Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebookGoogle+


Delite | 
 

 Zanimljivosti iz nauke

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3
AutorPoruka
Laida

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 20050

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Zanimljivosti iz nauke   Pon 30 Jul - 11:53

Još ne znamo koliko naša vrsta može živjeti



Postoje ti neki ljudi koji su se praktično fosilizirali - ne stare više, ne umiru, ne mijenjaju se. Ti devedesetogodišnjaci izgledaju isto kao i prije 20 godina. Kao da postoji neko doba i ako uspijete dobaciti do tog doba, starenje se usporava, a i manja je vjerovatnoća da ćete umrijeti.

Premda nema genetičkih studija koje bi potvrdile ili opovrgnule ovu tezu, nedavno smo dobili demografsku analizu i statističke podatke koji ovo prilično potvrđuju. Ukratko - ako želite usporiti starenje, ne morate uzimati neke posebne sastojke, tipa ono goji bobice, graveolu ili čaga gljivu, niti se trebate šopati sodom bikarbonom (napomena - niti jedna od navedenih tvari i namirnica ne usporava starenje). Samo trebate čekati da doživite 105 godina - i hej - zar je to neki problem?

Analiza demografskih podataka, objavljena u junu 2018. goine u časopisu Science pod naslovom "The plateau of human mortality: Demography of longevity pioneers" pokazala je kako postoji određena shema - kako starimo, prvo nailazi period u kojem je rizik da ćemo umrijeti nešto veći. Kada ulazimo u 60-te i 70-te godine svakih 8 godina imamo duplo veći rizik da ćemo umrijeti. Odnosno, što smo stariji, veći je rizik da nećemo dočekati idući rođendan.

Međutim, istraživanja na mnogim nižim organizmima su pokazala kako postoje tzv. "platoi mortaliteta" - starosna dob nakon koje rizik da će individua umrijeti više ne raste. Izgleda da je kod čovjeka to doba oko 105 godina. Neko ko ima 106 godina ima istu šansu da dočeka 107. rođendan kao i neko ko ima 111 godina da dočeka 112. rođendan. Da nema platoa, ta šansa bi se smanjivala, ali ona praktično ostaje ista.

Rekord dugovječnosti kod čovjeka iznosi 122 godine (Jeanne Calment) i zapravo još nije utvrđen limit koliko možemo živjeti. Neke studije su teoretski procijenile da ovaj limit iznosi 125 godina.








Zagrljaj vodi do mesta gde se šapuće  
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 20050

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Zanimljivosti iz nauke   Pon 30 Jul - 11:54

Meteori puni dijamanata dolaze sa nerođene planete


Tim sa Švicarskog federalnog instituta za tehnologiju o Lozani (Swiss Federal Institute of Technology) koji je predvodio Farhang Nabiei, otkrio je porijeklo minijaturnih dijamanata pronađenih jednom meteoritu.

Meteorit dezignacije 2008 TC3 koji je ušao u Zemljinu atmosferu 7. oktobra 2008. eksplodirao negdje 37 km iznad Nubijske pustinje i raspršio se u mnogo komadića. Dosta tih fragmenata spada u rijetke ureilite, nazvane tako prema mjestu Новый Урей u Rusiji gdje je jedan takav meteor pao 1886. Ovakvi meteoriti u sebi nose male dijamante, tzv. "nanodijamante", koji su promjera nekoliko mikrona. Sam 2008 TC se rasprsnuo na stotine komadića i prikupljeno je oko 600 fragmenata tog meteor, ukupne mase od oko 10 kg. Najpoznatiji fragment ovog meteora nosi naziv "Almahata Sitta", prema željezničkoj stanici u blizini koje je pronađen.

Prema radu objavljenom u Nature Communications, pod naslovom "A large planetary body inferred from diamond inclusions in a ureilite meteorite", mineralni mjehurići pronađeni u meteoritu sugeriraju da se ovaj materijal formirao sporo i pod visokim pritiskom, vrlo vjerovatno unutar nebeskog tijela veličine Merkura ili Marsa i to u doba kada je naš Sunčev sistem bio veoma mlad.

Istraživači smatraju kako ovaj meteor nije došao sa neke postojeće planete, nego se radi o materijalu neke protoplanete, planete u začetku, nešto kao "embrij" planete". Ovaj rad nudi uvjerljive dokaze da su ti "embriji planeta" postojali u ranim fazama razvoja Sunčevog sistema.








Zagrljaj vodi do mesta gde se šapuće  
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 20050

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Zanimljivosti iz nauke   Pon 30 Jul - 11:57

CERN - između hodočašća i nerd ekskurzije


Kada sam ja bila srednjoškolka, maturantkinja, počela je „moda“ odlaženja na školske ekskurzije u Barcelonu. I zaista, bilo je to nezaboravno putovanje – ako ste željeli zabavu. Valjda smo bili post-ratni klinci željni da vide svijet u kojem se živi normalno, željni diskoteka, željni raskoši, umorni i zgađeni siromaštvom, tjeskobom i tenzijama koje su bile i ostale oko nas. I tako, sve do danas nije se ništa puno promijenilo u tendencijama ekskurzija: i dalje je Barcelona top-lokacija, ali ne zbog arhitekture Antonija Gaudíja niti zbog Dalijevog muzeja u Figueresu, nego zbog obilaska Camp Nou te mnoštva klubova i diskoteka. Zapravo, ekskurzija u Barceloni je za mnoge prvi put da vide nastup stripera i striptizeta. Ukratko, naša posjeta Berceloni je bila pohvala zabavi, a ne kulturi. I, iskreno, u tome nema ništa loše, nemojmo sada biti omatufljela srednjovječna gunđala, neka se djeca zabave.

Postoji mnogo mjesta, čak i bliže od Barcelone, gdje se ima štošta vidjeti i naučiti, pa ipak, naši učenici uglavnom ne idu tamo. Tu je Pariz, grad čiji je centar na svakom koraku jedna mala priča iz istorije i istorije umjetnosti i nauke. Tu su, pored same Barcelone, još i Prag, Beč te niz drugih mjesta koja su formirala evropsku civilizaciju, sa sjajnim muzejima, pozorištima i drugim kulturološki značajnim mjestima. Međutim, postoji jedno mjesto za koje naše školske ekskurzije praktično ne znaju: mjesto se zove Meyrin, nalazi se u blizini Ženeve, praktično uz švajcarsko-francusku granicu.

Zašto bi nekome malo švajcarsko selo bilo bitno i zašto učenici trebaju doći ovdje? Na adresi Route de Meyrin, 1211 Genève, Švajcarska nalazi se najveći evropski naučno-istraživački centar, Conseil Européen pour la Recherche Nucléaire, poznatiji po akronimu CERN.
Sam CERN je mali gradić zgrada i uličica nazvanih po poznatim fizičarima. Unutar kompleksa se nema puno šta vidjeti. Osim statue Shive Nataraje između glavne administrativne zgrade (br. 40) i hotela (br. 39), te kapsule za magnetni dipol na kojoj piše „Accelerating Science“ ispred glavnog restorana i kafeterije, nema ničega posebno zanimljivog. Osim par stvari. Tu je mali muzej, bivša laboratorija u kojoj stoji CERN-ov prvi sinhrociklotron, iz perioda osnivanja CERN (pedesete godine prošlog vijeka), a preko kojeg se projicira animacija koja objašnjava princip rada ovog sudarača čestica i istoriju same institucije.
Ispred samog kompleksa CERN nalazi se zgrada u koju je dopušteno ulaziti i bez posebnih propusnica, „The Globe of Science and Innovation“, sferična zgrada drvene konstrukcije koju su za Expo.02 projektovali dvojica ženevskih arhitekata, Hervé Dessimoz i Thomas Büchi, kao model zgrade koja se povinuje principima održivog razvoja. Danas, ta kupola, približno velika kao kupola bazilike sv. Petra u Rimu, udomljava muzej nauke i tehnologije gdje se mogu pogledati izložbe o svijetu subatomskih čestica i Velikom prasku. Tu se može vidjeti trista čuda: možete proučiti čime se to sve CERN bavi, načine na koje bazična nauka utječe i na stvaranje tehnologija koje postaju poslije dijelom naših života (treba se sjetiti da je internet nastao upravo na CERN-u) te naučiti više o istraživačkim alatima CERN-a. Tu možete vidjeti i tzv. maglenu komoru, jedan od najstarijih detektora čestica, ali, ako imate sreće, možete vidjeti i neku zanimljivu putujuću izložbu ili porazgovarati sa nekim od naučnika. Sponzori ovih postavki su i neke korporacije, poput Rolexa.
Na kraju, možete navratiti u CERN shop i potrošiti novac na ne baš jeftine drangulije – cekere, majice, olovke, igraće karte, bojice, hemijske, USB-ove, narukvice, magnete za frižider, igračke, slagalice, šolje, naljepnice i druge stvari sa poznatim logom CERN-a. Sve kao u Barceloni, jedino što je malo hladnije, nema stadiona niti diskoteka.
Međutim, sve što vidite u CERN, bilo da vas oduševi ili vam ne bude toliko uzbudljivo, pada u sjenu onog trenutka kada vas odvedu nekih 30-tak km sjevernije od samog sjedišta institucije, u Francusku, ispod obronaka Jure, u zgradu ispod koje je smješten Kompaktni mionski detektor (Compact Muon Detector, CMS). Naime, kompleks CERN je samo jedan dio cijele institucije. Ono što ne vidimo, što se nalazi ispod zemlje, jeste tunel u kojem dolazi do sudaranja čestica i u kojem se detektuju podaci važni za naučnike. Tunel se zove Large Hadron Collider (LHC) tj. Veliki hadronski sudarač, kružnog je oblika i ima 27 km u obimu. Na određenim tačkama ovog tunela vrše se različiti eksperimenti i detekcije. Nazivi ovih eksperimenata su ATLAS, ALICE, LHCb i danas najpoznatiji CERN-ov eksperiment, gore spomenuti CMS. Suštinski, CERN kompleks zgrada i CMS se nalaze na suprotnim krajevima kružnog tunela koji zahvata i teritoriju Francuske i teritoriju Švajcarske te zbog toga treba krenuti na kraći put ako želite vidjeti CMS.

A CMS se zaista isplati vidjeti. Posjete CMS-u su moguće samo kada LHC ne radi, jer se tada vrše opravke i kontrole CMS detektora i on je rastavljen te da se može lijepo promatrati sa jedne platforme unutar tunela, smještenog 100m ispod površine zemlje.
Ova grdosija ima prečnik od 15 m, a težak je oko 14 000 tona. Izgledom podsjeća na rozete gotičkih crkava. Zaista, to jeste rozeta, vrhunac ljepote moderne nauke unutar institucije koja je postala „hram“ nauke, ma kako paradoksalno to zvučalo. Naime, ljudi na CERN nisu oduševljeni kada neko njihovu instituciju naziva „hramom“, jer ovdje uglavnom vladaju sekularni pogledi na svijet, a sam Shiva Nataraja je shvaćen kao metafora svijeta čestica, koje u svom plesu stvaraju nama poznat univerzum. Međutim, CMS detektor je mjesto jednog velikog otkrića: 2012. godine tu je detektovan Higgsov bozon ili, kako su mediji tu neobičnu česticu prozvali, „Božija čestica“. Ipak, naučnicima na CERN se ne sviđa ni ovaj termin – za njih je to jednostavno Higgsov bozon, čestica koja objašnjava nastanak dijela materije. Ovu česticu su šezdesetih godina prošlog vijeka predvidjeli Peter Higgs i François Englert, a 2013. su za svoje predviđanje dobili i Nobelovu nagradu za fiziku. Otkriće Higgsovog bozona je kruna proučavanja nečega što zovemo Standardni model, a što predstavlja objašnjenje interakcije subatomskih čestica. No, ne treba biti naivan i pomisliti kako je to kraj fizike – ovo otkriće je otvorilo neka nova pitanja za fizičare koji dolaze.
Teško je opisati osjećaj koji vas obuzme kada stanete ispred ovog detektora. Uzbuđenje, jer ste nakratko u dodiru sa dijelom istorije, revolucije, promjene paradigme. Strah, osjećaj kako ste mali i kako ništa ne znate...Gomila metalnih sklopova, kristala, provodnika stoji pred vama kao vitraž, spomenik nauci.

No ovdje je vrijedno zapitati se da li, u našem vremenu dostupnosti informacija, vrijedi posjetiti „hram“ nauke? CERN je sve materijale stavio u opticaj, praktično je sve dostupno na internetu. Da li je bezumni osjećaj ljepote i važnosti CMS detektora i cijelog CERN-a jedino zbog čega treba posjetiti ovo mjesto? Da li je ta posjeta više neka vrsta modernog hodočašća nego li potencijalna ekskurzija u kojoj se nešto može naučiti?

Jedna od stvari koju biste primijetili da odete u CERN i sjednete u neki od restorana ili prilikom posjete CMS, jeste da sve vrvi od mladih. Naravno, tu je dosta doktoranata i postdoktoranata, ali je fascinantno da je tu mnogo i srednjoškolaca. U trenutku kada sam ja bila na CERN, s obzirom da su posjete CMS bile dozvoljene, ali da se ovaj dio CERN-a zatvarao za posjete ubrzo, bilo je mnogo mladih, od nekih 15-17 godina. Upoznala sam učenike iz Kenta, grupu učenika iz Utrechta te mlade Italijane. Dakle, zbog nečega se ipak isplati doći u CERN.
Posjetiti CERN u školskoj ekspkurziji je istovremeno i veoma jednostavno i teško, a to zavisi iz kojeg dijela svijeta dolazite. CERN sve prima, bez obzira da li dolazite iz razvijenijih i bogatijih zemlja ili iz zemalja u tranziciji te čak jednim dijelom i pokriva troškove puta i smještaja u nekim situacijama. Institucija se u grupama može posjetiti kontaktirajući stranicu VisitCERN ili u sklopu dogovora sa administracijom CERN –a, ako ste gosti nekoga od uposlenika. Međutim, ono što stvara probleme jeste činjenica da CERN ne može primiti veoma velike grupe učenika, kao što su to kompletne generacije maturanata. Smještaj ima ograničene kapacitete te se, ukoliko smještaj nije moguć u CERN-ovom hotelu-hostelu, posjetitelji smještaju ili negdje u okolinu Ženeve, ili čak u stanove uposlenika i atomska skloništa, kojih ima dosta i uglavnom su skromno, ali ugodno namještena. Međutim, ponekad su praktično svi kapaciteti popunjeni.



Drugi problem jesu cijene, kako smještaja, tako i i hrane i sve je vrlo nepristupačno učenicima i nastavnicima iz našeg regiona. Primjerice, jedan obrok u restoranu CERN-a košta između 8 i 15 švajcarskih franaka, a hamburger je 13 franaka. Kada CERN i pokrije djelimično troškove smještaja, zahtijevaju da posjetitelji imaju minimalno 40 švajcarskih franaka dnevno za hranu. Priznaćemo, to za naše uslove nije malo.

Ipak, postoji nešto što treba vidjeti i osjetiti na CERN, a što nije element pukog hodočašća i za što bi trebalo izdvojiti finansijska sredstva da vide i osjete barem oni učenici koji su zaljubljeni u nauku, posebno fiziku. Jedna stvar jeste taj duboki osjećaj poštovanja prema nauci i razumu koji se gaji na ovoj instituciji, a koji ćete osjetiti ne samo u susretu oči u oči sa CMS detektorom, nego u samoj šetnji kroz kompleks.

Druga, čak još bitnija stvar, jeste atmosfera koja vlada na mjestu stvaranja međunarodne „velike nauke“ (termin „Big science“ označava onu nauku za koju su potrebna ogromna finansijska sredstva te više država ujedinjuje svoja sredstva i ulaže u razvoj nauke). U restoranima i kafeterijama ćete vidjeti kako glavni ljudi CERN-a, oni koji su učestvovali u detekciji W i Z bozona te Higgsovog bozona, poput jednog nobelovca, Carla Rubbie, te najveća popularna imena nauke, poput Briana Coxa, sjede i jedu za stolovima, a preko puta njih sjedi neki tinejdžer ili mladi doktorant, neko ko se tek penje ljestivicama akademskih ostvarenja. Nema odvajanja „seniora“ od pridošlica i gostiju. Nema separea, tajni. Zasigurno je da postoje nesuglasice i rivalitet između uposlenika, to je teško izbjeći u tako velikoj instituciji, ali vi sigurno možete prići bilo kome koga tamo vidite, predstaviti se i nešto upitati, a da vas taj neko grubo ne odbije, ignoriše ili se uvrijedi što ste mu se uopšte obratili.

To je zapravo ono što treba vidjeti i doživjeti na CERN. Sva naša odvajanja, koja počinju još u školi, ovdje su smiješna i bila bi kontraproduktivna. Nažalost, u našim nastavnim programima ne spominju se ni čestice, ni postojanje CERN-a. Bilo bi dobro kada bi nastavnici i učenici svojevoljno pravili časove posvećene predstavljanju rada ove institucije. Naime, CERN je danas toliko bitan da ne znati šta je to i šta se, otprilike, tamo događa, ravno je tome da ne znate u kojem se muzeju nalazi Mona Liza. Ako bismo više govorili o CERN-u, možda bismo uspjeli bar manju grupu učenika i nastavnika i dovesti na ekskurziju u CERN i imati takve ekskurzije redovno.



Ovaj tekst je u izmijenjenom obliku objavljen prvo u Školegijum. Ovo je izvorni oblik teksta.








Zagrljaj vodi do mesta gde se šapuće  
Nazad na vrh Ići dole
Taisa

Član
Član

avatar

Ženski
Poruka : 345

Lokacija : U obrnutom smeru

Učlanjen : 03.08.2018

Raspoloženje : Kuglasto


PočaljiNaslov: Re: Zanimljivosti iz nauke   Čet 16 Avg - 19:20

Карте за научењаке
Никола Тесла, Марија Кири, Чарлс Дарвин и Самјуел Морзе на картама.
Nazad na vrh Ići dole
Taisa

Član
Član

avatar

Ženski
Poruka : 345

Lokacija : U obrnutom smeru

Učlanjen : 03.08.2018

Raspoloženje : Kuglasto


PočaljiNaslov: Re: Zanimljivosti iz nauke   Čet 16 Avg - 19:20

Nazad na vrh Ići dole
zwezdana

Član
Član

avatar

Ženski
Poruka : 260

Lokacija : Zemlja, reka, vetar, svetlost, mi i ptice

Učlanjen : 09.08.2018


PočaljiNaslov: Re: Zanimljivosti iz nauke   Pet 2 Nov - 12:52

15 Zanimljivih činjenica o tehnologiji i nauci…

1. Muškarci i žene različito vide. Generalno, žene su bolje u raspoznavanju razlika među bojama, dok su muškarci bolji u praćenju predmeta u pokretu ili uočavanju detalja u daljini.

2. Na svetu se nalazi više od sedam milijardi ljudi. Više od četiri milijarde svakodnevno koristi mobilni. Četkicu za zube svakodnevno koristi tek 3,5 milijarde ljudi.

3. Prosečni 21-godišnjak u životu je potrošio čak 5.000 sati igrajući videoigre, poslao 250 hiljada mejlova, SMS poruka, a samo na mobilnom je proveo 10.000 sati.

4. Mesec se svake godine za oko četiri centimetra udalji od Zemlje. Za 563 miliona godina, biće toliko daleko od Zemlje da potpuno pomračenje Sunca jednostavno neće biti moguće.

5. Na okeanskom dnu ako niste znali postoji bakterija koja se ‘hrani’ – elektricitetom.

6. Prosečan čovek u životu prepešači oko 40 miliona metara. To je nešto više od tri kruga oko Zemlje oko Ekvatora.

7. Svaki put kada promešate špil karata – postajete deo nikada pre ispričane istorije. Naime, redosled pomešanih karata u špilu nikada se u istoriji nije ponovio. Znate koliko mogućih kombinacija postoji? 8×1067! Više nego što ima zvezda u vidljivom delu svemira.

8. Inženjeri u NASA svako uspešno lansiranje rakete u svemir slave tradicionalnim ručkom u kojem je glavna namirnica pasulj.

9. Broj ljudi koji žive na Islandu toliko je mali da je jedna kompanija napravila anti-incest aplikaciju kako bi u svakom trenutku Islanđani znali da li se zabavljaju sa rođakom ili ne.

10. Svaka pretraga na Google koristi energije koliko i jedna sijalica od 60W u trajanju od 17 sekundi.

11. Čak 95 odsto ljudskog DNK identično je sa šimpanzinim. Međutim, još zanimljivija je činjenica da je 50 odsto DNK identično onom u bananama.

12. Nadarenima se smatraju oni čiji se IQ nalazi između 120 i 140 po Katelovoj skali. Svi rezultati preko 140 predstavljaju izuzetno inteligentne osobe.

13. Posađena ruža u svemiru( naučnici su je uzgajali na međunarodnoj svemirskoj stanici) miriše drugačije nego one na Zemlji!

14. Nauka je dokazala da je u naše ljudske gene upisano da sve mladunce volimo, čuvamo i pazimo. (i malo gnjavimo hihih )

15. Skoro svi elementi u našem telu su nastali u eksploziji zvezde!
Nazad na vrh Ići dole
zwezdana

Član
Član

avatar

Ženski
Poruka : 260

Lokacija : Zemlja, reka, vetar, svetlost, mi i ptice

Učlanjen : 09.08.2018


PočaljiNaslov: Re: Zanimljivosti iz nauke   Pet 2 Nov - 12:54

Kratke činjenice o nekim izumima…

– Električnu stolicu izumeo je zubar.

– Isak Njutn izumeo je vratanca za kućne ljubimce.

– Amerikanac Džon Harvi Kelog (John Harvey Kellog) 1898. godine po prvi put javnosti je predstavio novu vrstu zdrave hrane koju je nazvao kornfleks.

– Detektor laži pronađen je 1921.

– Leonardo da Vinči (Leonardo da Vinci) izumeo je makaze.

– Neprobojni prsluk, požarne stepenice, brisače za auto i laserske štampače izmislile su žene.

– Bombonice Pez nastale su 1927. godine. Obožavamo ih i dan-danas!

– Franklin Mars (Franklin Clarence Mars) izumeo je čokoladice Snickers 1930. godine.

– Prvi bumerang izumljen je pre 10,000 godina!

– Aparat za šećernu vunu izumeo je zubar, verovali ili ne.

– Planetarno poznato piće Coca-Colu izumeo je dr Džon Pemberton (John S. Pemberton) 1886. godine u Atlanti.

– Mašina za pranje suđa izmišljena je 1889.

– Kolica sa jednim točkom izumljena su u Kini.

– Ručni sat nastao je 1904.
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Zanimljivosti iz nauke   

Nazad na vrh Ići dole
 
Zanimljivosti iz nauke
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Zanimljivosti iz nauke
» Zanimljivosti iz nauke
» Zanimljivosti iz sveta fudbala
» Zanimljivosti iz tenisa
» Zanimljivosti iz astronomije
Strana 3 od 3Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Nauka :: Vreme nauke-