| | |
Autor | Poruka |
---|
Gost Gost

 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Pon 9 Nov - 20:44 | |
| Milan Rakic
SIMONIDA
Iskopase ti oci, lepa sliko| Veceri jedne na kamenoj ploci, Znajuci da ga tad ne vidi niko, Arbanas ti je nozem izbo oci.
Ali dirnuti rukom nije hteo Ni otmeno ti lice, niti usta, Ni zlatnu krunu, ni kraljevski veo, Pod kojim lezi kosa tvoja gusta.
I sad u crkvi, na kamenom stubu, U iskicenom mozaik-odelu, Dok mirno snosis sudbu svoju grubu, Gledam te tuznu, svecanu, i belu;
I kao zvezde ugasene, koje Coveku ipak salju svetlost svoju, Te covek vidi sjaj, oblik, i boju Dalekih zvezda sto vec ne postoje,
Tako na mene, sa mracnoga zida, Na pocadjaloj i starinskoj ploci, Sijaju sada, tuzna Simonida, - Tvoje vec davno iskopane oci| |
|  | | Gost Gost

 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Pon 9 Nov - 20:45 | |
| PLAVA ZVEZDA
Iza šuma, iza gora, iza reka, iza mora, žbunja, trava, opet noćas tebe čeka čudna neka zvezda plava, zvezda prava.
Čak i ako ne veruješ, probaj toga da se setiš. Kad zažmuriš i kad zaspiš, ti pokušaj da je čuješ, da odletiš, da je stigneš i uhvatiš i sačuvaš kad se vratiš.
Ali pazi: ako nije sasvim plava, sasvim prava, mora lepše da se spava, da se sanja do svitanja, mora dalje da se luta, trista puta, petsto puta, mora druga da se nađe... treća... peta... mora u snu da se zađe na kraj sveta i još dalje iza kraja - do beskraja.
Mora biti takve zvezde. Što se čudiš? Pazi samo da je negde ne ispustiš dok se budiš. Pazi samo da se negde ne izgubi, ne povredi. Takva zvezda u životu mnogo znači, mnogo vredi.
Ja ti neću reći šta je ova zvezda plava, zvezda sjajna. Kad je nađeš - sam ćeš znati. Sad je tajna.
Miroslav Antić |
|  | | Esti 
 Poruka : 34348
Lokacija : U spavačici mesečine
Učlanjen : 28.10.2014
Raspoloženje : U bojama duge
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Uto 17 Nov - 18:45 | |
| NE ŽELIM Ne želim noćas da me budite, Da mi u snove dirate, Jer ja znam šta cu sanjati, Jer ja znam o čemu cu maštati... Ne želim ni da mi smetate, Ni da me ista pitate, Samo me pustite, Da sanjam i maštam o njoj... Dopustite da uživam, Moja duša opet o njoj sniva, Moje srce opet se probudilo, Da je bar u snovima imam... Gorki Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra! |
|  | | Esti 
 Poruka : 34348
Lokacija : U spavačici mesečine
Učlanjen : 28.10.2014
Raspoloženje : U bojama duge
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Ned 29 Nov - 11:52 | |
| Kad si otišla od mene nebo je plakalo pticama koje su u tišini nestajale sa horizonta. Samo je ostala plava reka uspomena koja je koračala ćutke kraj mene i toplina ruku tvoga zagrljaja. Ostao sam sam verujući da mi se to ne može desiti, u stvari, veroavao sam u tebe, u neka osećanja koja samo ponekad izviru iz srca, i to baš onda kada su najpotrebnija, kad potiru sve što nije dobro i lepo, kad čovek lako uz njih zaboravlja i kreće siguran u ljubav nekome kome je jako potreban. Često se budim, a oko mene sve je prazno, tišina i tama plešu uz ritam mojih jecaja. Voleo sam de te gledam dok spavaš, dok čuvaš našu ljubav zatvorenih očiju za još jedno srećno sutra. Uz tebe, ona su svitala lako. I sunce je pokušavalo da pre mene dođe na tvoju trepavicu. Uzalud. Umeo sam beskonačno do tvog osmeha da hodam na prstima samo da te ne probudim. Voleo sam te jednako i kad sam ćutao, kad si sumnjala da mislim na neku drugu i kad sam ti govorio da bez tebe ne mogu biti srećan. Lepša si mi bila od anđela za koje sam čuo da postoje i verovao da su oni samo tvoje kopije na nebu. A sad se bojim vremena koje ne ume da zastane i koje ne razume moje molitve. Osećam, doći će kad najmanje budem želeo i uzeti mi trenutke kad bih tebi krenuo ponovo i možda drugačije gradio most do tvog srca. A ovako, samo me sećanja ne ostavljaju i plava reka što u daljini traje i podseća na tebe jer nestaje ispod neba bez ptica u vremenu koje uzalud pokušava da me otrgne od tebe. Ljubenko Zvizdić Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra! |
|  | | Esti 
 Poruka : 34348
Lokacija : U spavačici mesečine
Učlanjen : 28.10.2014
Raspoloženje : U bojama duge
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Ned 29 Nov - 19:23 | |
| Dulse Marija Lojnaz FATAMORGANA Ti si iluzija na mome putu. Ti si lažna voda i senka u pustinji. Moje oči te gledaju i ne veruju ti. Nisi na mom horizontu, ne svetliš, iako to činiš svetlošću vode. Ne gorčiš, iako zagorčavaš život. Ne stižeš, iako si tu. Refleks u tvojim očima lažna je voda. Kroz njih stvaraš iluziju o srebrnom gradu, zelenilu koje ne postoji, svežini bez vetra, vatrenoj reči koju niko i nikada nije napisao na zidu. I sama sam bila projekcija noći u mome snu. Ne zračiš, iako se to čini. Tvoj poljubac ne ljubi. Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra! |
|  | | Esti 
 Poruka : 34348
Lokacija : U spavačici mesečine
Učlanjen : 28.10.2014
Raspoloženje : U bojama duge
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Uto 1 Dec - 17:26 | |
| Insistiram i kazem nemam kljuceve ni od violine ni od meseca i padam u otudjenost jednu za drugom koje zabrojene cini citav ponor. Rec je udaljena kao vetrenjaca od vetra koliko ram od slike. Ali znam da je ovde, mada mozda ne sada kada kasne laste i ne moze se pouzdati u improvizovani trenutak. Vraticu se ako bude cas, svojoj senci koja se izgubljena ogleda u vodama gde urlaju sirene da bi prisvojile glas talasa. Ili mozda sutra. "Mozda sutra", Monika Oznato Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra! |
|  | | Esti 
 Poruka : 34348
Lokacija : U spavačici mesečine
Učlanjen : 28.10.2014
Raspoloženje : U bojama duge
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Pet 4 Dec - 11:00 | |
| Na mahovini je tada bilo snijega, na nj se opustila- usne njene vlazne otvorene, oci njene vlazne otvorene. ruka joj zemlju dodirnula, spora bjelina prsta, ramena su njena kruzila, u plavom na bjelini snijega. Oci ispod mene ovalne perle- Bila je tada dio mene mene izgubljenog. H. Gorter Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra! |
|  | | Esti 
 Poruka : 34348
Lokacija : U spavačici mesečine
Učlanjen : 28.10.2014
Raspoloženje : U bojama duge
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Pet 4 Dec - 11:03 | |
| Alfonso Gatto - Citat :
- Možda će me od tvog lijepog lica,
ljubavi, ostaviti dah i plavo veče isčeznut će kao muk unaokolo. Bio je mekan snijeg tvojih koraka a grad bijednih stovarišta gasio je na dimnom nebu modri odraz zidova. Govorila si mi razgaljena do pojasa poput djevojčice i daleko kao u snu , vidio sam gdje silaziš mekanom stazom večeri i kako otvaraš sjenu. Jedna riječ dovoljna je tvome srcu i niko za tebe sada, kada vazduh lista bademima, neće znati da izrazi muk što bijeli od tvog daha. Samo noć, koje mjesec jednako plovi i mojim snima, zaustavljajući nebom stabla, brežuljke i vjetar u čempresima. U mlakom zaboravu, što ga istok topi s dragim daljinama i hladovinom, ja znam da ti pomaže dan, živiš i zaboravljaš snove i moj glas. Od tvoje sreće ostaje mi tek dim, prošlost ništavila, jedna riječ.
Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra! |
|  | | Esti 
 Poruka : 34348
Lokacija : U spavačici mesečine
Učlanjen : 28.10.2014
Raspoloženje : U bojama duge
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Sre 9 Dec - 19:23 | |
| "Kada se otvorimo ti sebe meni, ja sebe tebi, kada potonemo u mene ti, u tebe ja, kada prelazimo u mene ti, u tebe ja, onda ja jesam ja i ti jesi ti." Bernhard Šlink Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra! |
|  | | malalila MODERATOR

 Poruka : 52141
Lokacija : Haoss
Učlanjen : 04.01.2012
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Sre 9 Dec - 20:12 | |
|
Kada te ugledam
Kada te ugledam, pogledom odvezujem nevidljivi čvor na pertli, obraze stisnem ramenima i dugme na košulji pokušam da smestim pod nokte, kao dete, postidjeno pred razredom, zbog nepostojeće krivice. Strepim da ćeš prestati da glumiš da me ne primećuješ, da ću morati da kažem da sam dobro, prećutkujući da zgužvam većinu dana, po kojima pišem sebe.
Dva meseca ne videh mesec, da ga pitam vidi li kroz roletne da ti neko cipelu izuva i tvoje malo stopalo prima na dlan, pa ga čuva, kao malo vode i celiva, kao sluga. Postoji li neko ko će ti dahom uvračati trepavicu, stisnutu prstima, dok želju zamišljaš? Ako postoji, šta on to ima što nemam ja? Ima tebe i mora umeti da te ima. Jedino tako ću osetiti krivicu što umem da mi nedostaješ i prestaću da prepoznajem tvoj lik u talogu kafe, u kom otisak prsta obećava ostvarenje želje, samo ako je ne kažem. Bojim se da ćeš prestati da glumiš da me ne primećuješ, a onda neću izdržati da ne izgovorim koliko želim da te poljubim ispod lančića.
Kada te ugledam, poželim da te zamolim da na Miholjdan, kad budeš slavila sebe, prospeš čašu kupinovog vina preko ramena, da imam čime, na Lazarevu subotu, kad budeš dovoljno daleko, ispucale usne da pokvasim, dok budem ljubio tragove tvojih stopa.
Goran Tadic
"Treba otimati radost danima koji beze " Majakovski |
|  | | Gost Gost

 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Pet 11 Dec - 19:53 | |
| SAMO TI Tražio sam te po celom kosmosu medju zvezdama... Tražio sam te i na Zemlji, po mnogim gradovima, ispod kamenja i ronio u dubine mora sa nadom da te možda tamo nadjem... Tražio sam te u bajkama i u maštanjima, ali ne mogoh da te nadjem. A onda sasvim slučajno pogledah u devojku, malu, garavu, crnih očiju što me čitav moj život gledala, i gledao sam i ja nju čitav njen život, i u njoj te pronadjoh. Goran Lazetic |
|  | | Esti 
 Poruka : 34348
Lokacija : U spavačici mesečine
Učlanjen : 28.10.2014
Raspoloženje : U bojama duge
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Sre 16 Dec - 19:46 | |
| Volim vek nagosti, kada se sa neba na zemne kipove lilo zlato Feba*. Kad čovek i žena, bez straha, bez laži uživahu plotske radosti i draži, a sunce što kičmu ljubljaše im danju pribor im držaše u ispraznom stanju. Plodorodna Rea, boginja prinove, bez muke je na svet rađala sinove, ta nežna vučica kraj opšteg pojila tamnim je sisama ceo svet dojila. Otmen i jak mužjak dičio se s pravom ženama, što carskom smatrahu ga glavom; Bestidno i glatko bilo je to voće ko napeta koža koja ugriz hoće! Kada se pesnik, danas, okrene izvoru da u prvobitnom uživa prizoru, u obnaženosti žene i muškarca - oseti u duši iglu lednog žmarca; Svuda crne slike po tom svetu belom: Te nakaze prosto plaču za odelom! Obrazine smešne, i trupovi kusi, zgrčena telesa, buljavi trbusi! Bog Korisnosti* ih mlade i zelene uvi u surove, bronzane pelene! A vi, žene, avaj! Blede kao sveće, gojne od razvrata, vi, deve noseće, što vučete teret majčinske utrobe, dužnost oplođenja i druge rugobe! Mi, kvarne nacije, danas znamo stvari za koje narodi ne znadoše stari: Rak-rane, čije je u srcu poreklo, i draži nemoći, kako bi se reklo; Al izumi Muza modernih vremena da uzdižu mladost - ah, to čisto vrelo! - Njen lik jednostavan i milosno čelo, svetle oči što su bistre kao voda koja se, bezbrižno, sa plavoga svoda izliva na ptice i cveće, širi se zračeći toplinu i blage mirise. Šarl Bodler Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra! |
|  | | Esti 
 Poruka : 34348
Lokacija : U spavačici mesečine
Učlanjen : 28.10.2014
Raspoloženje : U bojama duge
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Ned 3 Jan - 18:19 | |
| TA SITNICA Izgleda nikad se neće naći. Kao da je neka žena izgubila biser, tu na ulici, pa vas saletela da pomognete u traženju. Može čak biti da je sve izmislila ilije lažne suze, mislite vi dok prebirate pod nogama, znajući da nema šanse ... U ovo doba dana, leti čoveku zaista treba razlog da ga pomeri iz hladovine, a žena, gde zaboga nesta? Zašto vam onda i posle toliko godina oči na zemlji katkad traže nešto baš kad žurite na neki sastanak, na koji ćete tada sigurno zakasniti? Čarls Simić Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra! |
|  | | Esti 
 Poruka : 34348
Lokacija : U spavačici mesečine
Učlanjen : 28.10.2014
Raspoloženje : U bojama duge
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Ned 3 Jan - 18:20 | |
| STARAC ZVANI OSTRVO Na pusto, Dunavo, Odbačen, ko gaće: ribar riđe brade zadoji me pivom! Taj svet što se rađa, jednog dana, znaće rane koje otkrih na tom starcu živom. Riba avanturu završi na žaru. Ko čovek. Ko čovek. Slavan po svojoj gladi. Bela Ruska lađa uz tugu prastaru, tegli iz Mađarske benzinske buradi. Miriše starac na konja, na cvet. Kutlačom pomaže vatri da čorbu skuva. Tu se skrasio da okonča let. O, starče, neka te šakal iz Kenije cuva! A bog nek ti kupuje cigare i brašno. I sapun. I tamjan. I mrtvački veš. Genijalni starče! – biće, proričem, strašno, kad isus s neba siđe da uzme tvoj leš. Neka ti sunce besplatno pere i kuva. Slavuj nek ti peva umesto gramofona. Vetar sa severa kroz oči nam duva, kroz lobanju ko kroz vagon iz Londona. Koristi nesreću ko čaj, ko energiju. Prohujali život kao ribarsku mrežu Tugu kao duvan, voće i rakiju. Smrt iskoristi kao ravnotežu. Branislav Petrović Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra! |
|  | | Esti 
 Poruka : 34348
Lokacija : U spavačici mesečine
Učlanjen : 28.10.2014
Raspoloženje : U bojama duge
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Ned 3 Jan - 18:20 | |
| Ne usni me s nemirima, Ne zeli sa zeljama, Ne voli sa ljudima, Ne trazi me sa svetom. Ako me nadjes Pusti da sanjam, Pusti me da oteram nemire I uspavam zelje, Pomirim se sa svetom Priblizim se ljudima. Ako me zaista nadjes, Ne usni me s nemirima I ne voli Kao sto volis ostatak sveta... "Izvan svega", Ivana Stojić Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra! |
|  | | Esti 
 Poruka : 34348
Lokacija : U spavačici mesečine
Učlanjen : 28.10.2014
Raspoloženje : U bojama duge
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Ned 3 Jan - 18:21 | |
| Pjesma za tebe Sve svoje pjesme ja pišem o Tebi U njima srce cijelo Ti dajem Svakoga dana na novo se kajem Što nisam vjerovao samome sebi Makar neki stihovi puni su sreće Duša mi pati zato što te voli Moje jadno srce puno je boli Tebe više ništa vratiti neće Zar stvarno ne vidiš koliko Te volim Ne postoji ništa što Ti ne bih dao Za tvoju ljubav i pred smrti bih pao Daj se jednom sjeti da postojim Iskra Tanodi Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra! |
|  | | Esti 
 Poruka : 34348
Lokacija : U spavačici mesečine
Učlanjen : 28.10.2014
Raspoloženje : U bojama duge
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Ned 3 Jan - 18:21 | |
| MED I SO Mađioničarski šešir, je li? Igra za fine ljude? Misliš, tu ti pomaže ako si vješt sa kartama ili sa kockicama? Misliš, pomaže i to što umiješ da sipaš pošalice, da budeš drugarčina, da ostavljaš utisak? Uopšte, kada se sreću mladić i djevojka – šta tu pomaže? Sve to pomaže. Budi opušten, ali ne pretjerano; budi uzdržan i tajanstven, ali samo donekle; a onda zaboravi sve što si ikada čuo o ljubavi, jer to je samo preplanulost od ljetnjeg sunca ili rumenilo od zimskog vjetra, a to dolazi kao promjena vremena, i ti tu ne možeš ništa, dolazi kao što ti je došlo to tvoje lice, kao što su ti došle noge, ili to kako hodaš, kako govoriš, kako držiš glavu i ruke – tu se ništa ne može učiniti – samo se moliš, i čekaš. Ima li načina da se izmjeri ljubav? Ima, ali tek mnogo kasnije, kad otkucaji tvog srca odu miljama daleko, čak u velike brojke. Da li je ključ za ljubav – strast, mudrost, ili tananost? Sve troje – uz mjesečinu, ruže, i sitne kupovine, uz ono što se daje i ono što se prašta, uz ono što se dobija i što se zaboravlja, uz uspomene i račune za sobu, uz biserje sjećanja i uz jaja sa šunkom. Može li ljubav da se zaključa i čuva sakrivena? Može, a onda skuplja prašinu i plijesan, pa se smežurava u polumraku, osim ako shvati da joj mogu pomoći sunce i kiša i oluje, ptice u svojim jednosobnim porodičnim gnijezdima šibanim surovim, mahnitim vjetrovima. Sve to pomaže, i zato ne zaključavaj svoju ljubav, ne skrivaj je. Kako se javlja prvi znak ljubavi? U drhtaju, u grašci znoja, u onom ti-i-ja, mi, nas dvoje, u paru odgovora, u ljubičastoj sumaglici na vidiku, u nizu rezervisanih plesova, u isprepletenim urezanim inicijalima, u pet svježih ljubičica izgubljenih u morskoj soli, u pticama što u velikim, jedinstvenim trenucima ulijeću u hiljade prozora i izlijeću iz njih, u srebrnom prstenu, u bronzanom odjeku, u zlatnom gongu gonnngu onngggu, u ružičastim dverima što se zatvaraju jedna po jedna pred sumračnim pjesmama duž zapada, u rakunicama i ručkama zvijezda, u prijevojima zavjesa mjesečine, u klupčanju i raspetljavanju magle. Koliko ljubav traje? Koliko i stakleni mjehuri ako se na njih pazi, ili dvije orhideje iz staklene bašte na mećavi, ili jedan čvrsti i nepokretni čelični nakovanj neumoljivo zavaren – a opet, ljubav može da traje kao šest pahuljica, šest šestougaonih pahulja, šest šestouganih ljuspi snijega što lebde, ili kao zakletve kiseonika i vodonika u čaši izvorske vode, ili kao pogled jelena ili srne, ili kao dvije želje što jašu na leđima jutarnjeg zimskog vjetra, ili kao kutak drevnog oltara što se kao svetinja čuva za prisne molitve, ili kao prah, da, kao dostojanstvena hrpa prašine kojom se poigrava nepostojani lahor. Ima tih svetohranilišta gdje se čuvaju med i so. A ima i onih koji sve to prosipaju i traće. Ima i onih koji to traže i štede. Ljubav može da bude i potraga šutnjom i smirenošću. Možeš li kupovati ljubav? Naravno. Svakog dana – novcem, odjećom, šećerlemom, obećanjima, cvijećem, krupnim riječima, smijehom, tepanjem, i lažima svakoga dana ljudi i žene kupuju ljubav i odnose je, pa se nešto dešava, o njoj se razmišlja, ali što se više u nju gleda, to je sve manje ona ljubav koja je bila kupljena: takva je ljubav samo krivotvorina pod garancijom. Možeš li prodavati ljubav? Da, možeš je prodati po svakoj cijeni, pa ćeš da porazmisliš, da opet zaviriš u cijenu, pa da zaplačeš, da zaplačeš u sebi, i da se upitaš ko je i šta je to prodavao, i zašto. Odsjaji vešernjih popjevki što lebde nad tamnim vodama, plitak morski rukavac gdje se zvijezde brčkaju u kadifenim prisjencima, veliki olujni rzaj bijelih vodenih konja – za te trenutke nema cijene. Nezvana ili zvana? Kako dolazi ljubav? I zvana i nezvana, kao uljez i sjena, zora što zasjenjuje prag, kao traka svjetlosti u plavičastoj magli, polagano žmirkanje dviju crvenih svjetiljki u riječnoj izmaglici, ili kao gusti dim što se vije nad grbom neke planine, a onda se taj dim uvlači u nabore tvoje odjeće, pa ti se upliće i u hod, u tvoje šake, u tvoje lice i oči. Carl Sandburg Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra! |
|  | | Esti 
 Poruka : 34348
Lokacija : U spavačici mesečine
Učlanjen : 28.10.2014
Raspoloženje : U bojama duge
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Ned 3 Jan - 18:22 | |
| JE LI TU NEČEGA BILO Bilo je nečeg dobrog, ranije, negde drugde. Šteta što je tako teško setiti se nečeg dobrog. Znati kako je stvarno bilo. Koliko je bilo stvarno. Bilo je, čini mi se, nešto sasvim obično, čudesno. Ja sam ga, čini mi se, video, ili omirisao, ili dodirnuo. Ali, da li je bilo veliko ili malo, novo ili staro, svetlo ili tamno, to više ne znam. Samo da je bilo bolje, mnogo bolje od ovoga što je sada, to još znam. Hans Magnus Enzensberger Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra! |
|  | | Esti 
 Poruka : 34348
Lokacija : U spavačici mesečine
Učlanjen : 28.10.2014
Raspoloženje : U bojama duge
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Ned 3 Jan - 18:22 | |
| Već godinu dana Kako sam ovde Moj prvi komšija Sizif svako jutro Ustaje Umiva se Brije Doručkuje Pije prvu jutarnju kafu uz cigaretu I odlazi na posao Za godinu dana Nije propustio nijedan jedini dan Rekoh mu jednom Sizife tvoj kamen Treba razbiti na komade U svaki urezati reč Jedan po jedan Nositi na brdo Sazidati kuću On se na to samo smeje Kaže A ko bi živeo u njoj "Sizif", Mladen Šljivović Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra! |
|  | | Esti 
 Poruka : 34348
Lokacija : U spavačici mesečine
Učlanjen : 28.10.2014
Raspoloženje : U bojama duge
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Ned 3 Jan - 18:22 | |
| Kažem: da! I klimam glavom. Da, kažem I klimam glavom. Odgovaram Na hiljadugodišnja pitanja Čoveku Koji sedi preko puta mene. Odakle znam ovog čoveka? "Ponavljanje scene", Radmila Lazić Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra! |
|  | | Esti 
 Poruka : 34348
Lokacija : U spavačici mesečine
Učlanjen : 28.10.2014
Raspoloženje : U bojama duge
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Ned 3 Jan - 18:23 | |
| Pomaže mi vetar, kad stojim po strani, nosi taloge zastanka, čini da se okolo trava kreće. Vetar i kiša, prave trg, naselje koje treba proći. Brodovi nestaju na horizontu, ovo je luka, žena-pristanište, patuljasto drveće šara prilaze vodi. Nedostaju životinje, fauna primorja, vučem linije, po šljunku, makija se razređuje, vidim staze. Svoje animalno lice. "Granično polje"- Dejan Ilić Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra! |
|  | | Esti 
 Poruka : 34348
Lokacija : U spavačici mesečine
Učlanjen : 28.10.2014
Raspoloženje : U bojama duge
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Ned 3 Jan - 18:23 | |
| JEDINO DODIR Razmičеm paučinu sa očiju tražеći tvoj lik u daljini od snova nе vidеh ništa osim čеžnjе. Čеkam da sе javiš osmеhom jutra kad suton mi dušu obuzmе i nе ostavi ništa osim samoćе. Pijanu maštu u bеspuća šaljеm dok rеči u grlu stojе ili ih vеtar raznеsе dolinom zanosa. I nе slutiš ništa drskošću žеnskom ili vеšto čuvaš nеmirе dok lutam tvojim poglеdom i tvojim vеnama. Ali kako prеći pragovе ponosa i tvrđavе prostih strahova a pustiti rukе da govorе u tišini. Ili ćеmo vеčno ostati čisti bеžеći od istinе jasnе da vatru ćе ugasiti jеdino dodir. Andjelko Zablaćanski Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra! |
|  | | Gost Gost

 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Sub 16 Dec - 14:23 | |
| Žao mi je vas, o vi jadne zvezde, Što tako divno i jasno sijate, Nevoljenome svetleći brodaru, Bez nagrade od boga a i ljudi, Ne znate, bedne, šta reč ljubav znači, Niti ste za njen osećaj saznale! Bez prekida vas vode večni sati Nebesima povorke vaše sjajne. O, kakve li ste prevalile pute, Dok srećan bejah u naručju drage, Ne misleći na vas ni na vedru noć!
Johan Volfgang fon Gete |
|  | | Gost Gost

 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Sub 16 Dec - 14:23 | |
| Nećemo više tako kasno Lutat u noćni sat, Premda će grud još ljubit strasno I mjesec jednak sjat,
Jer korice mač troši jak, A duša troši grudi, Predah i srcu treba čak, I ljubav odmor žudi.
Noć je za ljubav doba strasno, Al’ brzo dan stić’ zna, nećemo više tako kasno Dok blistav mjesec sja.
Džordž Gordon Bajron |
|  | | Gost Gost

 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta Sre 20 Dec - 10:24 | |
| Vidio sam te negdje po Europama a nisam ni znao da postojiš tvoj osmijeh je bio nalik onim praskozorjima koja su se spuštala niz lice tvoj dah je bio vjetar u krošnjama a nisam znao da to dišeš dok ja mjerim pogledima sve daljine u kojima su nestajali prijatelji ispijali smo čaše za tebe a nisam znao ni da postojiš moje molitve su čudno završavale početnim slovima tvog srca a nitko mi nije govorio da živiš i dišeš da hodaš drugim stranama ulica dok te nisu oblaci donijeli i spustili kraj mene da te konačno vidim.
Željko Krznarić |
|  | | Sponsored content
 | Naslov: Re: Pesma kao lična karta  | |
| |
|  | | |
Similar topics |  |
|
Strana 3 od 6 | Idi na stranu : 1, 2, 3, 4, 5, 6  |
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Dvorana slavnih |
Naj Avatar Haossa !
Erotic Man
|
Fluks  | |
Poslanici naj aktivniji nedelje | |
Omiljena košulja | Pon 23 Apr - 21:54 od Lutajuće Srce | [url=https://servimg.com/view/19814548/1193][You must be registered and logged in to see this image.]
| Komentari: 5 |
Žene i obuća | Uto 3 Maj - 16:51 od Enigma |
| Komentari: 1064 |
|