Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemTražiLatest imagesRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebook


Delite | 
 

 Grčka mitologija

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10  Sledeći
AutorPoruka
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 30 Avg - 1:02

Mit o Tantalu

[You must be registered and logged in to see this image.]

Grč. Tantalos, lat. Tantalus - sin Zevsa i okeanide Plute (ili kraljice Omfale), kralj Sipila u Lidiji.
Dugo je uživao u sreći kojoj se jedan smrtnik uopšte može i ponadati. Njegov otac ga je od svih svojih ovozemaljskih sinova najviše voleo, okružio ga je bogatstvom i blagostanjem, otklonio od njega sve nesreće i brige, lično ga, i u društvu s ostalim bogovima, posećivao i pozivao na Olimp da prisustvuje gozbama i sastancima bogova. Zevsova naklonost udarila je Tantalu u glavu. Počeo je da se smatra ne samo nadčovekom već i bogom jednakim Zevsu. To što je sa stola bogova odnosio hranu koja je osiguravala večni život i večnu mladost, i razdavao je prijateljima, Zevs mu je oprostio. Iz ljubavi prema njemu oprostio mu je i to što je izdavao tajne sa savetovanja bogova, za koje ljudi nije trebalo da znaju.

Zevs ga nije kaznio čak ni kada je bahato odbio njegov predlog da mu ispuni svaku želju: "Šta je meni potrebno od bogova", rekao je. "Usud koji mi je odredila sudbina bolji je od usuda bogova!" Čim je Tantal prekoračio granicu i počeo da laže bogove, Zevsa je napustilo strpljenje. Prvi put to se dogodilo kad se Tantal pred bogom Hermesom lažno zakleo da u svojoj palati ne krije zlatnog psa kojeg mu je doveo miletski kralj Pandarej. (Taj pas bio je čuvar koze Amalteje, koja je svojim mlekom dojila Zevsa, ali ga je Pandarej ukrao. Kada se uplašio da će ga bogovi kod njega naći, dao je psa Tantalu. Prema drugoj verziji, psa je ukrao sam Tantal.) Ipak, ni sada ga Zevs nije kaznio, već mu je samo zapretio. Ali drugi put svoju pretnju je ispunio.

Tantal je dirnuo u nešto na šta su bogovi izuzetno osetljivi: doveo je u sumnju njihovo sveznanje. Namerio je da iskuša to svojstvo bogova. To bi, po svoj prilici, još i ostalo bez posledica da ispit koji je u tu svrhu zamislio nije bio tako grozan. Ubio je svog sina Pelopa, rasekao ga na komade i ukusno priređenog ponudio bogovima kao jelo na gozbi. Bogovi su, naravno, taj ispit položili i jelo ni su ni dotakli. Jedino je boginja Demetra pojela komadić ramena, i to samo zbog toga to je bila pometena i skrhana bolom zbog otmice svoje kćeri Persefone, koju je bio oteo bog Had i odneo u svoj podzemni svet. Ogorčeni i uvređeni, bogovi su ustali sa stola, raskomadanog Pelopa stavili u kotao i nad vatrom spojili delove njegovog tela, a bog Hermes ga je po Zevsovoj zapovesti oživeo.

Komad ramena koji je pojela Demetra nadoknaio je bog Hefest verno prilagođenim komadom slonovače. Zevs je zatim izrekao svoju presudu: Tantal će biti bačen u carstvo tame boga podzemnog sveta Hada. Tamo će biti mučen najtežim mukama: stajaće u bistroj vodi, ali žeđ neće moći da ugasi. Kad god se sagne da dohvati vodu i napije se, voda će mu nestati pod nogama i pojaviće se suva zemlja. Nad glavom mu će se nadvijati grane stabala sočnih pomorandži, smokava, krušaka, jabuka i gržđa, ali čim Tantal posegne rukom da ih ubere, vetar će ih podići tako da neće moći da ih dosegne. Osim žeđi i gladi, Tantala će mučiti i večiti strah. Iznad njega će biti obešen ogroman kamen koji svakog časa može da padne, što će uvećati Tantalove muke, kojih se nikada neće osloboditi.

Tako je rekao Zevs, a tako je i bilo: bahatost sama priprema svoj pad, a oholost ne može ostati nekažnjena. Iako su Zevsove reči već odavno razneli vetrovi, Tantalova muka je do danas ostala simbol najtežih patnji koje mogu snaći čoveka.










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta [You must be registered and logged in to see this image.]


Poslednji izmenio katarina dana Sub 28 Feb - 23:47, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 30 Avg - 1:02

Mit o Sizifu

[You must be registered and logged in to see this image.]

(Grč. Sisyphos, lat. Sisyphus - sin Eola, praoca Eoljana, i njegove žene Enarete, osnivač grada Korinta i njegov prvi kralj, najmudriji i najlukaviji od svih ljudi)O njegovom životu znamo relativno malo, ali zato znamo pojedinosti o njegovoj smrti. Nije, doduše bio pandan vavilonskom junaku Gilgamešu koji je čeznuo za besmrtnošću, ali ipak - nije hteo da umre. Imao je za to i razlog više jer je njegova smrt trebalo da bude kazna zato što je video najvišeg boga Zevsa u trenutku kad je rečnom bogu Azopu krao kćer Eginu i što o tome nije ćutao. Kad je po njega došao crni bog smrti Tanatos, spretno mu je izmakao iz ruku, vezao ga i zatvorio u gvozdenu bačvu (prema drugoj verziji - u podrum). To je imalo dalekosežne posledice: ljudi su prestali da umiru i da prinose bogovima žrtve, što je bilo razumljivo - prestali su da ih se boje. Time je u samim temeljima bio uzdrman poredak na kom je počivala postojanost bogova. Zbog toga je Zevs poslao na svet boga rata Aresa da oslobodi Tanatosa. Tanatos je na to zgrabio Sizifovu dušu i odmah je odneo u podzemni svet.

Sizif je znao da se snađe u svakoj prilici i na sve je mislio unapred. Unapred je naložio svojoj ženi Meropi da, u slučaju njegove smrti, ne prinese bogovima žrtvu. Vladar podzemnog sveta Had i njegova žena uzalud su čekali darove koji su im po pravilu pripadali, pa kad ih nisu dočekali, naredili su da Sizif bude doveden pred njih. Sizif im je predložio da će sve urediti samo neka ga nakratko puste nazad na svet. Otići će svojoj ženi, ozbiljno je podsetiti na njene dužnosti, jer njihovo neizvršavanje vređa bogove. Sizifova rečitost postigla je cilj. Had se dao nagovoriti, a Sizif je izgubio i poslednje ostatke strahopoštovanja pred božanskom mudrošću i vidovitošću. Vratio se kući u Korint i nastavio da uživa u životu kako je najbolje znao i umeo. Rasrđen, Had je ponovo za njim poslao Tanatosa. Bog smrti pričekao je dok je, za vreme jedne pijanke, vino oslabilo Sizifovu moć rasuđivanja, pa mu je nemilosrdno ugrabio dušu. Ovaj put Sizif nije više izašao iz podzemnog sveta.

Budući da je pretila opasnost da bi Sizif moga da posluži ljudima kao primer kako se izvlači korist iz sumnje u sveznanje i autoritet bogova, Had ga je primerno kaznio: da neprekidno valja ogroman kamen na visok breg. Kamen mu na vrhu uvek izmakne iz ruku i čitav posao Sizif mora da započne iznova. To je ne samo težak i besmislen, nego i zaglupljujući posao. Svest da mu pritom neće pomoći nikakvo lukavstvo mučila je Sizifa jednako kao i bezizglednost uzaludnog posla.










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta [You must be registered and logged in to see this image.]


Poslednji izmenio katarina dana Sub 28 Feb - 23:48, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 30 Avg - 16:30

Mit o Odiseju

[You must be registered and logged in to see this image.]

(Grč. Odysseus, lat. Ulixes - sin junaka Laerta i njegove žene Antiklije, itački kralj)
Odisej je uz Herkula i Tezeja (a sigurno i Ikara) jedan od najpoznatijih junaka grčkih mitova. "Odiseja" je još uvek smislom najbogatiji naziv za dugotrajna i mukotrpna putovanja. Najveću zaslugu za Odisejevu slavu ima Homer, koji ga je uzdigao do naslovnog junaka svoje Odiseje. Kao junak bez straha, iako ne uvek bez mane, Odisej je živeo u bezbrojnim delima grčkih i rimskih i u radovima umetnika novog veka, a u njima živi i danas. Dok su ga kod Grka njegove ljudske greške i slabosti spasile od toga da postane papirnati junak, kod Rimljana su ga pretvorile u sasvim negativan lik. Rimljani, koji su sebe smatralli potomcima Trojanaca, na taj način su mu se osvetili jer je od svih ahejskih vođa imao najviše zasluga za propast Troje.

Svoje poreklo po ocu Odisej je vukao od samog Zevsa, a po majci od boga Hermesa. Njegov otac Laert bio je, doduše, kraljevskog porekla, ali nije vladao na Itaci (niti igde drugde). Svoje kraljevstvo Odisej je dobio oženivši Penelopu, ćerku akarnanskog kralja Ikarija i njegove žene Peribeje. Njegovo kraljevstvo se sastojalo od ostrva Itake, Kefalenije i Zakinta i od obližnjeg kopna. Mudar koliko i lukav, vladao je pravedno, u saglasnosti sa odlukama skupštine i voljom naroda, a sa susednim kraljevima je živeo u miru.

Imao je zasluga za mir i u oblasti cele Helade, čime se proslavio jednako kao i u ratu protiv Troje. Kad je postao kralj pretila je opasnost da će izbiti otvoren sukob među ahejskim kraljevima, čiji su se sinovi posvađali oko ruke lepe Helene, pastorke spartanskog kralja Tindareja. Da bi sprečio najgore, Odisej se uputio u Spartu i savetovao Tindareju nešto nečuveno: neka jednostavno ne haje za dinastičke obzire i dopusti Heleni da izabere muža po sopstvenoj volji. Helenine prosce naveo je na to da se svečano obavežu da će njen izbor prihvatiti bez pogovora, a njenom odabraniku pružiti svaku pomoć. Helena je za muža izabrala hrabrog Menelaja, brata budućeg mikenskog kralja Agamemnona, za kojeg se udala njena sestra Klitemnestra - i sve je bilo u redu. Ali ne zadugo: samo do onog trenutka kada je Helenu oteo sin trojanskog kralja Prijama, lepi slatkorečivi Paris.

Otmica kraljeve žene u herojsko doba se smatrala neospornim i neopozivim razlogom za objavu rata. Menelaju je, osim toga, nestala i riznica, a ni preko toga se nije moglo lako preći. Budući da je rat uvek manje poželjna alternativa rešavanja sporova, Odisej je pokušao sve kako bi sprečio njegovo izbijanje. Na Agamemnonov savet uputio se s Menelajem u Troju da mu pomogne da spor reši na miran način. Ali Paris je ostao neumoljiv. Pristao je da vrati riznicu, ali je odlučno odbio zahtev da se Helena vrati Menelaju. Kralj Prijam ga je podržao u tome. Kad se ispostavilo da su svi napori da se spor reši mirnim putem uzaludni, Agamemnon je pozvao sve ahejske kraljeve da pomognu Menelaju da vrati ženu i čast, a sam je počeo da se priprema za pohod protiv Troje.

Odisej se na taj poziv jednostavno oglušio. Mislio je da je za Menelaja već dovoljno učinio, i umesto da se bori za ženu drugog kralja, nameravao je da mirno proživi uz svoju. Agamemnon je na to poslao junaka Palameda da ga uveri kako je Parisov zločin u stvari uvreda naneta svim ahejskim kraljevima, a i u to da ratni pohod, na čije se čelo stavio moćni mikenski kralj, obećava veliku slavu i bogat plen. Međutim Odiseja je bilo teško uveriti. Glumio je ludilo, što je u tom slučaju bio nesumnjiv dokaz bistrine i lukavosti, a da bi svoje ludilo potkrepio delom, izašao je u polje, počeo da ga ore, zatim da seje so. Za Palameda je to bio providan trik. Uzeo je Odisejevog sina Telemaha, umotanog u pelene, i položio ga ispred konjske zaprege koja je vukla plug. Odisej je, svakako, zaustavio konje. Time je odao da mu je u glavi sve u najboljem redu - a bilo je u redu i tokom celog rata, u koji se na kraju ipak zaputio. Postao je najbolji savetnik vrhovnog zapovednika, a istakao se, kako na bojnom polju, tako i u izviđanjima u pozadini neprijateljskih redova i u diplomatskim misijama. Njegova zamisao je bio i čuveni "trojanski konj".

Prvu veliku uslugu ahejskoj vojsci je učinio još pre nego što su brodovi isplovili put Troje. Armijski vrač Kalhant objavio je da će Ahejci osvojiti Troju jedino ako se pohodu pridruži junak Ahil. Ahilova majka, morska boginja Tetida, znala je, međutim, za drugo proročanstvo: ako njen sin ode u rat, pod zidinama Troje će steći besmrtnu slavu, ali će u ratu izgubiti život. A kako je za majku život deteta uvek dragoceniji nego njegova slava, sakrila je Ahila na ostrvu Skiru gde je, preodeven u ženu morao da živi među kćerima kralja Likomeda. Kada je Agamemnon otkrio Ahilovo skrovište, poslao je Odiseja da ga dovede po bilo koju cenu. Kao pratioca dodelio mu je argejskog kralja Diomeda. Kako je varka obično uspešnija od nasilja, oba kralja su se prerušila u trgovce i bez teškoća stigla do Likomedove palate. Među zlato, nakit i skupocene tkanine koje su položili i rasprostrli pred kraljevim kćerima, kao slučajno su stavili i mač. Kad su zatim njihovi pratioci na dogovoreni znak zazveketali ispred palate oružjem, i kad je odjeknuo njihov bojni poklič, devojke su se se prestravljene razbežale. Jedino Ahil nije uspeo da se obuzda. Zbacio je ruho koje ga je prerušavalo i njegova ruka je prihvatila mač. Nakon toga Odisej nije morao dugo da ga nagovara. Uskoro se sa svojim prijateljem Patroklom i vojskom svog oca priključio združenim armijama ahejskih kraljeva i otplovio s njima u rat protiv Troje.

Odiseju takođe pripada i glavna zasluga za uspeh operacije iskrcavanja. Problem nije bio u tome da je Agamemnon loše manevrisao brodovima, niti su njegovi vojnici bili kukavice. U pitanju je bilo nešto drugo. Znalo se, naime, za proročanstvo da će prvi ratnik koji stupi na trojansko tlo, prvi i poginuti. Ahejski ratnici su oklevali: niko nije želeo da pođe u susret sigurnoj smrti. Kada je Odisej video da odugovlačenje omogućava Trojancima da formiraju bojne redove, odlučio se na akciju: bacio je na obalu svoj štit i spretno skočio na njega. Mladi Protesilaj, koji je najviše od svih čeznuo za junačkim delima, ugledao je Odiseja na obali i skočio za njim. Dotakao se zemlje i u istom trenutku bio proboden kopljem. Zatim je na trojansko tlo stupio i Odisej i svojim primerom povukao celu vojsku, koja je u krvavom boju potisnula Trojance iza bedema njihovog grada.

Tokom deset dugih godina, koliko je trajala opsada Troje, Odisej je izveo mnoga junačka dela. Borio se hrabro i kad je trebalo nije oklevao da izloži opasnosti sopstveni život kako bi spasio drugove u smrtnoj opsnosti. Još više nego u bojnim redovima isticao se u izvršavanju posebno teških i zamršenih zadataka. S kraljem Diomedom javio se u opasno noćno izviđanje trojanskog tabora. Pri tom je zarobio Trojanca Dolona i od njega dobio niz važnih informacija koje su Diomedu omogućile da uništi tabor trojanskog saveznika, trakijskog kralja Resa. Preduzeo je i vrlo opasan poduhvat - pošlo mu je za rukom da prodre u samo središte neprijateljskog grada, a to je bilo presudno za ahejsku pobedu. Da ga Trojanci ne bi prepoznali, unakazio je lice bičem i s Diomedom, koji je glumio prosjaka s odvratnom bolešću, dospeo čak do glavnog hrama u trojanskom gradu, i odneo iz njega paladijum, pozlaćeni kip palade Atene. Kip je, po obećanju Zevsa, štitio Troju od osvajanja. Ni u najtežim okolnostima Odisej nije očajavao. Kad je poginuo najveći ahejski junak Ahil, bio je jedan od prvih koji je uspeo da savlada šok zbog njegove smrti i zajedno s velikim Ajantom spasio njegovo telo da ne padne u ruke Trojancima.

Iako je licem u lice s neprijateljem dokazao da je odvažan i snažan, bilo je ahejskih boraca koji su mu u tome bili ravni, čak su ga i nadmašivali, ali niko nije mogao da ga prevaziđe u oštroumnosti kojom je znao da reši i najzamršeniji problem, i u snalažljivosti u najtežim situacijama. Kad su početkom desete godine rata Agamemnon i Ahil došli u sukob koji je lako mogao da rezultira propašću cele ahejske vojske, Odisej se na čelu mirovnog poslanstva zaputio Ahilu. Istini za volju, njegova misija nije uspela zbog Ahilove tvrdoglave upornosti, ali na Odisejevom mestu niko drugi ne bi postigao bolji rezultat. Ipak, uspeo je da umiri Apolonovog sveštenika Hrisa koji je iz osvete što ga je Agamemnon uvredio prizvao kugu na ahejsku vojsku. Odisej je takođe pod bedeme grada kralja Prijama doveo Ahilovog sina Neoptolema, njemu je sudbina namenila da osvoji kraljevsku palatu Troje. Pošlo mu je za rukom da dovede u ahejski tabor i lukonošu Filokteta, nakon što je u potaji (čuvši proročanstvo trojanskog vrača Helena) doznao da bez Filokteta Troja ne može pasti i, napokon, upravo je Odisej došao na zamisao čije je sprovođenje u delo odlučilo o padu Troje.

Kad je grad kralja Prijama već deset godina odolevao svim ahejskim napadima, palo je Odiseju na um da bi možda bilo moguće potplatiti neki odred trojanskih saveznika, koji su ratovali isključivo za novac, da s leđa udari na branitelje grada i Ahejcima otvori gradska vrata. Nakon dugog premišljanja došao je na ideju kako bi bilo bolje da se u Troju potajno uvuče odabrani ahejski odred. Nakon što je ratni savet odobrio taj plan, Odisej je dao da se sagradi ogroman drveni konj u čijoj su se unutrašnjosti zatim sakrili najbolji ahejski ratnici. U prvom redu on sam, zatim Ahilov sin Neoptolem, spartanski kralj Menelaj, argejski kralj Diomed, kopljonoša Ajant, lukonoša Filoktet, a uz njih i Epej, graditelj konja. Vrhovni zapovednik Agamemnon je zatim naredio da se zapali ahejski tabor, ukrcao vojsku na brodove i otplovio. Ali nije otplovio kući, kako su mislili Trojanci. Na pučini je okrenuo brodove i sakrio ih iza ostrva Teneda. Onde je pričekao sumrak i vratio se na trojanske obale.

Cela operacija je protekla tačno prema Odisejevom planu. Čim su Trojanci videli da su Ahejci napustili svoj tabor, dotrčali su na obalu obuzeti neopisivim veseljem. Poverovali su da je Agamemnon napustio opsadu. Iza ruševina i zgarišta ahejskog tabora ugledali su ogromnog konja i počeli da se savetuju šta da urade s njim. Većina je bila za to da se konj odvuče u grad. Tada im se pridružio Apolonov sveštenik Laokoont i savetovao ih da konja unište. Pre nego što su stigli da razmisle o njegovom savetu, pažnju im je privuklo glasno naricanje nekog vezanog čoveka, kojeg su doveli pred kralja Prijama. Kralju je ispričao da se zove Sinon i da se čudom spasio iz ahejskog tabora gde su ga izabrali kao žrtvu za srećan povratak vojske u otadžbinu. Prijam mu je podario slobodu i upitao zbog čega su Ahejci sagradili tako velikog konja. Na to pitanje Sinon je nestrpljivo i čekao. Odgovorio je rečima kojima ga je naučio Odisej: konja su sagradili na savet vrača Kalhanta kako bi time iskupili Odisejevu i Diomedovu krađu paladijuma, posvećenog kipa Palade Atene, iz glavnog trojanskog hrama. Konj je tako velikih razmera da Trojanci ne bi mogli da ga odvuku u grad, a njega bi konj branio umesto ukradenog Ateninog kipa. Trojanci su poverovali njegovim rečima, ali Laokoont nije. Dohvatio je koplje i zabio ga konju u bok. U taj čas Ahejcima je pritekla u pomoć boginja Atena, a ona je već dugo priželjkivala uništenje Troje: poslala je iz mora dve zmije, koje su se bacile na Laokoonta i njegova dva sina i začas ih svu trojicu usmrtile. Za Laokoontovu smrt Trojanci su našli samo jedno objašnjenje: osvetu bogova zbog oskvrnuća konja. Budući da konj nije mogao da prođe kroz glavna vrata, srušili su deo bedema i kroz nastali otvor odvukli ga u grad. Oduševljeni i srećni zbog pobedničkog završetka rata, priredili su veliko slavlje i savladani jelom i pićem pali na postelje, ne sluteći da je to njihova poslednja noć u rodnom gradu.

Kad je nad Trojom zavladala tišina, Sinon je izvukao rezu na trbuhu konja i pustio skrivene ratnike. Zatim je otrčao na bedem i buktinjom označio mesto na kom su ga Trojanci razrušili. Kad je Agamemnon uočio Sinonov znak, naredio je vojsci da se iskrca iz lađa i provalio je u grad. Započelo je strašno klanje, koje se pretvorilo u bitku onda kad pobeda Ahejaca više nije bila u pitanju. Kao da su se trgli iz strašnog sna, Trojanci su počeli da pružaju otpor i time samo ubrzali svoju propast. Izginuli su svi trojanski ratnici, a poginuo je i stari kralj Prijam sa svim svojim sinovima, zetovima i unucima. Spasila se samo nekolicina muškaraca i žena koji su s dardanskim vođom Enejom uspeli da umaknu iz zapaljene Troje. A žene i deca koji nisu poginuli ili su se spasili bekstvom, postali su ahejsko roblje. Ujutro je samo zadimljena gomila pepela iznad ruševina podsećala na mesto gde je stajala slavna Troja.

Nakon osvajanja Troje među ahejskim kraljevima izbili su sporovi, uobičajeni među saveznicima koji dobiju rat. Njihove lađe, krcate plenom: zlatom, srebrom a najviše robinjama, otplovile su u otadžbinu razdvojene u male, zavađene skupine. Malo junaka je imalo tu sreću da s posadama, bez većih nezgoda, stignu kući. Mnogi su neslavno poginuli u morskim olujama i na stenovitim obalama, drugi odmah nakon iskrcavanja na tlo otadžbine, a ostalima je sudbina namenila duge godine lutanja nepoznatim morima i dalekim zemljama. Nijedan ahejski junak nije morao da poduzme tako dugotrajno putovanje i savlada tako velike nevolje kao Odisej.

Uzrok svim njegovim mukama bio je gnev boga mora Posejdona ili, bolje rečeno, događaj kojim je Odisej na sebe navukao bes bogova. Nije to bila kazna za počinjeni zločin, nego posledica čina koji se s Odisejevog gledišta može sasvim opravdati. U mitovima stvari često teku kao i u životu: za Palamedovu smrt, za koju je, navodno, bio kriv Odisej, koji se Palamedu osvetio zato što ga je primorao da ode u rat protiv svoje volje, nije ga stigla nikakva kazna bogova, a bezrazložni napad i osvajanje grada Ismara, nakon isplovljavanja iz Troje, platio je Odisej samo uobičajenim dankom u krvi. Ali za delo bez sumnje počinjeno u samoodbrani i u interesu svojih drugova Odisej je morao da ispašta.

Dogodilo se to za vreme plovidbe sa ostrva Lotofaga, u Trakiji, na kome se Odisej zaustavio nakon prepada Ismara. Vetar je njegove lađe odneo prema nepoznatim obalama. Odisej je pristao uz obalu da vidi kakvi ljudi žive tamo. Nakon iskustva stečenog za vreme boravka kod Lotofaga, gde je neke od njegovih vojnika toliko privukao slatki ukus lotosovih plodova da više nisu hteli da se vrate na lađu i nastave putovanje, pripremio se za svaku moguću opasnost. Stvarnost je, međutim, nadmašila njegove najveće strepnje. Iskrcali su se na ostrvu kiklopa, strašnih jednookih divova, koji nisu poznavali zakone i nisu poštovali sveti običaj gostoprimstva. Prvi kojeg je Odisej posetio, Polifem, zarobio ga je u svojoj pećini nameravajući da se pogosti njime i njegovim drugovima. Šestoricu ljudi mu je kiklop ubio i pojeo jednog za drugim, a tada ga je Odisej opio vinom i dok je kiklop spavao, probo mu je oko užarenim kolcem. Oslepljen Plifem je počeo da divlja po pećini dozivajući u pomoć. Kad su njegovi suplemenici iz susednih pećina pohitali da vide šta se dešava i kad su ga pitali ko ga je ranio, Polifem je odgovorio da je to bio Niko, kako mu se Odisej pre toga bio predstavio. Ujutro je Odisej s preostalim drugovima pobegao iz pećina kroz uzan otvor kroz koji je div puštao svoje ovce na pašu. Međutim to baš i nije bilo tako jednostavno jer je Polifem opipavao leđa svake životinje da se nijedan zarobljenik ne bi provukao. Odisej je svoje drugove privezao pod trbuhe snažnih ovnova, a na kraju se i sam uhvatio za runo ispod trbuha najvećeg. A kad je najzad dospeo na lađu, nije odoleo iskušenju da ismeva Polifema. Pobesneli kiklop je na to odvalio vrh najbližeg brda i strovalio ga u more odakle je dopirao Odisejev glas. Kad mu nije pošlo za rukom da pogodi lađu, pozvao je svog oca Posejdona da se osveti Odiseju. Bog mora uslišio je sinovljevu molbu, a Odisej je mogao da zahvali bogovima što su ljudima uskratili da unapred znaju svoju sudbinu.

Posejdon je najpre ostavio Odiseju nadu u srećan povratak kući, a zatim ga sunovratio na samo dno očajanja. Dozvolio mu je da doplovi do ostrva Eola, gospodara vetrova, koji ga je primio gostoljubivo i dao mu za put vrlo koristan dar. Bila je to mešina od volujske kože u kojoj su bili zatvoreni svi vetrovi, osim Zefira, a ovaj je trebalo da Odisejeve lađe odnese prema obalama Itake. Kad je Odisej najzad dospeo nadomak rodnog ostrva, dvojica muškaraca iz njegove posade krišom su razvezali mešinu, misleći da se tu nalazi zlato i srebro koje bi im kao plen i te kako dobro došlo. U taj čas iz mešine su izleteli vetrovi i, radujući se svom oslobađanju, podigli strahovitu oluju, a zatim se poslušno vratili na ostrvo svog gospodara. To samo po sebi ne bi bilo strašno da sa sobom nisu povukli i Odisejeve lađe.

Uzalud se nesrećni Odisej izvinjavao Eolu što nije bolje čuvao njegov dar, uzalud je ponovo pokušavao da stekne njegovu naklonost. Eol je izjavio da onaj ko ume da protiv sebe okrene prijateljev dar sigurno nije bogovima drag i oterao je Odiseja bez nade u povoljan vetar.

Na putu s Eolovog ostrva Odisej je zalutao u nepoznata morska prostranstva i najzad doplovio do ostrva na kom su živeli Lestrigonci. Kao što se ubrzo uverio, bili su to divovi slični kiklopima, takođe ljudožderi. Odisejeve lađe su, bez ikakvog prethodnog upozorenja, zasuli kamenjem i stenama i sve ih uništili osim jedne, koju je Odisej usidrio pored ostrva, podalje od obale. Na njoj je zatim sa nekolicinom drugova umakao sudbini ostalih, od kojih su Lestrigonci priredili sebi ljudoždersku gozbu.


Posle duge plovidbe vetrovi su Odisejev brod zaneli prema obalama ostrva Eeje, na kom je živela čarobnica Kirka, kći boga sunca Heliosa. Odisej je pristao na ostrvu, ne sluteći da mu je tu suđeno da proživi godinu dana. Ljude koje je Odisej poslao u izviđanje Kirka je zamahom svog čarobnog pruta pretvorila u svinje: dobili su svinjske glave i tela, roktali su i rili zemlju, samo im je razum ostao ljudski. Ali Odisej ih nije prepustio sudbini i zaputio se Kirki da ih oslobodi. Njegova odvažnost svidela se bogu Hermesu, koji mu je dao biljku koja je suzbijala Kirkine čarolije i savetovao ga da je golim mačem i pretnjom da će je ubiti prisili na obećanje da će njegovim drugovima vratiti ljudski lik. Kirka mu je to obećala, ali pod uslovom da ostane na ostrvu godinu dana i pravi joj društvo u njenoj osami. Nemajući izbora, Odisej je na to pristao. Kod Kirke mu nije bilo loše i s njom se više nego sprijateljio. Uprkos tome, zaista se radovao kad je došao očekivani dan i on je mogao da zatraži od čarobnice da ga pusti kući.

Kirka je ispunila obećanje i prijateljski ispratila Odiseja i njegove drugove. Osim darova dala mu je i savet da se na putu kući zaustavi na pragu podzemnog sveta i prizove duh tebanskog vrača Tirezije, koji će mu reći šta ga očekuje i šta sve treba da preduzme kako bi se srećno vratio kući. Bio je to težak zadatak, ali Odisej nije oklevao. Uputio se na daleki sever u zemlju Kimerana, gde se nalazio ulaz u podzemni svet. Na mestu gde se s visoke stene vode ruše u Aheront, reku podzemnog sveta, Odisej je prineo žrtvu senama mrtvih i prizvao Tireziju. Od njega je saznao da mu je umrla majka, ali da njegova žena Penelopa, sin Telemah i stari otac Laert očekuju dan njegovog povratka, sa svim drugovima koji su s njim, jedino ako neko od njih ne uvredi boga sunca Heliosa. Obradovan što može da napusti sumorno Hadovo carstvo. Odisej se opet vratio na Kirkino ostrvo. Uzdrhtao je od jeze kad mu je rekla kakav ga put očekuje.

Prvo je morao da prođe pored ostrva sirena, čijim čarobnim glasovima čovek nije mogao da odoli, a kad bi stupio na obalu, bacile bi se na njega i isisale mu krv. Zbog toga je Odisej svojim drugovima voskom začepio uši da ne čuju njihovu pesmu. Naredio je da ga privežu uz jarbol i da ga, ako bude zahtevao i molio da ga oslobode konopaca koji ga sputavaju, još čvršće pritegnu. Kad su srećno prošli pored ostrva prepunog kostiju namamljenih pomoraca, spazili su jako udaranje mora i čuli strahovitu grmljavinu. Našli su se pred morskim tesnacem gde je na jednoj strani vrebala neman Skila, a na drugoj strašni vir Haribda. Odisej nije mogao da kaže svojim drugovima kuda da plove - već iz poslovice bilo im je poznato da onaj koji želi da umakne Haribdi padne kao žrtva Skile. Zato im je naredio da se ne obaziru ni levo ni desno, nego da svim silama veslaju napred. Poslušali su ga, ali šestorica su uprkos tome poginula: dok se trudio da izbegne Haribdu, nije obratio pažnju na Skilu koja mu je s krme otrgla šestoricu ljudi i progutala ih. Uzalud se Odisej nadao da je najzad umakao svom zlu ovog sveta. Na horizontu se pokazalo predivno ostrvo. Zvalo se Trinakija, a pripadalo je bogu sunca Heliosu. Kirka ga je bila ozbiljno upozorila da se ne zaustavlja na ostrvu. Iznureni drugovi prisilili su Odiseja da na njega pristane kako bi se odmorili. Čim su se iskrcali, spazio ih bog Posejdon i razmahao strahovitu oluju tako da nisu mogli da isplove. Nakon nekoliko dana nisu više mogli da izdrže glad koja ih je morila. Ali Odisej ih je primorao da se zakunu da neće dirati stoku koja živi na ostrvu jer pripadaju bogu Heliosu. Ljudi su pričekali da Odisej zaspi, a zatim su bez obzira na zabranu zaklali nekoliko goveda. Kad je to video bog Helios sa svojih sunčanih kola, silno se razljutio. Dok je vozio nebeskim svodom svoja sunčana kola nije mogao da siđe na zemlju, pa je od Zevsa zatražio da ga osveti. Najviši bog je udovoljio njegovoj želji: kad je Odisejeva lađa isplovila na pučinu, podigao je strašnu oluju i ošinuo brod munjom. Svi su se udavili u visokim zapenjenim talasima, jedino se Odisej, koji nije uvredio Heliosa, spasio uhvativši se za otkinuti komad katarke.

Morao je ponovo da prođe pored Scile i Haribde: uspeo je uz nadljudsko naprezanje svih svojih sila i volje. Nakon devetodnevnog plutanja bez hrane i vode, talasi su ga izbacili na obalu. Ali svoje spasenje je skupo platio: bilo je to ostrvo Ogigija, sedište moćne nimfe Kalipse, koja mu nije dozvolila da ode sa ostrva punih sedam godina. Iako ga je okružila svim slastima ovog sveta, na čemu su mogli da mu pozavide i bogovi, Odisej je u dubini duše bio nesrećan: čeznuo je za povratkom u rodnu zemlju.

U to vreme stvari na Itaci stajale su vrlo loše. Tamo su dolazili ljudi iz mnogih zemalja da nagovore Odisejevu ženu Penelopu da se ponovo uda jer je već sigurno udovica. Nijedan se nije zadovoljio odlučnim odbijanjem i nijedan nije otišao. S vremenom ih se skupilo stotinu i osmorica. Ma koliko su ti Penelopini prosci bili različiti mišlju i delom, u jednom su se savršeno slagali: svojom spremnošću da vreme čekanja na Penelopinu odluku prekrate gozbama i pijankama na Odisejev račun. Najzad, prisilili su Penelopu da pristane na udaju. Uspela je jedino da izbori sebi rok: doneće odluku kad završi tkanje pogrebnog ruha za Odisejevog starog oca Laerta. Ali ono što bi danju tkala, Penelopa bi noću parala. Tri godine joj je polazilo za rukom da time obmanjuje svoje napasnike i dobijala je na vremenu. Međutim, prosci su saznali za varku. To im je odala jedna Penelopina služavka i nakon toga prisilili su Penelopu da dovrši pogrebno ruho.

Telemah još nije imao snage da odbrani majku od nasrtljivih napasnika pa je zbog toga sazvao skupštinu koja je trebalo da ih pozove da odustanu od prošnje i odu. Prosci su, međutim, rasterali skupštinu, a neki su izjavili da će Odiseja, ako se slučajno vrati - ubiti. Nakon toga Telemah je odlučio da ode u svet i traži oca. Kod spartanskog kralja Menelaja saznao je da mu je otac živ i da je zarobljen na ostvu nimfe Kalipse koja mu ne dozvoljava da se vrati kući. Telemah se odmah uputio majci s tom vešću, ali ga je boginja Atena upozorila da ne ide pravo kući jer i na njega vrebaju prosci da ga ubiju. Telemah se zato iskrcao na prvom itačkom rtu kome se primakla njegova lađa i zaputio se pastiru Eumeju, vernom sluzi, da u njegovoj kući potraži utočište. Tu je sreo nepoznatog starca. Kako se pokazalo, taj starac nije bio niko drugi nego Odisej glavom.

Bogovi su se najzad smilovali Odiseju i nakon sedam godina prisilili nimfu Kalipsu da ga pusti kući. Odisej je sagradio splav i otisnuo se na more. Plovio je dok ga nije spazio Posejdon i uništio mu splav iz stare mržnje i neprijateljstva. Neuzdrman tim novim udarcem sudbine plivao je Odisej puna dva dana prema udaljenom kopnu, sve dok nije dospeo do ušća tihe rečice gde je izašao na obalu i iscrpljen pao u dubok san. Kad se probuio, video je pored sebe lepu devojku koja je tu došla sa služavkama da pere rublje. Bila je to Nausikaja, kći kraljice Arete i njenog muža Alkinoja, kralja zemlje Faečana. Nausikaja je odvela Odiseja u dom svog oca, koji ga je uljudno primio i u njegovu čast priredio gozbu i sportska ndmetanja sa sličnim disciplinama kao na Olimpijadama. Zatim je bogato darivao Odiseja i dao mu lađu koja ga je iskrcala na obalu u blizini Eumejeve kuće. Da ga prosci ne bi prepoznali pre vremena i ubili, Atena mu je dala lik starog prosjaka. U tom liku se Odisej sreo sa svojim sinom.

Vratio se na Itaku u poslednji čas: Penelopa je bila iscrpla sva sredstva kojima je odlagala svoju odluku. Zato je, na pritisak prosaca, objavila nadmetanje za svoju ruku i ono je trebalo da se održi već idućeg dana. Naredila je da se donese teški Odisejev luk i dvanaest sekira: onaj ko strelom prostreli drške svih sekira, zabodenih u jednom redu u zemlju, postaće njen muž.

U predvečerje nadmetanja Telemah je doveo Odiseja u kraljevsku palatu. Niko ga nije prepoznao osim starog psa Arga, koji više nije mogao da ustane sa mesta na kom je ležao. Moleći milostinju, Odisej je detaljno proučio sve prisutne prosce od kojih je isprosio samo uvrede. Za njega se zauzela jedino Penelopa, koja u svojoj plemenitosti nije dopuštala da u njenoj kući vređaju čak ni prosjaka. Naredila je služavki Eurikleji da mu opere noge i pripremi postelju kako dolikuje gostu. Eurikeja, stara Odisejeva dadilja, prepoznala ga je po ožiljku na nozi, ali ništa nije odala jer joj je Odisej to zabranio. Neprepoznat od prosaca i sopstvene žene, Odisej je, po prvi put posle dvadeset godina, proveo noć u svojoj kući - i dobro je iskoristio za pripremanje plana za idući dan.

Ujutro su prosci s divljenjem razgledali Odisejev luk i dali ga najpre Telemahu da ga zapne. Kad to njemu nije pošlo za rukom, pokušali su svaki pojedinačno, ali im je nedostajalo snage. Odlučili su da se okrepe jelom i krenuli u dvoranu. Tada ih je Odisej zamoio da mu dozvole da i on okuša sreću. Umesto odgovora prosci su ga ismejali. Na kraju su mu ipak dali luk na Penelopinu molbu. Odisej je bez napora zapeo luk, seo na prag ulaznih vrata, odapeo stralu i prostrelio drške svih dvanaest sekira.

Zatim je ustao, zbacio sa sebe prosjačke krpe i stao pred prosce u svom pravom obličju koje mu je Atena u tom času vratila. Posegnuo je za novom strelom u tobolcu, napeo luk, naciljao na Antinoja, nezadovoljnog prosca, i prostrelio mu grlo. Odmah zatim ubio je i drugog. Kad je naciljao i treći put, užasnuti prosci su se bacili prema zidu gde je visilo njihovo oružje, ali Odisej je ranije naredio da se ono krišom odnese. Za odbranu su im ostali samo kratki mačevi i nameštaj u dvorani, ali uprkos tome nisu se predavali. Razvila se žestoka bitka, ali njen ishod nije izmenio ni to što je izdajnički Odisejev rob Melantej proscima doneo njihovo oružje. Odisej ih je, uz Telemahovu pomoć poubijao do poslednjeg, a nije poštedeo nijednog njihovog pomagača - osim glasonoše Medonta i pevača Femija, koji su im služili protiv svoje volje.

Nakon te pobede Odisej, "divni stradalac", morao je da položi još jedan ispit. Penelopa, u kojoj se tokom dugih godina njegove odsutnosti učvrstilo duboko nepoverenje prema muškarcima, nije verovala da pred sobom ima svog muža. Kad je zatražio da mu prostre postelju, naredila je služavkama da mu kraljev krevet pripreme u velikoj dvorani. Tada je Odisej upitao ko je premestio njegov krevet koji je on sam napravio, opisavši kako ga je sačinio od drveta masline. Penelopa je na to radosno kliknula da se ne ljuti na nju, jer je godinama strahovala da se on neće vratiti, ali je sada bila sigurna da je to on.Odiseju više ništa nije stajalo na putu da preuzme vladavinu u svom domu i celom kraljevstvu. A da bi sve opet bilo kao nekad, najviši bog Zevs, na molbu svoje kćeri Atene, iz svesti svih ljudi izbrisao je želju za osvetom zbog onoga što im je Odisej ikada učinio nažao, presudivši ovako: "Neka se verom tvrdom zakunu, i Odisej nek u njih ostane kraljem, a mi učinimo krv da sinova i braće svoje oni zaborave; neka se ljube kao i pre, te mira i blaga nek međ njima bude".

Da li su se Zevsove reči ispunile nije poznato. Od Homera ne saznajemo ništa o novim Odisejevim doživljajima. Bilo mu je, navodno, suđeno da krene u još jedno dugo putovanje kroz grčke krajeve, i to s veslom na ramenu. To hodočašće je trebalo da se završi kad Odisej sretne čoveka koji će ga pitati kakvu to čudnovatu lopatu nosi - ali da li bi se u grčkim zemljama, usred širokog mora, našao čovek koji ne bi znao za veslo? Prema pesničkim delima iz novijih vremena Odisej je, navodno, nakon mnogih godina poginuo od ruke svog drugog sina, Telegona, koga je rodila čarobnica Kirka posle njegovog odlaska sa ostrva Eeje. Telegon se sukobio sa Odisejem u dvoboju do kojeg je došlo kad je, tražeći oca, dospeo na Itaku gde su njegovi drugovi izazvali tuču. Ne sluteći da se suprostavio svom ocu, Telegon ga je probo mačem. Zatim je, kažu, preneo njegovo telo na ostrvo čarobnice Kirke, svoje majke, i tamo mu priredio veličanstven pogreb.


astrodream.










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta [You must be registered and logged in to see this image.]


Poslednji izmenio katarina dana Sub 28 Feb - 23:49, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 30 Avg - 16:47

Mit o Edipu

[You must be registered and logged in to see this image.]

(Grč. Oidipus, lat. Oedipus - sin tebanskog kralja Laja i njegove žene Jokaste, jedan od najtragičnijih junaka grčkih mitova i grčke književnosti)Edipovu sudbinu odredilo je strašno prokletstvo koje je na sebe navukao njegov otac Laj, otevši mladog Hrisipa, sina elidskog kralja Pelopa. To prokletstvo je trebalo da progoni Lajev rod do trećeg kolena, a prva njegova žrtva morao je biti on sam, suđeno mu je da pogine od ruke sopstvenog sina. Kada se dugo nakon toga Laju rodio sin, naredio je da ga izlože u šumi podno Kiterona, a da ne bi umakao divljim zverima, osakatio mu je noge i sputao ih remenjem. Ali rob koji je dečaka odveo u šumu smilovao se nad njim i, umesto da ga ostavi na milost i nemilost kiteronskim zverima, poverio ga je brizi pastira kog je slučajno sreo u šumi. Pastir je odneo dečaka svom gospodaru, korintskom kralju Polibu, koji nije imao potomke. Polib ga je posinio i zbog njegovih oteklih nogu nazvao ga Edip (u prevodu - "otečenih stopala") i odgojio uz pomoć svoje žene Merope, kako dolikuje nasledniku prestola. Edip je, naravno, mislio da su mu roditelji Polib i Meropa. Sve je bilo u najboljem redu dok ga neki pijani korintski mladić nije nazvao nahodom. Edip je to ispričao Polibu i Meropi i po njihovoj zbunjenosti zaključio da nešto od njega kriju. Kad na direktno pitanje nije od njih saznao ništa što bi ga oslobodilo sumnje, zaputio se u Delfe da u tamošnjem proročištu dozna istinu. Međutim, Pitija mu o njegovoj prošlosti nije rekla ni reč, ali mu je zato prorekla budućnost: ubiće svog oca, oženiti se sopstvenom majkom i s njom imati sinove koji će poginuti zbog njegovog prokletstva.

Edipa je to proročanstvo duboko pogodilo. Kad se malo pribraio, odlučio je da preduzme sve da ga onemogući. Imena njegovih roditelja Pitija mu nije otkrila, ali šta ako su oni stvarno Polib i Meropa? Znači, njima više ne sme da se vrati, i od naslednika prestola treba da postane skitnica bez otadžbine. Ali može li čovek odabrati put drukčiji od onoga koji mu je odredila sudbina?

Edip se tako nije vratio u Korint, nego se uputio u Tebu. Na obroncima Parnasa, u uskom klancu, sreo je kola u kojima je sedeo dostojanstveni starac. Edip se sklonio s puta, ali vozač se time nije zadovoljio. Osorno mu je doviknuo da se skloni u jarak, a da bi potkrepio svoju zapovest, udario je Edipa bičem. Edip mu je uzvratio udarac i, smatrajući da je stvar time rešena, hteo je da nastavi put. Uto je starac skočio na noge i udario ga štapom. To je Edipa razljutilo i, uprkos poštovanju prema starčevim godinama, uzvratio mu je dvostruko. Udarac je bio tako jak da je starac ostao na mestu mrtav. Starčeve pratioce koji su nasrnuli na njega Edip je nadjačao i pobio nakon kratke borbe. Spasio se samo rob koji je pobegao odmah nakon početka sukoba. Prvi deo proročanstva se ispunio: nepoznati starac kojeg je Edip ubio bio je njegov otac Laj.

Put s kojeg za Laja više nije bilo povratka doneo je spas njegovom kraljevstvu. Na gori Sfingiju (ili Fikionu) kraj Tebe bila se ugnezdila čudovišna Sfinga, krilata neman s lavljim telom i glavom žene, koja je ubijala ljude. Svakome ko je tuda prolazio postavljala je zagonetku, i kad je ne bi rešio, rastrgla bi ga svojim kandžama. Laj je hteo da pita delfsko proročište kako da od Sfinge oslobodi svoj grad. Umesto odgovora, vratio se rob sa vešću o kraljevoj pogibiji.

Kad je Edip stigao u Tebu, grad je obavijala dvostruka tuga. Nemajući šta da izgubi osim svog čemernog života, Edip se zaputio Sfingi i upitao je kako glasi zagonetka. Ona je, začudo, bila laka a glasila je: "Ko izjutra ide četvoronoške, u podne na dve, a uveče na tri noge? Pri tome je, kad ide na dve noge, spretniji i jači nego kad ide četvoronoške, ili na tri noge." Edip je, bez mnogo razmišljanja odgovorio: "Čovek! U zoru svog života nespretno puzi četvoronoške, u podne muževne zrelosti hoda na dve noge, a u predvečerje svog života zbog slabosti se podštapa štapom kao trećom nogom!"

Sfinga je na to očajnički zalepršala krilima i survala se sa stene u more: sudbina joj je odredila da upravo tako i pogine kad neko reši njenu zagonetku.Zahvalni Tebanci izabrali su Edipa za kralja, a Lajev šurak Kreont dobrovoljno mu je predao vlast jer je nakon kraljeve smrti objavio da kralj treba postati čovek koji će grad osloboditi Sfinge. Edip je sad bio siguran da je umakao sudbini: nastanio se u kraljevskoj palati, ne sluteći da se u njoj rodio, i venčao se Jokastom, Lajevom udovicom, ne znajući da ženi svoju majku.

Sve se ispunilo kako je proročište proreklo: dobio je dve kćeri, Antigonu i Ismenu, i dva sina, Eteokla i Polinika. Ništa ga nije sprečavalo da bude potpuno srećan - i da se ispuni njegova sudbiona.Tebu je iznenada pogodila strahovita katastrofa: bog Apolon je poslao na grad kugu. Muškarci, žene i deca umirali su, stoka je skapavala, zavladala je glad jer neobrađena zemlja nije donosila plodove. Kad je Tebi zapretila opasnost da se pretvori u veliko groblje, Edip je odlučio da u Delfe pošalje Jokastinog brata Kreonta da upita kako da se grad spasi od nesreće. Pitija je dala nedvosmislen odgovor: Teba će biti spašena kad građani iz svoje sredine prognaju čoveka koji je ubio kralja Laja i svojim nedelom navukao na grad božju kaznu.

Sada je trebalo pronaći Lajevog ubicu. Bio je to težak zadatak: kraljevo ubistvo se desilo davno, prošle su mnoge godine, vreme je izbrisalo tragove, a svedok ubistva bio je jedan rob... Edip je zato sazvao sve građane da mu pomognu da pronađe i kazni ubicu ma gde bio i ma ko bio. Iz okupljene mase tada se začuo glas da bi možda bilo najbolje da upitaju vrača Tireziju koji, iako slep, vidi i najskrivenije stvari. Edip je naredio da ga dovedu, a kad je vrač došao, zatražio je da mu kaže ko je ubio kralja Laja. Tirezija nije hteo da odgovori: on zna ko je ubica, ali ne može da ga imenuje. Edip ga je molio, zatim pretio, ali vrač je ostao neumoljiv. Na kraju je Tirezija popustio navaljivanju naroda i Edipovim pretnjama: "Ti si, Edipe, onaj koji je ubio svog oca! Učinio si to ne znajući, kao što si ne znajući postao muž svoje majke!"

Vračeve reči su razbesnele Edipa. Nije mogao da ih protumači drukčije osim da ga je na to naveo Kreont ne bi li sebi stvorio pogodno tlo za osvajanje vlasti u Tebi. Tireziju, koji nikada nije izrekao ništa osim istine, nazvao je potkupljenim lažljivcem. Ali Tirezija je mirno odgovorio: "I znaj, iako si u Tebu došao kao stranac, rodio si se u ovom gradu. Slep si kod očiju koje ćes uskoro izgubiti, s njima svoje bogatstvo i vlast, a od kralja ćeš se pretvoriti u izgnanika!"

Tirezijino samopouzdanje uznemirilo je Edipa. Pozvao je svoju ženu, ponovio pred njom ono što je rekao vrač i zatražio da odgovori da li je Laj imao sina koji je možda bio odgojen negde drugde, odakle je zatim mogao da se vrati u Tebu, kako to tvrdi vrač. Jokasta je odgovorila po istini: Da, imala je s Lajem sina, ali ga je on, bojeći se proročanstva, izložio u šumi gde je mališan i poginuo. Rob koji je ispunio Lajevu zapovest još uvek živi i može posvedočiti smrt Lajevog sina. Neka Edip naredi da se dovede i on će razbiti sve sumnje.

Potreba da se nešto dokaže dokaz je nesigurnosti, ali Edip je ipak naredio da dovedu roba. Jedva što su sluge otišle, pojavio se u njegovoj palati glasnik iz Korinta i doneo mu vest o smrti kralja Poliba. Tuga se u Edipovom srcu pomešala s radošću: nije, dakle, ubio svog oca! Izbegao je sudbini! I ostale će se vradžbine pokazati neistinitim!

To je bio poslednji srećni trenutak Edipovog života. Jer glasnik je nastavio: donosi mu takođe poziv u Korint gde treba da postane naslednik kralja Poliba, a da bi razbio njegov strah od proročanstva, prema kojem će se navodno oženiti svojom majkom, obaveštava ga da nije Polibov i Meriopin sin već nahod kojeg je on sam prihvatio u kiteronskoj šumi od roba kralja Laja i predao ga Polibu. Jokasta je u tom trenutku shvatila sve. Očajnički kriknuvši, otrčala je u svoje odaje i oduzela sebi život. Edip još nije uspeo da dođe sebi od iznenadnog udarca, a već ga je pogodio sledeći. Rob kog su doveli priznao je nakon dužeg oklevanja da nije ispunio naredbu kralja Laja i da je novorođenče zaista predao pastiru kralja Poliba. Sam je takođe bio svedok nesrećnog slučaja kada je Edip ubio kralja Laja i jedini se od svih kraljevih pratilaca spasio. Edip je tad u očajanju jurnuo u Jokastine odaje i tamo zatekao svoju ženu i majku već mrtvu. Iščupao je kopču iz njene haljine i iglom sebi izbo oči. Nije više mogao da gleda sjaj Sunca koje mu je osvetljavalo tamnu dubinu njegovog pada, nije više hteo da vidi svoju decu ni rodnu Tebu. U borbi sa sudbinom izgubio je sve, a na kraju je odbacio i nadu.

Tebanski narod je duboko saosećao s Edipovom tragedijom, ali ne zadugo. Ljudi, koji su još donedavno cenili Edipa zbog njegove mudrosti, pravednosti i zasluga za rodni grad, počeli su da zahtevaju da napusti Tebu. Branio ga je jedino Kreont i pružio mu utočište u svojoj palati. Ali na kraju je i on popustio pod pritiskom kad su se protiv Edipa okrenuli i njegovi sinovi, Eteoklo i Polinik, kako bi se domogli prestola. Zato je Kreont podelio s njima vlast, a Edipa kao "oskvrnitelja otadžbine" poslao u progonstvo.

Slep i bespomoćan, slomljen udarcima sudbine i ljudske nezahvalnosti, Edip se sunovratio u ponor poniženja - ostao mu je samo njegov prokleti život. Dugo je lutao sa svojom kćerkom Antigonom, koja ga je dobrovoljno sledila u progonstvo, po gorama i šumama. Ljudi su ga izbegavali, a gradovi mu otkazivali gostoprimstvo. Na kraju je došao na Kolon u blizini Atine i sklonio se, prema svom običaju, s Antigonom u šumu izvan naselja. Od seljaka je doznao da se nalazi u svetom gaju Eumenida, blagonaklonih boginja osvete. Tu vest je primio s olakšanjem jer je znao da mu je na to mesto suđeno da ode s ovog sveta, kako mu je nekad predvidao Apolon u Delfima. A setio se i drugih Apolonovih reči: onaj ko mu pruži utočište i poslednju utehu biće bogato nagrađen. Zamolio je zato seljake da odu u Atinu i dovedu mu njihovog kralja Tezeja.

Ali pre Tezeja stigla je na Kolon Edipova mlađa kći Ismena s vešću da je među njenom braćom planuo sukob i borba na život i smrt: Eteoklo se udružio s Kreontom i prognao Polinika koji se na to pridružio Argejcima i pod zidine Tebe doveo veliku vojsku. Kreont i Polinik trudili su se da Edipa pridobiju svaki na svoju stranu, jer je prema proročanstvu iz Delfa bitku za Tebu trebalo da dobije onaj na čijoj strani bude Edip. Ali uzalud su sinovi došli njemu na Kolon, uzalud ga molili, uzalud pretili. Kralj Tezej uzeo ga je u zaštitu i spasio od njihovih grubosti, a Edip je na kraju prokleo oba svoja sina strašnom kletvom - da poginu u međusobnoj borbi.

Kad je Edip izrekao svoju kletvu, začuo se tutanj groma. Bio je to znak najvišeg poslenika sudbine, Zevsa Olimpskog, da Edip može da siđe u carstvo sena. Oprostio se zato od Antigone i Ismene i pozvao k sebi Tezeja. Izmolio je od njega obećanje da će se brinuti za njegove kćeri, a u zamenu za to otkrio mu je mesto svog poslednjeg počivališta, koje će Atinu braniti bolje od štitova i čvrstih bedema. Na to se Edip bez uzdaha rastao od sveta i sišao u sumorno Hadovo carstvo, iza čijih vrata završava život smrtnika i time se njegova sudbina ispunila.










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta [You must be registered and logged in to see this image.]


Poslednji izmenio katarina dana Sub 28 Feb - 23:50, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 30 Avg - 17:00

Kentaur


[You must be registered and logged in to see this image.]

Kentauri (grč. Κένταυροι, Kéntauroi) bića su iz grčke mitologije. Kentaur je polukonj i polučovek koji šeće šumama i voli samoću. Često ih prikazuju kao raskalašena i nagla bića. Izvrsni su ratnici, a hrane se sirovim mesom.
Pesnik Pindar iznosi da je Kentaurima otac bio Kentaur, sin lapitskog kralja Iksiona i kraljice Nefele. Posle je mlađi naraštaj Kentaura izgubio svoju surovost te su se pridružili Dionisovoj pratnji - Safima.

Moguće je da su isprva Kentaurima smatrani Tesalci koji su stalno jahali konje, a kasnije se ta metafora pretvorila u mit. Homer Kentaure naziva više zverima nego ljudima.Najpoznatiji Kentauri bili su Nes, Hiron, Fol i Eurition koji su bili likovi u pričama o Heraklu.Najpoznatiji je bio Hiron koji se razlikovao od ostalih kentaura.

Kentauri su bili zloglasni kao nasilni i nekulturni pijanice. Za razliku od njih, Hiron je bio pravi kontrast, inteligentan, civiliziran i ljubazan. Bio je stručnjak za umetnost, lov i medicinu, a takođe i proricanje. Odgajao je i poučavao brojne grčke junake i bogove; imao je dar kojim je omogućio svojim učenicima da otkriju svoje najveće potencijale.










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta [You must be registered and logged in to see this image.]


Poslednji izmenio katarina dana Sub 28 Feb - 23:51, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 30 Avg - 17:03

Meduza

[You must be registered and logged in to see this image.]

Meduza je bila lijepa žena koju je Atina pretvorila u gorgona, zato što ju je uhvatila kako ljubi Posejdona u njenom hramu. Ko god bi je pogledao pretvorio bi se u kamen. Meduzu je uspio ubiti Persej koristeći se uglačanim štitom koji mu je dala Atina, kao ogledalom, dok joj je odsjecao glavu.

Kasnije je Meduzinu glavu Atina pričvrstila na svoj oklop. Meduzinu glavu nosio je na svom neprobojnom štitu i najviši bog Zevs. Ugledajući se na njega, slikom Meduzine glave ukrašavali su svoje štitove i oklope mnogi mitski i istorijski junaci stare Grčke i Rima.

Meduza je jedna od 3 gorgone iz grčke mitologije. Imala je zmije umesto kose i zube kao vepar. Prema legendi njen pogled je mogao da okameni ljude. Sestre su joj bile Stena i Eurijala. Za razliku od njih, Meduza je bila smrtno biće.

Smatra se da je ona nekada bila lepa, sve dok je Atina nije kaznila iz razloga što je zavela Posejdona u njenome hramu. Meduzu je ubio Persej, odrubivši joj glavu. Nakon ovoga su iz nje izašli Pegaz i čovek po imenu Hrisaor.










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta [You must be registered and logged in to see this image.]


Poslednji izmenio katarina dana Sub 28 Feb - 23:52, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 30 Avg - 17:06

Pegaz

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pegazovo ime (grč. Πήγασος) Hesiod povezuje sa reči (grč. πηγή), ili pêgế, što znači "izvor", "vrelo", jer, gde god da je Pegaz dotakao tlo, nastao bi izvor - Helikonu izvor „konjski izvor“ - Hippocrene. Ali ime Pegaz najveroatnije potiče od luvijske reči „pihassas“ ili munja, ili od reči „pihassasas“ što znači bog vremena i munje, a i Hesiod opisuje Pegaza da služi kao donosioc munja Zevsu.

Pegaz je leteo brzinom vetra, bio je nežan i mudar, čista srca, a živeo na visokim planinama, najviše na Helikonu, mestu gde su obitavale Muze. Bio je predivno građen, snažan i jakih kopita, a sa svojim moćnim krilima mogao se vinuti i do samog Olimpa.

Pegaz je donosio Zevsu munje, a nakon smrti Belerofonta vratio se na Olimp da pomaže bogovima. Kasnije se oženio Euipom sa kojom je začeo naraštaj krilatih konja.

Belerofont i Pegaz

Za postojanje krilatog konja Pegaza, Belerofont je znao još iz svog rodnog grada, jer je Pegaz često doletao na Akrokorint da tamo pije vode, pa je tako i krenuo u potragu za njim. Vrebao je konja danima i noćima i napokon ga je i dočekao. Po savetu vrača Polida, on je zauzdao Pegaza zlatnom uzdom koju mu je dala boginja Atina, a zatim je na Pegazu odleteo u Lakiju.

Belerofont se sa Pegazom spustio u duboku dolinu, nad stenoviti procep gde je živela Himera, i čekao je da ona izmili iz svoje jazbine. Kada se Himera pojavila, on je pogodio sa strelom, ali je samo ranio tako da ga je ona napala sa tri svoja plamena jezika, i pokušavajući da ga dohvati svojim otrovnim zmijskim repom. Leteći na Pegazu, Belerofont je uspevao da izbegne udarce repa i na kraju je savladao i ubio Himeru. Ubijenu Himeru je doneo Jobatu.

Pegaz je pomogao Belerofontu u borbi protiv Himere i Amazonki, a posle pobede Belerofont se osećao toliko moćnim da je odlučio da uzleti na nebo i da proveri ima li bogova na Olimpu. Pegaz je znao da to nije u redu, ali ga je poslušao i uzletio. Zevs se toliko naljutio da je poslao besnilo na Pegaza, koji se počeo vrpoljiti te se Belerofont strmoglavio sa njega i poginuo, a zatim se sažalio nad Pegazom i pretvorio ga u sazvežđe Pegaz, a iz pera, koje je iz Pegazovog krila palo na zemlju, nastao grad Tarsus.










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta [You must be registered and logged in to see this image.]


Poslednji izmenio katarina dana Sub 28 Feb - 23:53, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Ivkic

  

Ivkic

Muški
Poruka : 16424

Godina : 40

Lokacija : Negde u Srbiji

Učlanjen : 05.09.2012


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Čet 13 Nov - 17:02

Тифон

[You must be registered and logged in to see this image.]

Тифон (Тифаон, Тифеој) је у грчкој митологији моћни бог, син Тартара и Геје. Описан је као застрашујуће биће велике снаге са стотину змијских глава на раменима. Из очију је избацивао ватру, а оглашавао се урлицима попут рике лава или лавежа паса. Отац је многих славних чудовишта као што су пси Ортар и троглави Кербер, Лернејска хидра и Химера, а родила их је Ехидна. Ово божанство би владало светом, да га у томе није спречио Зевс. О сукобу Тифона и Зевса постоји више прича.

Зевс побеђује Тифона

Наоружан својим муњама и челичним српом, Зевс је гонио Тифона све до Сирије. Када је успео да га рани, Зевс се упустио у борбу са њим. Међутим, Тифон се показао као достојан противник и иако рањен, успео је да преотме челични срп и њиме Зевсу одсекао тетиве на рукама и ногама. Тако је заробио Зевса кога је везаног однео у пећину Корикион, на Киликији, а Зевсове тетиве је поверио на чување аждаји Делфини. Међутим, Хермес и Египан су успели да се домогну тетива и врате их Зевсу, који је поново напао Тифона. Прогоњени Тифон је код планине Нисе набасао на мојре које су му дале чаробне плодове како би му они донели снагу. Оно што су му прећутале је да ти плодови дају снагу само један дан. Код Тракије је Тифон бацао стене на Зевса, али их је отац богова одбијао ударцима муња. Стене су се тако враћале ка Тифону узрокујући му тешке ране. Планина Хем је тако добила назив по Тифоновој проливеној крви. Када је Тифону понестало снаге, покушао је да пређе сицилијско море, али је Зевс бацио Етну на њега. Притиснут Етном, Тифон се и даље буни и бљује ватру.

Кукавичко бекство богова

Позната су и предања која не служе на част храбрости богова. У паничном страху од Тифона, они су побегли у Египат, где су се, како би се сакрили, претворили у разне животиње: Зевс у овна (предводника), Хера у краву, Афродита у рибу, Хефест у говече, Хермес у птицу ибис, а Лето у ровчицу, а једино је Атина остала на Олимпу. Други кажу да су само Зевс и Атена храбро дочекали Тифона. Када га је Зевс погодио муњом, Тифон је сав у пламену скочио у море. Тада је Зевс бацио Етну на њега заувек га заробивши.

Хера као Тифонова мајка

За разлику од киликијског Тифона, у другим предањима он је Херин син. Бесна на свог мужа Зевса што је сам из главе родио Атену, Хера је одлучила да сама, без мушкарца, роди сина који ће бити јачи од Зевса. Годину дана је избегавала Зевсову љубав да би коначно родила Тифона којег је поверила на чување змају Питону у Делфима











[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Ivkic

  

Ivkic

Muški
Poruka : 16424

Godina : 40

Lokacija : Negde u Srbiji

Učlanjen : 05.09.2012


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Čet 13 Nov - 17:05

Диомедове кобиле

[You must be registered and logged in to see this image.]

Диомедове кобиле су у грчкој митологији биле изузетно лепе и снажне животиње. Биле су сапете гвозденим ланцима у стајама, јер њих никакви окови нису могли да задрже. Њих је краљ Диомед хранио људским месом - најчешће месом странаца, који би гоњени невременом дошли у његов град.

Хераклов осми подвиг је од њега захтевао да отме те кобиле. После борбе са Диомедом, где је краљ изгубио живот, Херакле је коње одвео Еуристеју, који је наредио да буду пуштени на слободу. Дивље кобиле су побегле у Ликејонске планине, где су их растргле дивље звери.










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Ivkic

  

Ivkic

Muški
Poruka : 16424

Godina : 40

Lokacija : Negde u Srbiji

Učlanjen : 05.09.2012


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Čet 13 Nov - 17:25

Полифем

[You must be registered and logged in to see this image.]

Полифем – у грчкој митологији најпознатији од друге генерације Киклопа (једнооких џинова), син Посејдона, бога мора, и нимфе Тоосе. Према Овидију у Метаморфозама, Полифем је волео Галатеју, сицилијанску Нереиду, и убио њеног љубавника Акиса (види: Нимфе).

Када се грчки херој Одисеј искрцао на обалу Сицилије, пао је у Полифемове руке, који га је затворио заједно с 12 његових другова у пећину и затворио улаз стеном. Одисеј је успео да опије Полифема, ослепи га упаљеним коцем док је спавао и, са шест другова (остале је Полифем појео), побегне окачен за стомаке оваца које је Полифем пустио на пашу.










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Ivkic

  

Ivkic

Muški
Poruka : 16424

Godina : 40

Lokacija : Negde u Srbiji

Učlanjen : 05.09.2012


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Čet 13 Nov - 17:40

Сфинга

[You must be registered and logged in to see this image.]

Сфинга (старогрч. Σφίγξ, лат. Sphinx) представља зооморфно митолошко створење са људском главом и телом лава. Потекло је од скулптуралних приказа из доба Старог царства, које су стари Грци прилагодили својој легенди о женском крилатом чудовишту.

Код египатских скулптура, сфинга обично има тело лава и главу човека, али може имати и делове тела овна, сокола или јастреба.

Порекло сфинге

Сматра се да је сфинга у грчке митове дошла са истока, тачније њен лик је стваран по асирско-вавилонским киповима крилатих бикова с људским главама или по киповима египатских владара који су приказивани у лику лежећег лава. Лавље тело код Египћана и тело бика код Асираца је сматрано за симбол снаге; крила као симбол свеприсутности; људско срце као симбол мудрости. Код Египћана лице сфинге имало је индивидуалне црте лица фараона или његове жене. Најпознатија је Велика сфинга на пољу пирамида у Гизи. Висина њене главе је 20 метара, а од њушке до репа има 73,5 метара. Ова сфинга је „чувар“ гробова египатских фараона. По неким научним претпоставкама, сматра се да глава ове сфинге има индивидуалне црте лица фараона Кефрена из 4. династије (27. или 26. век п. н. е). Други, пак, сматрају да је то кип египатског бога Сунца.

Код Грка сфинга је увек била женска особа и симбол нечег тајновитог и погубног. Најпознатији грчки кипови сфинге потичу из Атике (око 600. година п. н. е., која се данас налази у Метрополитен музеју у Њујорку) и из Фокиде (580 или 560. године п. н. е., у Музеју у Делфима).

[You must be registered and logged in to see this image.]

Египатска митологија

Египатске сфинге су симболичне представе фараона или бога Хоруса.

Грчка митологија

По једном тумачењу грчке митологије сфинга је кћи стоглавог дива Тифона и његове жене Ехидне, а по другом она је кћи Химере и Ортра.

Сфинга је живела на гори Сфингију крај Тебе. Имала је обичај да сваком путнику или случајном пролазнику постави питање: „Ко ујутро иде на четири, дању на две, а увече на три ноге?“. Многи који нису успели да одговоре на њено питање су пали као жртве њених канџи. Сфинга је растргла много људи, међу њима и племенитих Тебанаца који су покушавали да ослободе град Тебу од ње.

Загонетку је решио Едип који је дао тачан одговор на њено питање: „То је човек! У свом раном животу неспретно пузи на све четири, у зрелој доби иде на двије, а у сутон свог живота због слабости подупире се штапом који му је трећа нога!“. Сфинга се након његовог одговора бацила са стене у море, јер јој је судбина наменила смрт у тренутку кад неко реши њену загонетку.

Сфинга у новијој уметности

Сфинга је коришћена као декоративни мотив у европској уметности од Ренесансе до данас.

[You must be registered and logged in to see this image.]










[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Uto 3 Mar - 15:10

Немеза

[You must be registered and logged in to see this image.]

Немеза , Немесис или Немесида (грч. Νέμεσις) у грчкој митологији је кћерка богиње ноћи Никте и бога таме Ереба, она је богиња одмазде и кажњавања по заслузи. У почетку је била апстрактни појам који је означавао додељивање онога што некоме припада, а касније персонификација праведне срџбе против свега што ремети ред и равнотежу у природи.

Као кћи Ноћи (Никс) она је присутна свуда где се крши Правда (Темида). Прати је Стид (Аидос) и када се људски род буде сасвим искварио, ове две богиње ће заувек напустити Земљу вратити се међу богове на Олимп. Немеза је строга и девичанска богиња. Кажњава таштину и охолост, па је тако казнила и лепог Нарциса. Мења судбине људи и опомиње их на умереност. Немеза је људе даривала срећом или несрећом и то по њиховој заслузи. По томе се она разликује од богиња освете Еринија, које су само кажњавале људе. И поред тога што је даривала срећу, у свакодневном животу Немеза је више кажњавала, а то је у блиској вези са људским поступцима и наравима. Немеза је посебно кажњавала оне особе које су прекорачиле „праву меру“, тј. оне људе који нису знали да цене изненадну срећу и благостање и себи допустили да другима чине несреће. Сличну улогу је имала и богиња Адрастија фригијског порекла, која је ушла у грчку митологију, а чије име преведено на грчки значи „она којој није могуће умаћи“.

Према једном миту, Зевс је желео да задобије Немезину љубав, али је она од њега бежала преко копна и мора, преображавајући се у разне животиње. Када се преобразила у гуску, Зевс ју је сустигао и преобразивши у лабуда, сјединио са њом. Из те везе настало је плаво јаје које је Немеза оставила у мочвари. Јаје је пронашла Тиндарејева супруга Леда и из њега је рођена чувена лепа Хелена.

Немеза је посебно била поштована међу Јонцима. Два најпознатија средишта њеног култа су била у Смирни и у Атици (у Рамнунту). Касније, у хеленистичко-римској епохи под утицајем религијског синкретизма постала је универзално божанство сродно Кибели, Адрастеји и Изиди. Посебно је поштована приликом одржавања игара јер бди над правилима игре и одлучује о победнику. Због тога су њене статуе честе у гимназијама, амфитеатрима и на хиподромима. Посебно су је поштовали војници, робови, али и они који су ослобођени.










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta [You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Uto 3 Mar - 15:21

ARES

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ares, bog koji je volio borbu, uvijek se prikazuje sa šljemom, u ratnoj opremi, i spreman za borbu. Gdje god je rat, krvoproliće ili neki oružani sukob, Ares je prisutan. To je bio razlog što ga ljudi nisu slavili i obožavali kao ostale bogove, pa se i gradovi koji bi ga smatrali svojim zaštitnikom, nigdje ne spominju. Sin Zevsa i Here često je dolazio u sukob sa ostalim bogovima, pa čak i sa sopstvenim ocem.










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta [You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 27 Jun - 5:19

Асклепије

Асклепије грчки (Ασκληπιός) лат. (Aesculapius) је у бог лекарства код старих Грка. Родитељи су му били бог Аполон и нимфа Коронида, или према некима Арсинојин, одрастао је уз кентаура Хирона. Негов култ пренет је у Рим, где се поштовао под именом Ескулап.
Асклепије је владао са медицином, хирургијом и лечењем природним травама, говори се, да му је богиња Атина, након што је Персеј Медузи одрубио главу, дала Медузину крв. Штавише, крв која је потекла са њене десне стране била је лековита, да је Асклепије успевао да оживи и мртве. Имао је више светилишта у старој Грчкој, а главно је било у Епидауру у Арголиди. Ту су долазили многи болесни да нађу лека, приносећи жртве и носећи поклоне како би добили савете и лечење. Знања су преносили Асклепијеви свештеници, а са оца на сина. Међу њима је био и данас најпознатији, Хипократ са Коса.

Асклепије се научио лечењу од бога Аполона и кентаура Хирона и то тако да је све болести умео лечити и чак васкрсавати из мртвих, али како нико због тога није умирао, Танатос, бог смрти се на њега пожалио Зевсу, а он га је, као неког ко руши светски поредак убио муњом. Аполон је, пак, да би осветио смрт свога сина, поубијао Киклопе. Асклепијева супруга је била Ипиона (Хериона или Епиона). Она му је помагала тако што је ублажавала болове пацијентима. Са њом је имао три сина: Подалерија и Махаона, који су обоје били лекари и учествовали су и у походу на Троју и Телесфора. Такође имао је и пет кћерки: Акесо, Иасо, Панакеја, Егли и Хигија (Хигиеја). Хефија је људе даривала здрављем, док је Панакеја људе ослобађала свих болести. Син Телесфор је био патуљак који је убрзавао лечење болести. Након своје смрти, Асклепије се претворио у сазвежђе Офион (Змија).

Мит о Асклепију сачуван је у свим гранама уметности. У књижевности га помиње Хомер, а у вајарству га је овековечио Тразимидес.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 27 Jun - 5:23

Akadem

Akadem (grc. Akademos, lat. Academus) - stari atinski heroj kome je u severozapadnom delu Atine bio posvecen gaj s hramom i prvom atinskom gimnazijom.
O njegovim delima se ne zna mnogo. Stariji autori spominju da je, navodno, pokazao Kastoru i Poluksu mesto gde je atinski kralj Tezej zatvorio njihovu sestru Helenu kad ju je pomocu lapitskog kralja Piritoja oteo iz Sparte. U njegovom gaju filozof Platon se sastajao s prijateljimai ucenicima.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 27 Jun - 5:24

Olimpski Bogovi


Дванаест олимпских богова су били најважнији богови грчког Пантеона, који су живели на врху Олимпа. У различитим временима је било четрнаест богова који су сматрани олимпијским, али их никад није било више од дванаест у исто време.

Зевс, Хера, Посејдон, Арес, Хермес, Хефест, Афродита, Атина, Аполон и Артемида су увек сматрани олимпским боговима. Хестија, Деметра, Дионис и Хад су придодавани овој групи. Хестија је уступила своје место Дионису да би живела међу људима (њој је додељена част да одржава ватру на Олимпу). Персефона је проводила шест месеци у години у подземном свету (тада је на земљи владала зима), и дозвољено јој је да се врати на Олимп других шест месеци у години да би била са својом мајком Деметром. Иако је Хад увек сматран за једног од најважнијих грчких богова, његов дом је био подземни свет мртвих.

Олимпски богови су освојили превласт после победе у рату који је Зевс са својом браћом и сестрама повео против Титана. Зевс, Хера, Посејдон, Деметра, Хестија и Хад су били браћа и сестре, а остали су (изузев Афродите, која се родила из морске пене) обично сматрани Зевсовом децом од различитих мајки (изузев Атине, која се родила из Зевсове главе). Могуће је да је и Хера сама родила Хефеста као освету због рођења Атине.

* Зевс је највиши и најмоћнији бог, владар Олима
* Посејдон, заједно с Хадом, други по важности бог, који управља океанима и морима
* Хад је такође други по важности бог, који води бригу о душама умрлих
* Атина је богиња мудрости, уметности, унутрашње лепоте, образовања и рата
* Арес је бог рата и хероја
* Артемида је богиња лова, животиња, плодности и чедности
* Хефест је бог ватре, рада, занатлија и оружара
* Аполон је бог плеса, музике, излечења и медицине, стрељаштва и разборитости
* Хермес је бог управљања, путника, пастира, пријатељства и скупова
* Афродита је богиња љубави, сексуалности, спољне лепоте и привлачности
* Хера је Зевсова супруга, богиња брака, жртвовања и верности
* Хестија је богиња дома, породице и домаћег огњишта
* Деметра је богиња земље, цвећа и биљака, хране, заштитница брака и пољопривреде
* Дионис је најмлађи бог у Пантеону, бог вина, опијања и отворене сексуалности
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 27 Jun - 5:25

Ahilej

Ahilej (grč. Ἀχιλλεύς, Akhilleús) junak je iz grčke mitologije, sin mirmidonskog kralja Peleja i nimfe Tetide. Kad je počeo Trojanski rat, učestvuje u njemu na strani napadača. Štoviše, ne samo da učestvuje nego je u Homerovoj Ilijadi predstavljen kao glavni junak na čelu svoje male vojske Mirmidonaca. Ubio je Hektora, trojanskog junaka i sina kralja Prijama.
Ahilej je sin smrtnika Peleja, kralja Mirmidonaca u Pitiji, jugoistočnoj Tesaliji i morske nimfe Tetide. Zeus i Posejdon bili su rivali za Tetidinu ruku, sve dok Prometej nije prorekao da će Tetida roditi sina većeg od svog oca. Zbog tog su se razloga obojica povukli i dali njenu ruku Peleju.

Kad se Ahilej rodio, Tetida ga je htjela učiniti besmrtnim tako što ga je uronila u rijeku Stiks. No, zaboravila je smočiti petu za koju ga je držala dok ga je uranjala, tako da je to mjesto ostalo jedina ranjiva tačka na njegovu tijelu. Otuda i metafora Ahilova peta za nečiju slabu točku. U drugoj verziji mita, list je ostao prilijepljen uz njegovu petu pa je zato ostala ranjiva.

U starijoj verziji priče, Tetida ga je premazala ambrozijom i stavila navrh vatre da bi smrtni dijelovi njegova tijela izgorjeli. Za razliku od ovih priča, Homer u Ilijadi ne spominje njegovu neranjivost, a čak i spominje da je bio ranjen.

Pelej ga je zajedno s Patroklom dao Hironu, Kentauru da ga odgoji na brdu Pelionu.

Vrač Kalhant prorekao je da mu je suđeno da umre u Troji. Tetida ga je stoga odvela na Skiru, kralju Likomedu i prerušila ga u djevojku. Na tom je dvoru s Didamijom imao sina Neoptolema. Odiseja je Menelaj poslao po Ahileja. Stigavši, pitao je može li prinijeti darove ženama te je izložio dragulje, a također i oružje - mač, koplje i štit. Sve su se djevojke divile nakitu, a samo se Ahilej divio oružju te ga je Odisej tako prepoznao. Odisej mu je dopustio da zadrži oružje, a potom su krenuli u rat. Druga verzija mita govori da se začula ratna trublja te da je Ahilej instinktivno zgrabio oružje.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 27 Jun - 5:27

Menerva


Menerva(grc. Menerva, lat Minerva) - stara etrurska boginja znanja koju su postovali Rimljani kao boginju mudrosti, umetnosti i znanstva. Kasnije su je poistovetili sa grckom Atenom.

Minerva (lat. Minerva, grc. Athena) - rimska boginja, istovetna s grckom Atenom.
Cini se da je prvobitno bila devicanska boginja Etruraca (Menrva) i da su njen kult Rimljani preuzeli vec u 7-6 veku pr. n. e.Postovali su je kao boginju mudrosti, koja je ljude naucila raznim vestinama, izmedju ostalih i lekarskoj vestini. Pod uticajem grckih mitova poistovetili su je sa Atenom i proglasili zastitnicom Rima.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 27 Jun - 5:28

Triton



Тритон (грч. Τρίτων) (лат. Triton) је био морски бог, Посејдонов и Амфитритин син.
Реч Тритон долази од речи грч. trethan што значи „море“.


Тритон је био дивовског раста и замишљан је као пола човек, а пола риба. Становао је у палати својих родитеља, која се налазила под морем у близини Ега, или у Тритоновом језеру у Либији[1]. Тритон је путовао морском површином јашући на делфинима или се возио у златној кочији коју је добио од свога оца Посејдона. У рукама је увек носио трозубац са којим је могао да разбије било коју стену, али је био мањи од трозупца његовог оца. Поред тога, он је увек са собом носио и велику, савијену шкољку и ако би у њу јако затрубио изазвао би морску олују, а тихим звуком је био у стању да утиша и најјаче ветрове и да обузда олује. Једном приликом, Енејин трубач Мезен је изазвао Тритона и овај га је својим звуком трубе бацио у море[2]. Тритона су због његових особина посебно поштовали морнари, као и људи који су живели крај обала мора, а богови су га поштовали и због његовог порекла.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 27 Jun - 5:30

Argonauti



У грчкој митологији, Аргонаути су група хероја која је, у годинама пре Тројанског рата, пратила Јасона у Колхиду у потрагу за златним руном. Путовали су бродом Арго, па њихово име заправо значи "морнари са Арга". Понекад их зову и Минијци, по преисторијском племену из кога је потицала већина Аргонаута.
Брод је назван по свом градитељу, Аргу, сину Фриксовом.


Прича


После смрти краља Кретеја, Еољанин Пелија је преотео трон свом полубрату Есону и постао краљ Јолка у Тесалији (у близини данашњег града Волоса). Због овог незаконитог акта, пророчиште га је упозорило да ће потомак Еолов тражити освету. Пелија је побио све познате Еолове потомке које је могао наћи, али је сачувао живот Есону после велике молбе своје мајке Тире. Пелија га је држао у затвору и присиљавао да се одрекне свог неслеђа. Касније је Есон оженио Полимелом, која му је родила сина Диомеда. Пелија је одмах желео да убије дете, али је Полимела наговорила своје рођаке да кукају над њим, као да је умро на рођењу. Организовала је лажну сахрану а дете прокријумчарила на планину Пелион, где га је огајао кентаур Хирон, који је дечаку дао име Јасон. Када је Јасон напунио 20 година, отишао је да се посаветује с пророчиштем које му је наредило да се обуче као Магнезијац, да се огрне леопардовом кожом и да носи два копља. Затим треба да оде на јолшки двор. Јасон је урадио како му је речено. Нова пророчица је упозорила Пелију да се чува човека с једном сандалом. Једног дана Пелија је подносио свечану жртву Посејдону, којој су присуствовали неки околни краљеви. У гомили народа стајао је високи младић у леопардовој кожи са само једном сандалом. Пелија је у њему препознао свог братанца. Јасон је изгубио једну сандалу док је прелазио блатњаву воду реке Анаврос. Помогао је једној старици коју је пренео преко реке. Ова жена је у ствари била прерушена Хера, која је желела да казни јер јој није прилагао прописане жртве. Када је Пелија срео Јасона, није га могао убити на јавном месту, јер су били присутни многи истакнути краљеви из еоловске породице. Уместо тога, пришао је младићу и упитао га: „Шта би урадио када би пророчиште објавило да један од твојих грађана жели да те убије?“. Јасон је одговорио да би га послао да донесе златно руно, не знајући да му је Хера ставила ове речи у уста. Јасон је касније сазнао да је Пелију прогонио Фриксов дух, који је побегао из Орхомена јашући на светом овну да би избегао жртвовање, и дошао на Колхиду где му је, после смрти, забрањена прописна сахрана. Према пророчишту, Јолк неће напредовати док се Фриксов дух не врати назад на броду заједно с златним руном. Руно је сада било обешено о дрво у гају колхидског Ареса, а дању и ноћу га је чувао змај који никада није спавао. Пелија се заклео Зевсом да ће се одрећи престола по Јасоновом повратку, јер је очекивао да ће се Јасонов покушај крађе златног руна завршити његовом смрћу. Хера је међутим помагала Јасону за време овог опасног путовања.
Јасону су се придружили неки од највећих хероја античке Грчке. Број Аргонаута се мењао, али је био између 40 и 55; традиционалне верзије приче говоре о 50 Аргонаута.


Неки сматрају да је легенда о златном руну заснована на обичају племена са Црног мора да поставе јагњеће руно на дно потока да би се у њега хватали груменчићи злата који су се спирали у потоку. Овај обичај је још постојао у древним временима у подручју Сванети у Грузији.


Аргонаути (Јасон и Медеја се некад не рачунају) су били:

Акаст
Еталид
Амфион
Аскалаф
Аталанта
Аутолик
Бут
Кајајс
Кант
Кастор
Ехион
Еуфем
Еурјал
Херакле
Хила
Ида
Идмон
Јолај
Јасон
Лаерт
Линкеј
Мелеагар
Ојлеј
Орфеј
Пелеј
Фиолоктет
Пеја (Аргонаут)
Полидеук
Полифем
Пориклимен
Теламон
Тезеј (мада неки тврде да је он у то време још био у Подземном свету)
Тифис
Зет
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 27 Jun - 5:31

AUTOLIK

Autolik (grč. Αὐτόλυκος) je u grčkoj mitologiji bio Odisejev deda. On je Odiseju i dao ime. Pošto se celog života suprotstavljao mnogim prinčevima, dao mu je ime Odisej, što znači „ljutit“, jer je smatrao da će on biti žrtva njegovih neprijateljstava. Ipak, zarekao se da ako Odisej dođe na Parnas da ukori svog dedu, da bi ublažio njegov gnev, daće mu deo svog poseda.Njegovo ime znači pravi ili usamljeni vuk.Bio je Hermesov sin, dok je njegovog brata blizanca Filamona začeo Apolon. Kao njegova majka se pominje Hiona, mada razni autori navode još neka imena. Pausanija je pisao da je njegova supruga bila Neera, ali je prema Homeru to bila Amfiteja, sa kojom je imao kćerku Antikleju, Odisejevu majku.Hermes je svom sinu podario veštinu da krade, a da ne bude otkriven i sposobnost da se preobražava. On je ukrao Amintoru šlem koji je Odisej nosio tokom trojanskog rata.Hermes mu je dao i sposobnost da preobražava životinje, rogate u nerogate i obratno. To je iskoristio da Sizifu ukrade goveda, a da ovaj nema dokaza protiv njega. Ipak, Sizif je primetio da se njegovo stado smanjuje, dok se Autolikovo povećava. Zato je sa donje strane kopita svojih krava utisnuo ili inicijale ili tvrdnju „ukrao Autolik“. Tokom noći Autolik je pokrao krave, ali ujutro su otisci na putu bili dovoljan dokaz. Sizif je pozvao susede da se obračunaju sa lopovom, a on sam u tom metežu je obišao oko kuće i na druga vrata pokucao Autolikovoj kćerki Antikleji, koju je obljubio, zbog čega je ona začela i rodila Odiseja.[1] Autolik je učestvovao u pohodu Argonauta. Prema nekim izvorima, bio je Jasonov deda.Pominje se i kao jedan od mogućih učitelja Herakla. Naime, podučavao ga je „pesničenju“. On je ukrao i Ifitova goveda i prodao ih je Heraklu, koji ništa nije sumnjao. Ifit je optužio Herakla za krađu i on ga je zbog te uvrede bacio sa stene.Krađa obeležene stoke je čest motiv u grčkim mitovima, poput onog kada je Euriloh pokrao Helijeva goveda. Prema nekim navodima, mit koji govori kako Autolik potkrada Sizifa, pretvarajući životinje u drugi oblik podseća na priču o Jakovu i Labanu iz Knjige postojanja (XXIX—XXX).
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 27 Jun - 5:31

Pet ljudskih vekova



Neki tvrde da nije tačno da je Prometej stvorio ljude niti da se ma koji čovek izlegao iz zmijinih zuba. Oni kažu da ih je sama od sebe rodila zemlja, kao svoje najbolje plodove, i to na najpovoljnijem mestu u Atici, i da se prvi čovek Alalkomenej pojavio pored jezera Kopaida u Bojotiji pre nego što je i Mesec postao. On je bio Zevsov savetnik u njegovim sukobima sa Herom i Atinin vaspitač dok je bila devojčica.
Od tada je postojalo pet ljudskih vekova:
1. Ovi ljudi su bili takozvana zlatna rada podanici Krona, a živeli su bezbrižno i nisu morali da rade; hranili su se slatkim žirom, divljim voćem i medom koji je kapao sa drveća, pili ovčje i kozje mleko i nikada nisu starili, mnogo su se igrali i smejali se a smrt im nije bila teža od sna. Njih više nema, ali se njhiov duh održao i ispoljava se u smernosti seoskog življa, u onima koji donose sreću i u zaštitnicima pravde.
2. Zlatnu je smenila srebrna rasa. Ljudi ove rase takođe su bli napravljeni po božanskom liku, a jeli su hleb. bili su potpuno odani svojim majkama i nikada nisu smeli da ih ne poslušaju, iako su mogli da dožive i stotinu godina. Bili su svađalice i glupi i nisu prinostili žrtve bogovima, ali zato nisu ni ratovali među sobom. Zevs ih je sve uništio.
3. Zatim je dšla bronzana rasa ljudi koji su pali na zemlju kao plod jasena i bili naoružani bronazim oružjem. Jeli su meso i hleb i uživali u ratovanju, bili su drski i okrutni. Sve ih je ugrabila Crna Smrt.
4. Četvrta rada ljudi mila je takođe bronzana, ali su to bili plemenitiji i otemniji ljudi. Očevi su im bili bogovi, a majke smrtne žene. Oni su se slavno borili kod opsade Tebe, učestvovali u argonautskom pohodu i u Trojanskom ratu. Oni su postali Heroji i borave na Jelisejskim poljima.
5. Peta ljudska rasa je savremena, gvozdena To su bezvredni naslednici četvrte rase. Oni su degenerisani, svirepi, nepravedni, zlonamerni, čulni, neposlušni sinovi, izdajice.

Iz "Grčkih mitova" Roberta Grevsa
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 27 Jun - 5:32

Хекатонхири


Хекатонхири (грч. Έκατονχειρες) су синови бога неба Урана и богиње земље Геје.

Они су били дивови са сто руку и педесет глава, невероватне снаге, пуни беса и много јачи и супериорнији и од Киклопа и од Титана.

Име су добили по броју руку — грчки ἑκατόν,hekatón = „сто“ и грчки χείρ, kheir = „рука“, или Έκατονχειρες, Hekatónkheires = „Сторуки“.

Постојала су три Хекатонхира:

* Бријареј (грч. Βριάρεως) или Егеон (грч. Aigaíôn) — „Морска коза“
* Кот (грч. Κότος) или „Побеснели“
* Гиг или Гиј (грч. Γύης) — „Дугоруки“

Одмах након рођења, Уран, њихов отац, бацио их је у унутрашњу земљу – Тартар, јер их је сматрао за одвратна створења, како због њиховог понашања, тако и због одбојног изгледа.

Њихову мајку Геју такав поступак Урана је разбеснео, па је она одлучила да се освети своме мужу. Прво је замолила Титана Крона да ослободи три Хекатонхира, али Крон на то није пристао. Одбијање Крона да им помогне је почетак мржње Хекатонхира према Титанима. У унутрашњој земљи - „паклу“ - Тартару, Хекатонхире је чувао страшни змај Кампа све до тренутка када их је, по наговору Геје, ослободио Зевс, да би му били савезници у борби против Крона. За време владавине Титана Хекатонхири су на Титане бацили стене величине планина и тиме их савладали (види Титаномахија).

* Хезиод у свом делу Теогонија пише да су после победе над Титанима три Хекатонхира постали чувари улаза у умутрашње земље - пакао Тартар.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 27 Jun - 5:33

Hron(Titan)




У грчкој митологији, Крон, Хрон или Хронос (Сатурн) – (грчки: Κρόνος), владар Универзума и вођа најмлађе генерације. Био је најмлађи син Урана и Геје, а према Диодору са Сицилије био је најстарији син.



Хрон је оженио сестру Реју и био је отац Хестије, Посејдона, Хада, Деметре, Хере и Зевса.
Хрон је био бог неба и вођа богова Универзума, пошто је збацио свог оца Урана. Уран је остао без моћи када га је син кастрирао. Хрон је био и бог пољопривреде и плодности. Римљани су га идентификовали са Сатурном, римским богом пољопривреде.
Када је његов отац Уран утамничио његову браћу Сторуке дивове и Киклопе у Гејином телу, његова мајка је трпела велике муке. Геја је замолила свог најмлађег сина да их ослободи. Хрон, који је био најснажнији и најлукавији од Титана, сагласио се да јој помогне, одсекао је Уранове гениталије српом и бацио их у море.



Збацивши Урана Хрон је постао врховни владар Универзума. Делио је власт са Титанима. Хрон је заменио Урана као бога неба. За време своје владавине, Хрон је створио људе, и тај период се означава као Златно доба, најмирољубивије време човечанства, јер су људи били сложни, и нису били потребни закони и правила.
Уместо да ослободи Сторукое дивове и Киклопе, држао их је затворене у Тартару, најдубљем делу подземља. Увређена што јој син није ослободио осталу децу, Геја је прорекла да ће га његови синови збацити с власти.



Бојећи се да ће доживети исту судбину као и његов отац, Хрон је гутао сву своју децу након рођења. Реја је успела да га превари тако што му је уместо последњег рођеног сина, Зевса, дала да прогута камен. Хрон је прогутао камен, а Реја је тајно послала Зевса на да живи на Криту. Постоји више верзија о Зевсовом одрастању:
Одгојила га је Геја
Одгојила га је Амалтеа
Одгојила га је нимфа Адамантеа. Како је Хрон владао земљом, небесима и морем, она га је завезала тако да је висио са дрвета не налазећи се ни на небу, ни на земљи ни на мору, бећ између њих и тако Хрон не успеше да га види.
Одгојила га је нимфа Киносура. У знак захвалност, Зевс ју је поставио међу звезде након њене смрти.
Одгајила га је Мелиса која га је хранила козијем млеком
Када је Зевс одрастао, Реја је преварила Хрона и дала му да попије неко средство за повраћање због чега је он испљунуо сву своју децу супротним редом од оног којим их је прогутао (прво камен). Друга верзија је да је Зевс расекао Хронов стомак. Затим је започео рат између Хрона и других Титана са младим боговима.
Млади богови су познати као олимпијски богови. Хрон и Титани су побеђени када је Зевс позвао у помоћ Сторуке дивове и Киклопе које је ослободио из Тартара. Они су му дали муњу. Већина мушких Титана је бачена у Тартар, као и Киклопи и Сторуки дивови, који су помогли Зевсу у рату, а он сам је постао врховни владар Универзума.
Према Орфеју, Зевс је осакатио Хрона.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610Sub 27 Jun - 5:34

Хрисp


Хрис (грч. Χρύσης) је у грчкој митологији било име више личности.

Име Хрис значи златан.

Према Паусанији, Хрис је наследио краља Флегију. Био је син Посејдона и Хрисогеније и Минијин отац.
Према Аполодору, био је син Миноја и Парије. Као и његову браћу, убио га је Херакле.
Ардидов (или Ардисов) син и у Хомеровој „Илијади“, али и према Хигину, Аполонов свештеник, који је замолио Ахејце да ослободе његову кћерку Хрисеиду, али је Агамемнон одбио његов захтев и понизио га грубим речима (према Зевсовом наговору). Свештеник се тада молио свом богу да га освети и Аполон је десетковао ахејску војску пославши им болест. Када је напокон Калхант објаснио шта их је снашло, Агамемнон је, додуше невољно, морао да попусти, те врати Хрисеиду свом оцу уз пригодне поклоне. Међутим, тада се одлучио да узме Брисеиду, која је била припала Ахилу и то је изазвало спор ова два јунака.
Хигин је поменуо још једног Хриса, свештеника, који је био Агамемнонов син и унук претходно наведеног Хриса. Када су Орест, Пилад и Ифигенија доспели код њега, на острво Сминт, он је најпре мислио да их преда њиховом прогонитељу Тоанту, али се предомислио када му је деда рекао (или му је то открила мајка) да је Орест његов полубрат, односно да му је отац Агамемнон, а не Аполон како је до тада мислио. Тада му је помогао, напао Тоанта и убио га.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




Grčka mitologija - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Grčka mitologija   Grčka mitologija - Page 6 Sat610

Nazad na vrh Ići dole
 
Grčka mitologija
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Ljubav - Grčka mitologija
» Grčka
» Grčka muzika
» Grčka muzika
» Stara Grčka
Strana 5 od 10Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Nauka :: Istorija-