Roy Kelton Orbison (Vernon, 23. april 1936 - Hendersonville, 6. novembar 1988) bio je neobično popularni i utjecajni američki, pjevač, kompozitor i gitarist . Orbison je jedan od pionira rock and rolla koji je u svojoj dugoj karijeri od četiri decenije, presudno uticao na razvoj tog muzičkog žanra.

Orbison je ostao upamćen po svojim velikim hitovima; Only the Lonely,In Dreams, Oh, Pretty Woman, Crying, Running Scared, i You Got It, koje je pjevao sa svojim finim baritonom (imao je veliki raspon glas od tri i pol / četiri oktave).

Vizualno ga se pamti po sunčanim naočalima, bez kojih se nije pojavljivao. Za zasluge na polju muzike, dobio je brojne nagrade i priznanja, od; Nagrade Grammy do uvrštenja u Rock kuću slavnih.
Orbison je odrastao u Teksasu od rodnog Vernona, Fort Wortha do Winka (blizu granice sa Novim Meksikom) kamo su se njegovi roditelji selili u potrazi za poslom. Malom Royu, muzika je bila važna, tako da je već 1949, sa samo 13 godina, osnovao svoj prvi sastav The Wink Westerners, usput je komponirao i učio gitaru. Nakon srednje škole upisao je fakultet na Univerzitetu sjeverni Teksas u gradu Denton, studirao je historiju i engleski.

Uz studij, svirao je i nadalje u svom sastavu The Wink Westerners, koji je uživao izvjesnu popularnost u lokalnim razmjerima, tako su imali i redovne nastupe na lokalnoj televiziji. U jednom od njihovih nastupa, gost im je bio i poznati Johnny Cash koji je primjetio talent Orbisona i preporučio ga svom producentu Samu Phillipsu iz diskografske kuće Sun Records. Phillips je odlučio promjeniti ime sastavu u The Teen Kings, a Orbison je pak odlučio napustiti fakultet 1956 i posvetiti se isključivo muzici.

Orbison je prvi veći uspjeh imao sa singl pločom Ooby Dooby izdanoj u junu 1956. pjesmu Ooby Dooby, komponirao je Orbisonov prijatelj sa fakulteta. Njegova vlastita kompozicija Claudette (nazvana tako po njegovoj prvoj ženi) bila je slijedeći veliki Orbisonov hit. Tu pjesmu snimili su tada vrlo popularni Everly Brothersi na B strani svog hita # 1 All I Have To Do Is Dream. Iz tog doba datira i njegov zaštitni znak - sunčane naočale, on je za jedne turneje zaboravio naočale za vid u avionu, pa su mu sunčane naočale ostale jedina alternacija na koje je mogao postaviti leće za vid.





Roy Orbison je 1957 upoznao darovitog tekstopisca Joe Melsona iz grada Odessa (Teksas). Njihova zajednička suradnja rodila je novi kvalitet u rock glazbi, melodijske izmjene praćene lirskim tekstom,- prve rock balade. Tako su nastale balade Raindrops, Uptown (relativno mlaki uspjeh iz 1960) i onda singl Only the Lonely[3] koji je odmah postao hit (#2 u SAD, i #1 u UK), nakon toga Orbison je postao međunarodna rock zvijezda. Njegova slijedeća singl ploča, Runnin' Scared postala je #1 hit u proljeće 1961. I slijedeća ploča Crying dospjela je #2 na američkoj Billboard Hot 100 ljestvici popularnosti te iste godine.

Od 1963, otpočela je plodnja suradnja Orbisona sa tekstopiscem Bill Deesom, on je koautor skladbe Oh, Pretty Woman, koja je postala najveći hit Roya Orbisona, i njegov muzički znak.



Orbison je imao veliki utjecaj na tadašnje mlade britanske rockere poput Beatlesa i Rolling Stonesa. On je bio rado viđeni gost u Britaniji, tako da je ljeto 1963, proveo na turneji sa Beatlesima po Britaniji .

Orbison je nominalno bio zvijezda broj 1, međutim kako se turneja bližila kraju, on je postao zvijezda broj 2, jer je otpočela beatlemania. Tokom te turneje Orbison je postao, a kasnije i ostao veliki prijatelj Beatlesa, osobito sa Lennona i Harrisona. Prijateljstvo sa Harrisonom izrodilo se kasnije i u zajednički projekt, osnovali su sastav Traveling Wilburys u kojem su zajedno nastupali.

Za razliku od mnogih drugih američkih muzičara, Orbison je nastavio nizati uspjehe i pored britanske invazije koja je tada zahvatila Ameriku. 1964 njegova singl ploča sa hitom - Oh, Pretty Woman, skinula je Beatlese sa #1 u Americi, a bila je i #1 u Britaniji. Ova pjesma doživjela je ponovni uspjeh 1990 kada je postala zvučna kulisa filma Pretty Woman, u kojem je nastupila Julia Roberts.

Orbison je išao na turneje i sa Beach Boysima (1964), i Rolling Stonesima u Australiju (1965). Od 1963 postao je puno popularniji u Britaniji, negoli u rodnoj Americi (imao je 3 hita #1 na britanskoj listi). U Americi mu je popularnost pala i od 1967 više nije imao nijedan hit, sve do 1980-tih. U ostatku svijeta bio je i nadalje rado slušan, tako su mu pjesme Penny Arcade i Working for the Man bile hitovi #1. u Australiji. Bio je popularan u Njemačkoj (u kojoj su izdavane njegove pjesme na njemačkom jeziku; Mama i Shahdaroba (ova pjesma je kasnije prezvana u San Fernando).

Voljeli su ga i u Francuskoj, njegovu pjesmu Blue Bayou prepjevala je pjevačica Mireille Mathieu i požnjela veliki uspjeh.



Karijera tokom 1970-ih

Sedamdesete su bile generalno govorivši loše za Orbisona, zbog promjene muzičkog ukusa, albumi i singl ploče koje je tada izdavao na sjeverno američkom tržištu doživljavali su neuspjehe. Tek 1977, vratio se na američke top liste, ali ovaj put kao kompozitor. Njegovu pjesmu Blue Bayou otpjevala je tada vrlo popularna pjevačica Linda Ronstadt na svom trostrukom platinastom albumu Simple Dreams. Singl ploča sa njezinom obradom popela se je na #3. američkih lista.

Sedamdesete su bile i loše po njegovo zdravlje, - otkriveno je da boluje od miokarda u dobi od 41 godine. 1978. se zbog toga podvrgnuo operaciji srca i tako dobio priliku za novi život.

Povratak 1980-ih

Osamdesete su bile doba kad je ponovno otkriven Roy Orbison, - osobito su rado uzimali njegove pjesme za filmove. Roy Orbison je 1980 otpjevao pjesmu That Lovin' You Feelin' Again u duetu sa pjevačicom Emmylou Harris[4], za to su nagrađeni Nagradom Grammy 1981 godine u kategoriji - najbolja country izvedba.

1985 godine, snimio je pjesmu Wild Hearts za film Insignificance Nicolasa Roega. 1986 David Lynch uzeo je njegovu pjesmu Dreams kao muzičku podlogu za svoj slavni film Blue Velvet. Ovaj novi interes za Orbisona, doveo je do toga da je uvršten u Rock and Roll Hall of Fame 1987 godine. Osamdesetih su izdana i brojna reizdanja starih Orbisonovih hitova, koja su bila odlično prihvaćena kod publike.

U septembru 1987. godine, snimio je televizijsku emisiju (crno bijelu) Roy Orbison i prijatelji, crno bijela noć (Roy Orbison and Friends, A Black and White Night), za televizijsku kompaniju HBO u Los Angelesu. Orbisonovi gosti bile su same zvijezde tog vremena (koji su usput bili i njegovi obožavatelji) poput gitariste Jamesa Burtona, gitariste i pjevača Bruce Springsteena, Tom Waitsa, Elvis Costella, Jackson Browna i brojnih drugih. Ova emisija pomogla je Orbisonu da se približi mlađim generacijama amerikanaca.

Nakon toga je osnovao sastav Traveling Wilburys, zajedno sa tadašnjim mega zvijezdama Bob Dylanom, George Harrisonom, Jeff Lynneom i Tom Pettyem. Sastav je doživio dobar prijem kako kod kritike, tako i kod publike.

Nastavio je uspješno i solo karijeru izdavši album Mystery Girl, koji je dobro primljen kod publike.

Smrt

Orbison je čitavog života bio srčani bolesnik, nakon serije srčanih udara umro je u bolnici 6. novembra 1988. u Hendersonvilleu.

Privatni život

Orbison je preživio velike osobne tragedije u svom nedugom životu. Njegova prva žena, Claudette Frady, poginula je vozeći motor 6. juna 1966 u mjestu Gallatin, Tennessee. 14. septembra 1968, izgorjela mu je kuća do temelja u mjestu Hendersonville, Tennessee, u toj nesreći poginula su mu i dva sina (od troje koliko je imao), on je u to vrijeme bio je na turneji u Engleskoj.

Orbisonova ostavština

Orbison će ostati upamćen po svojim baladama o izgubljenim ljubavima. Mnogi kasniji autori poput Elton Johna i njegovog koatora Taupina preuzimali su Orbisonovu recepturu za pisanje pop hitova.

Njegove tri pjesme, koje je osobno komponirao i otpjevao; Only The Lonely, Oh, Pretty Woman i Crying uvrštene su u Grammyjevu kuću slavnih.




I Beatlesi osobno su naglasili da ih je za njihov hit Please Please Me inspirirala pjesma Roya Orbisona Only the Lonely (to objašnjenje objavljeno je na albumu The Beatles Anthology.



Wikipedia