Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemTražiLatest imagesRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebook


Delite | 
 

 Tolkinove priče

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : 1, 2  Sledeći
AutorPoruka
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Čet 9 Jan - 12:43

Dž. R. R. Tolkin " Gospodar prstenova "

* * *

Ja sedim kraj vatre i mislim
na stvari što se zbiše, na cveće
livadsko i na leptire
u letima što ih nema više;

o žutom lišću i paučini;
jeseni davne ih nose,
sa jutarnjom maglom i srebrnim suncem
i vetrom svrh moje kose.

Ja sedim kraj vatre i mislim
o tome kakav će biti svet
kad dođe zima bez proleća
čiji ću ikad videti cvet.

Jer stvari kojih nisam video
toliko mnogo postoji:
svaka se šuma u svako proleće
u drugo zeleno boji.

Ja sedim kraj vatre i mislim,
davnih se ljudi mnoštvo jati,
i onih koji će videti svet
koji ja nikad neću znati.

Ali sve vreme dok sedim i mislim
na sve te davne časove,
očekujem stope što se vraćaju
i da čujem kraj vrata glasove.










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta Tolkinove priče - Page 2 2294901356
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Čet 9 Jan - 12:43

Dž. R. R. Tolkin " Gospodar prstenova "

* * *

Svet beše mlad, zelene gore,
mrlje na mesecu još behu skore,
još reč ne leže na potok i kam
kad se Durin probudi i hodaše sam.
Nenazvanom imena tvorac je bio,
vodu iz nekušanih bunara pio,
nad Jezero ogledala se naže i pogleda
u njemu krunu od zvezda ugleda,
tu kao dragulji na srebrnoj niti
nad odrazom glave behu mu sviti.

Gora visokih bi svet pun vedrine
u starim danima pre pada tmine.
U Nargotrondu moć kraljeva vlada
i u Gondolinu, što posle pada
iščezoše za zapadnim okeanima;
bi svet pun vedrine u Durinovim danima.

On bi kralj, a presto mu rezani kamen,
u stenama dvor mu mnogostubni stamen,
srebrnog poda i zlatnog krova,
na vratima stoje moćna runska slova,
svetlost sunca, meseca i zvezda,
u kristalnim svetiljkama našla je gnezda,
oblak ih ne priguši ni senka noćna
sjala su tu večno svetla i moćna.

Tu dleto cepa i čekići nakovanj biju,
tu graver traži slova što u kamenu se kriju,
tu je sečivo kovano i balčak se radio,
tu je kopač kopao a zidar gradio.
Tu metal uz biser i opal bledi
kovan je da krljušt oblikom sledi,
štit, oklop, sekira i sjajna koplja
behu tu složeni poput snoplja.

Neumoran tad beše narod Durina,
muzika se dizala ispod planina:
harfa svira, ori se pesma minstrela,
na kapijama zova trube su vrela.

Planine su stare a svet je sada siv,
plamen kovačnice više nije živ,
strune ne prebiraju, čekić ne bije,
tama se Durinovim dvorima vije.
Senka je na nadgrobnom njegovom humu
u Moriji, u Kazad-dumu.
Ali zvezde potopljene se javljaju same
u Jezeru ogledala još i sada sred tame
tu njegova kruna leži na dnu
dok se Durin ponovo ne otme snu.










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta Tolkinove priče - Page 2 2294901356
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Sre 1 Apr - 9:51

[*]Kada bismo više poštovali hranu, radost i poesmu od novca na gomili, ovo bi bio mnogo srećniji svet.
[*]Mi imamo samo jednu važnu odluku - da odlučimo šta ćemo sa vremenom koje nam je dato.
[*]Nisu svi oni koji lutaju izgubljeni.
[*]Za posao koji nikad niste počeli je potrebno najviše vremena da biste ga završili.
[*]Nikada nisam voleo Hansa Kristijana Andersena (pisca bajki, autora "Devojčice sa šibicama". Zato što je uvek uspevao da me dirne.
[*]Mnoga deca vole da izmišljaju jezike. Ja to radim otkad sam počeo da pišem.
[*]Ne želim da vam kažem: "Nemojte da plačete". Nisu sve suze loše.
[*]Jedan san vredi više nego hiljadu realnosti.

[*]Hrabrost možete pronać
[*]i na najverovatnijim mestima.
[*]Upozoravam te: ako me ugnjaviš, uzvratiću ti istom merom.
[*]Do jutra dolazite jedino kroz senke i mrak.
[*]Ja sam hobit. Po svemu, osim po visini.
[*]Led me može da naškodi dubokim korenima.
[*]Pravo obrazovanje je priča bez kraja - to je niz uvek novih početaka, stalna potraga za novim.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Sre 1 Apr - 9:55

Gospodar mašte


Britanski pisac, tvorac ‘Hobita’ i ‘Gospodara prstenova’, prema kojima su snimljeni filmovi koji su zaradili milijarde dolara, bio je profesor stare engleske književnosti na univerzitetu Oksford, ljubitelj prirode koji nikad nije vozio automobil, a ceo život je proveo sa suprugom Edit, u koju se zaljubio kad mu je bilo samo šesnaest godina
Piše: Marta Štoos  
Hobit, stvorenje u centru zbivanja filmskih serijala “Gospodar prstenova” i “Hobit”, u mašti Džona Ronalda Rejela Tolkina pojavio se dok je dvadesetih godina prošlog veka ispravljao pismene ispite svojih studenata na Oksfordu, gde je predavao stariju englesku književnost i jezik. Na jednom od dosadnijih referata misli su mu, valjda, odlutale pa je profesor, kojem su specijalnost bile srednjovekovne legende, anglosaksonska poezija i drevni germanski jezici, gotovo odsutno na papiru nažvrljao: “a u rupi u tlu živeo je hobit”. No, pitanje je bi li svet ikad saznao da su hobiti dobroćudni mali stvorovi dlakavih tabana koji vole da uživaju u komotnom životu s barem šest obroka na dan u svom Širu, idiličnom delu Međuzemlja, ali i sposobni za velike podvige kad treba odbraniti dom, da se Tolkin nije povredio - igrajući tenis.
Sportom je Tolkin počeo da se bavi još kao student na Oksfordu, gde je veslao, išao u duge šetnje u prirodu, uz tenis energično igrao ragbi i ostale popularne igre, ali i pio pivo, pušio lulu i žustro debatovao s prijateljima u brojnim klubovima kojima je pripadao. Od tih aktivnosti nije odustao ni u srednjim godinama, ali čini se da je profesor malko precenio svoje snage pa je u teniskom meču s 22 godine mlađim kolegom Angusom Makintošem doživeo težak poraz, a pritom i povredio gležanj. Prisiljen na mirovanje i besposlicu, Tolkin je pustio mašti na volju i započeo rad na knjigama koje će mu doneti svetsku slavu.
Nekoliko godina kasnije, 1937, objavljen je “Hobit” koji je do danas prodat u više od sto miliona primeraka. Uprkos povredi, Makintoš i Tolkin ostali su dobri prijatelji do kraja Tolkinovog života, premda se ne zna jesu li nastavili da igraju tenis zajedno. Ali pisanje se i te kako nastavilo: kad je jednom počeo da stvara svoj izmišljeni svet, Tolkin više nije stao. Na 1.500 stranica trilogije “Gospodar prstenova”, koju je pisao više od deset godina, razradio je Međuzemlje do najsitnijih pojedinosti a njegove bukolike, zelene predele naselio hobitima, vilenjacima i čarobnjacima. Ovim bićima stvorio je i neprijatelje, moćne sile tame iz mračnog Mordora s kojima se Frodo Bagins bori za prsten u konačnom obračunu između dobra i zla.
Premda su je neki kritičari pomalo podrugljivo opisivali kao “knjigu za decu koja je nekako izmakla kontroli”, a odbor za dodelu Nobelove nagrade je odbacio zbog “proze koja se nikako ne može meriti s pripovedačkom veštinom vrhunskog kvaliteta” (i nagradu 1961. dodelio našem piscu Ivi Andriću), Tolkinov britanski izdavač Stenli Anvin vizionarski je izjavio da će knjiga nadživeti i Tolkina i njegove sinove. I imao je pravo: do danas je prodato više od sto pedeset miliona primeraka “Gospodara prstenova” koji čvrsto drži drugo mesto na top-listi najprodavanijih romana svih vremena (prvi je, čini se, i dalje Čarls Dikens i njegova “Priča o dva grada”), a Tolkina su kupci knjiga na Amazonu proglasili autorom milenijuma.
I “Hobit” i “Gospodar prstenova”, kao i posmrtno objavljeni “Silmarilion”, u velikoj meri odražavaju Tolkinova interesovanja i životne stavove, premda je autor uvek s gnušanjem odbacivao tvrdnje da su posredi alegorije.

- Ne volim alegoriju - objašnjavao je, tvrdeći da mu zato nisu drage ni bajke Hansa Kristijana Andersena jer neprestano ima osećaj kako pisac želi da mu “pošalje poruku”.
Svoje delo je doživljavao kao svojevrsnu mitologiju, donekle oslonjenu na drevne priče i legende kao i na rimokatoličku veru, koju je vatreno ispovedao, mitski poredak čiji likovi i događaji upućuju na temeljni sistem stvari i dubinski smisao sveta. Ali sebe nije smatrao tvorcem, nego samo osobom koja je tu mitologiju otkrila i dala na uvid ostalima.
- Dok sam pisao, uvek sam imao osećaj da samo beležim ono što već postoji - rekao je Tolkin, duboko uveren da je pravi autor njegove sage sam Bog. Kad su ga jednom pitali šta znači neki odlomak u njegovoj knjizi, pisac je skromno odgovorio:
- Ne znam, ali pokušaću da doznam.
Istinska vera bila je od najveće važnosti Tolkinu, koji je na jutarnju misu išao gotovo svaki dan, a na ispovest nekoliko puta nedeljno, pa stoga i prožima njegove knjige za koje je i sam rekao da su duboko katoličke. Jednako važna komponenta je i njegovo poznavanje drevnih legendi i narečja, kao i izuzetan dar za izmišljanje novih jezika. Njega je imao još od detinjstva kad je s malim rođakama u igri smislio jezik “animalic”, a posle i “naffarin”, koji je poslužio kao temelj za vilenjački jezik u “Gospodaru prstenova”.
Ali ono što se možda najsnažnije oseća u oblikovanju tog složenog sveta jeste Tolkinova silna ljubav za prirodu s kojom hobiti i ostali stanovnici Međuzemlja žive u miru i skladu kakvi su u modernom svetu nepoznati. Sam Tolkin je duboko žalio za nedirnutom prirodom prošlih, bezazlenijih vremena i opirao se sumanutoj izgradnji novih naselja i auto-puteva i ubrzanju života. Zbog toga nije posedovao auto, nego se vozio biciklom, a na jednoj godišnjoj prijavi poreza rukom je napisao:
- Ne dam ni peni za avione “Concord”!

Ljubav prema prirodi kod Tolkina je bila povezana s uspomenom na idilično detinjstva u seocetu Sarehol Majl pokraj Birmingama, gde se doselio kao četvorogodišnji dečak. Džon Ronald Rejel Tolkin rođen je 3. januara 1892. u Južnoj Africi gde je njegov otac Artur mislio da se obogati. Tolkinova majka Mejbel došla je s dečakom u rodni Birmingam da tamo rodi drugog sina, Hilarija, ali pre nego što što je stigla da se vrati u Afriku, Artur je umro od žute groznice. Tako je Mejbel ostala u Engleskoj i s mukom podizala svoja dva sina, bez pomoći porodice koja je se odrekla zato što je prešla na katoličku veru - skandalozan čin za tadašnje doba u anglikanskoj zemlji. No, dečaci su uživali u čarobnom seoskom predelu, koji je Tolkinu posle sparušene Afrike izgledao kao “božićna jelka”, i u slobodnoj igri na otvorenom.Idili je naglo došao kraj kad se Mejbel preselila u predgrađe Birmingama kako bi sinovi mogli da se školuju u tamošnjem Oratorijumu Svetog Filipa Nerija. Sama ih je podučavala latinskom, grčkom i francuskom, ali je htela da dobiju katoličko obrazovanje. Kontrast između prljavog, sivog, industrijalizovanog grada, nalik Mordoru, i zelene, bujne prirode poprimio je još dublje značenje kad je Mejbel 1904. umrla od dijabetesa, “kao mučenica”, kako je kasnije rekao Tolkin.
Staratelj braće Tolkin postao je sveštenik, otac Frensis, koji se dobro brinuo o dečacma, školovao ih i vodio na letovanje na more, ali je ipak seosko okruženje u Tolkinovom sećanju ostalo zauvek povezano s bezbrižnim danima pre gubitka majke, pa ga je u “Gospodaru prstena” obnovio kao ljupki hobitski Šir.
Dar za jezike koji je nasledio od majke Tolkin je razvio kao student na Oksfordu, gde je s klasičnih jezika i francuskog, koji je prezirao zbog “nazalnog prenavljanja” (mrzeo je i francusku kuhinju), prešao na gotski, keltski i anglosaksonski, te se posvetio ranoj poeziji, kao što je spev “Beowulf”; moderni poetski eksperimenti, čak ni oni katolika T. S. Eliota, nisu mu ništa značili.
Uz snagu reči u kojima je nalazio istinsku čaroliju, Tolkin je u Oksfordu našao i prave prijatelje, trojicu s kojima se svaki dan sastajao na čaju i razgovoru. Strahovito ga je pogodilo kad su dvojica od njih poginula u “životinjskom užasu” Prvog svetskog rata koji je Tolkin preživeo samo zahvaljujući tome što je oboleo od rovovske groznice pa su ga poslali kući. Ali strahote kojih se nagledao u bici na Somi ostavile su dubok trag u budućem piscu koji je to iskustvo kasnije pretočio u krvavi sukob na vrhuncu radnje u “Gospodaru prstenova”.
U rovove rata Tolkin je otišao kao oženjen čovek. U proleće 1916. venčao se s Edit Brat, u koju se zaljubio kad mu je bilo 16, a njoj 19 godina. Bili su prestali da se viđaju na nagovor oca Frensisa, koji je hteo da se Tolkin posveti školovanju, ali uprkos dugoj razdvojenosti, ljubav je izdržala, a brak Tolkinovih, u kojem su rođena tri sina i jedna kćerka, potrajao je sve do Editine smrti 1971. Je li brak bio srećan, teško je reći. Darovita pijanistkinja, koja je lepo pevala i plesala, Edit je žrtvovala snove o vlastitoj karijeri još pre udaje: bila je siroče i morala je da se izdržava radeći kao sekretarica, a kad se udala, kao da je sasvim pala u senku muža. Zbog njega je i prešla na katoličku veru, što joj je, čini se, s vremenom sve više smetalo, a najteže su joj padale česte ispovesti.
Kad je Tolkin postao profesor na Oksfordu, osećala se nedoraslom ostalim profesorskim suprugama, pa se postepeno društveno izolovala. Tako se sasvim posvetila deci, koja su, po rečima Tolkinovog biografa Hemfrija Karpentera, “bila najsnažnija spojnica njihovog braka”. A najviše joj je smetalo što Tolkin traži intelektualni podsticaj u društvu prijatelja iz kluba “Inkling”, među kojima su bili pisci K. S. Luis, Hjugo Dajson i Čarls Vilijams, s kojima se redovno nalazio da bi pili pivo, raspravljali i čitali jedni drugima rukopise.
Prijatelji su snažno uticali jedni na druge: Luis je pod Tolkinovim uticajem ponovo našao veru, dok Tolkin možda nikad ne bi dovršio “Gospodara prstenova” da ga Luis nije neprestano bodrio. Nisu se, naravno, u svemu slagali pa tako Tolkin nije imao baš visoko mišljenje o Luisovoj prozi, a još manje o njegovoj ženi Džoj, dok je Dajson jednom, kad im je Tolkin čitao novo poglavlje, uzdahnuo: “O, ne opet ti vilenjaci!” Ali sastajali su se neizostavno jednom ili dva puta nedeljno.
Edit nikad nije učestvovala u tim druženjima, a Tolkin se katkad prema njoj odnosio kao prema detetu i sve više živeo zasebnim životom. Muž i žena imali su odvojene spavaće sobe, Tolkin je često radio dokasno, dok je Edit rano odlazila na počinak. Ali kako je imao osećaj da je ona tako mnogo žrtvovala zbog njega, čim je otišao u penziju, Tolkin se s porodicom preselio u blizinu Bornmauta samo zato da bi Edit tamo došla na svoje, bez njegovih učenih prijatelja i superiornih profesorskih supruga.
I uvek ju je pamtio iz ranih, najsrećnijih dana braka, kad mu je pevala i plesala. Kad je 1971. umrla, Tolkin joj je na grobu uklesao ime “Lutijena”, jer je mlada Edit bila nadahnuće za vilenjačku princezu koja je odbacila besmrtnost da bi se udala za smrtnika Berena - a upravo je to ime Tolkin dao da se upiše na njegov nadgrobni spomenik.
Nakon što je neko vreme predavao na univerzitetu u Lidsu i sarađivao na Oksfordskom rečniku engleskog, i to na slovu W (navodno mu je najviše muke zadala riječ walrus, zool. “morž”), Tolkin je sa 32 godine postao profesor na “Merton Collegeu” u Oksfordu i tamo ostao 35 godina. Imao je specifičan “stil” predavanja: studenti ga nisu uvek najbolje razumeli jer je mrmljao i često nije uspevao da jasno artikuliše ono što želi da kaže.
Osim toga, opirao se svakoj teoriji književnosti, smatrajući da su književna dela događaji koje treba doživeti tako da se čitaju naglas, i to je radio s takvom strašću da se studentima činilo kao da su na nekom srednjovekovnom slavlju, dok je pesnik V. H. Oden rekao da je Tolkin zvučao kao Gandalf lično.
Uprkosč ogromnom znanju, Tolkin nije samog sebe preozbiljno shvatao. Naprotiv, smatrao se običnim, slabim čovekom, ni po čemu različitim od ostalih, a često je iskazivao poseban smisao za humor. Znao je da plaši prodavce tako što bi im zazveckao šakom sitniša u koje bi stavio svoju protezu, a na sastancima inklingsa vodio je takmičenje u tome ko će duže naglas čitati jezivo lošu prozu i poeziju spisateljice Amande Makitrik Ros, a da ne prasne u smeh.
Posebno je voleo maskenbale pa se jednom kostimirao u polarnog medveda, a drugom prilikom je odeven kao anglosaksonski ratnik, vitlajući sekirom, jurio komšiju po ulici. Deci je pisao i ilustrovao smešna pisma s vestima sa Severnog pola, koja im je skrivao u dimnjak ili ih slao poštom, a pisao im je i priče. “Hobit” s Bilbom Baginsom jedna je od tih priča koju je razradio dok je ležao s uganutim gležnjem nakon nesrećne partije tenisa.
Kad je “Hobit” neočekivano postao pravi bestseler, izdavači su tražili još, i Tolkin je došao na ideju da u centar priče stavi prsten koji je Bilbo našao i uvede još jednog hobita, Bilbovog sina. Od ideje do realizacije proteklo je ravno 16 godina. Mnogo toga se umešalo: izbio je Drugi svetski rat i, kako je rekao Luis, “stvarni događaji počeli su zastrašujuće da se poklapaju s onim što je Tolkin izmišljao”. Ali problem je bio i Tolkinov perfekcionizam zbog kojeg je katkad i previše vremena posvećivao pojedinim lingvističkim problemima, a treba uzeti u obzir i da je kao aktivni profesor morao da odrađuje i uobičajene obaveze sa studentima.
U jednom trenutku, negde pred kraj treće knjige, upao je u tešku spisateljsku krizu i šest meseci nije napisao ni slova. Nastavio je da piše 1944, na Luisov nagovor, ali onda je ponovo zapeo. Obrise priče završio je tek 1947, a konačnu verziju dve godine kasnije, pišući s dva prsta na mašini smeštenoj na krevet na tavanu, jer na pisaćem stolu više nije bilo mesta. Sledilo je natezanje oko štampanja koje je bilo problematično zbog nestašice papira u to posleratno doba i “Gospodar prstenova” je najzad objavljen u tri knjige tokom jedne godine, od leta 1954. do jeseni 1955.
Kritike nisu bile jedinstvene, od oduševljenih pohvala, do negativnih napisa, poput onog u londonskom “Observeru” gde su roman otpisali kao “puki eskapizam” i poželeli mu da što pre padne u blaženi zaborav.
Ali dogodilo se nešto sasvim drugo. Čitaoci nisu mogli da se nasite doživljaja Froda Baginsa i Prstenove družine, te su razgrabili na stotine hiljada primeraka, a pravo ludilo je počelo kad je knjiga objavljena u Sjedinjenim Državama.
Širom Amerike obožavaoci su počeli da osnivaju klubove, šalju pisma i darove Tolkinu u Englesku, razdragani štivom telefonirali su mu usred noći, nesvesni vremenske razlike, pa mu čak i dolazili pred kuću i fotografisali ga kroz prozore. Pravi kult Tolkina razvio se krajem šezdesetih, kad se među kalifornijskim hipijima pronela priča da je Tolkin napisao “Gospodara prstenova” pod delovanjem marihuane, pa i jačih droga, a američka studentarija ukrašavala je zidove svojih soba mapama Međuzemlja i pisala grafite kao što je “Frodo živi”. Odasvud su ga saletali strani izdavači tražeći prava na prevod, pa je knjiga prevedena na 38 jezika, a Tolkin je 1968. prodao i prava na filmsku verziju za sumu koja mu se tad činila povelikom - deset hiljada funti.
I postariji, anonimni univerzitetski profesor skromnih primanja odjednom je postao svetska zvezda i vrlo imućan čovek.
I dok je i dalje brižno beležio svoje izdatke, kao što su poštanske marke i žileti, te gunđao zbog poreza koji mu je odneo velik deo zarade, Tolkin je novostečenu imovinu nesebično delio: dobar deo poklonio je svojoj crkvi, a pobrinuo se i da deca dobiju više nego dovoljno za udoban život. Ali nasledstvo koje im je ostavio njegovim potomcima nije nužno donelo sreću.
Tolkin je umro 1973. u 81. godini, ne završivši rad na rukopisu “Silmariliona”.
Posao je tako zapao Tolkinovom sinu Kristoferu, koji je sledećih 25 godina proveo u osami, daleko od javnosti, potpuno posvećen redigovanju i objavljivanju očevih preostalih dela u devet debelih svezaka, sve dok i sam nije umro krajem devedesetih. Fenomenalan uspeh filmske trilogije snimljene prema “Gospodaru prstenova”, u režiji Pitera Džeksona, zapravo je uneo razdor u porodicu jer dok su se neki grizli što ne mogu da utiču na scenario i režiju, a još više što neće imati nikakve finansijske koristi od filma koji je zaradio gotovo tri milijarde dolara, drugi su bili voljni da sarađuju s producentima, tvrdeći da ih novac uopšte ne zanima.
Najgora svađa izbila je između Kristofera i njegovog sina Sajmona, advokata s književnim ambicijama, kojeg je pak potreslo što ga otac nije uključio u upravni odbor firme “Tolkien”, koja vodi porodične poslove oko autorskih prava. Sajmon se posle pomirio s ocem, ali prema njegovom mišljenju, najgore je bilo što je slava filmske trilogije sasvim zasenila individualne uspehe svakog člana. Kako je gorko rekao:
- Odjednom više nisam bio advokat Sajmon Tolkin, nego unuk Dž. R. R. Tolkina.
Uprkos svemu, Sajmon je odlučio da se oproba kao pisac te je objavio četiri romana i novi film “Hobit” dočekao spokojnije, možda prihvativši prioritete prema kojima je živeo njegov deda. Tolkin je slavu primao s dozom samoironije, priznajući kako “biti kultna figura tokom vlastitog života uopšte nije neugodno”, ali da je to ipak sasvim nevažno jer je jedino merilo uspeha i jedini pravi kritičar - Isus Hristos “koji se više nego bilo koji čovek divi darovima što nam ih je On sam dao”.
Tolkinove priče - Page 2 Gl-feljton-506
Foto Guliver
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Uto 30 Jun - 13:25

Evo zašto nas je voleo tvorac Gospodara prstenova!

Na listi srbofila pored čuvenog engleskog književnika, našli su se i književnici Johan Volfgang Gete i Jakob Grim, publicista i hemičar Arčibald Rajs, irska bolničarka Flora Sands, glumci Robert de Niro, Džoni Dep i kralj horora Vinsent Prajs

Tolkinove priče - Page 2 Tri-prsta-gospodari-prstenova-620x350
Što se Džona Ronalda Ruela Tolkina tiče, ne samo da je znao srpski jezik, već je bio fasciniran i srpskom tradicijom pre svega kao neizostavnim delom slovenske mitologije.

Poznato je da je Tolkin učestvovao u Prvom svetskom ratu, međutim nedavno se pojavila prilično zanimljiva paralela prema kojoj je njegovo najpoznatije delo, epska fantastika “Gospodar prstenova” ništa drugo do transformacija burnih istorijskih dešavanja koja su zadesila Srbiju u svet legende.
Otud nije zgoreg napomenuto da postoji samo jedna zemlja iz perioda Velikog rata koja po svom neobičnom geografskom položaju i specifičnoj istoriji, krajnje bajkovito odgovara Okrugu. Za žitelje Evrope u tom periodu, ta zemlja je isto tako mala i nepoznata, a njeni žitelji takođe obrađuju zemlju i žive u selima kao i hobiti. Ta zemlja je Srbija!
Tolkinove priče - Page 2 Gospodari-Prstenova-Djavolja-Varos-670x446
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Čet 14 Dec - 17:26

Džon Ronald Ruel Tolkin (3. januar 1892 – 2. septembar 1973) je britanski pisac, pesnik, filolog, književnik i univerzitetski profesor. Poznat je po svojim epsko - fantastičnim delima - "Gospodaru prstenova", "Hobitu" i "Silmarilionu"



Rođen je u Južnoj Africi, s obzirom da je njegov otac radio kao upravnik banke. Jedan događaj iz detinjstva je specifičan za Tolkina - kao malog ga je ujeo opasni, otrovni pauk, što mnogi znalci tvrde da se ogleda u njegovim pričama. Nije ni čudno, s toga, što se ogromni, ljudožderski paukov često pojavljuju kao motiv njegovih priča,m a najpoznatiji je pauk Šeloba, čuvar ulaza u Mordor.



Tečno je pisao i čitao još sa četiri godine, mada mu se "Ostrvo sa blagom" nije svidelo, za "Alisu u zemlji čuda" je tvrdio da je zabavna, ali da ga blago uznemirava to prozno delo. Oca je izgubio u ranoj mladosti, a s obzirom da nisu više imali prihoda, majka ga je podučavala i vaspitravala. Bio je dobar đak i u njemu je majčino učenje probudilo veliku ljubav prema biljkama, ali i jezicima. Brzo je naučio osnove latinskog jezika, što se možda ogleda u činjenici da je za potrebe svoje knjige izmislio čitav vilenjački jezik, za koji danas postoji i gramatika i abeceda.



Učestvovao je u Prvom svetsko mratu kao dobrovoljac. Preveo je srednjevekovnu peomu Beowulf.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Čet 14 Dec - 17:28

Nezavršene priče (pun naslov: Nezavršene priče o Numenoru i Srednjoj zemlji) je zbirka eseja o Srednjoj zemlji koje je napisao Dž. R. R. Tolkin. Knjiga je objavljena 1980. godine, sedam godina posle Tolkinove smrti. Urednik i priređivač bio je njegov sin Kristofer. Kako joj ime kaže, knjiga sadrži eseje koji nikada nisu u potpunosti dovršeni, ali su bitni za razumevanje složene istorije Srednje zemlje i nekih događaja opisanih u „Silmarilionu“, „Hobitu“ i „Gospodaru prstenova“.
U predgovoru Kristofer Tolkin objašnjava kada su nastali pojedini eseji. Takođe, stavlja do znanja čitaocu da je ovo knjiga za one koji žele da saznaju detalje priča koje su već pomenute u ranijim Tolkinovim delima.

Knjiga je podeljena u četiri dela, po razdobljima Tolkinovog sveta:

Prvo razdoblje sadrži dve priče: „O Tuoru i njegovom dolasku u Gondolin“ i „Narn i Hin Hurin (Pripovedanje o deci Hurinovoj)“
Drugo razdoblje sadrži četiri priče: „Opis ostrva Numenor“, „Aldarion i Erendisa“, „Loza Elrosova: Kraljevi Numenora“ i „Istorija Galadrijele i Keleborna“
Treće razdoblje sadrži pet priča: „Poraz na Poljima perunike“, „Kirjon i Eorl i prijateljstvo Gondora i Rohana“, „Potraga za Ereborom“, „Potara za Prstenom“ i „Bitke na gazovima Izena“
Četvrto razdoblje sadrži tri priče: „Druedaini“, „Istari“ i „Palantiri“
Nakon svake priče postoje napomene radi njihovog boljeg razumevanja.

Uz knjigu je priložena i mapa ostrva Numenor koju je nacrtao Dž. R. R. Tolkin.

Na kraju knjige priložen je indeks sa imenima koja se u njoj javljaju. Mnogi likovi iz ranijih Tolkinovih dela pominju se i u ovim esejima: Gandalf, Saruman, Galadrijela, Izildur, Sauron i drugi.
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Uto 27 Mar - 21:21

Pesma Rastanka u pohvalu Lutijeni i svetlosti nebesa  Beren

Nebo na severu zbogom, zbogom zemljo mila,
blaženi ste navek, jer je ovde spila
i korakom gipkim svoga vita tela
trčala je ispod Sunca i Meseca
Lutijena Tinuvijela,
lepša no što mogu reći smrtna deca.
I kad celi svet u propast bude bačen,
rastočen, razvrgnut i unatrag vraćen,
poništen, gurnut u ambis stari
zalud neće biti, i ništa ne mari
što nestaće suton, zora, voda, stena
jer jednom na svetu življaše Lutijena.


Tolkinove priče - Page 2 EVXVDfu

Luthien Tinuviel



Balada o Leitianu

On zapeva pesmu magicnu,
Da otkrije, ogoli, probije vicnu,
Pesmu verolomstva, odavanja;
Tad Felagund, poljuljan, ipak zapoja
U odgovor pesmu nepredavanja,
Opiranja moci, brane, boja,
Skrivanja tajni; ko kula jakih
Vera neizneverenih, slobode, spasenja,
Promene i preobrazenja,
Izbegnutih klopki i zamki,
Zbacenih okova, rastamnicenja.

Tamo i amo pesme su strujale,
Kolebale se, tonule, pa opet bujale
Rvuci se; Felagund se borio
I svu magiju i moc Vilin-roda
On je u svoju pesmu pretvorio.
Tiho, iz daljine, iz Nargotronda,
Zacuse tad poj ptica u tami,
Iza Zapada, na peshchanom zalu,
Gde biser prekriva Vilin-obalu.

Tad se mrak zgusnu u tmasto vece;
U Valinoru crvena krv potece
Karj Mora, gde Noldori pobise Jahace Pene
I bele labude ladje otese
Iz luke lampama osvetljene.
Vetar urliche. Vuci zavijaju. Gavrani beze.
Led krklja u ushcu mora. Tuzni
U Angbandu kukaju suznji,
Plameni sucu. Zatutnja grom -
- i Finrod pade pred crni tron.










Tolkinove priče - Page 2 IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Uto 27 Mar - 21:24

iz Hobita:

Tolkinove priče - Page 2 ZNgfgFy


Pesma Patuljaka

Okrnji casu i tanjir brzo!
Istupi noz, viljusku savi'!
Jer to Bilbo Bagins mrzi -
Skrsi flasu, cep zaglavi!

Seci stolnjak, u mast zgazi!
U spajzu mleko na pod proli'!
Na tepihu u sobi ostavi kosti!
Svaka vrata vinom poli!

U golem kazan zgrni sudje;
Istuckaj sve dobro tucem;
A kad zavrsis, ostane li ista,
Otkotrljaj ih do dvorista!

Zbog tog se Bilbo gnevi jako!
Molim vas, molim, tanjire polako!



Chip the glasses and crack the plates!
Blunt the knives and bend the forks!
That`s what Bilbo Baggins hates
Smash the bottles and burn the corks!

Cut the cloth and tread on the fat!
Pour the milk on the pantry floor!
Leave the bones on the bedroom mat!
Splash the wine on every door!

Dump the crocks in a boiling bowl;
Pound them up with a thumping pole;
And when you`ve finished, if any are whole,
Send them down the hall to roll!

That˙s what Bilbo Baggins hates!
So, carefully! Carefully with the plates!




Daleko preko maglenih gora hladnih
Do tamnica dubokih i spilja starih
Moramo na put u svitanje zato
Da trazimo svetlo zacarano zlato.

Patuljci drevni mocne bacise cini,
Dok odzvanjahu cekici ko zvona u visini
U dubinama, tamne gde stvari spiju,
U supljinama dvornica pod pustolijom.

Tu starom kralju i gpspodar-vilovnjaku
Mnogu blistavu zlata saku
Oni izradise i iskovase, i svetlosti oni zarobise
Da sakriju je u dragulje na balcaku.

Na srebrnu kolajnu nadenuse
Cvatuce zvezde, krune navesise
Zmaj-vatrom, u zici svitoj
Meseca i sunca sjaj su sliti.

Daleko preko maglenih gora hladnih
Do tamnica dubokih i spilja starih
Moramo na put u svitanje zato
Da istemo nase izgubljeno zlato.

Pehare tamo rezbarise za se
I harfe od zlata; gde covek ziv ne sme.
Tu oni vekovahi , bezbrojne prevahu pesme
Sto ne cu ih ni vilovnjak ni covek.

Borovi urlikahu u visini,
Vetrovi su jecali u tmini,
Zarila se vatra, zurila plamenjem svojim;
Drvece poput baklji sjajnih buknuloje.

Zvona su zvonila u dolu
I ljudi, bledi, pogledali gore;
Dah zmajev, od same vatre ljuci
Sravni im kule i krhke kuce.

Dimila se planina na mesecini;
A patuljci, cuvsi korake sudbine,
Jurnuse smrtno iz svog dvora da padnu
Pod noge mu i pod mesecinu hladnu.

Daleko preko maglenih gora hladnih
Do tamnica dubokih i spilja starih
Moramo na put u svitanje zato
Da otmemo mu nase harfe i zlato!










Tolkinove priče - Page 2 IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Uto 27 Mar - 21:27

Ainulindale



Ainulindale predstavlja prvi deo knjige "Silmarilion" autora Dzona Ronalda Reja Tolkina i govori o Stvaranju, o nastanku Sveta, Ee.
Eru, Jedini, Ilu'vatar, stvori Ainure, Svete, koji su bili izdanak njegovih misli i koji su zajedno sa njim stvarali, uoblicavali i pevali muzicku temu, Muziku koju je u svojim mislim Ilu'vatar napravio tako da Ainuri u harmoniji predstavljaju jedinstvo. Kada dostigose to, Eru im obznani novu muzicku temu, ali u ovoj su oni bili pozvani da je sami svojim mislima ukrase i dodaju deo svoje harmonije. Tada, usled te teme, Melkor dodje na ideju da uplete svoje misli van Ilu'vatarovog sklada, jer Melkoru behu dana najveca znanja i moci od strane Erua. Neke misli je upleo u temu i odmah stvorio nesklad u Muzici. Dugo se mislima prepirao sa Ilu'vatarom, i isprva se Ilu'vatar smesio i tema je bila ista a opet razlicita. Kada Melkor zadobi prevlast u mislima za Muziku, Ilu'vatar postade ozbiljan i uzdignu novu muzicku temu, iznad svih koja se preplitala sa onom drugom temom, koju nije mogao da ugusi. Tada, Ilu'vatar prestade biti ozbiljan i postade strasan. Muzika prestade i Ilu'vatar ustade i rece im: "Mocni su Ainuri, a najmocniji medju njima je Melkor, ali da bi on znao, i svi Ainuri, da sam ja Ilu'vatar, pokazacu vam ono o cemu ste pevali, da mozete da vidite sta ste ucinili. A ti Melkore, videces da nijedan tema ne moze da bude odsvirana a da nema svoj konacan izvor u meni, niti iko moze promeniti muziku protiv moje volje. Jer za onog koji to pokusa, pokazace se da je to samo moj instrument u smisljanju neces jos divnijeg, sto on sam ne bese zamislio."
Ilu'vatar ih odvede do Praznine, i pokaza im njihovu Muziku, koja je ustvari predstvaljala viziju Sveta koji ce oni, Ainuri, oblikovati. Videse predele, oblike, videli su istoriju Sveta. I tada, zacudjeni, videse nesto sto im Ilu'vatar nije prikazao u Muzici. Videse dolazak Dece Ilu'vatara i prebivalista koja za njih behu spremljena. Deca ilu'vatar behu Vilenjaci i Ljudi, Prvorodjeni i Sledbenici. Melkor skrivase svoju zlobu i zavist od ostalih, zeleci da Decu potcini sebi da bi imao sluge i robove, da bi njega neko zvao Gospodarem i vladarem. I u momentu kada nemir obuze Ainure, Ilu'vatar stovri Eu, Svet koji Jeste i neki od Ainura se spustise ispod granica Sveta a neki ostadose uz Ilu'vatara. Oni koji su otisli u Svet, dobili su uslov da ne mogu da se vrate, sve dok Svet ne postane savrsen, i zbog toga oni se sada nazivaju Valari, Sile Sveta.
Kad sidjose dole u Svet, bili su u nedoumici, jer ono sto videse u viziji, nisu zatekli i tako zapocese njihovi veliki napori da se Svet izgradi pre nego sto dodju Deca Iluvatarova. Ali Melkor je zudeo za Svetom, i cinio sve da ga dobije, sve dok konacno nije bio proteran u druge krajeve, ali nikad nje izbacio zudnju za Kraljevstvom.
Valari uzese oblik i boju po uzoru na ono sto su videli viziji, da bi bili sto slicniji Deci Ilu'vatarovoj kada dodju na Svet, iako njima oblik ne treba jer gubitkom oblika ne gube svoje bice. Kako je vreme prolazilo, tako se Svet uoblicavao i postajao sve lepsi, a Melkoru je zavist izjedala srce i desi da je nenadano sisao na Ardu (Svet), sa velikom snagom jer je i dalje bio najveci od svih Valara. Tako ej otpocela duga bitka Valara protiv Melkora, jer sve sto bi Valari pocinjali da rade Melkor je unistavao i unakazivao. Ali iapk, Zemlja bese utvrdjena i uoblicena, jer i pored sveg truda Melkorovog, zajedno su bili jaci.

slika Prvog Razdoblja Srednje Zemlje:











Tolkinove priče - Page 2 IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Uto 27 Mar - 21:28

Valakventa

Valakventa predstavlja kazivanje o Valarima, Svetima i o Majarima, duhovima koji uzese isto oblicje kao Valari, samo su Majari nizeg ranga, i pomocnici su Valarima.
Broj Valara koji su sisli u Svet je 14, 7 Gospodara Valara, a takodje je i Valiera, Gospodarica Valara 7.
Imena Gospodara po primernom redosledu su:
Manve
Ulmo
Aule
Orome
Mandos
Lorijen
Tulkas
a imena Gospodarica su:
Varda
Javana
Niena
Este
Vaire
Vana
Nesa
Melkor se ne ubraja vise medju Valare i njegovo se ime ne izgovara u Srednjem Svetu.

Gospodari Valara



Manve Sulimo

Manve je bio brat sa Melkorom u misli Ilu'vatarovoj i bio je najdrazi Ilu'vataru i on je najbolje i najjasnije razumevao njegove namere. On je odredjen da bude Vladar, gospodar carstva Arde kad za to dodje vreme. U Ardi, Manveova je vlast i radost nad vetrovima i vazduhom, nad oblacima (Sulimo znaci Gospodar Daha Arde). Sve ptice, narocito orlove, voli i postuje. On ima munje u ocima i vidi ceo svet. Njegova zena je Varda, i sa njom zivi na Tanikventilu, najvisoj planini Arde.


Ulmo

Ulmo je Gospodar Voda i Morski Kralj. Nigde ne obitava dugo, vec se krece u svim tokovima vode, kako zeli, i dolazi na savetovanja Valara samo ako je nesto krupno u pitanju. Po moci koju poseduje nalazi se iza Manvea, koji je bio njegov najblizi prijatelj. Retko se moze videti na kopnu, jer on ne uzima sebi oblicje, jer je suvise strasno. Plase ga se Vilovnjaci i Patuljci. Ima dva velika roga, Ulumiri se zovu, i oni do kojih dopre taj zvuk, zauvek ceznu za morem i uvek ce cuti tu melodiju koja ih zove moru. Ulmo je sam i nema zenu.


Aule

Aule ima gospodarstvo nad svim materijama od kojih je Arda nacinjana. U pocetku stvaranja i oblikovanja Arde, radio je u zajednistvu sa Manveom i Ulmoom a oblikovanje je bio njegov posao. On je kovac i majstor svih zanata, i Noldorima (jedni od Prvorodjenih Vilenjaka) je preneo najvise znanja. Aule je Otac Patuljaka, onaj koji ih je izmislio, van Ilu'vatarove Muzike. Nacini ih takvima kakvi sada jesu. Nacinio je prvo Sedam Otca Patuljaka u tajnosti od drugih Valara, plaseci se da ga ne okrive. Medjutim, on nije imao misao kao Melkor, da stvori narod koji vi mu sluzio. Aule je zeleo da ih voli i poducava i da ima kome da prenese svoje znanje. Ilu'vatar se smilovao na njega i njegov naum, ali nije prosao nekaznjeno. Ilu'vatar mu nalozi da ce Oci spavati u mraku pod kamenom, sve dok Prvorodjeni ne dodju. Supruga Auleva je Javana.


Namo (Mandos)

Namo (Mandos) je Gospodar Duhova (Feantur), isto kao i njegov brat, Irmo (Lorien). Mandos je ustvari ime prebivalsita ali je usko prihvaceno za Namoa i sad ga zovu Mandos. Mandos je Cuvar Kuce mrtvih i prizivac duhova ubijenih. Citac je sudbine Valara i zna sve sto ce se dogoditi i najsvesniji je volje Ilu'vatarove. Njega sazaljenje ne pokolebljuje niti ga moze ganuti. U pripovedanjiam Vilenjaka duhove ubijenih Vilenjaka priziva Mandos u svoje dvore u mesto koje se zove "Dvorane Cekanja". Vaire Tkalja je njegova zena.


Irmo (Lorien)

Irmo (Lorien), brat Mandosov, je Gospodar snova i vizija. U Lorijenu su najlepsi vrtovi i sam za sam Lorijen kazu da je najlepse mesto na Svetu ikad napravljeno i sami Valari tamo odlaze da se odmore od okova Arde. Njegova zena je Esta Nezna.


Tulkas (Astaldo, Smeli)

Tulkas je najveci po snazi i junackim delima. Poslednji je dosao u Ardu da pomogne u borbama protiv Melkora. Za njega kazu da u boj ne nosi nikakvoga oruzja, da su mu dovoljne samo njegove ruek i veliko srce da bi uplasio i nadvladao neprijatelje. Ne jase konja, jer je brzi od bilo kojeg i neumoran je. Nije od koristi kao savetnik ali je veoma odan prijatelj. Njegova zena je Nesa, sestra Oromeova.


Orome

Orome je ukrotitelj zveri i Lovac, onaj koji je Vilenjake poveo na put od Kuivinena. Mozda niej snazan kao Tulkas ali je uzasniji kad je ljut, jer se on Orome uvek smeje, cak i Melkoru i lice kad su ratovali. Voli drvece, zbog cega ga zovu Aldaron a Sindari (vrsta Vilenjaka) Tauron, Gospodar Suma. Ima konja od kojeg se ne odvaja, Nahar se zove i na suncevoj svetlosti je beo a nocu je srebrn. Ima i veliki rog koji se zove Valaroma. Njegova zena je Vana, Vecno mlada, mladja je sestra Javanina.










Tolkinove priče - Page 2 IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Uto 27 Mar - 21:29

Gospodarice Valara


Varda (Elbereta, Elentari, Tintalle)

Varda, Gospodarica Zvezda, Zvezdana Gospa, najlepsa je od svih Valara jer svetlost Ilu'vatarova lezi u njenom licu. Njena je lepota nepojmljiva i neopisiva, jer ne postoje reci Vilenjaka, Ljudi ili Patuljaka da to iskazu. Ona je darovala svetlost Svetu, uhvativsi svetlost i postavivsi ih na Severu i Jugu da sijaju. Njen je muz Manve, sa kojim stoluje na Tanikventilu.


Javana Kementari (Kraljica Zemlje)

Javana, Darovateljka plodova je ona sto voli sve biljke koje rastu i sve njihove bezbrojne oblike drzi u umu. Visoka je i obucena u zeleno, kad uzima zenski oblik, a kazu da su je videli da stoji mirno i usnulo kao drvo pod Suncem. Ona je zastitnik svih zivotinja, stvoritelj svih suma Arde. Ona je ta koja je stvorila dva drveta, Telperion (blistavo poput srebra i tamnozeleno, starije od dva drveta) i Laurelin (drvo sa zlatnim kapima rose i svetlozeleno, mladje od drveta). Njen muz je Aule.


Niena


Niena, sestra Feantura, Mandosa i Lorijena, je ona koja zna za patnju i zali za svakom ranom koju je Arda pretrpela zbog kvarenja Morgotovog. Njena melodija u Muzici bese toliko tuzna da je ona utkana u harmoniju i pre nego se zavrsila i tako obelezila svet na patnju. Niena je sazaljenje i stradanje koje donose mudrost. Njena kuca gleda na zidove Noci i suze joj neprestano teku. Ona je sama.


Este

Este Nezna je ona koja leci od rana i umora i njeno ime znaci "Odmor". Zena je Lorijena i zajedno sa njim zivi u istomenoj sumi. Ne hoda po danu, nego spava na jednom ostrvu u jezeru Lorelin.


Vaire

Vaire Tkalja je oan koja u Mandosovim dvorima tka Sudbinu dosta pre nego sto ce se dogadjaji ostvariti. Zena je Mandosa, i zajedno sire Mandosove dvore.


Vana

Vana, Vecno Mlada, mladja je sestra Javanina. Glavna radost je cvetanje cveca i pesma ptica i svi cvetovi nicu kad ona prolazi isto kao sto i ptice pevaju kad prolazi.


Nesa

Nesa Plesacica je sestra Oromeova i kao on je brzonoga i okretna. Voli jelene i brza sumska stvorenja. Ona je "Divlji Duh" i zena Tulkasova.










Tolkinove priče - Page 2 IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Uto 27 Mar - 21:29

Majari

Majari su iste vrste kao Valari, samo nizeg ranga. Oni su njihovi srodnici, njihovi pomocnici. Njihov broj nije poznat Vilenjacima, a iako ih je bilo mnogo malo je njih imalo imena na bilo kom jeziku dece Ilu'vatara i u Srednjoj Zemlji Majari su se veoma retko pojavljivali u obliku koji je Deci bio vidljiv. Medjutim, nekoliko je njih koji se pamte i to su:
Ilmare
Eonve
Ose
Uinen
Olorin
Melijana
Saruman, Gandalf, Radagast Smedji, Alatar i Palando su oni koji su poslati na Srednju Zemlju u tesko doba
Ose je Ulmov vazal i gospodar je mora koja umivaju obale Srednje Zemlje. Voli obale i ostrva, ne ide u dubine. Njego je zena Uinen, Gospodarica Mora i sva bica koja zive u slanim tokovima ona voli. Nju dozivaju mornani jer umiruje talase, obuzdavajuci Oseovu zestinu. Ose je isprva bio zaveden Melkorovom vestinom i bio je pridobijen na njegovu stranu, ali mu je oprosteno zbog Uinen, koja je molila Ulmoa za drugu sansu. Od onda on je Ulmov verni vazal.

Ilmare, pomocnica Varde, ona cije ime znaci Svetlost Zvezda, zena je Eonveova, barjaktara i glasonose Manveovog.

Olorin je bio najmudriji od Majara. Obitavao je u Lorijenu, i put ga je cesto vodio u kucu Niene, gde se naucio samilosti i srtpljenju.

Melijana je Maja koja je bila pomocnica Vani i Esti, dugo je zivela u Lorijenu starajuci se o drvecu pre nego sto je dosla u Srednju Zemlju. Kada je dosla u Srednju Zemlju, zaljubila se u kralja Vilenjaka, Elu-Tingola, sa kojim je zajedno osnovala kraljevstvo Dorijat. Imala je jednu kcer, Lutjenu, i od Melijanine i Tingolove loze, stvoreni su Napovilni (brak izmedju Vilenjaka i Coveka).

Carobnjaci koji su dosli u Srednju Zemlju bice objasnjeni drugi put, posto se ovde bavimo dogadjajima koji su se desili mnogo pre njihovog dolaska na Srednju Zemlju u obliku u kojem su bitisali.










Tolkinove priče - Page 2 IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Uto 27 Mar - 21:29

Neprijatelji

Onaj cije se ime poslednje stavlja je Melkor, Onaj koji se uzdize u moci. Medjutim, na to ime sam izgubi pravo, i bese nazvan od strane Vilenjaka Noldora Morgot, Mracni Neprijatelj Sveta. Bese njemu velika moc podarena od strane Ilu'vatara ali od sveg znajna i sve moci sto je posedovao, preokretao je u zlo i svoju snagu je rasipao sa zlim namerama, jer je zudeo za Ardom i zeleo je vlast i da vlada nad onima koji su mu ravni. I u svoj svojoj moci, nije bio sam jer ui danima svoje moci, mnoge je privukao svojim mracnim sjajem i cak i kad je pao, mnogi mu ostadose verni i spustise se zajedno sa njim u njegovu tminu. Medju prvima koje je zaveo i koji mu ostadose verni, behu Valaraukari, Bicevi Vatre, oni koji se u Sredjoj Zemlji zovu Balrozi. Tokom dugih godina Valari su se borili protiv njega, u Prvom Dobu, najupecatljivija je bila bitka za Silmarile, koji su trajali dugo, vecinu Prvog Doba i krajem Prvog Doba, Morgot bi uhvacen i zauvek bacen iz postojeceg sveta.



Sauron-Gortaur Okrutni, Porucnik Melkora, Vuk-Sauron, Annatar, Gospodar Darova, Artano, Aulendil, Necromancer, Gospodar Prstenova, Kralj ljudi i Gospodar Srednje Zemlje, Tamni Gospodar, Bezimeni, Sena, Neprijatelj-ovo su sve imena koje je Sauron imao tokom svih godina svog postojanja. Bio je sluga i pomocnik Morgotov, jedan od Majara i u pocetku nije bio zao. Isprva je sluzio Aulea od kojeg je mnogo naucio o kovanju. Medjutim, bese privucen Morgotovim mracnim sjajem i u njemu je video ostvarenje svojih ambicija i verovao je ako ga bude sledio da ce do ispunjenja onoga sto zeli i doci. Bio je mocan carobnjak koji se mogao pretvoriti u razne oblike, od vukodlaka i vampira, koji su i sami bili Morgotovi sledbenici, a mogao je biti i ugodan i nezan na recima, cak uzeti oblicje prijatno za oko. Kazu da je on stvorio vukodlake tako sto je zle duse ukrstio sa zverskim oblicima. Ali iako je bio strasan na oko, bio je velika kukavica i to je dokazao kad je Morgot napokon bio izbacen iz postojeceg sveta, posto je pokazao da je kukavica ako oko sebe nam veliku vojsku u koju ce se pouzdati. Posle Morgotovog poraza, Sauron se posle mnogo lutanja nastanio u Mordoru i izgradio svoju kulu Barad Dur.
Sauron je taj koji je dosao na ideju da iskuje Prstenove Moci da bi mogao da kontrolise Srednji Svet. Oko 1500. godine Vilenjaci prevareni Sauronovom spoljasnoscu i slatkorecivoscu, pocese da kuju Prstenove. Vrativsi se u Mordor, iskovao je Jedini Prsten koji ce upravljati svim ostalima i u taj prsten je uneo veliki deo svoje moci, svoju zlobu, svoju lukavost i pomocu njega je mogao da kontrolise ostale koji su imali Prstenove (bilo je 3 Prstena za Vilenjake, 7 Prstenova za Patuljke i 9 Prstenova za Ljude). Dalje price vezane za Saurona bice ispricane u povesti o Prstenovima. Jedino za spomenuti je da je Sauron iscezao onda kad je Jedini Prsten bio unisten 3018. godine Treceg razdoblja.










Tolkinove priče - Page 2 IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Uto 27 Mar - 21:30











Tolkinove priče - Page 2 IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Uto 27 Mar - 21:31

Jos pesama iz Hobita:


O! Cime se bavite,
Sto se ne javljate?
Potkovat konjie treba!
Reka poput neba!
O! tra-la-la-lini
ovde u dolini!

O! Sta ste trazit dosli,
I kamo ste posli?
Raznjevi mirisu vreli,
Peku se kolaci beli!
O! tra-la-la-epa
dolina je lepa,
ha!ha!

O! Kmo ste radi
Zanjihanih bradi?
Ne znamo ni mi ni oni
Sto Beginsa na put goni,
I Balina i Dvalina,
Gde nasa je ta dolina
u junu
ha!ha!

O! Imate li zelju stati,
Ili cete nastavljati?
Konjici se gubit' stali!
Svetlo dana vec vam fali!
Nastavit' je bas bezglavo.
Ostati veselje pravo,
I cuti, osluskivati
Sve do kraja mraka
pesma ce nam biti laka
ha!ha!


***

Klepni! Tresni! Crno prodri!
Jami, zgrabi! Stipaj, nabi'!
Dole, dole u Bauk-grad
Ides, momce, sad

Zvekaj, stiskaj! Zdrobi, probi!
Malj i klesta! Zvekir, gon!
Hrupi, hruopi u podzemlje!
Hoj, momce moj!

Zvizni, hujni! Krkni, sibni!
Udri, smlavi! Skvici, kmeci!
Delaj, delaj! Nit ne vrdaj,
Dok Bauci locu, grece,
Okolo-naokolo u dubinu
Hoj, momce moj!







Petnaest prica u pet jela,
Perje im veje vatren vetar!
Ali cudne pticice, nemaju krila!
O, sta sad ceka tu smesnu pilad?
Ispeci ih zive, il' prijat u loncu;
Isprziti ih, skuvati i pojesti na koncu?

Gori, gori, drvlje i zbunje!
Oprlji i przi! Bakljo, sisti,
Za nasu radost sve unisti
Ja hej!

Peci ih i przi na zaru i vatri
dok brade buknu i oci usplamte:
dok ispuca koza i zasmrdi kosa,
otopi se salo i pocrne kosti
u sljaki lezeci
ispod neba!
Skoncace patuljci,
kao sto treba, nama na radost,
Ja hej!
Ja hari-hej!
Ja hoj!










Tolkinove priče - Page 2 IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Uto 27 Mar - 21:32

Kventa Silmarilion

Kventa Silmarilion je deo koji se prevodi kao "Istorija Silmarila" i skupina je prica koje zajedno cine tuznu sagu o tri kamena, Silmarilima.
Posle uvoda u Gospodare i Gospodarice, u Majare i Neprijatelje, Tolkin je zeleo da nas takodje uputi kako se svet dalje razvijao.
Valari su zeleli da spreme Svet za Vilenjake i Ljude, ali ih je Melkor u tome stalno ometao, pa su se oni premestilu u Aman, kontinent zapadno od Srednje Zemlje, gde su podigli temelje svojih domova i to ucinili svojim prebivaliste i nazvali ga Valinor.


Kada su se Vilenjaci probudili, Valari su odlucili da se bore protiv Melkora da bi ih sacuvali od njegove mrznje. Porazili su i uhvatili Melkora i pozvali Vilenjake da dodju u Aman da tu zive. Mnogi su dosli, ali neki su stali dok su bili na putu za Aman, dok neki nisu ni nameravali da odu. Podeljeni su u tri plemena, u zavisnosti po tome kad je koje stiglo u Aman. Prvi su stigli Vanjari-Svetli Vilenjaci, drugi su stigli Noldori-Dubokoumni Vilenjaci, a treci su stigli Teleri-Morski Vilenjaci.
Dalje u knjizi je rasparcano na celine, na oblasti i delove kako je zivot rastao u Sredjoj Zemlji, o opisu zivota pre i za vreme Prvog Razdoblja.










Tolkinove priče - Page 2 IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Uto 27 Mar - 21:32

Hobit, sesto poglavlje "Iz tave u vatru", strana 106-107

Petnaest ptica u pet jela,
Perje im veje vatren vetar!
Ali, čudne ptičice, nemaju krila!
O, šta sad čeka tu smešnu pilad?
Ispeći ih žive, il' pirjati u loncu;
Ispržit ihm skuvati i pojesti na koncu?

Gori, gori, drvlje i žbunje!
Oprži i oprlji! Bakljo, šišti,
Za našu radost sve uništi
Ja hej!

Peci i prži na žaru i vatri
dok brade buknu u oči usplamte:
dok ispuca koža i zasmrdi kosa,
otopi se salo i pocrne kosti
u šljaki ležeći
ispod neba!
Skončaće patuljci,
kao što treba, nama na radost,
Ja hek!
Ja hari-hej!
Ja hoj!










Tolkinove priče - Page 2 IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Uto 27 Mar - 21:33

All that is gold does not glitter,
Not all those who wander are lost.
The old that is strong does not wither,
Deep roots are not reached by the frost.

From the ashes a fire shall be woken,
A light from the shadows shall spring.
Renewed shall be blade that was broken,
The crownless again shall be king.

Prevod:

Ne sjaji sve sto je od zlata zarom,
Ni sve lutalice nisu izgubljene;
Nema susenja snaznom a starom,
Mraz ne doseze duboke korene.

Iz pepela ce se vatra dici jaca,
Iz senki ce nici svetlosne strune,
Obnovice se ostrica skrsenog maca,
Bice opet kralj onaj bez krune.










Tolkinove priče - Page 2 IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Uto 27 Mar - 21:33

Where now the horse and the rider?

Where is the helm and the hauberk,
and the bright hair flowing?
Where is the hand on the harpstring,
and the red fire glowing?
Where is the spring and the harvest
and the tall corn growing?
They have passed like rain on the mountain,
like a wind in the meadow;
The days have gone down in the West
behind the hills into shadow.
Who shall gather the smoke
of the dead wood burning,
Or behold the flowing years
from the Sea returning?
***
Gde su sad konj i jahač?

Gde je šlem i oklop,
i sjajna kosa što se vijori?
Gde je ruka na žici,
i crvena vatra što gori?
Gde je proleće i žetva
i visoki kukuruz što raste?
Prošli su kao kiša u planini,
kao vetar na livadi;
Dani su zašli na Zapadu
iza vrhova u senku.
Ko će sakupiti dim
gorućeg mrtvog drveta,
Ili sagledati hitre godine
što se vraćaju sa mora?










Tolkinove priče - Page 2 IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Uto 27 Mar - 21:33

Where now are the Dunedain, Elessar,Elessar?
Why do thy kinsfolk wander afar?
Near is the hour when the Lost should come forth,
And the Grey Company ride from the North.
But dark is the path appointed for thee:
The Dead watch the road that leads to the Sea.

***

Gde su sad Dunedaini, Elesare, Elesare?
Zašto tvoj rod daljinama luta?
Blizu je čas kad Izgubljeni će istupiti,
A Siva Družba sa Severa pojahati.
Ali tebi je tamna dodeljena staza:
Mrtvi stražare na putu do Mora.










Tolkinove priče - Page 2 IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Uto 27 Mar - 21:34

Legolas Greenleaf long under tree
In joy thou hast lived. Beware of the Sea!
If thou hearest the cry of the gull on the shore,
Thy heart shall then rest in the forest no more.

***

Legolase Zelenolisni dugo si ispod drveta
U radosti živeo. Čuvaj se Mora!
Ako li začuješ krik galeba na obali,
Srce ti se više u šumi neće smiriti.

(proročanstvo Galadrijel)










Tolkinove priče - Page 2 IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Uto 27 Mar - 21:34

Tall ships and tall kings,
Three times three,
What brought they from the foundered land
Over the flouing sea?
Seven stars and seven stones
And one white tree.

***

Visoki brodovi i visoki kraljevi,
Tri puta tri,
Šta su doneli iz potonule zemlje
Preko mora plavog?
Sedam zvezda i sedam kamenova
I jedno drvo belo.










Tolkinove priče - Page 2 IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

lana

Ženski
Poruka : 122333

Učlanjen : 06.12.2012


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Uto 27 Mar - 21:35

In the willow-meads of Tasarinan I walked in the Spring.
Ah! The sight and the smell of the Spring in Nan-Tasarion!
And I say it was good.
I wndered in Summer in the elm-woods of Ossiriand.
Ah! The light and the music in the Summer by the
Seven Rivers of Ossir!
And I thought that was best.
To the beeches of Neldoreth I came in the Autumn.
Ah! the gold and the red and the sighing of leaves
in the Autumn in Taur-na-Neldor!
It was more than my desire.
To the pine-trees upon the highlands of Dorthonion
I climbed in the Winter.
Ah! the wind and the whiteness and the black branches
of Winter Upon Orod-na-Thon!
My voice went up and sang in the sky.
And now all those lands lie under the wave,
And I walk in Ambarona, in Tauremorna, in Aldalome,
In my own land, in the country of Fangorn,
Where the roots are long,
And years lie thicker than the leaves
In Tauremornalome.



Dolinama Tasarinana hodao sam u Proleće.
Ah! taj izgled i taj miris Proleća u Nan-Tasarionu!
I rekao sam to je dobro.
Lutao sam u Leto šumama Osirianda.
Ah! ta svetlost i ta muzika Leta kraj Sedam Reka Osira!
I mislio sam to je najbolje.
Obalama Neldoreta stigao sam u Jesen.
Ah! to zlato i crvenilo i to uzdisanje lišća Jeseni u Taur-na-Neldoru!
Bilo je to više od moje želje.
Borovima na visovima Dortoniona popeo sam se u Zimu.
Ah! taj vetar i ta belina i te crne grane Zime na Orod-na-Tonu!
Moj glas se podigao i pevao na nebu.
A sada te zemlje leže pod talasom,
I ja hodam u Ambaroni, u Tauremorni, u Aldalomeu,
U svojoj sopstvenoj zemlji, zemlji Fangorna,
Gde su koreni duboki,
A godine leže gušće nego listovi
U Tauremornalomeu.










Tolkinove priče - Page 2 IoITGbU
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610Sub 16 Feb - 14:55

TOLKIN SE KLEO U SRBE: Evo zašto nas je voleo tvorac Gospodara prstenova!

Na listi srbofila pored čuvenog engleskog književnika, našli su se i književnici Johan Volfgang Gete i Jakob Grim, publicista i hemičar Arčibald Rajs, irska bolničarka Flora Sands, glumci Robert de Niro, Džoni Dep i kralj horora Vinsent Prajs
Tolkinove priče - Page 2 Tri-prsta-gospodari-prstenova-620x350

Ako volite srpsku kulturu, jezik, njene velikane, kuhinju i književnost, a niste znali kako se ta vrsta "hobija" zove, mi ćemo vam otkriti.
Na Vikipediji, najpoznatijoj internet enciklopediji baš ovim rečima opisane su osobe koje se jednim imenom nazivaju - srbofili.

Ono što ih povezuje, razume se, zove se - srbofilija, a u daljem tekstu, na engleskom jeziku minuciozno je objašnjeno ne samo šta se sve srbofilima sviđa iz naše bogate tradicije i istorije, već i koji velikani su se našli u ovoj, složićete se - odabranoj grupi.
Pored brojnih značajnih istorijskih figura čije nas pominjanje u ovom kontekstu nije nimalo iznenadilo, našlo se i poneko ime na koje se, priznajemo, nismo nadali da ćemo naići.

Među "očekivanim srbofilima" naišli smo tako između ostalog i na nemačke književnike Johana Volfganga Getea i Jakoba Grima o čijoj se ljubavi prema srpskom narodu sve već zna, baš kao i švajcarskog publicistu i hemičara Arčibalda Rajsa.
Rajs je bio poznat po dobročinstvima koja je činio srpskom narodu nakon što je stigao u Srbiju 1914. godine kako bi istraživao zločine austrougarske, nemačke i bugarske vojske nad civilnim stanovništvom.

Dovoljno je napomenuti da je sa srpskom vojskom prešao Albaniju, kao i da je po njegovoj želji njegovo srce odneseno u urni na Kajmakčalan gde počiva sa ostalim solunskim borcima.
Nismo se iznenadili ni pri pomenu velikog glumca Roberta de Nira koji se prema sopstvenom svedočanstvu uverio u ljubaznost srpskog naroda boraveći u Srbiji kao siromašni student krajem 60-ih godina prošlog veka.

U znak poštovanja prema srpskom narodu, a oduševljen Andrićevim romanom "Na Drini ćuprija", ćerki je nadenuo ime Drina. Treba li da pominjemo da je De Niro i jedan od najvatrenijih navijača Novaka Đokovića?
Na listi srbofila našli su se i holivudski zavodnik Džoni Dep koji se za našu kulturu posebno zainteresovao nakon saradnje i druženja sa Emirom Kusturicom, filmska gromada Orson Vels čiji su susreti s Josipom Brozom Titom ovekovečeni u nekoliko navrata, baš kao i austrijski književnik Peter Handke koji nam je pružio veliku podršku tokom bombardovanja i poplava.

Čast žena na listi, razume se, brani niko drugi do oficirka srpske vojske za vreme Prvog svetskog rata i nosilac Karađorđeve zvezde - irska bolničarka Flora Sands.
A sad da se vratimo na početak priče... Dva imena koja su nas iznenadila su američka legenda horora, glumac Vinsent Prajs i veliki književnik Dž. R. R. Tolkin.

Malo je poznato da je slavni Prajs u vreme kada je Holivud slavio četnike kao pokretače otpora protiv nacista, zajedno s Orsonom Velsom u američkoj radio-drami "Četnici", davne 1942. glumio četnika!
Tolkinove priče - Page 2 Tolkin-01-670x686
Što se, pak, slavnog autora "Gospodara prsenova" Džona Ronalda Ruela Tolkina tiče, ne samo da je znao srpski jezik, već je bio fasciniran i srpskom tradicijom pre svega kao neizostavnim delom slovenske mitologije.
Tolkinove priče - Page 2 Gospodari-Prstenova-Djavolja-Varos-670x446
Poznato je da je Tolkin učestvovao u Prvom svetskom ratu, međutim nedavno se pojavila prilično zanimljiva paralela prema kojoj je njegovo najpoznatije delo, epska fantastika "Gospodar prstenova" ništa drugo do transformacija burnih istorijskih dešavanja koja su zadesila Srbiju u svet legende.

Otud nije zgoreg napomenuto da postoji samo jedna zemlja iz perioda Velikog rata koja po svom neobičnom geografskom položaju i specifičnoj istoriji, krajnje bajkovito odgovara Okrugu. Za žitelje Evrope u tom periodu, ta zemlja je isto tako mala i nepoznata, a njeni žitelji takođe obrađuju zemlju i žive u selima kao i hobiti. Ta zemlja je Srbija!
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




Tolkinove priče - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Tolkinove priče   Tolkinove priče - Page 2 Sat610

Nazad na vrh Ići dole
 
Tolkinove priče
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Priče.....
» Price o Anstajnu.
» Priče o beskućnicima
» Legende i priče o cveću
» Biblijske price
Strana 1 od 2Idi na stranu : 1, 2  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Umetnost i Kultura :: Književnost-