|
| |
Autor | Poruka |
---|
lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:21 | |
| Zvonimir Golob (Koprivnica, 1927. – 1997.), hrvatski pesnik. Nakon studija u Zagrebu, jedan je od pokretača časopisa “Krugovi”, a uređivao je i druge publikacije. Učestvovao je u osnivanju grupe “Studio 64″, koja je stvorila i afirmisala “Zagrebačku školu šansone”. Golob je svoje pesme gradio asocijacijom metafora, a posebnu paznju davao je glazbenosti i čitkosti stiha. Objavljivao je i eseje, te prevodio sa više jezika. Kompozitor je i autor tekstova šansona snimljenih na 20-ak ploča i kaseta a bavio se i umetničkom fotografijom. Bio je pjesnik-partizan koji u ljeto 1945. putuje Istrom sa svojom partizanskom jedinicom i recitira stihove. Godine 1948. isključen je s Fakulteta jer se i suviše družio sa tada proskribiranim hrvatskim književnikom Tinom Ujevićem.Bio je veliki pjesnik ljubavne poezije, čije se ime vezivalo uz nadrealizam.Član je Fotokluba Zagreb od godine 1968. Neko kraće vrijeme iskušao se i u izložbenoj fotografiji. Iza njega je ostao nevelik, ali osebujan fotografski opus. Umro je godine 1997. u Zagrebu. Njemu u čast se zove književna nagrada nagrada Zvonimir Golob koju se dodjeljuje od 2003. i Festival neobjavljene ljubavne poezije Zvonimir Golob koji se održava od lipnja 2009.. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:21 | |
| Amuleti
1. Čekam te, srce moje, nadglasan tišinom, od sebe samoga proklet. Iz kojih dubina ovaj glas, to tijelo tako teško i čežnja tako stvarna? 2. Nema više zamrzlih ptica na granama što se otkrivaju, ni slučajnih prostora, ni žalosti u srcu koje te pronalazi. 3. Okus naranče u toplom svitanju, tamo iza dobrote što dijeli kolijevku od prašnog spomenika ljubavi. 4. Ono što ostaje na kraju to je uvijek gorčina sada gola i stvarna kao plamen na kome gore naivne suze djetinjstva. 5. Volim darivanja jer me napuštaju nalik šljunku i pijesku sa obala. Ja sam onaj drugi a ti već pretvaraš ruke u ruke odsutne zauvijek. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:22 | |
| A lišće oluji
Teško je dijelit pjesmu I pjevače: suza pripada oku koje plače, bol pripada usni, rijeka moru nekom, I lišće oluji. Ona je daleko. Sanjam da me sanja. Noć je. Izgubljena I prazna je ruka, ako nije njena. Nož pripada rani, uže svome vratu, Raširene ruke – kazaljke na satu. Izgubljena ptica, pripada li jatu? |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:24 | |
| Dvoje
Stavi ruku na moja usta, na njima već je tvoja ruka. Nasloni obraz na moj obraz. Naslonit ćes ga na svoje lice. Na mome ramenu budeš li me ljubila već su tvoje usne. Ako si moja već si bila moja. Poljubi me. Već si me poljubila. Zatvori oči,vidjet ćeš kako ih zatvaram kako se zatvaraju. Ispod sive krošnje usnula naći ćeš sebe kako spavaš. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:24 | |
| Da bih rekao što želim
Da bih rekao što želim dosta je jedna riječ, ali tu su i ostale da bi nastanile tišinu. Da bih rekao što želim dosta je jedna ruža, jedan plamen za moje vlažne prste. Nedostaju mi ruke, nedostaje mi žito i zubi da bih te primio i da bih te zaboravio. Vjetar podiže iz pijeska moje ime i ono kaplje na mene poput žedne kiše. Postoje dani u kojima je sve zapisano, postoje godine i prazno lišće jeseni. O tebi znam samo da si bila,samo da živiš, i pamtim samo ono čega se ti ne sjećaš. Naga, ti se stidiš svoje sanjive nježnosti kao stablo koje vjetar pokriva lišćem. Daleko je djetinjstvo koje zaboravljam ti ostavljaš svoj život kao da ti ne pripada. I sada sniježi po njemu gusta kiša i ja koji stojim kraj prozora nekog vlaka koji bez mene odlazi. Da bih rekao što mi nedostaje, izmišljam riječi kao što su: nekad, i zauvijek, i nikada više. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:25 | |
| Dušo moja
Dušo moja, i kada krenem tako bih rado da se vratim. Ti ne znaš da je pola mene ostalo s tobom da te prati, Ostalo s tobom da te ljubi dok budeš sama i bude zima, jer ja sam onaj koji gubi i prije nego išta ima. Dušo moja, ja ne znam više koliko dugo mrtav stojim dok slušam kako liju kiše pod mračnim prozorima tvojim. Dušo moja, ti umorna si i bez tebe ti ležaj spremam. Na nekoj zvijezdi što se gasi ja tražim svjetlo koje nemam. Pod hladnim nebom, ispod granja stavit ćeš glavu na moje grudi. I ja sam onaj koji sanja i zato neću da te budim. Dušo moja, ko kaplja vode i ti se topiš na mom dlanu, jer s tobom dođe i bez tebe ode stotinu dana u jednom danu. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:25 | |
| Gdje si, bilo je isto veče
Gdje si? Bilo je isto veče, iste strijele ulazile su u tvoje meso, isto nebo koje pamtim, jednake zvijezde, ali od jednog sna ostade u mojoj krvi otisak tvojih usana. Danas ti nisi ovdje, samo u bilu što jeca prepoznajem tvoj glas između mnogih, u kamenu, u prašini svoju ljubav, ali tebe nema da me ponovo stvoriš od krhotina srušenog zrcala, od silovitog sunca, od izujedane vode, od hljeba, od toplog daha dok se odmaraš rastvorenih koljena kao školjka, nudeći još uvijek svoj crni biser. Gdje si? Odakle da zovem bez nade ako ne s ove postelje, iz ovog tijela koje mi više ne pripada i koje gledam dok odlazim kako bez mene živi kao napuštena ličinka. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:47 | |
| |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:49 | |
| Između mnogih prolaznika
Žalim te, smrti, koja ćeš po mene doći jednoga dana. Što ćeš zateći, što naći u ovoj odjeci, koju vijest o događaju već davno zaboravljenom, u ovoj sobi zidova odviše visokih koju napusti dječak da bi bacio svoj ognjeni kolut na grlić boce nekog sajma? Nepomičnu prazninu ti ćeš ispuniti svojom, ali ako meni nije bilo dovoljno što će tebi ovo što je preostalo? Hladna koža guštera koju ću ostaviti mirnu da leži, poslije svega, na ulicama svoga grada. Ako ja odbacujem ono što ti prihvaćaš, hoće li to biti gubitak ili časna trgovina kad već danas znam koliko je preostalo? Žalim te, smrti, jer ćeš biti prevarena i bit će potrebno da se ponovo nađe što sam izgubio idući prema tebi. Već vidim kako oklijevaš ponavljajući da si u pravu, vidim onaj neodlučni pokret rukom koja drži sječivo noža i preostaje mi samo da se nasmiješim znajući da ću ja dobiti ako ti izgubiš. Žalim te, jer mnogo sam obećao što ne mogu ispuniti izgovarajući svako tvoje ime na stotinu načina jednako stvarnih. I ti ćeš saznati što znači nada svakoga dana. Ostat će samo sjena pognuta u mraku do nogu onih koji ti već umirući domahuju, meso i krv u kojima ćeš ti živjeti poslije mene. Žalim te, smrti, jer već sada mogu da vidim tvoje djetinje lice između mnogih prolaznika na vratima Stanice i srdžbu na koju ja nisam imao pravo, dok nestrpljivom rukom prevrćeš ono sto je preostalo: nekoliko nesuvislih riječi koje su stajale poput zida između svijeta i mene, malo prašine i mrvica duhana, mapu nekog izmisljenog grada, sliku žene koja spava na jutarnjem suncu, mrlje tinte na noktima koji jos rastu i postelju sa koje silazim, smijući se, dok tragaš za srcem o kome ne znam ništa i nalaziš samo prazan prostor u kome još uvijek odjekuje udarac groma……. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:49 | |
| Ime ljubavi
Njeno je ime izmišljeno na sajmu, tamo se prodaje i kupuje, tamo se mijenja za zdjelu leće. Ljubav se lažno predstavlja. Njena usta otimlju hranu, ne poljupce, njeni se zubi zatvaraju, ne u ljubavi. Zvijezde? Na fotografiji, u tuđem spomenaru. Snovi? U zavadi, iako sanjani na istoj postelji. Jedno, dvoje ? Ne u jedinstvu i okrenuti ravnodušnim licem vlastitom zrcalu. Sjećanje, čega se sjeća? Pamti praznina ispunjena sama sobom. Studen, sumnja, samoća, tako se ljubav zove zaista, ako ne pristaje više na ime koje nosi, izmišljeno da prevari ili da ubije. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:49 | |
| Kada si ti otišla
Kada si ti otišla jedan se svijet zamijenio drugim, jedna je luka napustila brod, jedan brod svoga kapetana, i sve bijaše samo jod i rana, kad si ti otišla. Gdje su sada zvijezde bez neba, bez mora svoga, gdje su ptice bez krletke, gdje tvoje prazne oči bez moje duše i stotine drugih stvari toliko važnih za mene, kada si ti otišla. Sada te tražim izvan ovih prostora koji poznaju sreću, i izvan onih u kojima se otvaraju čaške leptira. Pada crna kiša od smole i straha na tvoju vlažnu zemlju, sada, kada si ti otišla. Kada si ti otišla, tvoja pjesma, tvoj glas odjekuje, odjekuje kao stup ognja zariven duboko u moju krv, u moje grlo, i ne govorim nego vičem: bez mene ti ne postojiš! Ovo mutno lišće, ova sjena jeseni, ovaj oblik bola koji se mijenja i ne napušta me, što će mi pamćenje ili ruka, ili gorke usne, kad ni tebe više nema, kad si ti otišla. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:50 | |
| Košulja
Ljeto, miris ulja u kapljama kiše. Otišla si. Vjetar dlanovima maznim na užetu mokru košulju ti njiše. Zagrli me barem rukavima praznim. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:50 | |
| Kavana
Otvarašvrata kavane ulaziš, već je pola osam, imaš kosu, haljinu i vlažne oči, na zidovima plakati, nož i zrcalo, ne vidiš me, stojim umoran između danas i sutra. Kraj stolova ponovo raste bor, djevojka za šankom izlazi iz mora i šeta između stolova, ljeto je napolju i pada snijeg. ne vidiš me ako ti domahujem ljubeći te, slika u zrcalu okreće mi leđa, prepoznaj me, moram ti reći da sam usamljen i da ću sjesti na klupu naslonjen ramenom na ono rame koje si imala jedne večeri uz vatru na Otoku. Okrenula si se i više si napolju nego unutra, uzalud vjerujem da sam ja ovdje, djevojka za šankom promatra me i ne govori ništa, već je pola osam, naručio sam tvoje srce, ali ga ne donosi. Sutra ću ponovo doći u isto vrijeme. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:51 | |
| Lišće oluji
Teško je dijelit pjesmu i pjevače: suza pripada oku koje plače, bol pripada usni, rijeka moru nekom, i lišće oluji. Ona je daleko. Sanjam da me sanja. Noć je. Izgubljena i prazna je ruka, ako nije njena. Nož pripada rani, uze svome vratu, raširene ruke – kazaljke na satu. Izgubljena ptica, pripada li jatu? |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:51 | |
| Ljubavi moja
Ljubavi moja. Tražim te ponovo tamo gdje sve prestaje: u jednom trenu između snijega što pada i vatre umirućeg na tvome licu, ispod tvoje haljine, u zraku koji izgovaraš. Amor mio. Nema imena koje ti ne pripada: tu je kišno ljeto, godina, grana trešnje, tu je tvoje tijelo od voska na kome je more ostavilo svoj sjenoviti križ. Gorčina, prazno nebo, tjeskoba, lude riječi na koje ne pristajem dok silazim između tvojih ruku i tražim nagi plač što ispunjava moja usta. Ljubavi moja, uzdrhtala na kiši, ona koja spava na mojoj postelji, prekrivena mojom rukom, ona koja ne razlikuje više to što sam stvorio i to što me napušta. I moju žeđ sa tragovima bezumne soli. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:51 | |
| Obična pjesma
Sve je neobično ako te volim, vrtuljak što se okreće igračke i djeca. Veče koje silazi spava u mojoj duši. Znam, veče koje silazi, stepenice, vjetar, sve same obične stvari što se ne mogu ponoviti, jer smrt se ne ponavlja, ni ti se ne ponavljaš u meni. Sve je neobično ako te volim: more skida i svlači svoje plašljivo tijelo, zatvorenih očiju i vlažno od poljubaca. Ja više nisam isti, slušajuć’ glas na nekoj samotnoj stanici dok me obilazi kiša mijenjam te u sebi. Samo ruže što tonu. Tjeskoba, obična pjesma, plač ponovo dok svoje teške vijeđe zaboravljaš u snu poput marame na licu koje bdije. Sve je neobično ako te volim, ako te volim. Zagledana u nebo ti postojiš kao svjetlo pregaženo u tmini. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:52 | |
| Osam izgubljenih stihova
Prvi je o tebi, ali neodređen. Ono čega nema ostaje i peče. Drugi je o tebi. Jabuke i voda drhte u daljini dok uza me hodaš. Treći je o tebi. Ne poznam ga više. Samo svjetlo munje, vedro crne kiše. Četvrti je o tebi. Ne vidim ti oči. Tragovi u blatu, koraci u noći. Peti je o tebi, a ti si daleko do mrtvoga mora otišla si rijekom. Šesti je o tebi, kao da te ima, kao da si ovdje. Veče je, i zima. Sedmi je o tebi, jedva da ga čujem. Pod grlom u mesu skriva se. I ruje. Osmi je o tebi. Govori i ćuti. Ponavlja ga ptica. Ti ga nećeš čuti. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:52 | |
| Obične stvari
Ponekad mi se čini da sam umoran, umoran od života, od tolikih stvari kojih nema, jer tebe nema. Ponekad mi se čini da je tamno i hladno oko mene i da samo ti čuvaš nešto nalik toplini. Toliko sam zbunjen i ne razlikujem više šećer od soli, smijem se kad ne treba. Čudnovato je kako čovjek može biti bespomoćan, ako je ostavljen. Neki dan hodao sam ulicom, ali nisam stigao kamo sam pošao. Pozdravljao sam nepoznate ljude i govorio gluposti kojih se stidim. Ponekad mi se čini da te nalazim pošto sam izgubio gotovo sve što je bilo važno, mislim, za mene. To su obične stvari, ali ne one, te običe stvari, ja živim s njima svakog dana i one me nalaze. Mogu da budem neobrijan i bez kravate, i da šutim satima, kao drvo. O čemu? Ne znam. Djetinjaste misli o ljubavi. I o tome da me ti voliš. To će proći, znam. Uvijek prolazi; rekao je prijatelj, i zaplakao. I on ima svoju nevolju, jednako običnu, ni on ne razlikuje šećer od soli. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:53 | |
| Pismo
Kad razmišljam o tebi obuzima me nježnost veća nego što mogu podnijeti, ponekad, i zato šutim promatrajući te dok me ne vidiš i, kao da je kraj godine, bilježim svakoga dana od čega se sastojiš, uplašen da nešto nedostaje: najprije ti čitava i meni okrenuta licem na kome su usne, čelo, obrazi i tragovi poljubaca, dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat, ramena, grudi i struk djevojčice koja plače, oblina trbuha poput hljeba toploga dok zastajem na obali jezera koje već skriva sjena. Ali ja zatvaram oči jer ti se stidiš i poželim da te čuvam kad padne veče, daleko od stvari koje te bez mene poznaju. Na satu kazaljka pokriva jedna drugu i ptica na tvome prozoru ne uzima više zrno iz nepoznate ruke. Ugasi svjetlo, u tami ne mogu te odvojiti od sebe sama. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:53 | |
| Pogledaj patke, draga
Ti si me ostavila, bože, kako je to smiješno. Šta ćeš sada bez mene tako sama? Svi idu u dvoje, ali ti i ja, svako svojim putem. Pogledaj patke, draga, nekamo lete. Svugdje parovi, svugdje on i ona i ptice kao i ljudi drže se za ruke, samo ti i ja stojimo bez riječi kao dva broda u magli, ispod tuđih zastava. Ti si me ostavila, bože, kako je to smiješno, šta ću sada bez tebe u toj šumi? Svi nekamo žure, ali ti i ja, na koju ćemo stranu? Teška si odviše, ne mogu da te nosim. Nisam te volio, sada mogu reći. Dok si kraj mene ležala, gdje sam tada bio? sada ti i ja stojimo bez riječi kao stablo i sjena koja mu više ne pripada. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:54 | |
| Prve kapi kiše
Ne postojim, ni ti ne postojiš, možda si me sanjala, možda sam te stvorio od modrog kamenja, od zvijezda koje ne vidiš, od mesa obilježenog tvojim noktima, od krvi koja te traži dok napušta moje srce, od ptica i njihova perja visoko iznad zvonika, od izmišljenih ruža bez imena, od ljekovitih trava na kojima se odmaraju tvoj plamen, tvoja košulja i tvoje gusle, od tebe same okupane u riječi koja izvire iz moga grla, od godišnjih doba koja podiže ruža vjetrova, od snijega koji će pasti gdje ti staneš, od svega što nemam, miješajući sve to sa onim što sam imao ili sam vjerovao da imam. Možda sam mijenjao skretnice očekujuci vlakove koji ne stižu skupljajući ono što si odbacila, možda sam učio napamet stare molitve i tvoj hljeb i tvoje vino još su kraj moje postelje. Nedjelja je svaki dan ako još znam da postojiš, naše se riječi sudaraju i uspinju visoko na nebo, držeći se za ruke. Možda sam te posadio duboko u zemlju čekajući da nikneš kad dođe vrijeme, možda sam želio samo da me sanjaš, ali ti spavaš zatvorenih očiju, gledajući kroz prozor prve kapi kiše. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:54 | |
| Ruža
Ogolio sam te kao ružu da bih ti vidio dušu a nisam je našao. Ali sve uokolo obzorje, zemlja i more, sve do beskraja, ispunilo se mirisom, neizmjernim i živim.
|
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:55 | |
| Slika
Na zidu slika: stol, igračke, nekoliko jabuka i prazan tanjur. Jabuke se kotrljaju, padaju u vrt, uspinju se na stablo i ponovo rastu. Prozor je otvoren, noć kao kiša kaplje u prazan tanjur. Za stolom sjedi dijete, promatra me i skriva ruke iza jastuka. Plaši se, ne prepoznaje me, mislim da me ne voli. Jedno je oko plavo, drugo sivo. - Što si učinio od mog života? reče dijete, a usta mu zatvorena. - Ne znam, odgovorih – oprosti, ne sjećam se, zaboravio sam. Mislio sam da je to moj život. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:55 | |
| Srce
Ispruži ruku i što dotičeš? reče malo srce velikom srcu. Ništa, ne dotičem ništa, ako je ovo sve što ostaje, reče veliko srce. Modrine treba, i zelenila, jarbol i zastava. A ti, što imaš? reče malo srce velikom srcu. Samo želju da imam, samo to, i ruke da podignu zastavu, reče veliko srce. Toliko si blizu, ali ja te ne vidim, reče malo srce velikom srcu. Stani na moje mjesto, odavde vidim kako se zatvaraju velika vrata neba i ruka koja ih zatvara, reče veliko srce. Što to u tebi još kuca toliko glasno? upita malo srce veliko srce. Ništa, ne kuca ništa, reče veliko srce. Žuna udara kljunom o koru drveta. Moja je kutija za tebe odviše mala, reče malo srce velikom srcu. Na dno studene vode lezi i spavaj. Tamo već leži netko pokriven lišćem. Uđi u mene budno i zatvori oči, reče veliko srce malom srcu. ima još dovoljno mjesta između kamenja. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Zvonimir Golob Pon 3 Feb - 0:56 | |
| Sadržaj romana
Počinje, naravno, kao i svaka druga knjiga ljubavi: on dječak, ona djevojčica i tako se vole, ponekad. Na prvim stranicama još se uspinju, još rastu, još izmišljaju jedno drugo i srcem dodiruju vlastite snove. Na dvadesetoj drže se za ruke, na četrdesetoj još mu dopušta da crta njezino lice na površini vode, još ne vidi kamen koji će podići mulj sa dna i ispuniti njena usta suhim lišćem. Ljubav samoći ne dopušta da se u njoj ne nastanjuje. Kasnije, na neparnim stranicama, prve kapi kiše, na kraju svakog poglavlja raste korov. Neke rečenice nedostaju, neke se riječi ponavljaju vlastitom voljom. Ali da su cvijećem prostrli livadu jedne nedelje ujutro, da su razumjeli što pišem na dlanu velikim slovima da su govorili zemlja zemlji na kojoj su stajali, da su sklopili ruke zajedno, kao u molitvi, osluškujući vlastita zvona, u daljini, da su svoj ležaj ogradili zastavama i usnuli ispod druge krošnje…. Kako su mogli znati da onaj koji se budi ne pamti uvijek snove koje sanja i da se zlo izgovara samo, iz svoga grla? Dijalozi? Nema ih više, samo opis prirode koja se opire, nebo je tamno, ne više modro. Zlu je potrebna jeka da bi trajalo, ljubav pruža loš primjer životu. Možda onaj koji o njima piše ne želi, ne zna, ne pristaje na radost koja je njemu uskraćena, možda je bilo snijega za njegovim stolom, svjetiljka ugušena i neka su slova dolutala iz rječnika nekog nepoznatog jezika. Možda je slagar pogriješio prepisujući sa margina opake riječi, uvjeren da jedino zle vijesti neće izazvati zavist čitalaca. Jesu li kasnije čitali istu knjigu, njih dvoje ? Amabam amare ( Sv. Augustin ) jesu li voljeli ljubav, ili jedno drugo? Ne, nisu dopustili ni sebi samima onu boju rumenila prije nego svane, pamtili su što se zaboravlja, ne svoja sjećanja, gubili tuđe bitke i zbrajali, ne svoje mrtve. Ako nema planine, sagradit će je, ako postoji most, srušit će ga, ako svane, odmah je večer. A mogli su doseći zvijezde njih dvoje, čelom, stajati uspravni tamo gdje je tišina, već gotovo da su bili s druge strane, na drugoj obali mogli su rasti iz istog korijena, u istom grlu i već do koljena jedno drugome, mogli su, konačno, i to su mogli, izaći iz te knjige i potražiti drugu. Na polici stoji još uvijek prazna kočija ispunjena ružama i njena su vrata otvorena. Nekoliko poglavlja prije kraja sumnja je svakog dana bila na trpezi, nada pokrivena mrvicama kruha i samo pored njegove čaše: Prolaznici su bacali vlastite riječi u njihova usta, čuli su kako ih dozivaju i to je odlučilo, karte su bile obilježene i podijeljene za drugim stolom, u mraku, u ponoć, na raskrižju ispod vješala. Mreža se uvijek sastoji od užeta i praznine uhvaćene u zamku. Ovako, bio je mrtav mnogo ranije, na prvoj trećini knjige, to što je hodalo bio je netko drugi, to što je disalo jedva da bi moglo ugrijati prozeble prste, uveče. Knjiga o ljubavi – piše na koricama u crnom okviru, između redaka. O ljubavi? Ipak, ne poznajem ljepše kakva je mogla biti, ni tužnije kakva jeste. mnogi su njeni listovi slijepljeni gustim kapljama krvi. |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Zvonimir Golob | |
| |
| | | |
Similar topics | |
|
Strana 1 od 5 | Idi na stranu : 1, 2, 3, 4, 5 | |
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
Ko je trenutno na forumuImamo 425 korisnika na forumu: 1 Registrovan, 0 Skrivenih i 424 Gosta :: 3 Provajderi Emelie Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 930 dana Pet 27 Sep - 15:38 Dvorana slavnih
Naj Avatar Haossa !
Kreja
Poslanici naj aktivniji nedelje |
Danas u 0:52 od Emelie
» Jedna stara stvar
Juče u 23:17 od Emelie
» Uživo...
Juče u 22:44 od Emelie
» A malo bluesa?
Juče u 22:38 od Emelie
» Šta slušate dok kuckate na Haossu?
Juče u 22:35 od Emelie
» Šta trenutno slušate?
Juče u 22:27 od Emelie
» Pozdrav Haossu
Juče u 22:22 od Emelie
» Leonardo da Vinči
Sre 30 Okt - 12:57 od budan
» Edvard Hoper
Sre 30 Okt - 12:54 od budan
» Salvador Dali
Sre 30 Okt - 12:53 od budan
» Pablo Picasso
Sre 30 Okt - 12:51 od budan
» Claude Monet
Sre 30 Okt - 12:50 od budan
» Edvard Munch
Sre 30 Okt - 12:49 od budan
» Misli nas "malih" ...
Pon 28 Okt - 1:59 od Emelie
» Pesma za moju dušu
Pon 28 Okt - 1:54 od Emelie
» Pusti nešto osobi iznad
Pon 28 Okt - 0:11 od Emelie
» Joseph Lorusso
Sub 26 Okt - 10:16 od budan
» Johanes Vermer
Sub 26 Okt - 10:12 od budan
» Završava se na TOR
Pet 25 Okt - 14:39 od EROTIC MAN
» Kaladont na drugu reč
Pet 25 Okt - 14:37 od EROTIC MAN