Marina Ugrin

**Učlanjen** : 09.02.2014

Marina Ugrin rođena je 7.02. 1970. u Otočcu. Nakon završenog osnovnoškolskog obrazovanja u Ličkom Lešću, u okviru srednjoškolskog obrazovanja u Otočcu stječe zvanje inokorespondent, te upisuje Pravni fakultet u Zagrebu realizirajući isti trenutnim apsolventskim statusom.
Poetski izraz njeguje još od osnovnoškolskih dana, kada i prvi put, u školskom glasili "Luč", objavljuje i pjesmu posvećenu Lici a na čakavskom narječju specifičnom za lokalni lički govor.

Lika, rijeka Gacka i Gacka dolina postaju tako i ostaju sveprisutni motivi i u smislu otkrivanja vlastitih korijena i pripadnosti i u pogledu deklariranja ekološkog opredjeljenja.

Početkom 2002. godine, započinje i intenzivnija medijska eksponiranost i prezentacija poezije M. Ugrin. Tako nakon gostovanja na Radio Velikoj Gorici, u emisiji "Sve nježne riječi svijeta" - posvećenoj poeziji i pisanoj riječi uopće, kako afirmiranih tako i neafirmiranih autora, slijede gostovanja na večerima poezije, te gostovanja na "Jutrima poezije" umjetničke udruge "Spark", popraćeno objavljivanjem pojedinih pjesama u velikogoričkom tjedniku "Reporter" i "Glasniku Turopolja".
Poezija M. Ugrin prije svega je refleksivna, bilo da se radi o ljubavi "Zaljubljene misli", bilo da se radi o životu i ulozi i mjestu individue u tom životu "Pinocchio", "Buntovnik s razlogom", "Quo vadis?". Motivi prirode i prirodnih fenomena samo su inicijalni nosioci konačne poruke; tako "Luna" nije samo Mjesec, "Pahuljasta" nije samo snijeg, kao što "Izvorište u Gackoj" nije samo izvor rijeke.

**Učlanjen** : 09.02.2014

SAMO - Marina Ugrin

Sakrij me.
U mirisu letne oluje
Bljesku munje i
Slutnji žudnje;

Čuvaj me u snovima
Nanizanim u noćima
Krhkim od samoće.

Sakrij me.
U sećanju na ukradene
Poljupce od kiše
U očekivanju svitanja.

Sakrij me.
U prekršenim obećanjima
U uzdahu što se otima
Samotnim satima.

Sakrij me.
U priču što ima sretan kraj.
Sakrij me u zagrljaj,
- Samo ljubav mi ne sakrivaj!

MARINA UGRIN (C)

**Učlanjen** : 09.02.2014

TI ZNAŠ

Ti uvijek znaš
Kad lađe mi tonu sve,
Pojaviš se niotkud i spasiš me

Ti uvijek znaš
I poput glavnog lika u romanu,
kažeš prave riječi
I ustaješ u moju obranu!

Ti uvijek znaš
I poput konjice stižeš u posljednjem trenu,
kad sve utvrde padaju
I hladni vjetrovi okrenu,
Kad života dvojbe me svladaju.

Ti uvijek znaš
Vratiti osmijeh u moje dane,
Lakom rukom odagnati tugu,
Smiriti moje nemirne snove,
U kišnom danu naslikati dugu.

**Učlanjen** : 09.02.2014

Sakrij me

Sakrij me ...
u ceznutljivom pogledu,
U sjaju oka kojeg cu
samo ja prepoznati ...

Nosi me u uglu
Usana u osmehu
Neizgovorenim recima
I ja bicu s tobom ...

Sakrij me ...
U mirisu letnje oluje
Bljesku munje i
Slutnji zudnje;

Cuvaj me u snovima
Nanizanim u nocima
Krhkim od samoce ...

Sakrij me ...
U secanju na ukradene
Poljupce od kise
U ocekivanju svitanja ...

Sakrij me ...
U prekrsenim obecanjima
U uzdahu sto se otima
Samotnim satima.

Sakrij me ...
U pricu sto ima sretan kraj ...
Sakrij me u zagrljaj.

Samo ljubav mi ne
sakrivaj !

Marina Ugrin

**Učlanjen** : 09.02.2014

ZALJUBLJENE MISLI

Još uvijek sam tu,

još uvijek sam tvoja..

Moje misli su upucene tebi

Svilene i zaljubljene…

Ne trebam ja pjesmu

da ti kažem da te volim

Ne trebam ja rijeci

da svjedoce o mojoj ljubavi.

Ja trebam tvoje usne-

njima cu udahnuti ljubav

Trebam tvoja ramena-

njih cu ogrliti ljubavlju.

Trebam tvoje ruke

nježne i moæne,

da ružne snove otjeraju,

da obrišu suze

i daruju sreću.

**Učlanjen** : 09.02.2014

PSEUDO BAJKA

Želim biti kamen

-ne osjecati ništa.

I biti sretna kao kamen

-zar nije sretna stijena,

ne zna što su suze i

sjeta nijema…

Ima li netko svijecu da pruži,

topline da da?

Postoji li sunce

-ili je i to san?

Zvijezde su tamne – gorcinom obojene

I Romanticar Mjesec posramio se…

Ima li netko da osmijeh daruje

-ne tražeci ništa za uzvrat?

Hoce li netko donijeti srecu

ili je i to Grimmova bajka!?

**Učlanjen** : 09.02.2014

KRIK U NOCI

Sanjala sam da bio si tu nocas,

poželjeh te u svoj tvojoj nježnosti.

Sanjala sam da voliš me

i plakala sam o srece.

Al' jutro

Okrutno izbrisa tebe

ostavi tek topline trag

I svlada me tuga do bola,

Ti probudi me

a ne bijaše tu!

**Učlanjen** : 09.02.2014

Uvijek

Dodirnes mi srce, a onda nestanes.
Pruzas mi ruku, a onda prestanes.
Pustis me da sanjam i tad me probudis.
Udijelis mi milost, a tad me pogubis!
A ja bih da te ljubim -a ti si daleko…
Ja bih da te budim, a budi te drugi netko.
Ja bih da te sanjam, u nocima bez kraja,
Ja bih da me ljubis dok zora noc osvaja…
Ja bih da prepoznas sve sto nas spaja,
da moj si put do raja.
Ja bih da si blizu, da pratis me ko sjena,
Ja bih da sam tvoja
Ispunjena zelja!

**Učlanjen** : 09.02.2014

CRNO - BIJELA

Nisu sve moje pjesme tužne,

Zaluta ponekad i vedar stih,

I nisu sve moje prièe suzne,

Likovi dragi tvore odmak od njih.

Moj izbor je svjetlo, bez drame;

Moje ime je osmijeh a drugo je oprez,

Na crno-bijeloj ploci života,

Ja biram potez!

Ja jesam sanjar

Al ne kupujem snove,

Bezvrijednom valutom

Što laskanje se zove!

Ponekad dama, ponekad samo pješak,

U partiji života, ja ponekad dobijem

A ponekad izgubim – al uvijek uz smiješak!

**Učlanjen** : 09.02.2014

BUNTOVNIK S RAZLOGOM

Pa što ako sam sanjar

I zamišljam svijet boljim no što jest,

Idealima je sudbina

da tonu i uzdižu se.

Što ako me lome vrtlozi

laži i licemjerja-

-stalnost izazova

izoštri cula!

Nek' sam cudak

Što vjeruje u sne – to reci ce

oni što ne poznaju me,

To njihov je odraz u zrcalima!

Nek' sam sanjar

-sanjat cu i dalje,

U oblacima plovit cu sve više,

Nek' me lome,

Zvijezdama stremit cu

sve bliže;

Ja cudak sam

Na životnoj niti što snove niže…

**Učlanjen** : 09.02.2014

I OPET SANJAM...

I opet sanjam da mi odlaziš…
Tragovi tebe na mojoj duši….

I opet sanjam da mi odlaziš
Na daleke obale tuđih imena,
Sve moje snove sobom odnosiš
U hladne, nepokrivene noći…
I sve nade sada
Oceanima se mjere
I sve misli
Morima se pjene…
I evo me sad na znanoj cesti
Nepoznatog cilja,
bez misli, bez riječi
A s namjerom u srcu,
da vrati te meni
Probuđena zbilja…

**Učlanjen** : 09.02.2014

Marina Ugrin

PINOCCHIO

Pinocchio mi je ime

Lutam prostranstvima svijeta,

Zarobljen u svojoj prici

Ja, naivac, plakati bih htio

al' gdje bi drvo suze lilo?

Ja, lažljivac, istinu sam snio

al' tko bi mi vjerovati smio?

Koncima sudbine upravljan i sputan

na moru života ja samo plutam.

Evo kupujem vrijeme, dogorjet ce svijeca

ja, lutak sam samo – bez (sjene) pokrica

P i n o c c h i o ja sam…

**Učlanjen** : 09.02.2014

PROLJETNA KUŠNJA

Dolaziš

Kao i nekada,

U proljece

Onako, usput

I porušiš moje snove…

Donosiš

Kao nekada,

U osmijehu pregršt

Obecanja…

Ljubiš me

Kao nekada,

Zamirisa proljetna kiša

Lipom u cvatu,

S tvojih usana

Kušnja…

Marina Ugrin

Gost

ILUZIJA

Ja privid sam,
I sjena…
Od mora – tek morska pjena!
I Sanjar i san ja sam,
Varljivom Lunom obasjan
U noći povik glasan,
U svitanje obris nejasan…

Gost

» Маrina Ivanovna Cvetajeva
» Zanimljivosti iz tenisa