Običaji i tradicije u svetu

Priča o "zakletim devicama" iz Albanije

Albanija je i dalje dom „zakletim devicama“, ženama koje su odabrale da se usled odsustva muškaraca naslednika u porodici odreknu svoje ženstvenosti, ošišaju svoju kosu i provedu život u celibatu kako bi postale „počasne“ glave porodice do kraja života.



Vrlo čvrsta patrijahalna pravila udaljenih krajeva Albanije zabranjuju ženama da preuzmu porodičnu zemlju nakon smrti svih muškaraca.

U slučajevima kada porodica ostane bez adekvatnog muškog naslednika, ove žene odlučuju da „postanu“ muškarci zaklinjući se na celibat. Međutim, u drugim slučajevima, roditelji mogu donetu tu odluku ako je devojka isuviše mlada.

Ove devojčice odrastaju i oblače se poput muškaraca. Naterane su da se ponašaju i druže sa drugim muškarcima, organizuju posao i život na farmi.

Ove „zaklete device“ ne smeju da se odreknu svoje odluke, a kazna za prekidanje zaveta je smrt.

Ovaj drevan običaj star je 200 godina i sprovodi se u pojedinim delovima Albanije i u pojedinim delovima Crne Gore i Kosova ali u znatno manjoj meri, pogotovo od pada komunizma.

Ovaj običaj rođen je iz tradicije severno albanskog zakona, Kanona Leke Dukađinijia, po kojoj žene pripadaju svojim očevima sve do udaje, a onda postaju vlasništvo muževa.

Postajanje „zaklete device“ predstavljao je način da se izbegnu neželjeni ugovoreni brakovi.

Običaj je na neki način tako ženama davao pravo da vode porodicu i zadrže vlasništvo nad zemljom koja bi im u drugom slučaju bila oduzeta i data najbližem muškom rođaku.

Žena se može naći u ulozi muškarca u tri slučaja: po rođenju, kada porodica nema muškog naslednika i zna da ga nikada neće imati, nakom smrti jedinog muškarca u porodici i odbijanjem da uđe u dogovreni brak.

Ono što je interesantno jeste činjenica da većina „zakletih devica“ oseća ponos zbog svoje sudbine. One smatraju da su tako dobile status koji inače nikada ne bi imale u patrijahalnom društvu.



b92

Uskrs

Uskršnje jutro dočekujemo sa korpom punom šarenih jaja, koje poklanjamo drugima u znak prijateljstva, ljubavi i dobrih želja. Jedan od običaja koji se zadržao do danas jeste farbanje prvog jajeta u crvenu boju. Ovo jaje se naziva "čuvarkuća" i kao što mu samo ime govori, smatra se zaštitinikom kuće i porodice. Nekad su čuvarkuću deca trljala po obrazima jer se verovalo da će tako biti zdrava i rumena. Stariji su jaje zakopavali u zemlju ili kotrljali po polju da bi štitilo useve, a davali su ga i stoci da bi bila jaka i plodna. Verovalo se i da uskršnja jaja mogu da oteraju veštice. Recept je bio sledeći: posle tucanja, crvene ljuske od jajeta treba smrviti kako veštice u njima ne bi mogle da se prevoze preko vode!


Brazil je poznat po raskošnim karnevalima, pa je i proslava Uskrsa povod da se u šarenim i neobičnim kostimima izađe na ulice. Brazilci uskršnje slavlje završavaju paljenjem velike vatre koju nazivaju "sagorevanje Jude". U isto vreme, s druge strane Atlanskog okeana, u malom selu Vergesu u španskoj pokraniji Kataloniji, organizuje se čudna parada pod nazivom "Ples smrti". Počinje u ponoć na Veliki petak i traje do jutarnjih sati. Nekoliko hiljada ljudi, obučenih u zastrašujuće kostime skeleta, nose kutije sa pepelom koji, po završetku plesa, rasipaju po ulicama. Ovaj običaj potiče iz 14 veka i simbolizuje da su svi ljudi ednaki pred sudnji čas.



U Norveškoj se na veliku subotu na televiziji emituju kriminalistički i detektivski filmovi, a u novinama se štampaju krimi priče.

U švedskoj se Uskrs slavi kao i Noć Veštica. Oblače šašave i smešne kostime i idu od vrata do vrata u potrazi za jajima. Za razliku od mnogih zemalja gde se jaja najčešće farbaju u crvenu boju, Šveđanima je najdraža žuta boja.
Uskršnja jaja su im jarko žute boje a poklone im ne donose zečevi, već pilići. Pred prazničko slavlje, deca ukrašavaju kuću i dvorište brezovim grančicama, a omiljena igra im je razmena uskršnjih sličica.

U velikoj Britaniji Uskrs je u znaku dečijih festivala. Deca se okupljaju i plešu za vreme praznika i tako ispraćaju zimu i dočekuju proleće. Takođe, u mnogim selima priređuje se lov na uskršnja jaja. Uskršnji zeka sakriva jaja po selu, a deca se takmiče ko će više jaja pronaći.


U davnoj prošlosti, Nemci su posvetili mesec april svojoj boginji proleća čija je sveta životinja bio zec. Tako je Nemačka postala mesto rođenja uskršnjeg zeke koji je danas nezaobilazna uskršnja čokoladna poslastica.
Na dan Uskrsa, deca ukrašavaju drveće šarenim jajima, pa izgleda kao da je drvo rodilo jaja! Devojčice i dečaci se tradicionalno oblače u narodnu nošnju, dok konjanici paradiraju ulicama i dele čokoladna jaja.

Za Uskrs je veoma veselo i mokro u nekim delovima Mađarske, Češke i Slovačke. Verovali ili ne , tamo se za praznik devojke polivaju vodom kako bi cele godine bile zdrave i lepe! Da sve bude još smešnije, nije u pitanju malo vode, već pune kofe.
Česima kao da nije dovoljno što devojke mogu da im se prehlade pa na uskršnje praznike upražnjavaju još jedan čudnovat običaj: pletu brezove grančice i ukrašavaju ih raznobojnim trakama, a onda se njima bičuju po leđima!

Nevesta da rađa i da radi

Prema običajima, od mladenaca se očekivalo da najpre obezbede potomstvo, odnosno da “produže porodičnu lozu”. Sa druge strane, dolazak neveste značio je novu “radnu snagu” koja može da pripomogne u seoskim poslovima, pa su zbog toga na ceni bile zdrave, jedre i jake devojke koje su mogle da rađaju decu i rade u polju. Takođe se gledalo kakvo je zdravlje u nevestinoj familiji i ima li u njoj dovoljno dece. Za neveste nije bilo izuzetaka ni u kom smislu. Tako se podrazumevalo da trudnice, kao i svi ostali članovi familije, rade teške poslove u polju, a mnoge od njih na njivama su se i porađale. Pošto (i pored svih predostrožnosti) "produežatk loze" nije bio pouzdan, u nekim krajevima, posebno u istočnoj Srbiji, ustanovljen je “brak na probu”. Ovakav brak je trajao onoliko dugo koliko je bilo potrebno da se utvrdi da li je žena sposobna da rađa i da radi. Ukoliko bi se pokazalao da devojka ispunjava sve “zahteve”, familija bi upriličila svadbu. Ali, ukoliko bi se u toku “probe” ispostavilo da je devojka lenja ili, ne daj Bože, nerotkinja, u većini slučajeva, mladićeva familija bi je oterala iz kuće i ona bi se, posramljena, vraćala svojim roditeljima. Ne treba ni reći da bi joj "obrukanoj", posle toga, bilo veoma teško da nađe drugog mladoženju.

Zdravica : nastanak i tradicija

Zdravica je društveni ritual kojim se odaje počast, ili se izražava želja za srećom i blagostanjem. Izraz se može odnositi na pojedinca lili pojavu, a označava se kucanjem čaša i ispijanjem pića (gotovo isključivo alkoholnog, mada ima izuzetaka).

Zdravica je tradicionalan ritual koji u ovoj formi koju danas koristimo vodi poreklo iz zapadne Evrope, mada su oblici zdravice prisutni i u mnogo starijim civilizacijama (Mesopotamija, Egipat…) Kao običaj se, ipak, ustalila u srednjem veku



Kraljevska gozba, kasni srednji vek

Prema istorijskim saznanjima, običaj kucanja čaša proizišao je iz straha od trovanja. U prošlosti bi se zemljoposednici i vladari, kao ključni ljudi u politici, izlagali opasnosti da ih otruje špijun, sluga ili sam sagovornik. Zato bi pri kucanju krigli tečnost iz jedne prešla u drugu, samim tim garantujući sigurnost. Pored ove teorije, špekuliše se da je u starim civilizacijama sa paganskim religijama imala nekakvu vrstu rituala gde bi se pila odredjena tečnost u sastavu žrtvovanja i odavala počasti odredjenom božanstvu…

Američka reč “toast” koja se danas koristi za zdravicu, počela je da se koristi tek od 17. veka, zato što su Englezi uz piće uzimali dvopek (tost)



Kneževa večera – Knez Lazar diže čašu svojim velikanima

Zdravica danas

Danas je zdravica veoma čest i poznat običaj. Osim prilika u kojima se smatra obaveznim kao proslava nove godine, slave, venčanja i ostalih proslava, često se koristi i pri jednostavnom ispijanju pića u prisustvu bilo koje druge osobe…

Zanimljivi novogodišnji običaji u svijetu

Španjloci jedu grožđe, Kinezi sakrivaju noževe, Austrijanci jedu sladoled u obliku djeteline s četiri lista



Svaka zemlja ima svoje novogodišnje običaje:

Španjolci, na primjer, u ponoć jedu grožđe i to po 12 zrnaca grožđa da bi bili sretni svih 12 mjeseci u godini, Grci jedu kolač u kojem se nalazi novčić koji u Novoj godini donosi sreću - prvi komad kolača je za malog Isusa, drugi za glavu kuće, a treći za kuću, ako se novčić nađe u trećoj kriški, te godine će rano doći proljeće, a obitelj se može nadati sreći cijele godine.

Nijemcima je nezamisliva novogodišnja noć bez vatrometa. Oni svake godine za vatromet potroše 100 milijuna eura. Tradicija da se u novogodišnjoj noći napravi buka datira još iz srednjeg vijeka kada su ljudi zveckajući išli ulicama kako bi rastjerali zle duhove. Kasnije su na red došli bubnjevi, crkvena zvona i svi drugi instrumenti.
Novogodišnji stol je, takođe, simboličan. Juha od leće ili svinjetina su simbol blagostanja. Riba znači dobru budućnost jer uvijek pliva napred. Onaj tko za Novu godinu prostire veš, sam je kriv što će u novoj godini morati puno raditi.

Na Novu godinu u Kini sva su vrata ukrašena nečim crvenim, jer je crvena boja simbol sreće i veselja. Iako sve obitelji pripremaju slavlje na novogodišnju noć, iz domova se sklanjaju svi noževi na 24 sata, da se nitko ne bi povrijedio jer bi ta nezgoda značila da je ta osoba "prerezala" odnosno spriječila obiteljsku sreću u novoj godini.

Austrijanci na Novu godinu pripremaju svečani ručak koji uključuje pečenje, kao simbol sreće i blagostanja. Za desert rade sladoled od mentola u obliku djeteline s četiri lista. To su glavni uvjeti za osiguravanje sreće u novoj godini za taj narod.

Na Novu godinu, Britanci sa strahom čekaju tko će im prvi doći u goste, jer prema starim vjerovanjima, o tome ovisi koliko ćete imati sreće u novoj godini. Ako vam u goste bane muška osoba s poklonima, pravi ste srećković. Nemojte se previše nadati ako vas prvo posjeti neka ženska osoba. Tradicionalni pokloni su ugljen za vatru, kruh za objed i piće za gospodara kuće.
Dobro je da kuća ili stan imaju dvoja vrata, jer za sreću gost treba ući na prednja, a izaći na zadnja vrata. Ako dolazi više gostiju, nikako prvi ne smije ući gost koji ne nosi poklon. Kad otkuca točno 12 sati, treba otvoriti prednja vrata i tako zaželjeti dobrodošlicu novoj godini i sreći koju ona donosi.

Stari sicilijanski običaj kaže da će sreća u novoj godini doći onima koji na Novu godinu jedu lazanje, no nesreća sledi svima koji na taj dan jedu makarone ili bilo koju drugu tjesteninu osim lazanja.

Za Novu godinu, Norvežani se časte pudingom od riže, a unutra sakriju jedan badem. Puding se servira u velikoj posudi, u kojoj se nalazi samo jedan badem. Poslužuje se u posudice, a vjeruje se da će osobu koja u svom pudingu pronađe badem, u cijeloj novoj godini pratiti sreća i bogatstvo.

Nizozemci za Novu godinu jedu krafne jer vjeruju da one donose sreću u novoj godini.
Običaj poklanjanja poljupca u ponoć u Americi potiče od maskenbala koji su bili uobičajeni tijekom povijesti. Prema tradiciji, maske su simbolizirale zle duhove iz stare godine, a poljubac je predstavljao pročišćavanje u novu godinu.

Haićani obavezno za Novu godinu oblače novu odjeću i razmjenjuju poklone, kako bi prizvali sreću, dok Japanci stavljaju u dom grančice jela za dug život, stabljike bambusa za blagostanje i slike rascvjetale trešnje za plemenitost.

U Brazilu je običaj da se u novogodišnjoj noći nosi bijela odjeća za sreću i mir u godini koja slijedi. Ljudi koji žive kraj mora mogu poželjeti želju i otići na obalu, preskočiti sedam valova i i baciti cvijeće u more kako bi im se želja ispunila. To će im, vjeruje se, donijeti sreću i blagostanje u cijeloj novoj godini, jer boginja mora ispunjava sve želje.

U nekim gradovima Kolumbije, obitelji simbolično slave odlazak stare i dolazak nove godine, zabavljajući se s lutkom. Velika, muška lutka predstavlja staru godinu. Obitelj je umotava u različite materijale i na kraju, točno u 12 sati, zapali. Ponekad se u lutku stave petarde i obavezno stare stvari koje obitelji više nisu potrebne. To su stvarčice koje nas podsjećaju na tužne uspomene i nešto što želimo zaboraviti. Paljenje tih stvari simbolično znači da se ostavljaju sve loše stvari iz stare godine i pozdravlja jedna nova, sretnija godina.

(b92.net/metro-portal)

Kako se tradicionalno dočekuje i proslavlja Nova godina u zemljama širom svijeta?




U svakoj zemlji na svijetu postoje različiti običaji dočeka i pripreme za Novu godinu. Donosimo vam nekoliko zemalja u svijetu, odnosno kako stanovnici pojedinih zemalja u svijetu slave i dočekuju Novu godinu...

Kroz povjest i običaje

Simbolično, Nova godina predstavlja obnavljanje života, a običaji vezani za taj dan vuku korijene iz daleke prošlosti. Slavljenje odlaska stare i dolaska nove godine je prastari religijski, društveni i kulturni obrazac u skoro svim dijelovima svijeta.
Istorija proslavljanja Nove godine nije pouzdano utvrđena, ali se smatra da su Babilonci to činili još prije 4.000 godina. Rimljani su, također, slavili Novu godinu, ali se njihov kalendar mijenjao sa svakim novim vladarom sve dok rimski senat 153. godine prije nove ere nije "ustoličio" 1. januar za početak Nove godine, prenosi b92.net.



Nijemci su, prema jednom od niza tumačenja, prvi u 16. vijeku uveli običaj kićenja jelke. Legenda kaže da je kićenje započeo utemeljitelj protestantizma Martin Luther.
Luther je šetajući kroz šumu bio zadivljen hiljadama zvijezda koje su svjetlucale kroz granje jela. Toliko je bio očaran prizorom da je odsjekao malo drvo i odnio ga kući svojoj porodici. Kako bi oživio istu ljepotu koju je vidio u šumi, zakačio je i male svijeće na grančice. U Europi i Americi kićenje jelke postaje popularno u 18. vijeku. I danas se širom svijeta, uz puno buke i pompe, šampanjac, razmjenu poklona i vatromet, slavi nastupajuća godina. Neki novogodišnji simboli opstali su kroz sve civilizacijske mijene.
Svaka zemlja ima svoje novogodišnje običaje: Španci, naprimjer, u ponoć jedu grožđe i to po 12 zrnaca grožđa da bi bili sretni svih 12 mjeseci u godini. Grci jedu kolač u kojem se nalazi novčić, koji u Novoj godini donosi sreću, prvi komad hljeba je za malog Isusa, drugi za oca kuće, a treći za kuću, a ako se novčić nađe u trećoj kriški, te godine će rano doći proljeće, a porodica se može nadati sreći cijele godine. Isto tako Grci imaju još jedan običaj vezan za Novu godinu, često pozivaju posebnog prijatelja ili člana porodice da uđe prvi u kuću za kojeg se vjeruje da će unijeti sreću i spriječiti loše stvari da uđu.



Japanci doček Nove godine obilježavaju cijeli dan. Oni počinju u jutarnjim satima kada čišćenjem kuća, procesom poznatim kao "ousouji", simbolično "tjeraju prašinu" iz prošlosti i pripremaju dom za uspješnu novu godinu. Završni čin proslave u Japanu je slušanje zvonjave sata koji se oglašava 108 puta čime se smatra da je otjerana nesreća, nezadovoljstvo i sebičnost.
U Brazilu pored, nevjerojatnih zabava za doček, kada je poznata plaža Kopakabana puna posjetilaca, postoje i tradicije koje obavljaju žitelji te zemlje čime pozdravljaju sljedeću godinu. U toj zemlji je običaj da se u novogodišnjoj noći nosi bijela odjeća za sreću i mir u godini koja slijedi. Nakon slavlja u ponoć uz muziku, vatromet i večeru, Brazilci odlaze na plažu gdje preskaču sedam talasa, bacaju cvijeće u ocean, dok neki pale svijeće u pijesku što predstavlja drevne rituale koji treba da donesu sreću i bogatstvo u narednoj godini.

Noć puna vatrometa

Nijemcima je nezamisliva novogodišnja noć bez vatrometa. Oni svake godine za vatromet potroše 100 milijuna eura. Tradicija da se u novogodišnjoj noći napravi buka potiče još iz srednjeg vijeka kada su ljudi zveckajući išli ulicama kako bi rastjerali zle duhove. Trpeza za najluđu noć je simbolična, supa od sočiva ili svinjetina su simbol blagostanja, riba znači dobru budućnost, jer uvijek pliva naprijed.
Kod Austrijanaca na Novu godinu se priprema svečani ručak koji uključuje pečenje, kao simbol sreće i blagostanja. Za desert je sladoled od mentola u obliku djeteline s četiri lista. To su glavni uvjeti za osiguravanje sreće u novoj godini za taj narod.
Pokloniti poljubac u ponoć u Americi potiče od maskenbala koji su bili uobičajeni tokom povjesti. Prema tradiciji, maske su simbolizirale zle duhove iz stare godine, a poljubac je predstavljao pročišćavanje u novoj godini. U SAD-u mnoge zajednice gledaju na mahunarke i na crni grah kao na simbole sreće te su ih zbog toga i uvrstili u tradicionalnu novogodišnju trpezu.
Britanci strepe tko će im prvi doći u goste, jer, prema starim vjerovanjima, to znači koliko će imati sreće u novoj godini. Ako im u goste bane muška osoba s poklonima, pravi su srećkovići, ali je loše ako je prva gošća ženska osoba.
U nekim zemljama u svijetu se vjeruje da sve u obliku prstena donosi sreću, jer to simbolike puni krug, odnosno kraj jednog ciklusa. Pa tako Holanđani za Novu godinu jedu krofne, jer vjeruju da one donose sreću u novoj godini.
Talijani najbučnije proslavljaju Novu godinu jer što je veća buka, zlo će brže pobjeći. Iz kuće bacaju sve stare, nepotrebne stvari, od namještaja do odjeće, i to kroz prozor. Stari sicilijanski običaj kaže da će sreća u novoj godini doći onima koji na Novu godinu jedu lazanje, nesreća je kada se na taj dan jedu makarone ili bilo koju drugu tjesteninu osim lazanja.



Norvežani za novu godinu se časte pudingom od riže, a u sam puding sakriju badem. Puding se servira u velikoj posudi, u kojoj se nalazi samo jedan badem. Poslužuje se u činije, vjeruje se da će osobu koja u svom pudingu pronađe badem pratiti sreća i bogatstvo. Danci u novogodišnju noć ulaze s mnogo razbijenih tanjura ispred kućnog praga. Stari tanjuri čuvaju se cijele godine i u ponoć se bacaju pred ulazna vrata prijatelja. Mnogo razbijenih tanjura simbolizme društveno bogatstvo - prijatelje. Kubanska tradicija nalaže da se u ponoć pojede 12 grejpova, koji simbolizmu mjesece godine, a poštovanje tog običaja treba da donese sreću.
Stanovnici daleke Australije Novu godinu odpuhuju zviždaljkama, trubama, pa čak i crkvenim zvonima, a sve se dešava na plaži gdje se obilato toči šampanjac. Ne zaboravimo spektakularan vatromet u Sydneyu iznad zalijeva i opere.

Crvene dekoracije

Na Novu godinu u Kini sva su vrata ukrašena nečim crvenim, jer je crvena boja simbol sreće i veselja. Iako sve porodice pripremaju slavlje na novogodišnju noć, iz domova se sklanjaju svi noževi na 24 sata, da se nitko ne bi povrijedio jer bi ta nezgoda značila da je ta osoba "prerezala", odnosno spriječila porodičnu sreću u predstojećoj godini. S obzirom na to da se dolazak Nove godine koristi i za obilazak dalekih rođaka, veliki broj ljudi kreće na putovanje, što dovodi do gužvi u saobraćaju zemlje koja ima 1,3 milijarde ljudi. Nekoliko dana prije dolaska Nove godine svaka porodica ubrzano i detaljno čisti svoju kuću, kako bi iz nje izbacila nesreću. Vrata i prozori se dekorira ukrasima od hartije koje tretiraju teme sreće, bogatstva, dugovječnosti i sretan brak s mnogo djece.

(novaarena)

Najčudniji Novogodišnji običaji u svijetu



Tražite li recept za sretniju i uspješniju 2014., u nedostatku kreativnosti, poslužite se ovim koji je davne 1700. i neke, napisala Katharina Elisabeth Gotehe, majka čuvenog Goethea, a glasi ovako: Uzeti 12 mjeseci,očistiti ih od gorčine, sebičnosti, straha i cjepidlačenja.Svaki mjesec pažljivo isjeckati na 30 dana, a svaki dan ispuniti nadjevom od 1/3 rada,1/3 duševne vedrine i 1/3 humora. Dodati 3 žlice optimizma,žlicu strpljenja, zrnce ironije i prstohvat takta. Masu obilato zaliti ljubavlju.

Varijanta a) televizijski program ispodprosječne kvalitete, pjenušac sumnjivog porijekla, nabavljen po niskoj cijeni u lokalnom trgovačkom lancu, kolači preostali od Božića, a onda, nakon čestitanja, pravac-krevet. Varijanta b) lokalni disco klub uz glazbeni izbor polu-poznatog D.J-a i radijske hitove, paprena cijena ulaznice, švedski stol koji će Šveđani obrstiti i prije ponoći, alkoholno "betoniranje" i "raspašoj" do sutra. Tu su još i zajedničko druženje bračnih parova u obiteljskom domu jednog od njih, kao i mogući  odlazak na središnji gradski trg, na kojem će se lokalni čelnici svojim sugrađanima obratiti točno u ponoć, nakon ili uoči vatrometa, bude li novca za nebesku raketnu čaroliju . Sve navedeno u uvodu odnosi se na moguće scenarije domaćeg, "hrvatskog" novogodišnjeg dočeka, iz čega je, itekako, vidljivo kako baš i nismo posebno maštoviti tog posljednjeg dana godine. Nama je, čini se, važno jedino da se dobro najedemo, popijemo koju više ( jer, tada se to , kao tolerira ), isplešemo se do sita, a onda mrtvi-umorni, skljokamo u krevet i prespavamo prvi dan, prije nego li se uputimo na reprizu. Istovremeno, stanovnici diljem svijeta, u Novu Godinu ulaze, čini se, uz  daleko kreativnije običaje, od kojih neki graniče i s bizarnošću.  Ulazite li u kategoriju prosječnih hrvatskih građana koji si novogodišnji doček u nekoj od europskih ili svjetskih metropola nikada u životu neće moći priuštiti, u nastavku ćemo vas provesti diljem zemaljske kugle, čisto edukacije radi . Osim toga, nikad se ne zna, možda BDP toliko naraste da ćemo narednih godina baš svi putovati tog 31.prosinca.
 

 
Nijemci za Novu godinu žrtvuju luk  na način da šest glavica presijeku na pola i posole. Svaka polovica predstavlja po jedan mjesec u godini. Luk se potom ostavlja da odstoji , ne bi li, uz njegovu pomoć,  predviđali vrijeme. Ukoliko se sol otopi, mjesec će biti kišan,  ukoliko je ostala na površini, bit će sunčanih i toplih dana. Uz luk i sol kao obavezne rekvizite, prije ponoći Nijemci na tanjurima  ostavljaju malo hrane za poslije ponoći, vjerujući kako će tako osigurati zalihe za nadolazeću godinu. Unatoč opće raširenom uvjerenju kako su Japanci iznimno konzervativna i tradicionalna nacija, novogodišnji običaji govore suprotno.naime, prema japanskoj tradiciji,
obvezom se smatra seksualni čin supružnika,  tijekom večeri prvog dana Nove godine, a naziv tog čina,  u prijevodu znači "prvi put na poslu". Osim toga, obvezan je  i posljednji seksualni čin u staroj godini, koji Japanci zovu  "isplata računa".  Danci imaju jednu sličnost s Hrvatima. Njima se puno toga, te posljednje noći godine, vrti oko alkohola. Kao da učinak alkohola nije dovoljno zbunjujući,  Danci točno u ponoć skaču sa stolicau nadi da će tako otjerati  loše duhove u godini pred njima. Običaj je, osim toga i da se tijekom godine čuva staro posuđe, koje se, onda, u jeku slavlja, razbija prijateljima o ulazna vrata. Navratite li, tih dana u Dansku i primijetite ogromnu količinu razbijenih  krhotina ispred nečijih vrata, možete biti sigurni kako iza vrata žive ljudi koji imaju mnoštvo prijatelja. Zanimljivo je na Novu Godinu i u Bjelorusiji gdje je običaj organizirati zanimljivo natjecanje među neduanim ženama, koje se natječu  u igrama spretnosti i pokušavaju saznati koja će se od njih prva udati. Jedna od igara uključuje postavljanje hrpe kukuruza ispred svake djevojke, potom se u središte kruga postavlja pijetao . Pobjednicu bira pijetao, odnosno, prva slijedeća mladenka je ona djevojka na čiju će hrpu kukuruza pijetao prvi "navaliti".
 

 
Britanci ni u novogodišnjoj noći ne mogu bez stoljetne tradicije i običaja "prvog gosta " koji podrazumijeva dolazak tamnog stranca u kuću. Običaj je , zapravo,  suprotnost u odnosu na plavokose Vikinške pljačkaše koji su, tijekom povijesti, pohodili Britance i nosili nesreću . Tamnoputi gost kućni prag mora prijeći noseći u ruci komad ugljena za sreću. Osim vikinškog tipa, prva osoba koja ulazi u nečiji dom ne smije biti ni crvenokosa, a niti žena, jer i  to donosi nesreću. Škoti širom svijeta poštuju proslavu “Hogmanaj” uživajući u kazališnim predstavama i uličnim koncertima, te obavezno pjevajući popularnu poemu  “Auld lang sune, odnosno "Dobri stari dani",” napisanu davne 1788.godine. U zemljama poput Brazila i Bolivije, stanovnici u gradovima kao što su Sao Paulo i La Paz za novogodišnju noć obavezno oblače donje rublje žarkih boja. Oni koji se odluče za crvenu,  imat će pregršt ljubavi, dok oni koji se odluče za žutu boju, žele novac. U Venecueli oni koji u Novoj godini žele putovati, prema vjerovanju, moraju šetati  po kući sa putnom torbom u ruci. Na Novu godinu u Kini sva su vrata ukrašena nečim crvenim, jer je crvena boja simbol sreće i veselja. Iako sve obitelji pripremaju slavlje na novogodišnju noć, iz domova se sklanjaju svi noževi na 24 sata, da se nitko ne bi povrijedio,  jer takva bi nezgoda značila rezanje, odnosno spriječavanje svake  obiteljske sreće . Stari sicilijanski običaj kaže da će sreća  doći onima koji na Novu godinu jedu lazanje, no nesreća čeka sve one  koji  jedu makarone ili bilo koju drugu tjesteninu . U Brazilu je običaj da se u novogodišnjoj noći nosi bijela odjeća za sreću i mir u godini koja slijedi. Ljudi koji žive kraj mora mogu poželjeti želju i otići na obalu, preskočiti sedam valova i i baciti cvijeće u more kako bi im se želja ispunila. To će im, vjeruje se, donijeti sreću i blagostanje u cijeloj novoj godini, jer boginja mora ispunjava sve želje.
 
 
 
Odlučite li ove godine  tijekom slavlja, posuditi neki od inozemnih običaja,ili se, prema tradiciji, pridržavati domaćih, stoljetnih, važno je jedino zadržati pozitivan duh. I slavlje podijeliti s ljudima koje volite. Ne zaboravite, pri tom, poljubac za sreću. I puno, puno osmijeha. Uostalom, sreća je nešto što sami stvaramo. Baš poput dobrote. Sretna vam Nova 2014. godina !

(RadioNG.hr)

Stari običaji i verovanja: Šta sve valja, a šta ne valja raditi na Božić

Običaji su različiti od mesta do mesta, ali ipak neki su nam svima zajednički. Pogledajte šta narod odvajkada veruje da valja raditi na Božić, a šta bi trebalo izbegavati.



Ako na Božić pada kiša, veruje se da će uroditi plodom sve što se okopa motikom.

U nekim krajevima veruju da će biti mnogo meda tokom godine ako badnjak baca varnice sam od sebe.

Ko se tokom godine s nekim zavadio, na Badnji dan treba da se izmiri.

Valja se za Božić ponoviti.

U okolini Niša zabeležen je običaj da se pre jela ukućani istovremeno izuvaju jer se veruje da bi se zbog toga žene brzo porađale, krave telile, a ovce jagnjile.

Na jugu Srbije postojalo je verovanje da će devojke i momci koji prespavaju na slami za Badnje veče usniti budućeg supružnika.

U nekim krajevima se veruje da božićnu sveću ne valja gasiti duvanjem, već hlebom natopljenim vinom, najčešće komadićem česnice.

Na Badnji dan valja sve pozajmljene stvari i dugove vratiti, a za večeru spremiti neparan broj jela.

Na Božić valja raditi stvari koje nam inače ne idu od ruke kako bismo ih u godini koja stiže lakše savladavali.

Valja se da se položajnik to jest polaznik ogrne guberom da bi bio deblji skorup na kajmaku, a u nekim krajevima veruje se da je dobro izmaći stolicu na kojoj on sedi kako bi se sreća zakovala za kuću.

Od Božića do Svetog Stefana ne valja da se čisti kuća, a u Vojvodini se veruje da za vreme božićnih praznika ne valja lupati na vrata da kokoške ne bi lupale jaja.

Na Božić se, takođe, daruje položajnik, a u mnogim krajevima se daruju čarape.

Na Božić ne valja pozajmljivati nikom ništa da se cele godine stvari ne bi razvlačile iz kuće.


24sata

Šta treba raditi na Badnji dan i Božić?


Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista. Kako je to praznik rađanja novog života, dece, očinstva i materinstva, Božić je ukrašen najlepšim verskim običajima.



Badnjak, slama, kvocanje, česnica, položajnik samo su neki od običaja i obreda kojima je cilj da umole Boga da sačuvaju i uvećaju porodicu i imanje domaćina.

Badnji dan

Badnja nedelja je nedelja pred Božić. Tih dana se, prema verovanju, ne šiša, ne brije i ne režu se nokti da se ne bi "seklo zdravlje". Badnji dan je poslednji dan pred Božić. Tog dana počinje božićno slavlje. Ujutro rano, već u zoru, pucanjem iz pušaka i prangija objavljuje se polazak u šumu po badnjak. Čim svane, loži se vatra i pristavlja se uz nju pečenica. Žene u kući mese božićne kolače, torte, pripremaju trpezu za Božić.

Badnjak

Pre izlaska sunca, na Badnji dan, domaćin sa sinovima odlazi u šumu da seče badnjak. Bira se obično mlad i prav cerić, a može i hrast. Domaćin se okrene ka istoku i sekirom seče badnjak ukoso. Po narodnom verovanju, badnjak se mora poseći sa tri snažna udarca, pa se dovršava lomljenjem ili uvrtanjem. Kad se badnjak donese kući, uspravi se uz kuću, pored ulaznih vrata, gde stoji do uveče, dok ga domaćin ne unese, piše "Blic".

Badnje veče

Badnje veče spaja Badnji dan i Božić. Uveče domaćin sa sinovima unosi u kuću pečenicu, badnjak i slamu. Pečenicu dvojica muškaraca nose na ražnju, stupaju desnom nogom preko praga i pozdravljalju domaćicu rečima: "Dobro veče, srećno Badnje veče". Domaćica posipa pečenicu i domaćina sa zobi, odgovarajući: "Dobro veče! Čestiti vi i vaša pečenica".

Pečenica

Kod Srba božićna pečenica je najčešće prase ili nazime, mlado svinjče, a u nekim krajevima je to jagnje ili mlada ovca i naziva se veselica. Peče se na Tucindan i na Badnje veče se unosi u kuću i naslanja na istočni zid, gde stoji do Božića, kada se servira. Kokoš, guska, patka ili ćurka u mnogim krajevima ne smeju se naći na prazničnoj trpezi zbog verovanja da je pernata živina simbol nazadovanja i rasturanja kuće, jer kljuca i baca zemlju iza sebe.

Česnica

Česnica je napravljana od belog brašna, sa vodom i mašću, bez kvasca. Mesi se prvog dana Božića, pre izlaska sunca. Ona se okreće kao slavski kolač, preliva vinom i na kraju lomi na onoliko delova koliko ima ukućana. Onaj ko dobije deo česnice u kojoj je novčić, po narodnom verovanju, biće srećan cele godine.

Slama i kvocanje

Posle badnjaka, u kuću se unosi slama i posipa se po celoj kući, ispod i oko stola za ručavanje. Domaćica u slamu pod stolom gde se večera stavlja razne slatkiše, voće, sitne poklone i igračkice koje deca traže i usput pijuču kao pilići.

Položajnik

Položajnik je prva osoba koja ulazi u kuću na Božić. Položajnik pozdravi dom i sve ukućane sa: "Hristos se rodi", a onda priđe vatri, uzme grančicu badnjaka i džara vatru govoreći: "Koliko varnica, toliko zdravlja, koliko varnica, toliko sreće i veselja, koliko varnica, toliko parica", nabrajajući sve čega misli da u domaćinovoj kući treba da se umnoži.

Čestitanje Božića

Od Božića do Bogojavljenja ljudi se pozdravljaju rečima: "Hristos se rodi!" i otpozdravljaju sa: "Vaistinu se rodi!". Oni koji nisu u mogućnosti da lično čestitaju praznik, obično pošalju božićnu čestitku na kojoj je odštampan tekst "Mir Božji - Hristos se rodi". Dobro je da čestitka stigne nekoliko dana pre Božića.

Šta valja raditi na Božić

1. Sve što vam je zadavalo muke tokom godine u božićno jutro trebalo bi raditi jer tada više neće predstavljati problem.

2. Vodom u kojoj je opran sud za mešenje česnice zalivaju se voćke da bi bolje rodile ili se ona sipa u saksije sa cvećem da bi lepše cvetalo.

3. Testo koje ostaje na rukama domaćice posle mešenja česnice ona stavlja na voćke koje su slabo rodile da bi naredne godine dale više ploda.

4. Negde se gata na plećku od pečenice. Ako na kosti kada je izvučemo iz pečene plećke ostane mesa, veruje se da će stoka te godine biti plodna.

5. Od konopca kojim je vezan naramak slame unet u kuću trebalo bi na Božić, ujutro, u dvorištu napraviti krug i u njega staviti kukuruz i pšenicu za kokoške. Veruje se da će one tokom cele godine jaja nositi na jednom mestu.

Neobični uskršnji običaji u svetu



Kao i svaki praznik, tako se i Uskrs širom sveta slavi na potpuno različite načine, ali većini naroda je zajedničko ukrašavanje jaja.Farbanje jaja za Uskrs običaj je za koji se retko pitamo odakle potiče i zašto ga činimo, međutim na kraju krajeva, to nije ni važno. Koliko se tradicije razlikuju od zemlje do zemlje, vidi se i po različitim uskršnjim običajima u svetu.

Belgija ima slične tradicije kao Amerika, ali se češće govori da uskršnja jaja donose zvona iz Rima. Naime, priča govori da zvona sa svake crkve na "tihu subotu" (stille Zaterdag) ne zvone jer su otišla u Rim. U istočnom delu Holandije u sumrak se pale uskršnje vatre. U okolini Magdenburga dečacima se simbolički "isprašio tur" da bi se iz njih isteralo loše ponašanje.

Taj je običaj bio čest i u Škotskoj gde postoji izreka "istučen kao na Uskrs", koja znači da je za neki prestup dobijena preblaga kazna. Sličan običaj postoji i u Češkoj gde se od vrbinog granja na poseban način isprepletu POMLAZKE (kao korbači) kojima na Uskršnji ponedeljak momci simbolički "šibaju" devojke. Svakome ko je dobio pomlazkom, to donosi mladost, zdravlje i plodnost. Nekada su seljaci pomlazkama šibali svoju stoku i sve ukućane.


   

Norvežani takođe neguju zanimljivu tradiciju. Budući da veruju da će se na Uskrs rešiti ubistva, na televizijskim su programima detektivski filmovi, časopisi objavljuju kriminalističke priče, a čak i tetrapaci mleka imaju priče o nerešenim ubistvima. Druga je tradicija igranje Yahtzee igara. Norvežani i Danci na Veliku subotu u džepovima nose parčiće beskvasnog hleba umotanog u belo platno da bi ga pojeli u ponoć. Sam običaj bio je čest i u vikinško doba kad su Vikinzi nosili sa sobom zimzelene bobice koje su simbolizovale život.

U Finskoj i Švedskoj tradicija je farbanje jaja. Mala deca obučena u veštičje kostime sakupljaju slatkiše od vrata do vrata u zamenu za ukrašene cice-mace. Taj je običaj rezultat mešanja ortodoksne tradicije blagosiljanja kuća s grančicama cice-mace te skandinavske veštičje tradicije. U Laponiji, pokrajini Deda Mraza, uz pesmu i ples stanovnici se igraju sa snegom, pravi se Sneško Belić te se slavi Isusovo uskrsnuće i buđenje prirode.

Španija možda ima najspektakularniju proslavu. Naime, splavovi koje plutaju s ukrašenim figurama predstavljaju likove iz biblijske priče o Hristovom uskrsnuću, a slavi se uz povorke i gozbe. U Bugarskoj i Rumuniji na Veliku subotu stavljaju se brašno, so, kvasac i jaja u prozore, a od tih se sastojaka na Uskršnji ponedeljak zamesi hleb. Potom se hleb blagoslovi i podari da bi godina bila plodna.

Na Lampedusi, italijanskom ostrvcetu, na Uskrs se zaboravljaju sve svađe i nesporazumi. Na Veliku subotu Sicilijanci kući nose cvet psećeg zuba koji tog dana ima magične moći te donosi veselje i ispunjavanje želja. Sličan je običaj razvijen i u Poljskoj gde se Uskrs naziva Wielkanoc (velika noć) što upućuje na verovanje i održavanje obreda u uskršnjoj noći.

U Brazilu u pokrajini Minas na Veliku subotu džepovi se pune komadićima kvarca koji se na Uskrs ostavljaju kod kuće. U Polineziji se na Veliku subotu krste školjke za koje se veruje da su povezane s morskim duhovima. Posle obreda, vraćaju ih u more gde dobijaju novi život.

U Meksiku se na ulice postavljaju papirnati likovi Jude Iskariotskog unutar kojih je pripremljen vatromet. U Severnoj Americi Uskrs je delom sekularizovan, odvojen od sakralnog. Najpoznatiji je običaj lov na jaja - roditelji ili rodbina sakriju jaja u kući ili dvorištu/vrtu, a zatima ih deca traže.

Naime, deca veruju da ih je preko noći sakrio uskršnji zec zajedno s drugim poslasticama ili darovima u uskršnjoj korpi. Brojne porodice odlaze na jutarnju nedeljnu uskršnju misu, a održavaju se i parade. Jedna od najpoznatijih organizuje se u Atlantik Sitiju.

Na livadi vašingtonske Bele kuće svake godine se održava najveća ceremonija kotrljanja jaja prilikom koje se predsednička porodica uz zvuke bleh muzike druži s decom građana.



smedia.

Smešni običaji na ljubavnim sastancima širom sveta

U svetu ima pregršt smešnih običaja tokom sastanaka, onih kada muškarac i žena idu na večeru ili u šetnju. Ako želite da saznate više o običajima na sastanke u drugim zemljama ovo je pravi tekst za vas.


Ljubav | Foto: Profimedia

1. Japan
U Japanu ne postoji namerni sastanak i glavni cilj sastanka je brak. Pored toga, u većini zemalja ljudi idu na sastanke u srednjoj školi dok je u Japanu običaj tek na fakultetu. Najsmešniji običaj je da za Dan zaljubljenih žene kupuju momcima belu čokoladu a momci devojkama ništa. Mesec dana kasnije oni slave “Beli dan” kada momak koji je dobio belu čokoladu, mora istoj devojci pokloniti dvostruko više čokolade. Čokoladu poklanja samo ako mu je stalo do te cure, tako da će cura morati da čeka mesec dana kako bi saznala da je momak zaljubljen u nju.

2. Holandija
Dok mnoge zemlje imaju spisak poznatih pravila kada su u pitanju zabavljanja, Holandija je to bukvalno “izbacila kroz prozor”. U ovoj zemlji nije bitno da li momak pita curu da izađu ili obrnuto. Stvari mogu da se dese na prvom sastanku a isto tako nije retkost da cura pita momka da je oženi.

3. Iran
U Iranu su brakovi obično uređeni od strane roditelja koji jedni drugima “predstavljaju” deci tokom ispijanja kafe. Ako roditelji vole jedni druge i ako se oboje slažu da jedno od dece može dobro da se brine o drugom, tada deca stupaju u brak. Dok ne budu venčani ne smeju da izlaze, da se drže za ruke ili vode ljubav.

4. Južna Koreja
Slično kao i u Japanu, u ovoj zemlji izlazak na ljubavne sastanke se veže za doba fakulteta. U južnoj Koreji momak je praktično sluga devojci pa joj tako nosi torbu i trudi se na sve načine da je usreći. Međutim kada se uda, uloge se menjaju i tada čovek očekuje da mu žena bude više tradicionalna, da kuva i vodi računa o deci.

5.Francuska
Francuzi moraju da budu san svake žene. U većini zemalja žene sede i čekaju poruku od muškarca a u Francuskoj muškarci zapravo žele da vam pišu. Oni će vam se odmah javiti i vaš prvi sastanak smatraće datumom početka veze. Govoriće vam da ste najlepša žena na svetu, slati vam cveće i napominjati koliko vas voli. Međutim i oni su tradicionalni i ne zaboravljaju da žene obavljaju kućne poslove. Nije im strano ni to da ponekad imaju više ljubavnica...

6. Brazil
Kada u Brazilu uđete u neki klub videćete da se parovi na svaki ćošak ljube. Uobičajeno je da se već na prvom sastanku ljube jer smatraju da tako upoznaju jedni druge. Pored toga, veruju da mogu da uštede vreme pošto je prvi poljubac najbitniji. Od Brazilaca se očekuje da priđu devojci a Brazilke vole da čuju od muškarca rečenice poput “ Trebalo bi da budemo zajedno, tako da možeš da mi kuvaš večeru”. Za žene je to znak muškosti i pokazuju da je to upravo ono što čovek želi od nje.

7. Italija
U Italiji muškarci traže žene koje imaju fizičku lepotu i koje su u stanju da obavljaju sve kućne poslove. Žene, s druge strane, traže muškarca koji može da im obezbedi finansijsku stabilnost.


Autor: love.allwomenstalk.com

Bacaju tek rođenu decu krokodilima ako su blizanci!

Ukoliko se prvi zubi pojave u gornjoj, umesto u donjoj vilici, proglašavaju ih za mingi". objašnjava fotograf Erik Laforge i dodaje da u tom slučaju bacaju krokodilima, ostavljaju hijenama ili izgladnjuju do smrti



Buko Balguda (45) živi u Etiopiji i njeno 15 dece je bačeno krokodilima odmah po rođenju, jer pripadnici plemena u kome živi veruju da će doneti selu lošu sreću.

Sedmoro dečaka i osam ćerki je proglašeno za "mingi" decu, što znači da ili su roditelji dobili decu bez dozvole starijih članova, ili su rođeni sa nekom manom, pa čak i ako su u pitanju blizanci ili čak njihovi zubi se ne razviju pravilno.

U zabačenom predelu jugozapada Etiopije, u dolini reke Omo živi pleme Karo koje i dalje praktikuje ovaj okrutni običaj.

"Ukoliko se prvi zubi pojave u gornjoj, umesto u donjoj vilici, proglašavaju ih za mingi". objašnjava fotograf Erik Laforge i dodaje da u tom slučaju bacaju krokodilima, ostavljaju hijenama ili izgladnjuju do smrti.

Iako je sve to zabranjeno u Etiopiji, i dalje je praksa koja se obavlja tajno u plemenima.

Autor: EPK,Foto: Reuters

Zašto duvamo svećice?

Da nas ne donose rode jasno nam je i pre nego što naučimo da pišemo prva slova. Da Deda Mraz ne postoji, takođe shvatimo pre polaska u školu. Međutim, u svećice na torti, uz obaveznu želju, duvamo čak i kada osedimo. Zašto?



Prvo ređamo onoliko svećica koliko godina punimo, zatim koristimo sveće u obliku brojeva, onda opet samo jednu (ne mora svako da zna koji nam je to rođendan po redu), kako bismo imali u šta da dunemo i zamislimo želju, zatvorenih očiju, naravno.

Slavljenje rođendana je tradicija koja datira još iz drevnog Egipta, a Rimljani su svečanost uveličali kolačima. Grci su pravili okruglu tortu što je simbolizovalo Mesec.

Svećice smo počeli da koristimo u kasnom 18. veku i to najpre u Nemačkoj.

Navodno je jedan imućni grof na svom gala rođendansko partiju, goste iznenadio ogromnom okruglom tortom sa svećicama koje su simbolizovale svetlost života.

Duvanjem u sveće, želja koja se tom prilikom poželi šalje se direktno Bogu, a veoma je bitno da se sve istovremeno ugase kako bi poruka bila odjednom prosleđena i ekspresno ispunjena.

Inače, neki narodi stavljaju svećicu više od godina slavljenika, verujući da mu tako produžavaju život.


mondo

Neobični običaji: Mladence se gađa smećem, selo nosi kuću



Bojenje kanom simbolizira ulazak u svijet ženstvenosti

Svijet je isprepleten jedinstvenim i živopisnim kulturama, a te su se tradicije - od kojih su neke simpatične, a druge šokantne u nekim krajevima zadržale i danas

Taarof - pa tko još plaća u dućanu?

Ova iranska praksa znak je iskazivanja poštovanja, premda se generalno smatra kako treba biti odbijena. Radi se o tome da se smatra pristojnim od trgovca da odbije naplatiti kupcu višeg društvenog ranga, no kupac svejedno treba inzistirati na plaćanju. Trgovac može odbiti naplatu nekoliko puta prije nego što ga kupac "uvjeri" da prihvati novac. Za ljude nepoznate s ovim običajem, praksa može biti vrlo zbunjujuća. Taarof se može proširiti i na društvene pozivnice, primjerice pozivanje gosta u kuću može biti samo formalni čin, a ako pozvani prihvati, može domaćina nenamjerno staviti u neugodan položaj (npr. da uopće nije u kući), piše Listverse.

Rusi i alkohol

Rusija koja je poznata kao zemlja u kojoj se najviše pije, a ljubav prema votki je dio kulture, postoje brojne etikete povezane s alkoholom. Tako je zabranjeno odlagati čašu na stol nakon zdravice ako u njoj još uvijek ima pića. Tko kasni na večeru mora "eksati" čašu votke da bi sustigao ostale, a ako krenete nazdraviti s praznom čašom, taj grijeh treba platiti ispijanjem cijele boce.

Mano Po - klečanje ispred starijih

Pagmamano je gesta koja simbolizira poštovanje prema starijima, a sliči klanjanju uz dodatak da se uzme ruka starijeg čovjeka i prisloni na vlastito čelo. Prakticira se u Filipinima te dijelovima Malezije i Indonezije. Navodno je posuđena iz kineske kulture, a često se susreće na obiteljskim okupljanjima i na taj se način traži blagoslov od starijih. Osim toga, sličnu funkciju ima obraćanje starijima s riječima "po" i "opo" koji su izrazi poštovanja u običnim rečenicama.

Bayanihan

Još jedna osobitost filipinske kulture, a prema tom običaju suseljani trebaju na neobičan način pomoći oko selidbe. Gotovo se cijelo selo angažira tako da podignu strukturu same kuće i nose ju na novu lokaciju, obično prelazeći veliku udaljenost. To se najčešće radi kako bi se izbjegla šteta od prijetećih poplava ili elementarnih nepogoda, a bayanihan se obično prakticira u ruralnim sredinama, gdje su kuće izgrađene od bambusa i palminog drveća. U gradovima, običaj je sveden na nošenje kućanskih aparata i ormara.

Kana i pomračenje - tradicije za vjenčanje

Tradicionalna islamska vjenčanja rezultat su stoljetnih tradicija i rituala, a jedan od takvih je vjerovanje kako je najbolji dan za vjenčanje četvrtak. Još jedna tradicija je Mehndi ili noć kane. Tada se dvije noći prije vjenčanja mladenka okruži ženama sa svoje strane obitelji te one kanom oslikavaju razne simbole na njezine ruke i noge. Oni simboliziraju ulazak u svijet ženstvenosti, sreću i plodnost.
Dok je bojenje kanom gotovo umjetnički doživljaj, običaj nazvan "pomračenje" iz Škotske nije nimalo tako ugodan za oči. Prijatelji budućih mladenaca ih vežu i tjeraju da paradiraju po ulici, gdje ih se gađa smećem, perjem, jajima i blatom. Taj poprilično zabavan običaj za promatrače simbolizira povezivanje mladenaca u borbi s teškoćama, ali i prema tradiciji navodno tjera zle duhove.

Kasniti je pristojno

U nekoliko je dijelova svijeta kašnjenje na društvena okupljanja najpristojnija stvar koju možete napraviti. Primjerice, ako u Čileu domaćin kaže da je večera u 20 sati, očekuje se da gosti dođu oko pola sata kasnije. U Ekvadoru kašnjenje od 15 do 20 minuta znači da ste došli na vrijeme, dok Brazilci općenito ne poštuju vremenska ograničenja, s obrazloženjem da je vrijeme "elastično".

(24sata.hr)

Pljuje se umjesto rukovanja, a jezik plazi kao znak mudrosti...



Svaka kultura ima svoje prakse, a neke su toliko neobične da ih zapadnjaci ne razumiju. Otkrijte bizarna pravila ponašanja koja postoje u različitim zemljama

Lijepo ponašanje i bonton se cijene u svim društvima, no ono što čini razliku je upravo definicija toga što je poželjno, a što ne. Listverse donosi popis neobičnih običaja koji u nekim kulturama imaju sasvim različito značenje nego u našoj.

1. Pljuvanje
Na zapadu se djecu uči kako je ružno pljuvati, osobito pljuvati na pločnik u javnosti - a o pljuvanju na druge ljude da se ni ne govori - to je jedna od najvećih uvreda. No to ne vrijedi za pripadnike plemena Massai u Africi. Oni pljuju jedni na druge na sličan način kao što se u zapadnim zemljama ljudi rukuju. Zapravo, oni i pljuju na svoje dlanove prije rukovanja ako bi slučajno zaboravili pljunuti jedan na drugoga kasnije.
Pristojna djeca koja pozdrave starije od sebe mogu očekivati pljuvačku u svome smjeru, a objašnjenje tog običaja je da pljuvanje simbolizira najbolje namjere, želju za dobrim zdravljem i dugim životom. Iz istog razloga članovi obitelji i prijatelji pljuju na bebe, pljuje se na darove prije darivanja, kod useljenja u novu kuću u svaki od četiri ugla, pljuje se na ljude koje nikad nisu vidjeli...

2. Srkanje
U većini zemalja, srkanje juhe ili nekog napitka u javnosti smatra se odrazom lošeg odgoja. Ipak, u brojnim azijskim zemljama poput Kine i Japana, srkanje je zapravo znak pohvale domaćinu. Označava da je hrana ili piće tako ukusno da ne možemo dočekati da se ohladi - pa srčemo. Tako večera bez srkanja može uvrijediti istočnog domaćina, jer se tumači da gost nije zadovoljan.

3. Plaženje jezika
U zapadnim se zemljama jezik najčešće "belji" u znak zafrkancije, bunta ili uvrede. Primjerice, stari talijanski zakon za beljenje propisuje i novčanu kaznu, dok se u Indiji plaženje jezika smatra znakom ogromnog bijesa. No, kako je svijet veliko mjesto, ista pravila ne vrijede svugdje. Tako se u Novoj Kaledoniji, otočju u Melaneziji, jezik smatra simbolom mudrosti i energije. U Tibetu se plaženje jezika doživljava kao gesta poštovanja kod pozdravljanja, a to je rezultat vjerovanja kako je zao kralj u prošlosti imao crn jezik, pa se pokazivanjem crvenog jezika pokazuje dobrodušnost. Na Karolinskim otocima se smatra kako se pokazivanjem jezika protjeruju demoni.

4. Cvijeće
Buket cvijeća se na zapadu doživljava kao idealan dar za svaku prigodu - prvi spoj, vjenčanje, pogreb, rođendan, ispriku, no nema svaka vrsta cvijeća isto značenje u svim zemljama. Krizanteme, ljiljani, gladiole i drugo bijelo cvijeće u većini europskih zemalja nose simbol žalovanja i najčešće se donose na pogrebe. Tako bi darivanje buketa bijelog cvijeća u Kini ili karanfila u Francuskoj moglo biti isto kao da ste mu rekli "umri". Žuto cvijeće se u Rusiji doživljava kao znak mržnje, a ljubičasto cvijeće je simbol nesreće u Italiji i Brazilu. Crveno cvijeće se daje samo kao ljubavna poruka u zemljama poput Njemačke i Italije. Čak i broj cvijeća može predstavljati problem - paran broj u europskim zemljama simbol je vesele prigode, a neparan nesretne, dok je primjerice u Kini i Tajlandu obrnuto.

5. Ostaci za psa
Ako ste na večeri i tražite da vam zapakiraju ostatke hrane za doma, mogli biste ostaviti dojam škrtosti. No to nije bilo tako i u starom Rimu - tamo su domaćini obavezno gostima u komad tkanine zapakirali hranu i svježe voće, a gost koji to ne bi uzeo bi time uvrijedio domaćina. Takvim ponašanjem bi brzo stekao ugled nepristojnog i više ga nigdje ne bi pozivali. U Kini je taj običaj unaprijeđen, pa se umjesto u krpe, hrana zamatala u kartonske kutije.

6. Komplimenti
Nije uvijek lako "probiti led" ako vidimo znance nakon dugog vremena. Uobičajena taktika na zapadu su općeniti komplimenti, poput "lijepa kravata", "zgodna jakna", itd. U većini zemalja takva je pohvala dobrodošla, no nije u zemljama Bliskog istoka te u afričkim zemljama poput Nigerije i Senegala. Tamo se komplimenti lako tumače kao želja za pohvaljenim predmetom, a s obzirom na njihova pravila gostoljubivosti, oni će vam dat ono što ste komplimentirali. Možda bi to ipak valjalo probati s time da pohvalite izgled njihove kuće, no imajte na umu da onaj tko primi dar prema običaju mora uzvratiti s još većim.

(24sata.hr)

Zašto Uskrs simbolizuju zec, jaja i otkud šunka u toj priči?

Tradicionalni i religijski običaji često imaju misteriozno poreklo, zato što potiču iz drevnih paganskih mitova koje smo zaboravili. Saznajte kako su nastali običaji na Uskrs

Na Uskrs hrišćani slave Vaskrsenje Isusa Hrista i to uz mnoštvo simbola koji imaju pagansko poreklo. Pozadina zeca, jaja i šunke prepuna je zanimljivih činjenica.

Iako je hrišćanstvo daleko najveća religija na svetu, ona je još uvek relativno mlada – stara je tek nešto više od dve hiljade godina. Zato nije neobično što su vernici na nju projektovali brojne i mnogo starije običaje iz drevnih religija i mitova.

Postoji više teorija o poreklu imena – Uskrs

Reč “Uskrs”, odnosno na engleskom jeziku “Easter”, gotovo sigurno ima paganske korene. Povezuje ju se s “Eoster” (ili “Eostre”), anglo-saksonskom boginjom proleća i novog života. Od nje ne dolazi samo ime, već i tradicija celomjesečnog slavlja povodom rođendana boginje.

Drugi istoričari smatraju da ime najvećeg hrišćanskog praznika dolazi od latinske fraze “hebdomada alba” koja u prevodu znači “bela nedelja”. Prema tradiciji, novi su hrišćani u Crkvu su primani krštenjem na Uskrs pri čemu su nosili belu odeću. Prema toj teoriji, fraza je evoluirala prvo u “eostarum”, pa u “Ostern” na nemačkom jeziku, odnosno “Easter” na engleskom.

Neki pak ime praznika povezuju s feničanskom boginjom plodnosti – Aštarta kojoj u vavilonskoj mitologiji odgovara boginji – Ištar.

Što se tiče našeg naziva “Uskrs” ili “Vaskrs”, on vuče korene iz staroslovenskog jezika, odnosno iz reči kojom se označavao rast i razvoj.

Odakle simboli zeca i jaja?

Simboli zeca i jajeta takođe imaju pagansko poreklo. Simbol zeca koji nosi jaja potiče iz jedne od legendi o boginji Eostre. Priča kaže kako je ona jednom u šumi naišla na ptičicu koja je od hladnoće umirala u snegu. Ona ju je pretvorila u zeca, kako bi je krzno zaštitilo od hladnoće.

No, kako je pre bio ptica, ovaj zeka je nastavio da nosi jaja. On ih je svake godine oslikavao i poklanjao boginji Eostre iz zahvalnosti što mu je spasila život. I tako smo došli i do porekla obojenih jaja.

Prema drugoj teoriji, ljudi su nekada smatrali da su zečevi hermafroditi i da kao takvi mogu da rađaju bez da izgube nevinost. Na taj način su zečeve počeli da povezuju sa bezgrešnim začećem Device Marije i na kraju sa Uskrsom.

Prema trećoj teoriji, tradicija bojenja jaja potiče iz Egipta. Kao i u mnogim drugim kulturama, u Egiptu se jaje smatralo simbolom plodnosti i blagostanja. I ne samo to, oni su verovali da se Zemlja doslovno izlegla iz – jajeta. Taj običaj kasnije se proširio svetom, a kombinacija više boja i crtanja po jajima pojavila se u srednjem veku.

Zašto se na Uskrs jede šunka?

Jeste li se ikada zapitali zašto se na Uskrs posvećuje i jede – šunka? Prema vavilonskom mitu, boginja Ištar je sa Valom, bogom Sunca, začela sina Tamuza. Njega je u šumi ubila divlja svinja, nakon čega je boginja narodu naredila da se svake nedelje jede svinjetina. Jednom godišnje obeležavala se njegova smrt čemu je prethodilo 40 dana posta.

(Telegraf.rs)

Pored svih običaja koji postoje, da li bili pristalice istih ili ne, verujem da vam se dopada običaj poznat kao sečenje mladenačke torte. Ovaj običaj nije nametljiv i ima simboliku koja priliči mladencima.Suština običaja je da mladenci zajedničkim snagama iseku prvo parče svoje mladenačke torte. Tradicija je nastala još u antičkom dobu, ali je uspela da se zadrži sve do danas, pa svadbena torta na ceremoniji venčanja ima istu ulogu. Ona simbolizuje plodnost i srećan zajednički život, a samo sečenje mladenačke torte i deljenje parčadi gostima predstavlja prvi zajednički posao, koji je jedan od mnogih poslova koji bračni par treba da deli tokom zajedničkog života.