| | |
Autor | Poruka |
---|
katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| | | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| Naslov: Re: Meša Selimović Pet 4 Apr - 16:16 | |
| Ja ne biram ono što imam. Ne biram ustvari nista, ni rodjenje, ni porodicu, ni ime, ni grad, ni kraj, ni narod, sve mi je nametnuto. Jos je cudnije što to moranje pretvaram u ljubav. Jer, nešto mora biti moje, zato što je sve tuđe, i prisvajam ulicu, grad, kraj, nebo koje gledam nad sobom od djetinjstva. Zbog straha od praznine, od svijeta bez mene. Ja ga otimam, ja mu se namećem, a mojoj ulici je svejedno, i nebu nada mnom je svejedno, ali neću da znam za to svejedno, dajem im svoje osjećanje, udahnjujem im svoju ljubav, da mi je vrate. Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta |
| | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| Naslov: Re: Meša Selimović Pet 4 Apr - 16:17 | |
| Slučajnost odlučuje o mome životnom putu i o mojoj sudbini i najćešce bivam doveden pred gotov čin, upadam u jedan od mogucih tokova, a u drugi ce me ubaciti samo druga slučajnost. Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim ću proći, ne vjerujem u neki naročit red ovoga svijeta. Ne odlučujemo, već se zatičemo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog odredjenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati u toku miješanja. Ne možeš je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš ili potoneš. Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta |
| | | malalila MODERATOR
Poruka : 52047
Lokacija : Haoss
Učlanjen : 04.01.2012
| Naslov: Re: Meša Selimović Uto 15 Jul - 2:08 | |
| Zapis o Meši Beskonačna sloboda u stanu SelimovićaPiše: Predrag Finci Od priča u svijetu odraslih mnogo me je više privlačila beskonačna sloboda koju sam osjećao u stanu Selimovića, ispunjenom Darkinom vedrinom i Mešinim mirom, koji ništa nije moglo poremetiti. Jurcao sam sa njegovim kćerkama iz sobe u sobu, one se penjale po njemu, sakrivale mu se iza leđa, podvlačile pod sto, a on se samo blago smješkao i nastavljao da piše svojim urednim, kaligrafskim rukopisom. Ne mogu se sjetiti kada sam ga prvi put vidio. Možda zato što sam ga viđao često, a možda zato što je bio tih i nenametljiv, što nikada nije dizao glas ili na neki drugi način svraćao pažnju na sebe. Zvali su ga Meša i pod tim imenom će kasnije uči u historiju književnosti. U mom djetinjstvu, međutim, nitko nije bio uvjeren da se takvo što može desiti. Jedva da je itko i spominjao da je pisac. Mnogo više se pričalo o njegovom bratu, koji se povremeno pojavljivao u stanu Selimovića, naokolo kružio u visokim čizmama, smijao se i pričao o curama. Onda su moji u kući o Mešinom bratu počeli "govoriti kritički", napominjući da je "Meša ispravan". Kasnije su govorili samo o Meši. Brata više nisu spominjali. Žene su voljele da toroču o tome kako Meša ima kćerku iz prethodnog braka, a i da je Darka, kćerka generala ("Ma zar vi to niste znali?") ranije bila udata za nekog kraljevog oficira, "ali, eto, sad su sretni, Darka se stalno smije, samo, brate, preglasno...". Izbjegavao sam da slušam takve priče, jer mi se sve činilo da su nekako bezobrazne i da ima nešto pokvareno u ogovaranju tuđe sreće. Nije mi bilo jasno ni kako je moj otac mogao čika Meši reći za jedan njegov scenarij da mu "nije baš čemu", jer sam sve mislio da ja takvo što ne bih rekao svom prijatelju. Mnogo je prošlo dok nisam shvatio da kritičku riječ i ne smiješ reći do bliskom a da je ovaj ne shvati naopako. Od priča u svijetu odraslih mnogo me je više privlačila beskonačna sloboda koju sam osjećao u stanu Selimovića, ispunjenom Darkinom vedrinom i Mešinim mirom, koji ništa nije moglo poremetiti. Jurcao sam sa njegovim kćerkama iz sobe u sobu, one se penjale po njemu, sakrivale mu se iza leđa, podvlačile pod sto, a on se samo blago smješkao i nastavljao da piše svojim urednim, kaligrafskim rukopisom.Onda sam čuo da je Meša napustio fakultet, da je prešao u Svjetlost, da je i tamo tražio neplaćeno odsustvo da piše, "daj Bože da nešto bude od toga". Onda se knjiga pojavi. U kavani, u kojoj su se okupljali ambiciozni studenti i oni koji postadoše pisci jer im škola nije išla, sjati se sve živo. Nadiže se silna dreka. Iako knjigu nitko nije pročitao stručno je napadaše iz svih uglova. I lokalni radio-kritičar se dohvati mikrofona pa reče svoju. Onda se oglasi i beogradski autoritet i reče da je Derviš i smrt "knjiga decenije". Onda počeše pljuštati nagrade, a čestitanjima i komplimentima nigdje kraja. Bi mi nekako neprijatno da tom vašaru laskanja i sam doprinesem, ali bukvalno udarih u Mešu na ulici. On s onim istim mirom sasluša moje nervozno ali srdačno izrečene čestitke, pruži mi ruku i galantno, gospodski reče: "Uvjeren sam da ćeš ti učiniti i više". Obuze me stid iz mnogo razloga. Sreli smo se još dva puta. Jednom, kada je na nekom koktelu mirnim, odmjerenim glasom izružio okupljene političare ("čestitate mi na knjizi u kojoj su pobrojani i vaši zločini") i drugi put na književnoj večeri na kojoj je ponovio svoj moto "stvaralaštvo je ljubav". Poslije večeri smo pili kavu: "Vi, mladiću" - reče mladom pjesniku - "ne čitate svoje pjesme s uvjerenjem. A sve dok ne stojite iza njih, dok ne vjerujete u ono što pišete neće od vas biti pjesnika", pa se okrenu meni: "Dobro si sve odrecitovao, imaš dara, ali završi filozofiju, kad si već počeo. Znaš, ljudi koji ostavljaju stvari nedovršene imaju osjećaj niže vrijednosti čak i kada ga prikrivaju arogancijom". Još se malo vajkao kako ga sada svaki čas vuku na neki put ili banket ("dok mi je bilo do toga niko me nije zvao, a sada, kada bih samo da pišem, svaki čas hajde ovamo, hajde tamo") i otišao. Kada je odselio iz Sarajeva, jedan novinar napisa da smo prežalili mnoge dobre fudbalere koji su otišli, pa ćemo lako i bez Selimovića. U autobusu, u kome sam u ratu izlazio iz opkoljenog grada, neka brbljiva žena stade u po priče: "Kako se bože zvao onaj, imao je onu ženu što se stalno smijala, pisac, onaj visoki, suhi, Derviš i smrt, bože, je li on još živ...". Malo me kosnu način na koji je ova sirotica pokušavala prizvati u sjećanje velikog pisca, ali se umirih: šta može biti veči kompliment stvaraocu do da njegovo djelo postane slavnije od njega, da se čak od njega odvoji i postane djelo po sebi? Iz knjige Sarajevski zapisi, Buybook, Sarajevo 2004.( e- novine ) |
| | | Ivkic
Poruka : 16424
Godina : 41
Lokacija : Negde u Srbiji
Učlanjen : 05.09.2012
| Naslov: Re: Meša Selimović Pon 11 Avg - 23:32 | |
| " Avaj, tugo golema, nesto se desilo sa nama, nesto se grdno desilo s nama, smanjili smo se a nismo to ni primjetili. Kad smo se to izgubili, kad smo to dopustili?" |
| | | Daksi Elita
Poruka : 1492
Učlanjen : 06.08.2014
| Naslov: Re: Meša Selimović Uto 12 Avg - 0:24 | |
| |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Meša Selimović Sre 8 Apr - 11:37 | |
| Nisam računao na njen ponos. Iznenadila me njena samosvjesnost, njena nadmoćna hladnoća, njeno potpuno vladanje sobom. Suviše je jaka, i isključiva, kao i ja, samo ne žuri da to pokaže, tiha je i uporna, uvjerena da će biti onako kako ona hoće. Njen otpor nije pobuna, već strpljivo zauzimanje položaja, ne za trenutak, već za dugo vrijeme. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Meša Selimović Sre 8 Apr - 11:37 | |
| "Ne gunđam i ne žalim se (ne znam zašto bih), a ljudi se čude i kao da im je krivo što sam ja miran i veseo. A ja se njima čudim što gube vrijeme na nerazumnosti, bolje bi bilo da žive. Ali im to ne kažem, ljudi ne vole kad im se govori istina. I žalim ih što se opterećuju nevoljama bez kojih bi mogli da budu. Dosta nam je nevolja bez kojih se ne može."- (Ostrvo) |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Meša Selimović Sre 8 Apr - 11:38 | |
| ,,U svojoj sam sobi našao odgovor na pitanje: koji je ključ uspjeha? Plafon mi kaže da je ambicija visoka, prozor mi reče pogledaj svijet, sat reče da je vrijeme zlato, ogledalo mi reče: ne sudi nikoga po vanjštini, vrata mi rekoše: gurni jako da bi dostigao svoj cilj, i na kraju, pod mi reče: ostani skroman, ti si samo stvorenje." |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Meša Selimović Sre 8 Apr - 11:38 | |
| San je ono što se želi, a život je buđenje.-Tvrđava |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Meša Selimović Sre 8 Apr - 11:38 | |
| "Sve je moguće, sve je na dohvat ruke, samo se čovjek ne smije predati.Teško je dok se ne odlučiš, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teškoće nesavladive. Ali kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobijediš svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen ni pun prijetnji." |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Meša Selimović Sre 8 Apr - 11:39 | |
| Ne želim da posjedujem, ne želim da upravljam. Želim samo neko blago lice, malo povjerenja, koju utješnu riječ, toplu ruku, ispruženu da me prihvati kad posrnem. Da ne dozvoli da padnem. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Meša Selimović Sre 8 Apr - 11:40 | |
| "Postoji jedan čas u toku dana kad se zatvaramo u ćutanje kao u školjku. Obično pred veče, kad se prikrada rani sumrak, u nejasnom razmeđu izmedu dana i noći." |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Meša Selimović Sre 8 Apr - 11:40 | |
| Ni za jednu životnu stazu ne postoji vodič, svaka je neispitana, neponovljiva, zato je u životu avantura pravilo,a ne izuzetak...' |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Meša Selimović Sre 8 Apr - 11:41 | |
| Iza svih mojih gorkih riječi krije se, ipak, uvijek ljudsko lice sa svojom željom za srećom. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Meša Selimović Sre 8 Apr - 11:41 | |
| ''Zar ne vidiš koliko mi je važno...? Da zatrpaš sobom prazninu što me plaši, da me izdvojiš između svih ljudi, da zaboraviš predrasude i zamišljeno nepotrebno dostojanstvo, da pošalješ do đavola sve pametne postupke, jer nisu pametni, da me uvjeriš kako mi daješ sebe cijelu u zamjenu za ono što gubim, ili da se praviš da je tako, da me obmaneš dok se ne naviknem na život, jer ovo što je sad, to nije život, već sjećanje i čekanje." |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Meša Selimović Sre 8 Apr - 11:41 | |
| "Ne otvaraj dušu na vetrometini. Ne puštaj svakoga blizu sebi. Prehladićeš emocije, a one se teško i sporo leče. Istrošićeš snagu. Iscrpićeš i zadnji atom dobrote... Pa kad dodju oni koji vrede, nećeš imati šta da im daš!" |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Meša Selimović Sre 8 Apr - 11:42 | |
| "Nije se udala, udali su je. Nekoliko dana prije moga dolaska. Da sam manje spavao, da sam i noću putovao, da je bilo manje umora, da su bile manje ravnice i niža brda koja je trebalo pregaziti, došao bih na vrijeme, ona se ne bi udala za Emina, a ja možda ne bih otišao iz sela. I ničeg ne bi bilo od ovog što me boli... Ni Harunove smrti, ni ove noći, posljednje. A možda bi i bilo, jer neka noć mora biti posljednja, i nešto mora biti što boli, uvijek." |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Meša Selimović Sre 8 Apr - 11:42 | |
| "Bio je najbolji i najmudriji djed na svijetu. Nikada nas nije savjetovao, nikad grdio, nizašto. Ostavljao je da o svemu presudi ljubav. Ili je pričao priče o dobrim i zlim ljudima: dobrima se divio, zle je prezirao, i to smo dobro pamtili. Nije nas ni kažnjavao, pogotovo batinama ili grdnjom. Najteža njegova kazna, za teži nestašluk, za neposlušnost, za ružnu riječ (a sve je doznavao od nene) bila je da krivca ne pogleda i ne pomiluje cio jedan dan, i da mu uskrati pristup u toplinu zagrljaja." |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Meša Selimović Sre 8 Apr - 11:43 | |
| "Zar postoji išta osim večeras? Još si suviše budna. Sami smo u ovom krugu svetlosti. Sami smo u ovom velikom svetu. Pokušaj, zamisli da ti je lepo, i da sam ti potreban. Ako se dovoljno uživiš, biće gotovo istina. Meni je već lepo, potrebnija si mi od vazduha, večeras, uvek, napolju je ledeno, ničeg nema. Zagrli me jače, priveži me uza se i za ovo mesto." |
| | | malalila MODERATOR
Poruka : 52047
Lokacija : Haoss
Učlanjen : 04.01.2012
| | | | malalila MODERATOR
Poruka : 52047
Lokacija : Haoss
Učlanjen : 04.01.2012
| | | | malalila MODERATOR
Poruka : 52047
Lokacija : Haoss
Učlanjen : 04.01.2012
| | | | Gost Gost
| Naslov: Re: Meša Selimović Sub 24 Sep - 19:06 | |
| TVRĐAVA
- Iskustvo me naucilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osjecanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tacna rijec, zato je i tražiš, osjecaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tudjem licu, u tudjem pogledu, kad pocinje da shvata. Slušalac je babica u teškom porodjaju rijeci. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.
- Troje nas je, u cijelom svijetu samo troje: moji prsti, njeno tijelo i njegov ujednacen damar. Uhvaceni nezaustavnim kolanjem krvotoka. Nije važno šta se dešava u svijetu, nije važno šta ce biti sutra, važan je ovaj cas blaženstva bez misli... Hiljadu necijih srecnih casaka bice kao ovaj, ali ovaj nikada više. Hiljadu tudjih ljubavi bice kao ova, ali ova nikada više. Nikada: jedina konacnost. Prvi put znam šta je sreca, osjecam je, vidim, mirišem. Cio svijet i cijela vasiona, nas troje. Nikog drugog osim nas nema. I ima sreca. Da li je mogu zadržati?
- San je ono što se želi, a život je budjenje.
- Kako god sam prevrtao, ispada da nam se vecina stvari dešava mimo nas, bez naše odluke. Slucajnost odlucuje o mome životnom putu i o mojoj sudbini, i najcešce bivam doveden pred gotov cin, upadam u jedan od mogucih tokova, u drugi ce me ubaciti samo druga slucajnost. Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim cu proci, jer ne vjerujem u neki narociti red ovoga svijeta. Ne odlucujemo, vec se zaticemo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog odredjenog trenutka, kad nas samo ta prilika ceka, jedina koja nas može sacekati u toku miješanja. Ne možeš je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš. Nisam zadovoljan takvim razmišljanjem, ali ne nalazim drugi odgovor. Sta je onda naše u tom gužvanju? Nešto mora biti moje.
- Kad sam bio ugrožen, mislio sam samo na nju, hrabreci se njenim prisustvom. Kad mi je bilo teško, pominjao sam njeno ime kao u molitvi, nalazeci olakšanje. Kad osjetim radost, trazim da je podijelim s njom, zahvalan joj, kao da mi je ona daruje. Dobar je covjek, i lijepa žena, ali ono što je samo za mene, to sam sam stvorio. Čak i da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao. Potrebna mi je savršena, i ne mogu dopusti ti da to ne bude. Dao sam joj sve što nisam našao u životu, a bez cega ne mogu. Čak se i umanjujem pred njom, da bi ona bila veca, i ja pomocu nje. Bogato je darujem, da bih mogao da uzmem. Ja sam osujedjen, ona je ostvarena, i tako sam obeštecen. Ona mi namiruje izgubljeno, i dobijam više nego što sam želio da imam. Moje želje su bile maglovite i rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od mašte. Njoj priznajem sve što ja nisam, a opet ništa ne gubim, odricuci se. Nemocan pred ljudima i slab pred svijetom, znacajan sam pred svojom tvorevinom, vrednijom od njih. Nespokojan pred nesigurnošcu svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u osjecanje. Ljubav je žrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova žena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju moc. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad pecinske vatre, zaštita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoce, da traži od njega obicne stvari ali da zahtijeva i nemoguce, da osjeca oduševljenje ali i ogorcenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteški, nade bez korijena, radosti bez trajanja. Zbog nje, iskljucive, i ljudi su mi postali bliži. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Meša Selimović Sub 24 Sep - 19:07 | |
| DERVIŠ I SMRT
- ... Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, sa dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo. Tako ću moći da vidim sebe kakav postajem, to čudo koje ne poznajem, a čini mi se da je čudo što uvijek nisam bio ono što sam sad...
- Grešne misli su kao vjetar, ko će ih zaustaviti? I ne mislim da je to veliko zlo. U čemu je pobožnost, ako nema iskušenja koja se savladavaju?
- Nikad čovjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo ono što je prošlo... ali zašto se javlja kad mi je najmanje potrebno?
- Čovjek najčešće govori radi sebe, ali mora da osjeti odjek svojih riječi.
- Nikad ne znamo šta izazivamo u drugom čovjeku riječju koja za nas ima sasvim odredjeno značenje i zadovoljava samo našu potrebu.
- DO KRAJA ŽIVOTA UPOZNAVAĆU LJUDE, A NIKAD IH UPOZNATI NEĆU. UVIJEK ĆE ME ZBUNJIVATI NEOBJAŠNJIVOŠĆU SVOJIH POSTUPKA.
- Život je širi od svakog propisa. Moral je zamisao, a život je ono što biva. Više je štete naneseno životu zbog sprečavanja grijeha, nego zbog grijeha...
- Nezadovoljstvo je kao zvijer: nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača.
- Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne postoji, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života.
- ... Primi, Bože, molitvu moje nemoći, oduzmi mi snagu i želju da izadjem iz ove tišine, vrati me u mir, prvi ili poslednji, mislio sam da izmedju njih postoji nešto, bila je nekad jedna rijeka, i magle u njenim predvečerjima, i sunčev odsjaj na njenim širinama, postoji i sad u meni, mislio sam da sam zaboravio, ali ništa se izgleda ne zaboravlja, sve se vraća iz zaključanih pretinaca, iz mraka tobožnjeg zaborava, i sve je naše što smo mislili da je već ničije, ne treba nam, a stoji pred nama, svjetluca svojim bivšim postojanjem, podsjećajući nas i ranjavajući. I sveteći se zbog izdaje. Kasno je sjećanja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemoćne utjehe i podsjećanja na ono što je moglo da bude, jer što nije bilo nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo. Vi ste varka koja radja nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i ne želim da otjeram, jer me razoružava i tihom tugom brani od patnje...
- Živimo na zemlji samo jedan dan, ili manje. Daj mi snage da oprostim. Jer, ko oprosti on je najveći. A znam, zaboraviti ne mogu.
- Čovjek je proklet i žali za svim putevima kojima nije prošao.
- Ako hoćeš da uvrijediš, to je lako. Treba samo biti bezobziran.
- Svaka nepravda je jednaka, a čovjeku se čini da je najveća koja je njemu učinjena. A ako mu se čini, onda i jeste tako, jer ne može se misliti tudjom glavom. |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Meša Selimović | |
| |
| | | |
Similar topics | |
|
Strana 2 od 13 | Idi na stranu : 1, 2, 3, ... 11, 12, 13 | |
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 45 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 45 Gosta :: 3 Provajderi
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 930 dana Pet 27 Sep - 15:38
|
Dvorana slavnih |
Naj Avatar Haossa !
Kreja
|
Poslanici naj aktivniji nedelje | |
|