Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemTražiLatest imagesRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebook


Delite | 
 

 Josip Pupačić

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
neno

MODERATOR
MODERATOR

neno

Muški
Poruka : 35951

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Pon 8 Jun - 14:20

Josip Pupačić  16kw392

Rođen: 19. rujna 1928. u Slimenu pokraj Omiša
Poginuo: 23. svibnja 1971. u zrakoplovnoj nesreći na Krku


Evo me, moj svijete, na raskršću i
tvom i mom.
Oprostimo se. - Ti plačeš.
Moj križ svejedno gori.
Udaljuješ se; bez pozdrava,
bez riječi, bez Boga.
I odlazim prema istoj nepoznatoj
zvijezdi.

Tako se u pjesmi Moj križ svejedno gori, lirskom slutnjom, oglasio hrvatski pjesnik Josip Pupačić, malo prije tragične smrti 23. svibnja 1971. u zrakoplovnoj nesreći na Krku u kojoj su poginule i njegova supruga i kći. Svako kasnije čitanje tih potresnih stihova ne može se shvatiti drukčije nego kao kobno predskazanje vlastita kraja.


Josip Pupačić je rođen 19. rujna 1928. u Slimenu pokraj Omiša. Nakon klasične gimnazije u Splitu odlazi na studij književnosti u Zagreb. Od 1959. asistent je pri Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta, a u Lyonu i Londonu je lektor i profesor hrvatskog jezika. Pupačić je zajedno sa svojim naraštajem oko časopisa Krugovi tražio dublji, istinitiji životni realitet. Odmjerenom strukturom svojih refleksivnih metaforičkih pjesama očituje iskonsku vezanost uz podrijetlo i zavičaj. Ne privlači ga pritom toliko egzotika mediteranskog krajolika koliko svijest o pripadnosti neprekinutom lancu što ga tvore preci i potomci, te svijest o ljudskom bivanju u jedinstvu sa zemljom kojoj pripadaju. U tu se bliskost uklapa i Pupačićeva vezanost uz more i njegovo vječno beskrajno bivstvo. Najbolji je lirski izraz te tematike antologijska pjesma More. Pesimističan osjećaj života prouzročen tragičnim događajima u obiteljskom i osobnom životu, primjerice u pjesmi Tri moja brata o smrti trojice braće, uzdiže Pupačićevo lirsko obzorje do svemirskih razmjera, do smisla vlastita i općeg opstanka.
Između prve Pupačićeve zbirke Cvijet izvan sebe 1958. i zadnje Moj križ svejedno gori 1971. stanovita kriza u pjesnikovu stvaralaštvu poklapa se s njegovim sukobima s nekim pojavama u društvu. No izvore produbljenosti svojega lirskoga izričaja Pupačić je uvijek, pa tako i u zadnjoj zbirci, iznova nalazio u čudesnoj zavičajnoj utemeljenosti, sjećanju na djetinjstvo i lirskom oblikovanju i očitovanju proživljenog, što njegovu poeziju uzdiže u same vrhove novije hrvatske književnosti.

Za života je objavio sljedeće zbirke pjesama: "Kiše pjevaju nad jablanima", "Mladići", "Cvijet izvan sebe", "Oporuka", i "Ustolićenje". Posthumno su mu izašle zbirke: "Moj križ svejedno gori" i "Uspravan hod".
Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

neno

Muški
Poruka : 35951

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Pon 8 Jun - 14:21

Ne može se rastati od mene



Ruke, ni ptice se ne rastaju. Ne rastaju se
ni vode. Na granici, ni izvan granica. Ni
u granicama. Svijet je izvan svih
granica, izvan svih okvira; unutar
jednog prostora, unutar jedne tišine -
u čovjeku (koji je grad), u gradu (koji je zemlja).
A zemlja se ne može rastati
od sebe, ni od grada, ni od čovjeka.
Zato nemojte pokušati da iselite
ovaj grad; jer ga ne možete rastaviti
od njega. Nemojte pokušati da iselite ovu zemlju,
jer je ne možete rastaviti od nje;
ona je nepreseljiva. Ona je zemlja - narod,
koji se ne rastaje od sebe.
I ja sam ova zemlja, ovaj narod, ovaj grad. Nemojte
pokušati da me rastavite od mene. Nemojte pokušati
ovu zemlju - žive i mrtve, i zemlju. (Bilo bi
kao da se i nisam rodio, kad bi je mogli
izvesti iz mene.) Ali, čovjek je
neiseljiv, kao i zemlja. I ne može se
rastati od sebe.

Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

neno

Muški
Poruka : 35951

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Pon 8 Jun - 14:22

Tvoja duša šuti i govori


I
Suza i grana masline
na nebesima
Znak ljubavi

Na nebesima će suza zasjati
Tvoja duša svijetli
sa dna mene

Ukazuje se more - tvoja duša šuti

Sviraju glazbe - tvoja duša govori

Tvoja duša šuti i govori:
treperi buduće lišće
u krošnjama

II

Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje ti činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi

Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Nemoj da te vidim
Hoću da te naselim živim sobom
i da prestanem izvan sebe ići tvojim životom

III

Slijedim svoj san
I u morskim dubinama zazivam svjetlo:
Uđi u njezino tijelo
da ga ne izgubim

IV

Prije nego iz mene moju svijest izvedeš
daj da te spoznam kao istinu

Prije nego neznano odšumi moj sluh
da te čujem
kao glas koji me na svijet dozvao

I prije nego utopim te u svoj vid
da te vidim
kao svjetlo koje ostaje u sebi

V

Tražiti te ne znači živjeti
već slijep moliti gluhe ove predjele
da se tobom napune

Vidjeti te ne znači umirati
već hrvati se sa sjenama mutnoga sna
u kome ti iščezavaš

Imati te ne znači hraniti se
već gladnim grlom tamaniti voće
i žednim grudima presušivati izvore

Izgubiti te ne znači osiromašiti
već bojati se pustoši
i naslućivati bijedu
koju za sobom ostavljaš

VI

Okrećem se prema odlasku
i prema siromaštvu
na granicama Stvaranja i Umiranja

Pristup tebi
značio bi približavanje veličanstvu hrama
koji obasjava u sebi samo mrtve

Nestvarna
ali stvorena od mene
gdje je sunce zaronilo u more
kad je čovjek ostao sam
i gdje je bog od imena postao stvarnost

što bih mogao učiniti da te spasim
(ali da ne priznam smrt)

osim da te u sebi ubijem.

VII

Kao da si mrtva
I to je pojmljivo samo meni
Ja se vraćam sa sprovoda

Okolo mene i tebe nema svjetla
u kome se prepoznajemo

Kao da si mrtva
Tvoj život prolazi na sve strane
Samo u smrti za mene

Ali - tvoj ljepši život živi

Nestane li tog sunca
koje me grije
ti ćeš se kretati između kuća i ljudi
kao doseljen stanovnik
jer će svijet izgubiti tebe koji si napustila

Jedini biljeg tvoga života na zemlji
bit će
ovaj moj jecaj za tobom

Drveće plače pjesmu
koju sam za tebe izmolio

Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

neno

Muški
Poruka : 35951

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Pon 8 Jun - 14:22

Moj grob



Moj grob će biti sunčan, tih
i krcat bogatoga sjaja,
beskrajan prostor gdje oluje mru
nad stijenjem zavičaja.

Na njemu neće gorjeti svijeća
niti će naricat žene.
Ja živ ću ostat da smijehom sna
raspršim uspomene.

Uskrsnut neću, i čemu to
živjet ću ljepše neg prije,
a ono što ljudi smrću su zvali
za mene smrt i nije.

To će tek biti slobodan život
od patnji i veriga svijeta,
taj prostor gdje mi polože tijelo
bit će samo vinjeta.

Rasut ću sebe u srca mnoga,
i živjet u bezbroj života,
jer od sadašnjeg mračnoga mene
ostat će samo ljepota.

Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

neno

Muški
Poruka : 35951

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Pon 8 Jun - 14:24

I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobrojutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobrojutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobrojutro kažem more zlato
i dobrojutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru

(More)
Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

neno

Muški
Poruka : 35951

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Pon 8 Jun - 14:25

»Zvijezda da mi je biti,
i živjeti kao zvijezda
negdje visoko, visoko.
Pa da netko za mene
brojeći zvijezde kaže:
Ono je moja zvijezda.
Zvijezda da mi je biti.«

Josip Pupačić
Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

neno

Muški
Poruka : 35951

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Pon 8 Jun - 14:25

ZALJUBLJEN U LJUBAV


Volio sam je
kao travu
i kao jesenje,
ko trstiku i kanarinca,
ko uspavanku
i majčino buđenje.
Zaljubio sam se u nju,
u malu djevojku,
u njezine prstiće nemoćne
u struk kostelje moje
zelene.

Volio sam je,
vodu divljeg jezera,
dijete u povoju,
vitku i brzu
jegulju.
Nju,u čijim se kosama
migoljila magla,
nju, čiji je vrat
skladni snop žita,
čiji je hod
šetnja paprati.

Nazivao sam je
vidrom i lasicom,
rijekom i pašnjakom,
srnom
i janjetom.

Jer se svlačila ko zora,
jer se podavala kao svijeća
i otimala
kao živica.

Volio sam je kao ženu,
ko dijete,
volio sam je kao mir
i kao povratak;
nju, vodu divljeg jezera,
dijete u povoju,
vitku i brzu
jegulju.
Tražiti te ne znači živjeti
već slijep moliti gluhe ove predjele
da se tobom napune

Vidjeti te ne znači umirati
već hrvati se sa sjenama mutnoga sna
u kome ti iščezavaš

Imati te ne znači hraniti se
već gladnim grlom tamaniti voće
i žednim grudima presušivati izvore

Izgubiti te ne znači osiromašiti
već bojati se pustoši
i naslućivati bijedu
koju za sobom ostavljaš


Josip Pupačić - Pjesnik
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Pet 12 Jan - 17:51


Našao sam ga i On je našao mene
moj Bog koji me voli
Našli smo se tražeći jedan drugog

i našao sam ga u sebi
jer živi u meni za me
i ja se u njemu radujem

Od iskona bili smo skupa
i do konca bit će mi pratilac
moj Bog.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Pet 12 Jan - 17:51

Ne može se rastati od mene

Ruke, ni ptice se ne rastaju. Ne rastaju se
ni vode. Na granici, ni izvan granica. Ni
u granicama. Svijet je izvan svih
granica, izvan svih okvira; unutar
jednog prostora, unutar jedne tišine -
u čovjeku (koji je grad), u gradu (koji je zemlja).
A zemlja se ne može rastati
od sebe, ni od grada, ni od čovjeka.
Zato nemojte pokušati da iselite
ovaj grad; jer ga ne možete rastaviti
od njega. Nemojte pokušati da iselite ovu zemlju,
jer je ne možete rastaviti od nje;
ona je nepreseljiva. Ona je zemlja - narod,
koji se ne rastaje od sebe.
I ja sam ova zemlja, ovaj narod, ovaj grad. Nemojte
pokušati da me rastavite od mene. Nemojte pokušati
ovu zemlju - žive i mrtve, i zemlju. (Bilo bi
kao da se i nisam rodio, kad bi je mogli
izvesti iz mene.) Ali, čovjek je
neiseljiv, kao i zemlja. I ne može se
rastati od sebe.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Pet 12 Jan - 17:51

Tri moja brata

Kad sam bio tri moja brata i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Imao sam glas kao vjetar,
ruke kao hridine,
srce
kao viganj.
Jezera su me slikala.
Dizali su me jablani.
Rijeka me umivala za sebe.
Peračice su lovile moju sliku.
Kad sam bio
tri moja brata
i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Livade su me voljele.
Nosile su moj glas
i njim su sjekle potoke.
Radovao sam se sebi.
Imao sam braću.
(Imao sam uspravan hod.)
To su bila tri moja brata:
moj brat, moj brat, i moj brat.
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Uto 3 Apr - 20:43

"Ništa nije tako veliko i ljudsko kao tuga
spojena s ljubavlju. I ništa tako sveto kao
život"


Josip Pupaĉić










Josip Pupačić  IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Uto 3 Apr - 20:46

Molitva zemlji

S. S. Kranjčeviću ili jadnicima moga naroda

Hotio bih da se vratim
svome srcu - tvojoj mjeri
Volio bih da se vratim
svojoj tajni - tvojoj vjeri

Hotio bih da se vratim
svome kriku - tvojoj boli
Volio bih da se vratim
svojoj smrti - tvojoj kobi

Neka vatre što ih nosiš u svom dlanu
ko hridine k nebu mojom krvlju planu

Neka tmurne vode što ih bilom biju
proključaju ko vrulje iz mojih očiju

Neka gorko bilje što u tebi niče
ljekovitim cvatom iz mog grla kliče










Josip Pupačić  IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Sre 4 Apr - 21:25

Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Sre 4 Apr - 21:26

“Zaklali su pjesmu moju. Srce. Ljubav. Radost.”
― Josip Pupačić
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Sre 4 Apr - 21:26

“Ništa nije tako veliko i ljudsko kao tuga spojena s ljubavlju. I ništa tako sveto kao život.”
― Josip Pupačić
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Sre 4 Apr - 21:26

“Ja imam svoj mir
i držim da je moj mir
moj mir
...
Tvrdim
da su ljudi oko mene
moji ljudi,
da je mir u meni
moj mir”
― Josip Pupačić
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Sre 4 Apr - 21:28

Josip Pupačić  Pupacic_690_1

Ne može se rastati od mene

"Ruke, ni ptice se ne rastaju. Ne rastaju se

ni vode. Na granici, ni izvan granica. Ni

u granicama. Svijet je izvan svih

granica, izvan svih okvira; unutar

jednog prostora, unutar jedne tišine -

u čovjeku (koji je grad), u gradu (koji je zemlja).

A zemlja se ne može rastati

od sebe, ni od grada, ni od čovjeka..."

Josip Pupačić, hrvatski književnik i pjesnik rođen je 19. rujna 1928. godine u Slimenu, pokraj Omiša. Nakon klasične gimnazije u Splitu odlazi na studij književnosti u Zagreb gdje od 1959. godine radi kao asistent pri Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta. U Lyonu i Londonu radio je kao lektor i profesor hrvatskog jezika. Pupačić je uvijek tražio dublji, istinitiji životni smisao i često "bivao" između fizičkog i metafizičkog svijeta. Bio je pjesnik jakog senzibiliteta s bogatim unutarnjim životom pa je spontano pronalazio pravu riječ. Iskonski je i trajno vezan uz podrijetlo i zavičaj. Privlači ga svijest o pripadnosti, te svijest o bivanju u jedinstvu sa zemljom i prirodom. Pupačić je vezan uz more i njegovo vječno beskrajno kretanje. Ono je za njega žena, dijete, ljubav, prijatelj, sve. O tome najbolje govori njegova antologijska pjesma "More". Obiteljska drama prouzročena gubitkom trojice braće progovara u pjesmi "Tri moja brata". Izvore svojeg pjesničkog izričaja Pupačić je uvijek nalazio u zavičaju, sjećanju na djetinjstvo i na svemu onome proživljenome, što njegovu poeziju smješta u vrh novije hrvatske književnosti.
Bio je također i urednik časopisa "Krugovi" te "Književnik". Za života je objavio zbirke pjesama: "Kiše pjevaju nad jablanima" (1955.), "Mladići" (1955.), "Cvijet izvan sebe" (1958.), "Oporuka", i "Ustoličenje" (1965.). Posthumno su mu izašle zbirke: "Moj križ svejedno gori" (1971.) i "Uspravan hod". Iako je ovaj velikan čitavog života pjevao o tragičnim sudbinama, a konačno i sam tragično završio, nikad nije propustio izraziti nadmoć života nad smrću.

Nesretno je stradao u zrakoplovnoj nesreći 1971. godine na Krku zajedno sa svojom suprugom i kćerkom. Omišalj je mjesto iznad kojeg je zadnji put gledao more, vjerojatno sretan što će uskoro dotaknuti tlo gradića, u kojem je u mašti izgradio svoj novi život, ali sve se završilo, stalo, zaustavilo se u nekoliko trenutaka. Nama jedna od najdražih njegovih pjesama ostaje "Zaljubljen u ljubav".
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Pet 16 Nov - 16:12

I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobro jutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobro jutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem more zlato
i dobro jutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610Pet 16 Nov - 16:15

Moj križ svejedno gori

Evo me, moj svijete, na raskršću
i tvom i mome
Oprostimo se. – Ti plačeš
Moj križ svejedno gori.
Udaljuješ se; bez pozdrava, bez riječi, bez boga
I odlazim prema istoj nepoznatoj zvijezdi
Snijeg pada
Zemlja raste
A ti poražen toneš
Grad li se, selo, ili neki postiđeni narod
U krčmi
Moj križ svejedno gori
Uzdignut
Razapet
Mračan
Dovikujem ti. – On gori
Dovikujem ti. – Ti strepiš
iskre po tebi pršte
Peku stravične snove
Moj svijete, uzalud stvaran
Moj svijete uzalud ljubljen
Moj svijete
Udaljujem se. Pružam za tobom ruke
Sjene velikih vojski nadiru iz davnina
Zrak su omastile strijele
Razbijen
Usitnjen sanjaš
Neprestane pritištu more
Vjekovi pokapaju svjetlo
Rane otaca izrastaju u kraste
Divna majka Margarita prodaje suze
Majka Margarita
Moj križ svejedno gori
Nosim ga – moj križ a tvoje ime
Nosim ga
Slomljen ma svečan
Puta ne vidim nigdje
Voda po kojoj hodam hlapi
Poda mom bujaju pare
moj križ svejedno gori
Oblistava u beskraj tvoje ime
Udaljujem se
I putujem prema istoj nepoznatoj zvijezdi
Ti toneš po svome snu
A ja koracam
I grcam, i grcam, i gledam prema beskraju
Moj križ svejedno gori
Moj križ a tvoje ime.
Josip Pupačić  1-a-bd
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




Josip Pupačić  Empty
PočaljiNaslov: Re: Josip Pupačić    Josip Pupačić  Sat610

Nazad na vrh Ići dole
 
Josip Pupačić
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Josip Slavenski
» Josip Pejaković
» Ko je u stvari bio Josip Broz Tito
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Umetnost i Kultura :: Književnost-