoper
Juče u 12:54 od budan
» Salvador Dali
Juče u 12:53 od budan
» Pablo Picasso
Juče u 12:51 od budan
» Claude Monet
Juče u 12:50 od budan
» Edvard Munch
Juče u 12:49 od budan
» Misli nas "malih" ...
Pon 28 Okt - 1:59 od Emelie
» Pesma za moju dušu
Pon 28 Okt - 1:54 od Emelie
» Pusti nešto osobi iznad
Pon 28 Okt - 0:11 od Emelie
» Joseph Lorusso
Sub 26 Okt - 10:16 od budan
» Johanes Vermer
Sub 26 Okt - 10:12 od budan
» Završava se na TOR
Pet 25 Okt - 14:39 od EROTIC MAN
» Kaladont na drugu reč
Pet 25 Okt - 14:37 od EROTIC MAN