Iza imena Yello kriju se dva vesela starčića, Boris Blank, kao glavna pokretačka i kreativna snaga, te Dieter Meier. Za one koji ne znaju kako Yello točno zvuče, dovoljno se sjetiti one čudne pjesme iz osamdesetih koja je bila svjetski i za sada jedini uspjeh ovog dua, pjesma "Oh Yeah" iz 1985. Ako vam to nije dalo nikakav hint, pogledajte film "Slobodni dan Ferrisa Buellera" i nećete promašiti izborom filma jer je zabavan, a s druge strane nećete moći niti izbjeći pjesmu "Oh Yeah" jer se doslovno proteže kroz čitav film.


Yello je švajcarski elektronski bend koji se sastoji od Dieter Meiera i Borisa Blanka. Oni su verojatno najpoznatiji po svojim singlovima "The Race" i "Oh Yeah", a koja uključuje mješavinu elektronske glazbe i manipululisanim vokalima, što čini većinu njihove muzike.


Bend je formiran od Borisa Blanka (klavijature, uzorkovanje, udaraljke, prateći vokal) i Carlos Peron-a (kasete) kasnih 1970-tih. Prvo izdanje im je bilo 1979-te singl "IT Splash". LP Solid Pleasure, s originalnom kratkom verzijom "Bostich" (proširen na danse hit 1981), objavljen je u novembru 1980 godine.

Njihov zvuk se uglavnom odlikuje neobičnim glazbenim uzorcima, bučnim oslanjanjem na ritam i Dieter Meierovim dubokim glasom. Yello su više instrumentalna muzika, zajedno s Art of Noise, Paul Hardcastle i Depeche Mode, šireći i razvijajući korištenje uzorkovanja, posebno u izgradnji ritam pesme, što je kao njihov potpis pesma "The Race", 1988.

Yello rijetko koristi uzorke iz prethodno objavljene muzike, gotovo svaki instrumenti je rearanžiran i ponovo projektiovan od Boris-a Blank-a, koji je tokom godina izgradio i napisao preko 100.000 originalnih uzoraka.