Priče.....  - Page 6 Hitskin_logo Hitskin.com

Ovo je previzualizacija teme sa Hitskin.com
Instalirati temuVratiti se na listu teme



Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemPrijem  TražiTraži  Latest imagesLatest images  Registruj seRegistruj se  PristupiPristupi  Himna Haoss ForumaHimna Haoss Foruma  FacebookFacebook  


Delite | 
 

 Priče.....

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10  Sledeći
AutorPoruka
neno

MODERATOR
MODERATOR

neno

Muški
Poruka : 35951

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Nijema priča   Priče.....  - Page 6 EmptyUto 10 Jul - 9:42

Slikarski atellier je zjapio prazan danima. Miris ljepila za drvo i razbacani kistovi mogli su upućivati na nečiju prisutnost,  težak zrak tjerao je na otvaranje prozora.
No Mladen nije mario za vanjske utjecaje, jedino što ga je zanimalo bila je cigareta, zurio je u narančasti kružić na vrhu svog opuška, brojeći u sebi kada će se ugasiti, iščekujući dim koji je potom udisao, kao da mu od toga ovisi život.
 Priče.....  - Page 6 Nijema10
Njegovu dnevnu filozofiju prekinule su Dijanine potpetice i povišeni ton glasa.
 

  • -          Mislim da ću pozvati deratizacijsku službu. Ovo je nesnosno. Ubij se negdje drugdje ako želiš umrijeti, ja ne idem s tobom.
  • -          Naravno, tvoj smisao života sastoji se u traženju cipela na popust, i kad bi ukinuli popuste, onda bi se objesila.
  • -          Ne znam na čemu bi ovdje mogla visjeti, i da želim. Može me ubiti samo luster ako budem dovoljno dugo stajala ispod njega. K vragu Mladen, zaboravi prokletu izložbu. Propalo je i nije kraj svijeta, znaš da danas nikog ne zanimaju slike, pogotovo ovdje na Balkanu, gdje se prodaju samo cajke i golotinja. Ti si profulao vrijeme , stari.
  • -          Zato ćeš se ti savršeno uklopiti sa svojim stilom života, samo trebaš stati na određeni ugao i ući u jedan od onih BMW-a koji se parkiraju ispred klubova u koje ulaziš, ti i tvoje sponzorske prijateljice.

 
Dijana je zavrtjela glavom i bacila krpu prema Mladenu.
 

  • -          Obriši prašinu za početak, nađi smisao. Ja imam noćno dežurstvo večeras, nemoj da zateknem kaos kad se vratim.

 
Nije se ni pomaknuo kad je otišla. Zurio je u nedovršenu sliku, Dijanin portret, koji je trebao predstavljati njenu tajanstvenu stranu, u crno bijeloj tehnici,okružen oblacima. Takvu ju je vidio , ideja je nastala pred mjesec dana, no inspiracija je stala u trenutku kad je počeo sumnjati. Htio je započeti svađu, no nije imao argumenata, samo se sumnja nadvila nad njega , uvukla se u stijenke njegovih živaca, pila mu krv , oduzimala mu zrak.
 
Imao je indicije, kladioničarski listić u džepu njenog balonera, a Dijana nije u životu bila u kladionici, glasine susjeda koje nije mogao potvrditi da je viđena na večeri sa kolegom liječnikom u kineskom restoranu. Činilo se da se i Dijanine prijateljice podmuklo hihoću kad ga vide, možda one vide njegove rogove i to ih zabavlja. Sa portreta su zagonetno gledala njena dva velika oka, lice nije imalo usta, simbolično jer Dijana nije ništa rekla. Zašto i bi, navodni ljubavnik je bio oženjen, Mladen je znao sve detalje ali nije imao corpus delicti.
 
Htjela mu je to dati, tako željno i očajno, ono za čim žudi svaka žena, onaj specijalan dar koji je produžetak njega, ono što obećava nastavak života i daje mu smisao.
Šutjela je i sakrila svoju tajnu u nevidljivi sef, zaključana je pod tajnom šifrom, on neće saznati dok sve opcije ne budu istražene, a toliko se nadala da će konačan rezultat biti povoljan i ova će noćna mora prestati.
 
Čak ni Mladenove sumnje je nisu natjerale da podijeli svoje osjećaje, gušila je tajnu u sebi, zatomljivala je lupanjem potpetica, utapala je u mirisu kave prije odlaska na posao, zakapala je pod velom ironičnih rečenica.
 

  • -          Kad bi naplaćivala svoje usluge, možda bi stan bio bolje uređen..zašto se nisi spetljala sa vlasnikom neke galerije, lakše bi prodali slike – rekao je Mladen jedne večeri, gledajući je kako oblači svoju uniformu medicinske sestre i promatra se u ogledalu.
  • -          Ti  bi bio loš svodnik, za to trebaš imati agresivnu crtu, a tvoja agresija se više ne vidi ni u gaćama..
  • Bila je istina, tjednima nisu vodili ljubav, udaljavali su se iz dana u dan, a ova je primjedba samo pojačala jaz mržnje i netrpeljivosti.

 
Prišao joj je vrlo blizu, toliko da je mogla osjetiti dah cigarete na svom obrazu. Zatim je osjetila njegove prste između svojih nogu, toliko snažno da je vrisnula. No nije ga zaustavila, htjela je sudjelovati u predstavi kažnjavanja i kajanja. Zatvorila je oči i pustila da nijemi kadrovi prolaze sami od sebe, orijentirala se na kucanje sata, dok je Mladen tiho stenjao i obavljao svoju misiju. Na kraju mu je samo pružila maramicu da je obriše, jer se mlaz njegovog sjemena slijevao tik do njenih samostojećih čarapa.
 


  • -          Zašto ne razgovaraš s njim, Dijana? Nije li to zajednička stvar? – kasnije ju je zabrinuto pitao njen kolega i prijatelj, dr. Majer, dok su sjedili u kantini ispijajući čaj , prije noćne smjene.
  • -          On je umjetnik, Leo. A umjetnici od šume ne vide drvo..barem katkad je tako..otkad je propala ta izložba on ne misli na ništa drugo, samo čistim boce i opuške za njim.

 
 
Jedan od najtežih zadataka je bilo crtanje Dijaninih usana. Ili su izgledala pretanka, ili predugačka, ili previše nestvarna. Na tom mjestu Mladen je ostavio samo obrise, orijentirajući se na pozadinu portreta. Dijana je bila u oblacima, no oblaci su bili tamni , kao da će uslijediti oluja. To su bili svakodnevni oblaci, kada je prigovarala jer nije na vrijeme ugrijao vodu da bi se istuširala, jer nije usisavao sobu, jer nije bilo dovoljno seksa. Oblaci su uvijek bili tu.
 
Tisuću puta mu je rekla da promijeni grijač ili kupi novi bojler jer je stari izgledao poput ubojice spremnog na giljotinu, no on bi samo odmahnuo rukom i rekao da emancipacija služi tome da se žena pobrine za neke stvari u kući.
 
 
 
Telefon je zazvonio, Dijana je duboko uzdahnula i tek onda podignula slušalicu. Čekala je vijesti o svom nalazu tjednima, i danas je bio Dan D. Ukočeno lice joj se razvuklo u osmijeh olakšanja kad je čula pozitivne vibracije s druge strane.
 
Kamen olakšanja se kotrljao po cijelom njenom tijelu, sada je sve bilo drugačije, više ništa ne stoji između njih, i sad je vrijeme da kaže Mladenu sve. Trebao se vratiti za sat vremena jer je imao razgovor s vlasnikom galerije o zakazivanju druge izložbe, i htjela ga je dočekati spremna. Za nju, biti spremna je značilo biti čista, priuštit će si jednu kupku u morskoj soli i onda će Mladenu priopćiti vijesti.
 
Mladen se premještao s noge na nogu dok je slušao masu izgovora zašto ne može dobiti termin za izlaganje svojih slika i koje su mu opcije, mrštio se i jedva čekao da ode, jer ovaj razgovor nije vodio nikamo. Trebala mu je cigareta i konjak, nije se mogao sjetiti da li je u boci još ostala koja kap.
 
Pred svojom zgradom je vidio parkiran auto doktora Majera i tlak mu je skočio, požurio je prema stepenicama , a u glavi mu je bila samo misao kako će ih uhvatiti i kako će napokon sve biti jasno. No, doktor je sjedio na stepenicama ispred njihovih vrata, zbunjen kao učenik koji se vraća iz škole i nalazi zaključani stan.
 

  • -          Trebao sam joj donijeti nalaz. Kamo je otišla?
  • -          Kakav nalaz? – Mladen ga je pogledao prijeteći, no zbunjeno, kao da je zalutao u krivi film.
  • -          Nije vam rekla? Ima zakazan pregled u klinici za umjetnu oplodnju. Danas je primila vijesti od ginekologa. Dijana ima mogućnosti zanijeti putem umjetne oplodnje, uspjeli smo joj naći termin, čekala je tjednima.
  • -          Dakle zato se ona s vama sastajala? O moj Bože.

 
Mladenu je tutnjalo u glavi dok je zajedno s doktorom Majerom lupao po vratima i na kraju se svom silinom naslonio na njih da bi ih uspjeli razvaliti. U stanu se širio čudan miris, drugačiji od dima cigareta i alkohola.
 
Krenuli su putem kupaonice, tu ih je odveo mlaz vode. Na sve strane su stršale žice, a Dianino beživotno tijelo je ležalo u kadi, dok se iz bojlera izvijao sivi oblak. Kao u tunelu, Mladen više nije čuo ništa, samo je vidio sjene liječnika iz hitne pomoći i policije, a onda mu se smračilo pred očima i utonuo je u ništavilo.
 
Četiri mjeseca kasnije kroz galeriju se guralo mnoštvo ljudi, uzimajući besplatne kave iz plastičnih čaša, a najviše ih se skoncentriralo oko autora slike „Nijema priča“. Mladen je bio vidljivo blijed, u crnom odijelu, sjetnog izraza lica. Objašnjavao je nastanak portreta, a u njega su gledala dva tamna oka i puna, crvena usta. Na kraju, ta usta su bila boje krvi, između njih je zapela rečenica koju je Dijana htjela izgovoriti, ali je nikad nije rekla. „Htjela bi ti roditi dijete, ali želim na umjetnu oplodnju jer ne mogu roditi normalnim putem“.
 
Svaki put kad bi pogledao u te usne, Mladenu je zapinjao kamen u grlu i gutao je sivi dim iz zapaljenog bojlera..usta i dim bili su nerazdvojno povezani u nijemu priču.

Napisao/la Kristina Gallo
Nazad na vrh Ići dole
Horus

Super Član
Super Član

Horus

Muški
Poruka : 596

Godina : 48

Učlanjen : 04.05.2018


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptySre 17 Apr - 0:19

Jednom davno, svi ljudski osećaji i svi ljudski kvaliteti našli su se na jednom skrivenom mestu na Zemlji. Kada je DOSADA zevnula treći put, LUDOST je uvek tako luda, predložila: `Hajde da se igramo skrivalice! Ko se najbolje sakrije, pobednik je među osećanjima.` 
    INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je ne mogavši prećutati upitala:`Skrivalice, kakva je to igra?` `To je jedna igra, započela je objašnjavajući LUDOST, u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim brojanje, polazim u potragu i koga ne pronađem, taj je pobednik`. 
    ENTUZIJAZAM je zaplesao, sledilo ga je ODUŠEVLJENJE.  SREĆA je toliko skakala da je nagovorila SUMNJU i APATIJU koju nikada ništa nije interesovalo. 
    Ali, nisu se svi hteli igrati. ISTINA je bila protiv skrivanja, a zašto bi se skrivala, ionako uvek na kraju, svi propadnu.
    PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije taj koji se setio i predložio igru. 
    OPREZ nije hteo da reskira. 
    'Jedan...dva...tri....', počela je brojati LUDOST. 
    Prva se sakrila LENJOST, koja se kao i uvek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
    VERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u senku USPEHA, koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. 
    VELIKODUŠNOST se nikako nije mogla odlučiti gde da se sakrije, jer joj se svako mesto činilo savršenim za nekog od njenih prijatelja. 
   LEPOTA je uskočila u kristalno čisto jezero, a SRAMEŽLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta. 
    DIVOTA je našla svoje mesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vetra. 
    SEBIČNOST je pronašla skrovište,ali samo za sebe! 
    LAŽ se sakrila na dno okeana (laže, na kraju duge), a POŽUDA i STRAST u krater vulkana. 
    ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije važno. 
    Kada je LUDOST izbrojavala 999.999, LJUBAV još nije pronašla skrovište, jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima. 
    'Milion'! - povikala je LUDOST i započela potragu. 
    Prvo je pronašla LENJOST, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula VERU kako raspravlja o teologiji sa Bogom, a STRAST i POŽUDA su iskočile iz kratera od straha.  Slučajno su se tu našle i ZAVIST i naravno USPEH, a SEBIČNOST nije trebalo ni tražiti. Sama je izletela iz svog savršenog skloništa koje se pokazalo da je pčelinja košnica. Od tolikog traženja LUDOST je ožednela, i tako je u kristalnom jezeru pronašla LEPOTU. Sa SUMNJOM je bilo jos lakše, jer ona se nije mogla odlučiti za skrovište, pa je ostala da sedi na obližnjem kamenu. Tako je LUDOST, malo-pomalo, pronašla gotovo sve. TALENT u zlatnom klasju žita, TESKOBU u izgubljenoj travi, LAŽ na kraju duge (laže, bila je na dnu okeana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopšte ičega igrali. 
     Samo LJUBAV nije mogla nigde pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine, i kada je već bila besna, ugledala je ružičnjak. Ušla je medju ruže, uhvatila suvu granu i od besa i iznemoglosti, počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se čuo bolan krik. Ružino trnje izgrebalo je LJUBAVI oči, LUDOST nije znala šta da učini. Pronašla je pobednika, osećanje nad osećanjima, ali LJUBAV je postala slepa.
     Plakala je LUDOST i molila LJUBAV da joj oprosti. Na kraju je odlučila da zauvek ostane uz LJUBAV i da joj pomaže. Tako je LJUBAV ostala pobednik nad osećanjima, ali je ostala slepa, a LUDOST, je prati gde god ide.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyPet 5 Jul - 9:09

Postoje neukrotive zveri. Provlače se među prstima i iščezavaju u pogledu. Hitre su, neumorne i jake. Jedna od njih je vreme. Milovala su ga srca otvorena za život – uzalud. Gazilo je pred sobom kopitama neizbežnosti. Umori se čovek, utišaju se otkucaji srca, ali vreme i dalje galopira, ostavljajući senke za sobom. Sve dok nas te senke ne preplave i zavlada mrak.
Kroz spektar koraka vremena, upamtimo mnoštvo cipela, kako starih, tako novih, pocepanih ili visokih. Imale su svoj put, obasut prirodom života. Bogatstvo prirode daruje nam simbole. Pronalazimo njihova značenja u svojim i tuđim očima. Prelivaju se nijansama koje nose godišnja doba, osećanjima koje nosi život i ulivaju u more smrti. Tajanstveno, nemo i jednolično. Dok reka teče, vrvi i žubori, život se raduje, šapuće, glasno govori. Obale ga grle sa obe strane, nepomično i bez sumnje, kao da nema mane. Nikada ga neće napustiti i drugim putem poći. Usmeravaće ga i hrliti u zagrljaj poput deteta koje stremi prvim radostima. Plavetne kapi, prozirnih pogleda, sa sobom nosi trenutak našeg života, obuzetog kolotečinom.
Prve note ljubavi, mile i lepršave, rode se u cvetu mladosti, života, kroz njega žive, opijaju melodijom, u njemu ili sa njim utihnu. Prolaznost je najveća bolest čovečanstva, od koje boluje svako biće, bez izuzetka. Setite se svakog pretka, ako je to moguće. U tom pokušaju, zamagliće vam oči, pomutiće se um i ponestati dah. Na nekoj od tih maglovitih stanica, ostaće i nama svojstven trag, sve dok bude postojao neko kome naš život je drag. Ljubav se opire tim nemuštim nitima, dok utopljena životom, poprima njegove konture. Sa prvom zorom se rađa, sa poslednjom mesečinom umire.
Čarolijom pokreta koje sa sobom ljubav nosi, ona teče, kroz svaku kap krvi, kroz život, kroz vreme. Dan će se gasiti, goreće jutra, ljubav će ih obasjati, kako danas, tako i sutra. Tom vatrom vladaće rečne kapi, kotrljajući se kroz vreme. Najglasnije su tišine dok život žubori. Na udicu zakačiš po neku istinu i hraniš se plenom dok postojiš. Radost poprimi nevina, bela krila, koja zatrepere i ubrzaju vreme. Nade tinjaju i vezuju se za vatre vremena, koje razbuktavaju sudbine.
Kada ljubav potekne strmim tokovima i brzlepleto zaluta u zaborav, nada počinje da peče i boli svakoga ko i malo zna da voli. Izneverena, po ko zna koji put, skupi se pored kamina i pokušava da se zadovolji onim što trenutno ima. Dok prave ljubavi puštaju korene poput najstarijih stabala i prepliću ih kroz tragove vere i čekanja. Novorođena klice, zadirkuju osmehe i unose sjaj u naše oči. Koraci posuti čekanjem, tek su po neka žrtva, položena beskrajnoj sreći. Harmonija setne noći ne opija trezne, već one koji su već po malo opijeni ljubavlju. Nestrpljenje, iščekivanje, vremenske distance koje gube svaku meru, podižu vrednost ljubavi. Možda će neki drugi životi teći će sa rekama, ali pesnik će i dalje čekati da korito njegovog srca ispune reke ljubavi. Prvim osećanjima ispuniće kapi koje život znače, jer za ljubav i njih daće. Kroz vrtloge postojanja, koji snažno na dno vuku, ljubav će uvek biti ta koja pružiće nam ruku.
U carstvu prolaznosti, nahranimo vreme uspomenama koje zavrednuju naše postojanje. Svaka kopita neka ostavi trag na obalama, skupljajući potkovice. Žeđ za prolažnošću, ugasimo rekom ljubavi, mnoštvom kapi koje će preplaviti vremensko biće. Neukrotivoj zveri, neumornog galopa, postavimo zamke ukroćenog srca. Sa poslednjim listom koji u poznu jesen na površinu reke sleti, život neka vas toplinom na ljubav podseti. Zajedno činiće večnost, makar to bila samo slika uramljena prolaznošću.

Olivera Drazic ,Galop prolaznosti

Olivera Dražić, rođena 1991. godine, u Loznici, Republika Srbija.
U rodnom gradu pohađala je O.Š. „Jovan Cvijić“, kao i srednju školu „Sveti Sava“, gde je stekla zvanje: tehničar za industrijsku farmaceutsku tehnologiju. U Loznici je trenirala karate, išla na časove plesa i bila član školskog hora. Nakon završene srednje škole, studirala je na Pedagoškom fakultetu, u Bijeljini, gde je stekla zvanje: profesor razredne nastave. Trenutno pohađa master studije na istom fakultetu. Svoj doprinos daje „Vitez“-u, sa kojim nastupa na festivalima za decu. Pored poezije i proze kojoj je posvećena, akviziter je jedne izdavačke kuće i aktivna na polju edukacije dece i studenata.
Njena poezija je zastupljena u zborniku poezije „Almanah“, koji je promovisan na 58. Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga, 2013. godine. Pesma „U raskoraku uzdaha“ proglašena je za pesmu meseca marta, uz priznanje „Marama ZŽ“ kulturološkog projekta Juhorsko oko, 2014. godine, na Poetskoj pozornici, u Ćupriji. Pesma „Zvezdana prašina“ nalazi se u zborniku poezije „Kapi slobode“, povodom istoimenog međunarodnog konkursa književnog kluba „Slovoslovlje“ iz Beča, 2014. godine.

Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyPet 5 Jul - 9:12

Fedor Lucic,Pesnik i pesma

„… i ona slete, kao ptica.“ – usne mu se sklope u crtu, i njegov pogled skliznu sa lista papira ka strpljivim posmatračima posađenim po drvenim klupama pred njim. Promenu fokusa njegovih očiju dokrajči lak treptaj – sada je jasno mogao da razazna začuđena lica što ga nemo posmatraju kao da je učinio neko neverovatno zlodelo, nešto strašno, prosto nepojmljivo za ljudsko shvatanje. No, nakon kraćeg trenutka publika se već pribirala, kao da je došla policija da načini uviđaj, i njeni članovi počeše da se osmehuju i ćaskaju kao kakvi blebetavi ljubitelji nasilja, a njemu se obrati nastavnik:
– „Zaista nešto posebno. Mnogo mi se sviđa.“
I dobio je peticu iz srpskog. Kasnije, dok su mu patike mazale prašinu po vrelom, sivom letnjem asfaltu, izvadio je upaljač, i pre nego što je sebi pripalio cigaru u ustima, spalio je pesmu, gledajući pažljivo kako je nagriza plamen, držeći je uštipnutu za ivicu sve dok ga vrhovi prstiju nisu pekli, potom je pusti da odleprša i da izgori u nepostojeće. Pripalio je cigaru i duvajući gust dim, pomisli na nastavnika. Dao mu je pet. Mrzeo je srpski. Zašto je dobio pet? Šta su značili oni pogledi i grimase upereni iz publike? Da li mu je nastavnik poklonio pet iz sažaljenja? Imao je u vidu da ga ostala deca ne podnose zbog njegove večite ćutljivosti i otuđujuće, nespretne i po zdrave međuljudske odnose kobne osobenosti. Nije voleo da ih sledi u njihovim šablonskim glupostima, on se tako pravdao, premda nije bio siguran da li je između njega i njih stajala mržnja, ili prosto obostrani nedostatak želje za komunikacijom. Ponekad bi pomišljao da je to zapravo strah (njihov, naravno) i da ga se oni zapravo boje. Gordost ga je ispunjavala pri toj zamisli, i on, prisetivši je se, povuče jedan ponosan dim koji mu u potpunosti ispuni pluća.
Gotovo je bio ubeđen da je i u nastavnikovim očima nazirao strahopoštovanje, i čuo to neobično savijanje glasa nastavnikovog kada ga je ovaj obasipao rečima (možda lažne?) hvale.
A on je sada spalio tu pesmu koja je ulila jezu u njihove kosti! Kako se samo osećao moćnim! Dim postade neprijatno topao i on baci cigaru. Stigao je kući.
„Možeš misliti! Sletela je kao ptica!“, trudeći se da usne održi stisnutim, samo ih blago iskrivi i ne osmehne se u potpunosti mislima što izruguju spoljni svet i njegove ljude, uđe u dvorište i bacivši školsku torbu na stranu, leže u prljavu travu, i stade posmatrati isečke plavog neba kroz listove oraha koji su mu milovali pogled, drmusani nežnim letnjim vetrom. Položi dlan na mekanu nabreklinu između nogu i stade blago pritiskati. Vrela, nagonska žudnja stade da ga obuzima, da ga mami da nastavi. Međutim, morao je da prestane, čuo je korake kako trzaju travu i približavaju mu se.

* * *

Volim da ga posmatram tako samog kad sedi po strani i nalakćen podupire glavu, kao da pridržava neke teške misli koje nisu namenjene ostalima, već samo njemu, njihovom krojaču, što ih, nakon što ih iskroji, priveže sa po jednim tananim koncem za ružičaste, mesnate zidove svoje lobanje i ne pušta ih da se otrgnu. Čini mi se da je on prepun takvih misli, da mu je glava sita, da one divljaju i tegle njegovo tkivo, kao male ribice što uporno, u grču da prežive, streme da se oslobode iz ribareve mreže, u kojoj su se zatekle posle dugotrajnog lutanja slobodnim morem. On ih nije puštao, i one su tako bivale osuđene da se u njemu kovitlaju, grickaju jedna drugu i glođu mrežu u koju su se uplele; mislim da je to isto glodanje bilo uzrok njegovih neobičnim i burnih reakcija, koje su nastupale kada god bi on primetio moju nameru da mu se približim.
Uverena sam da je pametan, pametniji čak i od mene same, i stoga je mogao da pretpostavi da ne dolazim da mu otmem ono što je u njegovom vlasništvu, već samo želim da upoznam ribara i razmenim par reči sa njim. Ali, ribar bi odlučno održao svoj uporan stakleni pogled na svemu što je bilo izvan njegovog unutarnjeg mora, kao da ga uopšte nije briga za ono što se zbiva pred tim njim.
Te oči bi me gledale i njegova usta bi se otvarala i razgovarala sa mnom, slagala se sa mojim izjavama i ponekad bi mi se čak i nasmejala, ali ja i sada mislim da onaj što mi govori i što me gleda zapravo nije on… Moja komunikacija se odvija sa tromom fasadom, fasadom zastupljenom da zadrži bilo kakve pokušaje okoline od preskakanja ograde i gnjurenja po moru tajanstvenog ribara. Pravi on se krio negde iza – bojažljiv dečak čije telašce drhti povijeno uz sam luk svoje umne kolevke, bojeći se da spozna spoljašnjost kroz prozore očiju. A oči krupne, kao glomazni, bistri prozori, sačinjeni od strane nekoga ko ih potom ostavio tamo, da nevinom dečaku uvode sunčev sjaj i obasjaju mu njegovo igralište. Igralište puno klackalica na kojima se vagaju potajne želje. On se, međutim, ustručavao da pogleda napolje, strahujući možda od kojekakvih utvara i čupavih, narogušenih čudovišta koja vode poreklo iz davnih priča slitih niz njegovu ušnu školjku. Ja verujem da je tako, on je sasvim mali dečačić što čuči tamo negde u unutrašnjosti, i mene začuđuje moja iskrenost kada vam priznajem da sam zaljubljena baš u tog dečaka. Biološki gledano, verovatno je posredi instinkt majke. No, ja izbegavam da sebe smatram racionalnom osobom. To bi povlačilo za sobom previše odgovornosti i zahteva za suvišnu ozbiljnost i objektivnost, i to se meni sve, iskreno rečeno, gadi. Muka mi je od toga. Oduvek sam volela da se zanosim putevima mašte, kao što se i sami već verovatno primetili čitajući ove moje redove.
Jednu drugu misaonu igračku mi predstavlja slika Dušana kao odraslog čoveka, njegova beskrajno ozbiljna i moćna pojava i meke senke, što mu se tope sa preplanule muške kože i oivičavaju razvijena prsa njegovog priviđenja koje mi se javlja u polumraku moje sobe. U toj slici on dolazi po mene, dečak odrasta i postaje moj otac. Uloge se prevrću i dete sad postaje čuvar drugog deteta – mene. Obavija široke ruke oko mene i dopušta mi da se u njemu sakrijem. Niko me ne vidi, pa čak ni on sam, premda svestan mog prisustva, mog stapanja sa njegovom kožom, mog miljenja ispod nje. Ja sam slatka buba što jede bolest i leči organizam u koji je dospela, na taj skroman način se zahvaljujući svom preplašenom domaćinu… Melem za njegovu sivu bolest, za njegov tumor kojeg krije od svetlosti obdanice kao kakva nakaza. A ipak – takva buba ne postoji, i ja je samo tvrdoglavo izmišljam. Kao i sve drugo, ja i to izmišljam, i prosto mogu satima da ležim na krevetu i da se, kroz velike prozore dnevne sobe, divim orahovom drvetu u bašti moga komšije. Ono je tako raskošno i zdravo, sočno, njegove grane prosto pucaju od neke unutarnje snage koja ih izvija u vis. Drvo, ukočen vrisak umirućeg semena upućen ka modrom svodu.

* * *

– Halo?
– Dušane, ti si? Ovde tvoj nastavnik srpskog, Jovan Helebman.
– Izvolite?
– Pošto je sada raspust… sećaš se one tvoje pesme koju si napisao?
– Koje? A da…
– Dobra je. Nego slušaj… sviđaš se mojoj ćerci, i možda bi mogao da svratiš jednog dana do naše kuće da malo…
Tresnu telefonom, pričeka malo, potom ga ponovo podiže:
– Da, izvolite?
– Ćao Dušane, ovde Jovan Helebman, tvoj nastavnik srpskog.
– O, kako ste nastavniče? Kako vam je ćerka?
– Ja sam odlično. Ali ćerka baš i nije…
– O, nemojte? Kako…
– Ali srećan sam što imam tako darovitog učenika kao što si ti. Mislim da bi ti i ona mogli dobro da…
Zveknu slušalicu, ponovo. Pre nego što bi samom sebi izgovorio najslađe reči, prekinuo bi razgovor i započeo novi. Na taj način, fantazija je zauvek ostajala nedirnuta i čarobna, u gustoj Pre nego što je samome sebi izgovorio najslađe reči, prekinuo bi razgovor i započeo novi. Na taj način, fantazija je zauvek ostajala nedirnuta i čarobna, u dubokoj izmaglici sopstvene neizražene mašte. Šta je to nastavnik hteo od njega? Slatko bi obletao tu misao i lickao joj šećernu koru.

* * *

Orah leži uglavljen u crno blato između teških vlati mokre trave. Juče ga je jedna hrabra kap kiše otkinula i povela u let, prigrlivši ga čvrsto tokom veličanstvenog sunovrata, sve dok ih tlo zajedno nije zaustavilo.
Njihov sokove od tada pije crna zemlja, i pod njom se, sa isceđevinama parova iste sudbine, svi ti sokovi slivaju u jedno.

Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyPet 5 Jul - 9:14

Milica Tasic,Upliv u nepoznato

Noć pada kao po umrlima. Pada svetlost, jedino je misao njena brža. Oseća da gubi sebe i izneverivši razum uplivava lagano ka nepoznatom. Oseća snagu u sebi, nerazumljivu njenom biću, kao da može leteti, odjednom je toliko moći u njoj. Oko njeno pogleda u bezdan. Izađe iz sebe a neko govori mesto nje reči pobrkane. Nepoznata neka sila je obuzima. Želi da promeni stazu života, da učini presek, naglo, kao da munja preseca ceo njen život dotadašnji, bedni, monotoni. Hoće novinu, hoće da promeni sve, da krene putem kud ne ide svako! Pruži snažno korak ka nepoznatom…
Prepušta se… Golotinja pred Novim životom. Nova. Dobrodošla!
Svest joj se pomuti i nesvesno izbi iz pora. Tu je, u stanu, a nije. Ne postoji. Na javi, a kao u samom snu. Izbijaju, nepoznate njoj nekadašnjoj, reči zaumne. Hoće da izmeni svoju javu! Želi da koncipira novi život, sama, bez ikoga i prohoda novim putevima. On će biti Taj. Njen čovek. Oseća Ga. „Nemoguće je da ne oseća da ga prizivam“ – reče u sebi najtiše. Pada sneg, pašće i po njegovom prozoru. Javiće mu da misli o Njemu. Drži kompas u ruci, gledajući vrata izlaza. Đavo izleti iz boce njenog tela. Duša kriknu! Pakuje osnovne stvari za daleki životni joj put. Ne zna kuda polazi, ali ako ne izađe postaće nula. Ne želi da bude Nula, besmrtni Krug. Hoće da porazbije sve linije kružnice i uhvati se mišlju za tačku koja će biti kraj i izlaz…
„Konačno“ – pomisli. Hoda po snegu blatnjavom od suza i trčećim hodom provlači se kroz njegove dubine. Korak ne oseća, ni brzinu trčanja do prve raskrsnice života. Savija noge ispod stola u kafani, grči joj se telo dok pali sedmu cigaretu. Dim je ophrli kao senku. Šareni stoljnjak i ciganska muzika joj paraju uši. Očekuje Ga. Mora doći. Budnih, a priviđenjem pokrivenih očiju gleda oko sebe ne bi li ugledala Njega, zbog koga ostavi nepovratne tragove u snegu. Zima je šiba dok izlazi iz trule kafane, poluodevena, sa krpicama na sebi, gledajući u prazninu noći. Pored nje prolaze senke ljudi koje polubudnim okom promašuje. S paučinom preko očiju poziva taksi, ne znajući gde se tačno nalazi. Mračno je, bez zvezda u očima. Traži prvu osobu koja joj je poznata. Seti se jedino sestre. Drhtavim, promrzlim rukama ukucava njen broj. Zvoni joj u ušima.
„Gde si, seko?“ Pozva konobara da joj kaže naziv kafane, zapamti na tren samo, kod Plavog mosta, ta i ta, izusti preko telefona. Ne seća se više. Poluhodom treperi u noći dok kolena ne slušaju. Oštar vetar šiba joj bledo lice, i ne oseća ni sebe, ni svoje drhtanje. Ulazi u prljav taksi, govori sestrinu adresu. Masni čovek je krajičkom oka gleda, misleći da je propala kurva. Kao u snu, a budna, vadi poslednje pare iz novčanika. Ne seti se ni za „doviđenja“

* * *

Zagrli seku jako. U njenom naručju strah je obuzme, dok s ubeđenjem govori nepoznate joj reči. Sestra sa suzama u očima govori:
„Ej, to nije stvarno! Nije! Lezi! Probaj da spavaš!“
Čuje užurbani hod njen i glas roditelja iz daljine:
„Odmah se pakujemo i dolazimo, smiri je!“
Oseća da je nema. Kao da je u nepoznatom prostoru i u vremenu izvan vremena. Sluša kuckanje umornog sata na starom zidu. Kroz srce bije svaki sekund.
„Ne, ja sam dobro! Odlično sam! Nije mi ništa! Veruj mi, seko! Ne buncam! Doći će po mene, vezaće mi crveni povez preko očiju i odvešće me u šumu na Zvezdari! Znam! Oprosti, seko! Volim te! Samo što nisu zakucali na vrata, doći će, sakrij se! Veruj mi! Doći će i On po nas da nas spasi! Isus i Veliki Inkvizitor će doći! Oni su antipodi! Ali, doći će po mene i On koga čekah željno u kafani da me odbrani od obojice u meni. Samo što nije!“ Govori i srce će joj iskočiti od straha…
Seka je pokriva teškim jorganom…
„Bićeš dobro, obećavam, smiri se… Tu sam!“ Govori joj smirenim, savladanim od jeze, glasom. „Tu sam, ne brini… Doći će nam mama i tata uskoro.“
Leže… Ne seća se šta se govorilo kad je zaspala, izmorena duhom. Stizala je Nova godina i pokloni suza. Kroz san samo začu uznemirene glasove i zabrinute krikove.
„Biće dobro kad se probudi! Biće…“

O SPISATELjICI

Milica Tasić

Rođena je 1. septembra 1989. godine u Vranju gde je završila osnovnu i srednju školu. Poeziju je pisala u ranoj mladosti da bi joj se ponovo vratila od nedavno. Apsolvent je na Odseku za Srpski jezik i književnost na beogradskom Filološkom fakultetu.
Ipak, svojim najvećim uspehom smatra to što je majka četvorogodišnjem Nikoli.
Objavljivala je tek odnedavno na pojedinim portalima.
Živi u Beogradu.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyPet 5 Jul - 9:15

Stevan Sarcevic,Predator

Vidite, dragi moji, u ustrojstvu sveta postoji gotovo neprimetna začkoljica. Dugo sam mozgao i promatrao događaje dok nisam shvatio da je u pitanju zakonitost. Naime, dobri ne razumeju kvarnjake. Jednostavno, nemaju intelektualni kapacitet da sagledaju zlo. Neprestano se povode sopstvenim zabludama i svuda traže ljudskost.
Evo, pogledajte, na primer, ovu devojku. Oči su joj vlažne, lice nežno i tužno. Dugi udovi i tek propupele dojke govore da joj se telo još formira. Siguran sam da nema više od petnaestak godina. Tamna kosa povezana u kikice pada na ramena, haljinica je devičanski bela. Dokolenice su uredno zategnute. Pogled joj bludi i duboka se tuga u njemu skriva. Hoda lagano, kao da nikuda ne žuri ili kao da ne zna kuda bi pošla.
Pitam se šta bi takvo stvorenje kasno po noći tražilo u tom opustelom budžaku ako ne nevolju?
Eto, dragi moji, da otkrijem jednu malu tajnu, na ovome svetu postoji i predator. On nema problem sa razaznavanjem plena. Nema referentnu tačku i ne bavi se poređenjem, nego reaguje prirodno i nesputano. Budale podložne osećajima i odane kvazimoralnim dogmama za njega nisu ništa drugo do lovina. Slatka, željena i nadasve – naivna lovina.
Pogledajte matorca što pod kandelaberom pripaljuje cigaretu. Lice mu je mlohavo, oči vodnjikave, vilica stegnuta. Šake su mu izvitoperene i više podsećaju na kandže kakve orlušine negoli na ljudske udove. Odeven je u štrokavi mantil i vrećaste pantalone, a na nogama ima razgažene i prljave šimike. Glavu pokriva duboko natučen kačket nalik onima s polovine prošlog veka. Pogled vodnjikavih očiju usredsređuje se u trenutku kad se u vidnom polju pojavi pomenuto devojče. Cigareta ostaje prilepljena za usne dok se noge pokreću ka curici koja zamišljeno korača mračnom ulicom. Dugački koraci brzo smanjuju rastojanje i ruka se pruža ka delikatnoj prilici. Devojka se okreće.
– Devojko, zar te nije strah da ovuda hodaš sama? – odjeknu napukli glas pustim okolišem. Oštrica bljesnu pod slabim uličnim osvetljenjem.
– Polako curo, samo polako. – balavi matorac; oči mu se izbuljiše. Devojčica upire pogled u njega; usne joj podrhtavaju. Sečivo poleće prosecajući tkaninu i kožu. Devojka ispušta grleni uzvik, dok čiča škrguće zubima. Oštrica ponovo zaseca, ovog puta jače.
– Smiri se malena, smiri se… – upozorava je starac dok krv šiklja. Ali ona ne sluša i hirovito vrišti:
– Daj lovu matori! – zamahujući i po treći put krvavim brijačem.

Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyNed 7 Jul - 15:24

Priče.....  - Page 6 Andy-Warhol-100-cans-pop-art-painting-Campbell-soup-cult-stories-art-arte-cultstories.altervista.org_
...i o popo artu"- Endi Vorhol

Voleo bih da mi je do nečega stalo, ali to je
tako teško. . .

Ne mogu da pravim žurke.To je tako komplikovano.
Kad poželim da nekog pozovem na večeru, on odmah
pomisli da želim da ga iskoristim.

Jedan je društvo, dvoje su gomila, troje žurka.

Ako svako nije lep nije niko.

Da niste imali fantazije, ne biste imali problema,
uzeli biste ono što možete.Samo tada ne bi bilo
romantike i ljubavi.

Uhvati me to očajničko osećanje da ništa nije vredno.
Onda odlučim da se zaljubim. . .samo to je tako teško.
Mislim, mislite na nekog stalno a u pitanju je samo
fantazija, to nije realno, a onda se toliko upetljate
da morate da je viđate non-stop, i na kraju ispadne
da je to posao kao i sve ostalo.



Mislim da je staromodno biti u braku.

Živeti se može samo na jednom mestu.I vaš sopstveni
život nikada nema boju i ukus dok ga živite i dok ne
pređe u uspomene.

Svi imaju probleme, ali stvar je u tome da od toga
ne napraviš problem.Ako, na primer, nemaš love i
ždereš se zbog toga, dobićeš čir, što je stvarno problem,
a i dalje nećeš imati love – jer, ljudi osete kad si očajan,
a sa očajnicima niko ne želi da sarađuje.

Predvorja su uvek najlepši delovi hotela.U poređenju
sa njima soba vam uvek izgleda kao šifonjer.

Stalno živim u budućnosti, i kad jedem kutiju slatkiša
jedva čekam da pojedem poslednji komad.

Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyUto 9 Jul - 17:30

Iskra
Tada je bilo drugačije, to je bilo poslednje
Tada nisam ni razmišljao da će biti ovo što je sad
Početak beše nevin i neobećavajući,
nisam video, tada po prvi put, pre i posle tog događaja.
Nisam mislio o tome. Samo sam se prepustio događajima.
Svim našim situacijama.
Pisao sam i čitao pisma kao hijeroglife
davno zaboravljene, pa ponovo nađene.
Nisam znao da sam gajio tu malu iskru vatre u sebi koja je za tako kratko vreme porasla do granica nemogućeg.
Imao sam osećaj da su mi emocije i osećanja kao ogromna užarena lopta izvađena sa dna Vezura i da su rasla i žarila se toliko da sam je mogao umesto Sunca koristiti.
Tog intenziteta i jačine.
Tada se o svemu govorilo. Vile i vilenjaci su bivali stalni gosti.
Sve to tada...Sve do onda kada sam ja poželeo da podignem ceo taj mali univerzum na viši nivo.
Tada se zaista desilo nemoguće ali ne i neočekujuće.
Sve je ka tome vodilo.
Svi ti nezamislivi meseci neopisivih osećanja,
svi ti momenti, sve te misli, sve te želje...
Cela ta ogromna užarena lopta u koju sam uložio sve što sam imao
pa čak i ono što nisam ni znao da posedujem.
Sve je to kao sa Meseca palo u Tihi okean i skamenilo se iste sekunde.
Sada nema ničega.
Sada više nema ničega.
Čak ni one iskre od koje je sve počelo.
Sada sam ostao bez ičega.
Danas nemam odakle da krenem u novo osvajanje.
Kažu "nada umire poslednja", to kod mene nije slučaj.

Ovde postoji samo Vera da u centru te, nekada užarene sada skamenjene Lopte,
idalje diše i postoji Iskra vredna novog buđenja.
Novog početka.
I jedino što želim jeste da doživim da mogu da kažem:
"To nije ponovo - tek je počelo!"- Alexander Shaw
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyUto 24 Sep - 10:35

ZAŠTO KRATKA PRIČA

Oni koji čitaju, oni

koji nam govore šta su pročitali,

Oni koji šumno okreću

stranice svojih knjiga,

Oni koji imaju moć nad

crvenim i crnim mastilom,

i nad slikama,

Oni su koji nas predvode,

vode i pokazuju put.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyUto 24 Sep - 10:35

Astečki kodeks iz 1524.

Pripovedanje je staro koliko i sam govor; još od najranjih dana ljudi su počeli da pevaju i glasno snevaju, kako bi se magijski obukli u željenu sliku i prizvali je u stvarnost, kako bi tragali za smislom i istinom, koje iluzija svakodnevnih radnji sakriva.

Svaka priča je potraga za nekom istinom – što su likovi i slike iz priče bliži svetu sna koji je zajednički za svo čovečanstvo, to i potraga stiže sve bliže do one najdublje istine, koja je čoveku data rođenjem, upakovana. Dobro ispričati priču, znači razmotati jedan od paketa urođene istine.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyUto 24 Sep - 10:35

Kratka forma nije samo ono što se vidi ili čuje. Njen život je duži jer efektno kazivanje traži odgovor na pitanje iz bajke „šta je posle bilo”. Odgovor mora da nađe svako za sebe.

Kratka forma je uslovljena „podtekstom”. Ona u „podtekstu” nosi neverovatno veliku moralnu poruku – čistote, nepatvorenosti, borbe protiv licemerja, snishodljivosti, kultova i dogmi svih vrsta.

Kratka priča u širem smislu jeste kratka forma u narativnom obliku koju, pored naglih obrta, karakteriše organizovana radnja usmerena ka određenom cilju. Razvila se iz anegdote u usmenoj književnosti, ali u našoj umetničkoj praksi je poprimila sve odlike bajkovitosti sugestivnom komunikacijom. To se, po pravilu, postiže otvorenim završetkom, dakle „podtekstualnim izražajnim elementom”. Ovim kratka priča za decu uz feljtonističko poreklo, i aktuelnosti koja je time prati, dobija produženo trajanje koja maštovitost izraza pretvara u pravu bajku – bajku savremenog doba.

Stvaraoci za decu, čak i kada su to deca sama, kratku formu ne odabiru sa namerom. Ona se jednostavno sama nameće.

Mirko S. Marković, Antologija kratke forme za decu, str. 162-164, Beograd, 1999.

Kratkoća uzvraća lepotom.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyUto 24 Sep - 10:36

Priča potvrđuje svet. Izvan priče, svet jedva da postoji, i to u nekom nemuštom, neuobličenom stanju. Ergo, svet se oblikuje kroz priču.

Pripovedati se može i ovako i onako, ali, pre svega, na dva osnovna načina: ekstenzivno i sažeto. Odatle se docnije izvode sve razlike. Dugo pripovedanje podrazumeva odvijanje vremenskog procesa, sporo naseljavanje svešću onoga što želimo da saopštimo ili da saznamo. Kratko pripovedanje je implozija, sabijanje u tačku.

Sažeto pripovedanje, bez obzira na efektnost i tradicijom potvrđenu valjanost postupka sažimanja, to jest, svođenja na bit, na suštinu, smatra se rubom, verovatno stoga što je svet suviše slojevit, suviše obiman da bi mogao biti obuhvaćen sa malo reči. Zato se uvek iznova treba podsećati da je „svet u malom“ u književnosti apsolutno moguć.

Upravo tako je u kratkoj priči, žanru koji je tipičan produkt modernih vremena, a moderna vremena favorizuju sažetost upravo zarad sveopšteg nedostatka vremena, sa težnjom „novog pobijanja vremena“, kako bi to rekao Borhes.

Kratka priča zanimljiva je i po tome što su je pisali svi, klasici i autsajderi, žene i muškarci, početnici i veterani, pisci bazične pripovedne vokacije i oni koji su se od igre ili iz nekog drugog razloga povremeno okušavali u sažetom pripovedanju.

Kratka priča može imati bilo koji oblik (na primer: novinska vest, citat, recept za neko jelo…), jedino mora ispuniti princip sažetosti, to jest, shodno ekonomiji jezičkog izraza, mora operisati sa malim brojem reči i mora se koncentrisati na jednu, ključnu pripovednu relaciju, na povlašćeni, odrazumevani ili opisani detalj.

Kratka priča je upravo zbog svoje sažetosti (manje je više, geslo je minimalista) i brzine usvajanja najpodesnija za raznolike prozne eksperimente, za stalno iznalaženje novog ugla gledanja. Jezička redukcija, igra rečima, paradoks, nagli obrt, elipsa, citat, kolaž, montaža, formalna mimikrija, sažimanje ekstenzivne linearne naracije u nekoliko reči, samo su neki od postupaka koji su izborili legitimnost naporedo sa već odavno uvedenim i tradicijom osvedočenim načinima pripovedanja. Malobrojnost reči kratke priče vodi nas, kada su te reči dobro uposlene, bogatstvu smisla, i više od toga, vodi nas permanentnom višku smisla.

Granice eksperimentalnog pisanja moderne kratke priče – zapravo se neprestano pomeraju.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyUto 24 Sep - 10:36

Sažetost kao kvalitet i kratkoća kao kvantitet omogućavaju piscima kratke priče da neprestano tragaju za drukčijim načinom pripovedanja.

Tema može biti sve, ukoliko se vešto pripoveda.

Pisanje kratkih priča nije otuda ništa drugo nego otkriće i beleženje jezičkih čuda (čuda postanja) koja se čuvaju u sasudima malih formi. Jezički kosmos stanuje u maloj kutiji.

Mihajlo Pantić u: Mala kutija, Beograd, str. VII-XIV, 2001.

Ako vam je do pričanja – držite se kratkih formi. Tako se teže prave greške… Pored toga, kratke forme su prosto satanski efikasne.

Zoran Stanojević, Satirične priče 2009, str. 180, Beograd, 2010.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyUto 24 Sep - 10:36

Svako vreme nameće svoju formu. Sadašnje vreme je vreme informatike, brzine i sažetosti. Savremeni čovek nema vremena. On hoće sve odmah, jer stalno žuri. Kratka forma se nametnula kao najprihvatljivije rešenje, i nije slučajno što kratki roman, kratka priča, pa i aforizam, dominiraju kao izražajni oblici. Fascinantne mogućnosti Interneta omogućavaju da dominantna kratka forma nađe i svoje još efikasnije puteve širenja i prenošenja. Kratka forma je u ovom momentu sadašnjost, a lično verujem i budućnost književnosti.

Biblioteka aforizama, Slobodan Simić, Smeh do bola 2, CD izdanje, Beograd, 2005.

Život piše kratke priče.

Dragan J. Ristić
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyUto 24 Sep - 10:37

Roman je kao venac planina – može neprekidno da se nastavlja. Kratka priča mora biti uredna, potpuna, dovršena. U njoj sve mora biti savršeno, i zbog toga je nju teže pisati. Pisanje romana je puka veština, nešto što se može naučiti, ali za pisanje kratkih priča čovek mora da se rodi.

Hulio Kortasar u: Singer, Kruna od perja, str. 139, Beograd, 1999.

Život je ljudski kratak. Mi smo kao grčki trkači koji jedan drugome dodaju upaljenu baklju, a onda se sami gube u tami.

Tit Lukrecije Kar u: Zoran Lazarević, Antički velikani u anegdotama, str. 198, Beograd, 1994.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyUto 24 Sep - 10:37

Multa paucis – Mnogo stvari u malo reči.

Pauca, sed bona – Malo, ali dobro.

Vita somnium breve – Život je kratak san.

Latinske poslovice, sentencije, aforizmi, Beograd, 1999.

Priča je mukom zasejana njiva.

Priča – putovanje dušom.

Tamara Lujak
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyUto 24 Sep - 10:37

Poenta kratke priče jeste da, za razliku od dužih sastava, svoju snagu bazira na uverljivoj nedorečenosti izraza.

Miloš Jocić
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyUto 24 Sep - 10:38

Roman nikad ne može ostvariti efekat kratke priče.

Embrouz Birs
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyUto 24 Sep - 10:38

Priča nikada ne može da bude definitivan iskaz o svetu, već samo pokušaj razumevanja jednog njegovog segmenta.

Drugim rečima, priča je privid privida. Posao pisca je doista težak: nesavršenim sredstvom, rečima, treba što savršenije da dočara nesavršenost sveta. U isto vreme on zna da neće moći da pruži nijedan odgovor; on jedino može da pomogne da se pitanja što preciznije formulišu. I upravo u tom činu formulisanja pitanja može se razumeti privlačnost sažete priče kao specifične forme proznog ili poetskog iskaza.

U poeziji poznata kao „pesma u prozi“, u prozi poznata kao „crtica“, sažeta priča predstavlja, u stvari, čudesan spoj proznih i poetskih impulsa koji uspostvljaju delikatnu ravnotežu. Kada se ona naruši, pesma u prozi postaje samo pesma, dok crtica ostaje samo crtica. Umesto preciznog pitanja, pojavljuje se lirska zapitanost nad sudbinom ili skica jalovog života. Sažeta priča donosi više od toga. Nalik zen koanu, ona pruža mogućnost nenadanog uvida u pravo lice stvarnosti.

Možda se prava privlačnost sažete forme krije u magičnom činu pretvaranja kruga u kvadrat. Američki pesnik Čarls Simić uporedio je jednom prilikom prozu sa pravom linijom koja nastavlja do beskraja, a poeziju sa krugom, sa celinom vidljivom na stranici. Ako se prihvati to poređenje, onda se doista može reći da sažeta priča nastaje kao kombinacija prave linije i kruga, i tvori kvadrat na stranici. Kvadrat priče koji se, kao i krug pesme, upija jednim pogledom, i odmah se prima kao celina, pre nego što se sazna bilo koji detalj.

David Albahari u: Najkraće priče na svetu, str. 7-9, Beograd, 2004.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyUto 24 Sep - 10:38

U kratkim pričama volim strast.

Ravnomerno raspoređen, stalno prisutan humor se retko sreće u dužim formama, pogotovo romanima. A, tužno je, brate, bez zezanja…

Slobodan Ivkov, Na granici knjige, str. 77, Beograd, 1994.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyUto 24 Sep - 10:39

Priče.....  - Page 6 Storytime
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyUto 24 Sep - 10:39

Priča je koren, sve ostalo jeste stablo.

Milan R. Simić, Priručnik za pobunu verujućih, str. 21, Mladenovac, 2011.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyUto 24 Sep - 10:39

Smisliti zaplet romana je zanimljivo. Zaista ga napisati već je preterivanje.

H. L. Borhes
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyUto 24 Sep - 10:40

Priče.....  - Page 6 Little_story
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 EmptyUto 24 Sep - 10:40

Čitavog života ispredamo priče i slušamo ih, i dok to činimo, gradimo mostove. Priče se ljudskim dahom pronose do umova i srca drugih.

Priče tumače svet oko nas, prirodu, zvezde, talasanje mora, pa i sam život. One ispituju prošlost i snatre o budućnosti. One su vekovima prenoasile našu povest, kulturu, tradiciju, duhovnost i moral.

Priče nas zabavljaju, uveseljavaju, izazivaju i nadahnjuju. Kroz njih sagledavamo svet u kome živimo, nas kakvi jesmo i kakvi bismo mogli biti, te poimamo svoju ljudskost.

Uživljavajući se u tuđe nedaće prevazilazimo predrasude, razvijamo trpeljivost i, najzad, poimamo ljubav. Priče mogu da podstaknu razumevanje, zaceljivanje, pomirenje i jedinstvo. Osećanja koja gajimo prema duboko uvreženoj istini i sposobnost da se uživljavamo u tuđe nedaće približavaju nas bogu.

Dezmond Tutu
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




Priče.....  - Page 6 Empty
PočaljiNaslov: Re: Priče.....    Priče.....  - Page 6 Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
Priče.....
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Tolkinove priče
» Priče o beskućnicima
» Legende i priče o cveću
» Biblijske price
» Priče o Svecima
Strana 5 od 10Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum
  • Umetnost i Kultura
  • Književnost
  • -

    Sada je Pet 29 Mar - 3:24