Mak Dizdar

ZAPIS O RIJECI


Jutros se jedan vrutak probudi u meni


U podne poce da tece
Poce da buja da se pjeni


Navece oblinom velike rijeke obrameni


Ukasne case noci
Nestvarno tijelo ove tamne vode ove tajne
Nemirni koraci moji kao cudo svako pohode

PORUKA U MRAMORJE PRISPJELOM


Tek sto si posao izgubio si se vec na tom kratkom putu
traganja
Kroz drevna granja i davne paprati i prti
Uz neka laka i plitka vaganja
O prosloj slavi i stravi
No cim odmace pun sebe i o sebi
Jer snebi se prestrasen od jednog smrtnog brijega
Ti opet nevoljan stize na drugi brijeg neumitne smrti
Mada od te teske misli kako su
Kroz mecave crnog snijega
Umirali ili svisli
Prezadovoljan sobom


I bjeza ti
I stalno
Bijega


Zalutalom medju upitnicima ovih biljega
Sada ti koljeno drhti i lede ti se prsti
Jer


Povratka vise nema
I dalje ces tako beznadno ici
I stici od bola do bola sto se za te sprema
Kao nagrada za saznanje o spasenju i propasti
Od krika do krika koji se penje sa visa ka visu
I ici ces tako i neces da se vratis dok ne shvatis
Da svi glasovi ne bjehu u ovome davorju


Da svaka sudba huda ne dobi svoj biljeg u mramorju
Ostaces klet i uklet u ovom bijelom mramornom gorju
Sve dok ne shvatis da mrtvaci mnogi sahranjeni jos nisu
Sve dokle ne shvatis da i mrtvaci u smrti od davnina
nejednaki su

BROTNJICE


Cekali smo dugo
Vrijeme je da shvatimo kako smo dugo
cekali
Jedni su bili praznih ruku a drugi ne znase dobaciti
Svi jednako okrenuti suncu ali sudbina raznih
Ima ih koji su i gdje nikada sijani nisu
Ima ih koji su hrabro nikli ali nikada na sebe svikli
Pa sada blude kao pijani od stare nade do nove zablude
Ima ih sto marljivo su djeljali razanj a zec kao zec
Ima ih koji su voljeli nego ista na visokoj grani
Al onaj golub je u ruci koju smo vam bas od srca dali
I gavrani tavni sjeli nam na mozak
A na vrh te patnje
Nismo ih ni zvali
Opsjednuti vremenom sto nasilno u
nas udje
Pamti li ikto vrijeme sto iznevjerilo nije
Kroz mreze od bude davnom obecanju idemo
? to pred nama se krije sve zbiljnije sve lude
Dobar dan dobri dane dobrom danu jos uvijek dobrimo
Kroz kupinje crno kroz drace vremena kroz vrazije kroz
vrace
Ruke su jos tu al jos se ne rukovasmo
Od opcinjenosti jos se ne izlijecismo
Jer lijeka jos ne nadjosmo
Osim one stare molitve
Osim one stare kletve
Osim
Od Drine do Ukrine i Save od Une i Sane do Rame i
Neretve
Zaprestaju vam dijavole i studeni grade i suhi vjetre
Zaprestaju vam sa vasemim silama nebesnim urilom i
rapailom i epimilom
pa ne prihodite ka siemu ka metehu tom silama
necastivim pometenom
Lijeka jos nemamo osim molitve ove i kletve
Ali ni molitvu nam ne primaju za molitvu ni kletvu za
kletvu
Iako vrazdu jaku sa vragom stalno i stameno vodimo
Da oblasti se i vlasti vrazje osvobodimo
I tako kroz silne zvijezde sto jezde u krilu mjesecine
Izmedj sokolara i gospara pokraj zdura i providura
onkraj agalara
Krcimo kroz grce kroz sulude grane kroz dane od lane
Kroz dane od sjutra Kroz ova nam jutra Sve kroz zive
rane
S golubom u ruci koja nije nasa S gavranom vranim sto
na tjeme pane
Otkud kazi sada Kuda kazi tada Kada kazi ikad
A zec kao zec Stalno na mjesecu Ovdje nikad
Opsjednuti vremenom sto samo udje u nas koji u njeg
nismo Nikto
Pamti li vrijeme koje iznevjerilo nije ikto
Idemo kroz dobar dan dobri dane dobrom danu gdje
si da si
Jos se ne izlijecismo od lijekova mnogih jer
Lijeka jos ne nadjosmo Osim ove molitve od carne carke
od vilne varke
I kletve ove od kletvenika mnogih od klevetnika ubogih
Zaprestaju vam dijavole sa ancilijasom akomirasom
cemicasom
Da ne prihodite ka metehu ka siemu
Al sta sam ja Glas vapijuceg u pustinji iako
Nisam bio ni drvodjelja ni ribar ni vodonosac iako
Nikad nisam jeo lipov krst ni krscavao vodom
Moja nada je prst u stubu svjetlosti
Moja svjetlost je u nadi
Ona je vjera u koju ja vjerujem
Ta sto nema imena
Ona je u dobrom danu kome kazem
Gdje si da si ako si
Kao sto ste vec culi
Tako mu ja
A on nema uha
Pa nehajan kao tisuc i dva gluha
Otsjekli su ga zbog otvorenosti
Prema svim stranama slova
On nema ni glasa da san nas zatalasa
Glas su mu iscupali u grkljanu na sudu pravde
A ima pravde i osim nje i suda ima osim tog kobnog
usuda
I nece dan imati moci sve do jednog dana
Sve do dana kad nece biti ni noci
Za dan taj nek lipte rane vijeka nek kipte rijeke srdite
ljubavi
Kroz tmuse i tmace neka sve jace mocni macevi
Neka svi lijepi neka svi dobri svi ruzni i gubavi
Do mrvice podijele ovo vino ove hljebove
Kao sto ubice i zrtve podijelise bratski ove grebove
Jer treba do kraja cuti ovaj plac i ovu pjesan
Da nas ne nahrani trulez
Da nas ne sahrani plijesan
Ne sudite nas po tom sto nam je zamraceno lice
Na putu ka ljubavi to gazimo kroz smetove i vijavice
Kroz pupinje ovo kroz kupinje i lozje
Nek ptice jatimice na gozbu ovu groznu na ovo kameno
grozje
Kroz suro i ostro inje kroz vitice sive
Izmedju moje molitve i kletve
Nek dodju one od vesne
Nek pridju te nebesne
Nek slete
Drobne lastavice
I kobne kukavice
Sve stajacice i lutalice
Sve pjevacice i sutalice
Prepelice jarebice i sjenice
Nek se u ruke ove zapletu
Nek se upletu u trepavice
Nek mi u sjecanje udju
Kroz zjenice
Kroz ovo vito valovito
Kroz ovo vito
Vilovito
Jer
Na ovom putu
Sada smo prvi put zastali
Znajuci da je vrijeme da vremenu pogledamo u oci
Vrijeme je da priznamo kako smo sastanak rijeci i djela
uzalud cekali
(Na kraju valja i ovo reci s pravom mjerom u izrazu i
glasu -
Ako nam glas i nije stigao duboko do neba
Vrisnuli smo bar
Kako treba)


Pitao si me brate i pobrate za zbitije
? to kriju ih brotnje Brotnjice


Ja rekoh ti sve sto sam o tome znao
A vise od toga ako hoces da saznas
Ti onda tad
Zapitaj
Ptice

KOLO

Ruka do ruke
luka do luke
Ruka u ruci
muka u muci

Zemlja priteže
nebo visoko
O da sam ptica
Da sam soko