MED

Med posjeduje svojstva koja ga čine nezaobilaznim dijelom zdrave prehrane. Ljekovitost meda ovisi o kvaliteti meda i o vrsti biljke iz koje je dobiven. Posjeduje jedinstvenu strukturu, a koristan je zbog svojih antimikrobnih i antioksidativnih svojstava.


Med je prirodni proizvod kojeg medonosne pčele dobivaju preradom nektara i medljike u mednom mjehuru. Zapravo, pčele nektar s medonosnog bilja, medne rose (medljike), te s površine lišća i iglica četinara pretvaraju u med. Proizvode ga kao hranu za dugi zimski period na isti način već 100 milijuna godina. Tijekom sakupljanja, pčele posjete 50 do 100 cvjetova.

Boja, okus, aroma i tekstura meda ovise o cvjetnom nektaru iz kojeg je dobiven (kadulja, lipa, kesten, djetelina, vrijesak, akacija, mješavine cvijeća, eukaliptus, lavanda, majčina dušica, suncokret i brojne druge vrste). Iz tih su razloga različite od lokacije do lokacije. Uz utjecaj ostalih biljaka koje cvatu u vrijeme glavne paše, boja i okus variraju od godine do godine čak i na istoj lokaciji. Med nije jednoličan proizvod, sastav mu se mijenja s obzirom na sastav sirovina od kojih pčela proizvodi med, te ovisno o godišnjem dobu.

Dva su izvora slatkih sokova iz kojih pčele proizvode med: nektar i medljika (medna rosa). Nektar je slatki sok koji izlučuje medonosno bilje iz posebnih žlijezda – nektarija. Med proizveden od nektara naziva se cvjetni med. Medljika (medna rosa) je slatki sok koji izlučuju razne vrste lisnih uši. Med proizveden od medljike naziva se med medljikovac.

Pčele sakupljaju slatke sokove u prirodi i donose ih u košnicu u svom mednom mjehuru. U mednom mjehuru pčele nektar se miješa s tvarima koje pčela luči iz svojih žlijezda. Time se saharoza iz nektara ili medljike pretvara u glukozu i fruktozu. Daljnji postupak sastoji se u tome da pčele odlažu nektar u ćelije saća, ali samo do polovice ćelije kako bi suvišna voda iz nektara što prije isparila. Suvišak vode uklanja se višekratnim prenošenjem iz stanica saća, te prozračivanjem košnica.

Istovremeno se pod djelovanjem fermentacije povećava koncentracija šećera u nektaru, što kroz neko vrijeme dovodi do zgušnjavanja nektara i njegovog pretvaranja u med. Proizvodi od meda su: saće, tekući med, prirodno kristalizirani med, kremasti med.

Apikultura, tj. držanje pčela za proizvodnju meda, datira iz 2400 g. pr. Kr. Med se stoljećima smatrao svetom hranom zbog svojih izvanrednih slatkih svojstava i zbog toga što je bio rijedak. Koristio se u religiozne svrhe kod štovanja bogova, za balzamiranje preminulih, kao i u razne medicinske i kozmetičke svrhe. Dugo u povijesti upotrebljavao ga je isključivo bogati sloj društva jer je bio skup. Prestiž meda trajao je do otkrića rafiniranog šećera, koji se dobiva iz šećerne repe.
Izvor:Coolinarika

Med je mješavina najmanje 180 različitih tvari, brojnih organskih kiselina (jabučna, limunska, mliječna, pa čak i mravlja kiselina), različitih vitamina, minerala, enzima, voska, polenovih zrnaca, eteričnih ulja.

Od ugljikohidrata u medu se nalazi 82% šećera, a od toga 41% fruktoze i 36% glukoze, dok ostatak čine saharoza, maltoza i dekstrin. Sadrži vodu (16-20%), flavonoide (34-61%), te druge organske tvari (organske kiseline, aminokiseline, proteine, više alkohole, inulin, hormone), enzime, razne derivate klorofila, mineralne tvari i vitamine (B1, B2, B3 ili pantotenska kiselina, B5, B6 ili H, B9), koje ga svrstavaju u jedinstvenu prirodnu i izuzetno ljekovitu namirnicu. Med je izrazito bogat kromom, mineralom neophodnim u razgradnji ugljikohidrata, čime se smanjuju nepoželjni učinci uzimanja veće količine jednostavnih šećera i naglog porasta glukoze u krvi.

Udio pojedinih tvari ovisi o vrsti meda. Zbog odličnog sastava, med je kalorična i biološki vrijedna hrana za djecu i odrasle, lako probavljiva namirnica i prirodni izvor životne snage. Kapljica meda sadrži više od sto različitih, a za organizam važnih supstancija. Po sadržaju fermenata, med je među najvažnijim prehrambenim proizvodima.

Energetska vrijednost 100 g meda iznosi 304 kcal / 1271 kJ, a od toga je 82,4% ugljikohidrata i 0,3% proteina.
Izvor:Coolinarika

Med i drugi pčelinji proizvodi od davnina se koriste kao hrana i lijek, ali i za njegu i uljepšavanje lica i tijela.

Med posjeduje svojstva koja ga čine nezaobilaznim dijelom zdrave prehrane, a zima bez meda i pčelinjih proizvoda nezamisliva je. Ljekovitost meda ovisi o kvaliteti meda i o vrsti biljke iz koje je dobiven. Posjeduje jedinstvenu strukturu, a koristan je zbog svojih antimikrobnih i antioksidativnih svojstava. Sirovi med sadrži male količine smole koje dobivamo u propolisu (složeni kompleks tvari kojima pčele čuvaju med od štetnog djelovanja mikroorganizama).
Fitonutrijenti, koji se nalaze u sirovom medu i propolisu, a obradom se često uklanjaju, pokazali su svojstva sprječavanja razvoja raka. Tim hrvatskih znanstvenika na čelu s prof. dr. Ivanom Bašićem prvi je u svijetu pčelinjim proizvodima tretirao tumore pokusnih životinja i otkrio da flavonoidi u medu, propolisu i peludu, u kombinaciji s ostalim lijekovima, značajno utječu na prevenciju i liječenje tumora.

Antioksidansi i flavonoidi imaju antibakterijska svojstva. Tamni med, osobito od heljde i kadulje, sadrži veće količine antioksidanata od ostalih vrsta meda. Svakodnevnom konzumacijom meda u krvi se podiže razina zaštitnih antioksidativnih sastojaka.

Med se prije svega u prošlosti koristio kao izvor energije. Još su u staroj Grčkoj u vrijeme Olimpijade sportaši jeli med i sušene smokve kako bi postigli što bolje rezultate. Stoga se naročito preporučuje sportašima zbog energije i stimulacije srca, kod umora i iscrpljenosti.

U narodnoj medicini poznato je da med pomaže kod ublažavanja simptoma tradicionalne gripe i prehlade (primjerice, piće pripravljeno od tople vode, limunovog soka i meda, uz dodatak ulja eukaliptusa ili korijena đumbira, olakšava disanje). Za upaljeno grlo preporuča se žličica meda ili mješavina od dvije žličice meda, četiri žličice jabučnog octa i prstohvata soli. Nizom istraživanja dokazano je da je med najzdraviji zaslađivač za oboljele od dijabetesa tipa 2 i one s visokom razinom kolesterola.

Med poboljšava apsorpciju lijekova te povećava njihovu djelotvornost, a ujedno čisti organizam od štetnih tvari. Pomaže u liječenju gastritisa, čira na želucu, crijevnih infekcija, smanjuje lučenje želučane kiseline, pomaže u liječenju i detoksikaciji jetre. Danas se med koristi i kod ginekoloških problema, jutarnjih mučnina, bolesti respiratornog sustava, kao što su kronični bronhitis, bronhijalna astma, rinitis, alergijski rinitis, faringitis, sinusitis, laringitis. Isto tako, pomaže kod anoreksije ili gubljenja apetita, normalizira peristaltiku crijeva, uklanja opstipaciju i liječi hemoroide.

Jedna od najcjenjenijih vrsta meda je bagremov med, izrazito svijetle boje, ugodnog mirisa i blagog okusa. Pomaže kod nesanice, umiruje previše nadraženi živčani sustav i otklanja posljedice nagomilanog stresa. Preporuča se uzimanje navečer prije spavanja. Med kestena je taman, prepoznatljivog je mirisa i izrazito karakterističnog gorkog okusa. Dobar je kod bolesti probavnih organa jer potiče rad crijeva, olakšava rad preopterećene jetre i žuči, te štiti želučanu i crijevnu sluznicu. Preporučuje se konzumiranje s čajem od stolisnika, kamilice, šipka i majčine dušice. Lipov med je bistar, gotovo proziran, ugodnog mirisa i vrlo blagog okusa. Konzumiranje donosi olakšanje kod prehlade, upale dišnih i probavnih organa, te nekih bubrežnih oboljenja. Kaduljin med se također koristi protiv prehlada jer omogućuje lakše izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija. Medljikovac je vrlo tamne boje, osebujnog mirisa i okusa. Naglašeno bogatstvo mineralnih tvari (željezo) podiže razinu hemoglobina u krvi, povećava snagu srca i izdržljivost krvnih žila te otpornost imunološkog sustava. Razlikujemo šumski med od bjelogorice i crnogorice. Suncokretov med je jantarno žut, prepoznatljivog mirisa i okusa. Blagotvorno djeluje na dišni sustav, a zbog svojih jedinstvenih sastojaka povoljno utječe na regulaciju razine masnih kiselina u organizmu. Med od lavande u čaju od kamilice, metvice ili pelina smiruje organizam, koristi se protiv nadutosti i pospješuje mokrenje. Dobro djeluje protiv migrene i vrtoglavice i preporučuje se onima koji boluju od bolesti srca i krvnih žila.

Prilikom dodatka meda napitku (npr. čaju) treba pripaziti da napitak nije prevruć jer se time gube ljekovita svojstva meda. U tekućini med treba biti potpuno otopljen, jer se na taj način u organizmu potpuno iskorištavaju dragocjene ljekovite tvari.

Med je lako probavljiva namirnica koja trenutno vraća izgubljenu energiju, a dugotrajnom primjenom osigurava fizičku izdržljivost i psihičku stabilnost.

Boja, aroma, struktura i kvaliteta meda ovise o izvoru nektara, kao i o njegovoj proizvodnji.

Prema izvoru nektara med može biti monoflorni - od jedne vrste nektara, kao što su bagrem, lipa, kesten, kadulja, i poliflorni - od više vrsta nektara, kao što su livadni i cvjetni med. Poliflorni med je dobar izbor ukoliko želite nenametljiv okus meda u hrani ili piću, dok med od jedne vrste cvijeta ima više izraženih svojstava, pa tako i aromu. Osobito u tome prednjače medovi dobiveni od začinskog bilja poput ružmarina, lavande i metvice. Po boji možemo odrediti aromu meda, pa su tako oni tamnije boje ujedno i jače arome. U specijaliziranim dućanima možete pronaći i med s dodatkom orašastih plodova, poput badema, oraha i lješnjaka.

Prema proizvodnji med može biti vrcani (dobiven centrifugiranjem), topljeni (dobiven zagrijavanjem zdrobljenih saća), kao med u saću i med s komadima saća.

Čuvanje meda je vrlo jednostavno. S obzirom da mu je trajnost neograničena zbog velike koncentracije šećera, čuvajte ga na hladnom mjestu, dalje od izravnog svjetla i u čvrsto zatvorenoj staklenki.

Med je najstarija vrsta zaslađivača u ljudskoj prehrani. Time je određena i njegova primjena u prehrani, a prvenstveno u pripremi slastica. Za razliku od šećera, med ima daleko vredniji nutritivni sastav, ali i više kalorija. Naime, 1 žlica meda donosi 64 kcal, dok 1 žlica šećera daje 46 kcal.

Medom možete uspješno zamijeniti šećer u pripremi slastica. Za istu količinu šećera trebate upola manje meda zbog veće količine fruktoze. Ukoliko recept sadrži tekućine (voda, mlijeko), trebate ih smanjiti za oko 50 ml, jer med sadrži oko 18% vode. Ujedno prilikom pečenja trebate smanjiti temperaturu za oko 15°C jer med pospješuje tamnjenje kolača puno brže nego kada upotrebljavate šećer.
Med će izvrsno prijati za doručak kao dodatak žitnim pahuljicama, nemasnom jogurtu ili na prepečencu. Voće je idealno u kombinaciji s medom, pa tako njime možete zasladiti voćnu salatu ili preliti ploške jabuka s dodatkom cimeta. Voće možete poširati u sirupu od meda ili u crnom vinu s dodatkom soka od jabuka, meda i timijana. Poznato je da med dobro pristaje i uz sireve, osobito mekane, poput svježeg kravljeg sira, ricotte ili mascarponea. Nesvakidašnja je kombinacija ricotte i meda s timijanom, bosiljkom i metvicom, koju možete poslužiti sa svježom kruškom i pinjolima.

U Europi se med osobito koristi kod pripreme božićnih kolača i kolačića, a u nas medenjaka i paprenjaka. Zašto je tome tako? Naime, božićni kolači trebaju stajati duže vrijeme, pa je med u datim uvjetima idealan sastojak jer, osim što daje aromu, upija i zadržava vlagu, pa tako kolači dulje ostaju svježi.

Med se upotrebljava kao premaz za pečene kolače, za pripremu sladoleda, muffina i baklava, te kruha od pšeničnog, raženog ili graham brašna.

Med se također upotrebljava i u slanim jelima, kao dodatak salatnim preljevima, marinadama, dipovima i za premazivanje pečenki.


Izmiješajte limunov sok, med, senf i maslinovo ulje i njima prelijte različite sorte zelenih salata. Kod pripreme svinjetine, prethodno je marinirajte u marinadi od senfa, pive, meda, maslinova ulja, ružmarina i češnjaka. Kasnije marinadu zajedno s umakom od pečenja i vrhnjem pretvorite u ukusan umak. Uz hladnu pečenu piletinu možete poslužiti jednostavan dip od majoneze, senfa i meda.

Šunka, piletina, patka i janjetina se u nekim dijelovima Europe, Azije i u Americi tijekom pečenja premazuju medom ili mješavinom od meda, limunova soka i ulja. Pečeno povrće prije posluživanja možete preliti mješavinom rastopljenog maslaca, meda i aceta balsamica.

Također, medom možete zasladiti tople i hladne napitke, osobito čaj, frape i smoothie. Izvrstan čokoladni napitak možete pripremiti od toplog sojina mlijeka, meda i tamne čokolade.

Plavi i zeleni med u Francuskoj



Košnice pčela smeštene pored fabrike u blizini grada Ribeauvillé u Francuskoj prepune su meda plave i zelene boje. Neobična pojava dogodila se kad su ovi insekti  ispašu na lokalnim cvetnim poljima zamenili proždiranjem obojenog šećera na deponiji fabrike koja se bavi preradom biorazgradivog otpada. Na liniji za preradu našao se otpad kompanije Mars, proizvođača M&M bombona sa karakterističnim šarenim šećernim prelivom na čokoladnim slatkišima. Pčele su otkrile ovu deponiju, i počele neumorno da usisavaju šareni šećer koji se tamo nalazio.

Po povratku u košnice pčele su deponovale svoj dragoceni tovar u saće, gde je nakon procesa isparavanja ostao gust med neuobičajene boje. Pčelari su ogorčeni, jer ovaj proizvod ne mogu da plasiraju na tržište. Oni ističu da ova mešavina ima ukus pravog meda, ali da za njegovu zdravstvenu ispravnost niko ne može da garantuje.



Predstavnici kompanije Agrivalor koja upravlja postrojenjem za preradu biomase izjavili su da nisu mogli da predvide ovaj incident, i da će ubuduće slatki otpad držati pokriven i zaštićen. Za sada nema podataka o tome kako su pčele preživele ovaj udar na njihov metabolizam i da li su uspele da se oporave od nesvakidašnje berbe polena. Prema navodima francuskog Le Monda, događaj je ozbiljno pogodio regiju Alsace, u kojoj oko 2500 pčelara proizvede 1000 tona meda godišnje, što Francusku stavlja u sam vrh kad je reč o svetskoj proizvodnji meda.

Aromatična pasta



Za 2 osobe potrebno je: 500 g testenine po izboru, jedno jaje, 2 čena belog luka, 2 kašike maslinovog ulja, 1 pomorandža, 1 dl belog vina, 2 dl kozjeg mleka, kašika meda, kašika timijana, so i biber po ukusu.

Skuvajte testeninu, ocedite je od vode i odložite sa strane. U velikom tiganju zagrejte maslinovo ulje i na umerenoj temperaturi kratko propržite krupno isečeni beli luk, zatim dodajte srce pomorandže i vino. Sve promešajte i pržite minut-dva, ubacite testeninu i jaje umućeno u kajganu, promešajte i pržite još nekoliko minuta, posolite i pobiberite po ukusu. Dodajte timijan, med i mleko, promešajte, pržite minut, sipajte u tanjire i servirajte toplo.

Medena čorba



Potrebno je: 400 g šargarepe (da ne bude slatka), pola štapa praziluka, kašika bagremovog meda, 2,5 dl supe od kocke, glavica crnog luka, 1,5 dl sojinog mleka, prstohvat muskatnog oraha, 1/2 kašičice karija, so i biber po ukusu.

U duboku šerpu sipajte supu od kocke, dodajte očišćenu šargarepu isečenu na kockice ili kolutove i krupnije iseckan luk. Poklopite i kuvajte oko 15 minuta, kada šargarepa bude meka procedite čorbu i ispasirajte povrće u blenderu dok ne dobijete glatku smesu. Vratite u šerpu, nalijte litar vode, kada provri dodajte med i sojino mleko, kuvajte još pet minuta, pa začinite solju, biberom, muskatnim orahom i karijem. Praziluk iseckajte sitno i sipajte preko čorbe kao dekoraciju. Servirajte toplo.

Svinjska rebarca u slatkom sosu



Potrebno je: 8 svinjskih rebara, 3 kašike meda po izboru, 60 ml soja sosa, 80 ml paradajz sosa, 3 čena belog luka, kašičica ljute paprike i 2 kašike maslinovog ulja.

Rebra blago posolite i poređajte u vatrostalnu posudu. Pomešajte med, soja sos, paradajz sok, ljutu papriku, maslinovo ulje i sitno iseckani beli luk, pa polovinu marinade prelijte preko mesa. Posudu obložite plastičnom folijom i ostavite preko noći u frižideru, minimum šest sati. Pre pečenja sklonite plastičnu foliju, sipajte 3 dl vode u posudu i prekrijte aluminijumskom folijom. Pecite na temperaturi od 180 stepeni oko 50 minuta, u zavisnosti od debljine rebara. Posle 20 minuta pečenja, meso okrenite i vratite u rernu. Ostatak marinade sipajte u manju posudu i prokuvajte dok ne provri, zatim smanjite temperaturu i mešajte polako kuvajući još pet minuta dok se smesa ne zgusne. Rebarca prelijte marinadom i servirajte toplo.

Ruski kolač sa medom



Potrebno je: 400 g oštrog brašna, 3 jajeta, 200 g šećera, 3 kašike meda, 180 g butera, 2 kašičice sode bikarbone i 4 šake lešnika ili badema. Za fil: 400 g kristal šećera i 1,5 l punomasne kisele pavlake ili milerama.

Kiselu pavlaku i šećer za fil sjedinite, polako promešajte varjačom i ostavite u frižideru 30 minuta. Izvadite i opet promešajte, vratite u frižider i promešajte na svakih pola sata dok se šećer ne istopi u pavlaci, ali nemojte mutiti mikserom. Kada se fil sjedini, do upotrebe čuvajte u frižideru. U posudu za kuvanje stavite jaja i šećer, i na pari mutite mikserom oko 15 minuta dok ne dobijete kompaktni svetložuti krem, penast i gust. Za to vreme, u drugoj posudi istopite med i buter na niskoj temperaturi, pa polako sipajte u krem od jaja i mutite još nekoliko minuta. Dodajte sodu bikarbonu, izmešajte i sklonite s ringle. Polako dodajte brašno, šaku po šaku, posle svakog dodavanja mešajte varjačom. Testo ostavite da se ohladi na sobnoj temperaturi. Kad se ohladi i zgusne, podelite ga na dva dela. Papir za pečenje, veličine pleha, pospite brašnom, pa ravnomerno sipajte polovinu testa. Zatim, stavite drugi papir za pečenje iste veličine i pređite nekoliko puta oklagijom da biste poravnali koru. Postupak ponovite i za drugi deo testa. Kore pecite 7-8 minuta na 180 stepeni, pazite da ne izgore, pa ostavite da se hlade jedna preko druge sa sve papirom. Kad se stvrdnu, presecite ih po dužini na pola, kako biste dobili četiri kore. Fil iz frižidera podelite na tri dela, njim mažite tri kore i slažite jednu na drugu, a poslednju nemojte da filujete. Kolač prekrijte plastičnom folijom, stavite u frižider na 24 časa, zatim ga izvadite i na gornju koru pospite iseckane lešnike ili bademe.