Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebookGoogle+


Delite | 
 

 Arsen Dedić

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3  Sledeći
AutorPoruka
katarina

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 75132

Učlanjen : 06.06.2011


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Čet 30 Jan - 21:25

BALADA O PROLAZNOSTI

Kad lutali smo svijetom
k'o raspršeno sjeme
govorili smo sebi
to je za neko vrijeme

I ne znajući da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali smo "Kopno"
a gledali smo vodu

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći
govorili smo za se
da ljubav tek ce doći

Kad rađala se sreća
i čekala je slava
pomišljali smo opet
to nije ona prava

Kad prijatelja nema
a dani idu sporo
govorili smo za se
da vraćaju se skoro

Gdje najviše smo dali
dobijali smo manje
al' mislili smo to je
tek privremeno stanje

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli
tek počeli smo nešto
a dugo već smo bili

I ostali smo tako
kraj odlazece vode
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode

U započetoj priči
u ljubavi bez traga
jer svakoj smo se kući
približili do praga

Dok vjerovali još smo
da samo put se mijenja
mi rekli smo si "Zbogom"
govoreć' "Doviđenja"








Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 75132

Učlanjen : 06.06.2011


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Čet 30 Jan - 21:26

Djevojka za jedan dan



Još jedan susret, koraci u snijegu
i ruka neka već je pored mene
jer neprestano svi smo u bijegu
i slijedimo se dugo kao sjene

U mojoj sobi ostaješ do jutra
a sad su noći ledene i plave
pričaš o svemu što nas čeka sutra
kad dođe vrijeme buđenja i jave

Maštaš o moru, kamo ćemo poći
jednoga dana u suncu i sjaju
gasimo svijetlo, ti zatvaraš oči
i priča nam se tako bliži kraju


Zar je sve to samo san
djevojke za jedan dan
djevojke za jedan dan
za dan


Od tad te viđam mnogo, mnogo puta
na trgu plesu u nekoj kavani
i želio bih makar pet minuta
da ti se javim, da budemo sami

Govorio sam, već je bilo kasno
o našoj davno zamišljenoj sreći
i vidio sam, vidio sam jasno
da mi ne želiš ništa više reći

Ja opet živim sam na kraju grada
i često slušam vlakove na mostu
ili u ponoć kada kiša pada
otvaram vrata nepoznatom gostu


Volio sam, sada znam
djevojku za jedan dan
djevojku za jedan dan
za dan








Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 45976

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Sre 11 Jun - 4:17



Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 75132

Učlanjen : 06.06.2011


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Pet 15 Avg - 11:20

"Da su me ukrali cigani"


Da su me ukrali Cigani u tužnom gradskom parku,
u mornarskom odijelu, i nestali u mraku,
odveli bi me daleko, gdje stiže samo želja,
pred začuđenim licem mojih roditelja.
Da su me ukrali Cigani, ne bi me bilo briga,
jer bih mislio da se samo nastavlja igra.
Svi bi tvrdili da sam sa sretne zvijezde pao
i ništa o svom životu ja nikad ne bih znao.
Da su me ukrali Cigani, imao bih slobodu
da pijem svoje vino i pijem svoju vodu.
Bio bih bogat i voljen, a vračara bi mi rekla
da nemam svog imena i da sam bez porijekla.
Da su me ukrali Cigani, još dok sam bio dijete-
iz ovog mrtvog grada, iz nevolje i sjete;
imao bih svoj šator i medvjeda na lancu,
svoju zvjezdanu kuću, konja i kruh u rancu.
Da su me ukrali Cigani, provodio bih dane
Ležeći u travi kraj auto-strade,
Svirao bih gitaru i prelazio milje,
ljubeći jedno biće slobodno i divlje.


- Arsen Dedić








Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Sub 15 Nov - 10:32

Nitko više ne sanja
Nitko više ne sanja
prošlo je doba sretno
tko da se jebe s time
svi hoće – konkretno.
Nitko više ne sanja
snovi su za slabe
svi su užasno budni
u igri su barabe.
Nitko više ne sanja
isti su noći i dani
oko nas vječito lebde
neispavani… neispavani.
Nitko više ne sanja
malo tko više spava
moje posljednje snove
također prekriva java.
Nijedno vrijeme nije moje
Drugi su još daleko
ime će mi biti slavno
stigao sam prije sviju
al je bilo prerano
Drugi su preda mnom
puštam ih jer mi je jasno
stigao sam poslije sviju
al je bilo prekasno
Nijedno vrijeme nije moje
ja visim kao drveni lutak
kazaljke neće da se spoje
pogriješim uvijek za trenutak
Napokon – svi uz mene
sve mrtvo i sve živo
stigli smo u pravom času
al je vrijeme bilo krivo








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Pet 21 Nov - 22:40

PRIČAO BIH TI O SEBI
Pričao bih ti o sebi
kad su hladne noći duge.
Toliko je tog u meni
slušao sam vječno druge.
Pričao bih ti o sebi
vinom te i bolom trujem,
a ti se ko u snu smiješiš;
što od tebe očekujem
kad si i ti kao i sve druge
slučajno pored mene.

Ne vjeruju ništa tvoje oči zaljubljene
kad si i ti samo noćni putnik,
što daleko svjetlo prati.

Svatko priča svoju priču
tko će koga saslušati.

Pričao bih ti o sebi
što se ne zna, što se ne smije.
Ti si bila prevarena,
Lagale su moje pjesme.
Pričao bih ti o sebi,
ali noć se bliži kraju.
opet će nas naći jutro
u šutnji i zagrljaju.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Pet 21 Nov - 22:40

BROD U BOCI
Dozvolite ovaj jednostavni poklon,
ovu jednostavnu usporedbu:
brod u boci,
jedrenjak neodređenog tipa
izrađen rukom mog prijatelja,
osamdesetogodišnjeg Genovežanina.
Najudaljenija lika u jednostavnoj duši mog oca - Trieste.
Nedjeljne tuče u svečanim odijelima
šibenskih i zadarskih lučkih radnika.
Moju prijateljicu zanima -
kako se to radi?
Da li boca dolazi naknadno,
sa bunim jedrima
i morem od sadre?
Moj brod u boci
koji čuvam u ovom tihom enterijeru,
što uporno i smiješno oponaša
ono nešto naše i ono moje.
To bi trajalo predugo da vam objašnjavam;
svakako, brod pomalo ulazi u bocu,
on ostavlja dojam i mogao bi ploviti.
Zar vam to nije kao…
Usporedba je, naravno, odviše jednostavna i
vas ću, eto, izuzeti iz te banalnosti,
ali neki vrag me tjera
da vam ipak kažem,
da vam kažem to najobičnije,
makar mislio samo na sebe -
vidite, gospođice,
zar vam to nije kao…










Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Pet 21 Nov - 22:41

MOJA LJUBAVI
Završila se igra:
vatra početka,
slast i tajanstvo tvog prvog grijeha;
gotovo je.
To nije više ni veselje ni slatka dosada.
Ti, mala moja,
ženska sa žura, flićko, džepna damo,
nasmijana i onesviještena ljubavnice,
moje dijete i moja majko -
postala si neizreciva,
a počelo je beznačajno:
zatekao sam se kako ti telefoniram
u ljepoti večernje kiše,
koja je samo provalija nada mnom
i potreba da te dotaknem,
i tvoja usta.
Pokućstvo, topli namještaj mojih starih ljubavi
osipa se.
Zatekao sam se u nježnosti koja je već spavala,
u riječima koje su mi pripadale,
ali me nisu mogle naći.
Ti si postala moja obrana,
dobrovoljno proganstvo,
pobjeda nada mnom, moja muka,
ljubomora na život,
moja mrtva sestra uspavana u velikim ružama,
nemoguća zemlja, potrebno tijelo,
moja ruka i glava.
I zagrljaj u kojem sam se jučer igrao,
sada me obuhvaća ovdje, daleko i zauvijek -
u svim uglovima mog života.
Postaješ bezimena, nepoznata i smrtonosna,
moj život i spas od života -
moja ljubav.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 75132

Učlanjen : 06.06.2011


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Pon 9 Feb - 18:58

Dva ljubljanska dana

Ko u filmu “Ples na kiši”
tajanstvo i tama
pripala si mi u času…
nezaboravna su,
dva ljubljanska dana

Premoreni, još kolege
puni nekog srama
vratili smo se u klasu…
nezaboravna su,
dva ljubljanska dana

Preplavila nas zelena rijeka
pili smo pića njihova rijetka
kao na drugom kraju neba
tek koji korak od Zagreba

Sutra svako svojim putem
do toplog bezdana
u sigurnost i u masu…
nezaboravna su,
dva ljubljanska dana








Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 75132

Učlanjen : 06.06.2011


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Pon 9 Feb - 18:58

Granica

Pupoljak koji si mi donjela,
i koji je danima stajao u plavoj boci
prema zelenom prozoru zamračenom kišom-
taj pupoljk se rascvao.
Proljeće koje tek što je počelo
već je ovog popodneva pozlaćeno na rubovima
toplom sunčanom prašinom,
i već su nemila i vruća ona polja
kojima rano silazim u grad,
ćuteći ledenilo u koži i vlazi bilja.
I već to nisu ptice suzdržanog pjeva
i slabi glasovi proljeća kao s prozora
svibanjske bolesničke sobe,
a zeleno je tako teško.
Vrpca mora danima se rastezala,
pa vidjet ćemo koliko to još ide.
Ova bol nerazumljiva i uporna
rasla je, rasla,već smo je mogli vidjeti i nazvati.
Nebo, onaj zrak, razgovori,
savršenstvo mojih brodova, prijateljstvo s tobom
zatvorena ladica i oblik knjige-
sve se to razapinjalo i znao sam
da negdje granica mora postojati.
I ova lubav, tvoje slatko tjelo;
malo je reći da se ti daješ
i da te ja uzimam.
Dobro je bilo iz noći u noć, iz jutra u jutro;
može li se još, može li se još…

Ovaj cvjet će pući kao revoloverski metak,
proljeće će izgoreti kao papir,
more će se razvući i vjerovatno otići u nebo,
zeleno će postati crno;
teško crno od teškog zelenog,
bol će prestati ili se pretvoriti u nešto drugo;
sve to, sve to…
Tvoje će tjelo iznevjeriti sebi,
i moje takodjer,
ova će ljubav doći do te granice o kojoj mislim
i ne hoteći.
Bez snage je i volje da se upita-
što je to bilo?
A već je novi pupoljak u plavoj boci,
proljeće na igralištu,
bol u ustima,
pravac mora i…tako dalje…

Na nebu toliko ptica, a život samo jedan !








Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 75132

Učlanjen : 06.06.2011


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Pon 9 Feb - 18:59

Jedna pjesma

Jedna pjesma samu sebe ispisuje,
unaprijed se osporava.
Prvi i posljednji pokušaj da ti kažem.
Prepričano more.
Pjesma kad ništa drugo ne postoji.
Pjesma protiv moje volje.
Jedna pjesma prepuštena sama sebi
kao jedan čovjek
koji ratuje i umire ili pobjeđuje.
Ona mi nije sklona,
koja je uzaludna
i ništa manje od svega toga
i od ostalih stvari.
Zagledana u mene preko stola,
ona se dosađuje i pravi razlike,
koja sama sebi određuje mjesto
i odlazi kao žena
s kojom je ljubav završena,
ili ostaje sama i drska-
neprijateljska pjesma.
Koja se ne da pjevati, ne da štampati,
ne da čitati, ne da pamtiti,
ne da prevoditi,
kojoj sam samo ja obavezan, a ona nikome.
Ona ne napušta
i tu se više ništa ne da učiniti;
moja pjesma,
jedna se pjesma dovršava.








Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Ned 7 Jun - 16:14

Ti si svjetlo, ja sam tama


Ja sam kao vjetar, brod bez kormilara, ti si moja luka, moja zemlja stara. Za mene su bitke, porazi i rane, a ti si da čekaš, da se brineš za me. Tako život sav mire se u nama, tvoja radost, moja tuga, ti si svjetlo, ja sam tama. Pošli su na put skitnica i dama, ovaj trn i ova ruža, ti si svjetlo ja sam tama. Toliko se toga vezalo uz mene, šta bih ja bez svjetla, šta bi ti bez sjene, Usred divlje šume, usnula si naga, ja sam tvoja slabost, ti si moja snaga.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Ned 7 Jun - 16:14

Takvim sjajem može sjati

Takvim sjajem može sjati Ono što je prošlost sad, Što ne može da se vrati, Što je bilo ko zna kad.. Ljubav naša ranih ljeta Za oboje bješe jad, Sad je prava, sad je sveta Kada više nisam mlad.. Otkriva mi svoju tajnu I zločinac starac sjed, Imao sam prošlost sjajnu Ganjao me čitav svijet.. Počast se na kraju primi, Ide vreme, bije sat, Pobjedom se posle čini Izgubljeni neki rat.. Ove bitke, ove rane, Otkriće ljepotu svu Kada budu stvari davne, kad ne budu više tu..








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Ned 7 Jun - 16:15

Ne vraćaj se starim ljubavima


Ne vraćaj se starim ljubavima, dok su davne kiše lile, drukčije su one bile, nego ovih jeseni i zima, Ne vraćaj se starim ljubavima. Ne vraćaj se starim ljubavima, da se skloniš, da se tješiš, kad se davnih dana sjetiš, kad samoća raste kao plima, Ne vraćaj se starim ljubavima. Što zločinca usred mraka, vječno vodi u taj kraj, Stara ljubav kao zamka, nikad joj se ne vraćaj. Ne vraćaj se starim ljubavima, ne kucaj na ista vrata, ugašena tu je vatra, pođi dalje gdje topline ima, Ne vraćaj se starim ljubavima.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Ned 7 Jun - 16:16

Prototip elegičara, tmuran, crn, opor, ali prvenstveno pjesnik svoje vrste. Tako o Dediću i njegovoj poeziji kažu drugi. Mene sve te etikete, kad je on u pitanju, i ne zanimaju previše; meni ga je jednostavno lijepo čitati. Iako zna zaboljeti, i to puno. Što je dobra stvar.

Nijedno vrijeme nije moje

Drugi su još daleko
ime će mi biti slavno
stigao sam prije sviju
al je bilo prerano
Drugi su preda mnom
puštam ih jer mi je jasno
stigao sam poslije sviju
al je bilo prekasno
Nijedno vrijeme nije moje
ja visim kao drveni lutak
kazaljke neće da se spoje
pogriješim uvijek za trenutak
Napokon – svi uz mene
sve mrtvo i sve živo
stigli smo u pravom času
al je vrijeme bilo krivo








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Ned 7 Jun - 16:16

Nitko više ne sanja

Nitko više ne sanja
prošlo je doba sretno
tko da se jebe s time
svi hoće – konkretno.
Nitko više ne sanja
snovi su za slabe
svi su užasno budni
u igri su barabe.
Nitko više ne sanja
isti su noći i dani
oko nas vječito lebde
neispavani… neispavani.
Nitko više ne sanja
malo tko više spava
moje posljednje snove
također prekriva java.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Ned 7 Jun - 16:17

Granica


Pupoljak koji si mi donjela,
i koji je danima stajao u plavoj boci
prema zelenom prozoru zamračenom kišom-
taj pupoljk se rascvao.
Proljeće koje tek što je počelo
već je ovog popodneva pozlaćeno na rubovima
toplom sunčanom prašinom,
i već su nemila i vruća ona polja
kojima rano silazim u grad,
ćuteći ledenilo u koži i vlazi bilja.
I već to nisu ptice suzdržanog pjeva
i slabi glasovi proljeća kao s prozora
svibanjske bolesničke sobe,
a zeleno je tako teško.
Vrpca mora danima se rastezala,
pa vidjet ćemo koliko to još ide.
Ova bol nerazumljiva i uporna
rasla je, rasla,već smo je mogli vidjeti i nazvati.
Nebo, onaj zrak, razgovori,
savršenstvo mojih brodova, prijateljstvo s tobom
zatvorena ladica i oblik knjige-
sve se to razapinjalo i znao sam
da negdje granica mora postojati.
I ova lubav, tvoje slatko tjelo;
malo je reći da se ti daješ
i da te ja uzimam.
Dobro je bilo iz noći u noć, iz jutra u jutro;
može li se još, može li se još…
Ovaj cvjet će pući kao revoloverski metak,
proljeće će izgoreti kao papir,
more će se razvući i vjerovatno otići u nebo,
zeleno će postati crno;
teško crno od teškog zelenog,
bol će prestati ili se pretvoriti u nešto drugo;
sve to, sve to…
Tvoje će tjelo iznevjeriti sebi,
i moje takodjer,
ova će ljubav doći do te granice o kojoj mislim
i ne hoteći.
Bez snage je i volje da se upita-
što je to bilo?
A već je novi pupoljak u plavoj boci,
proljeće na igralištu,
bol u ustima,
pravac mora i…tako dalje…
Na nebu toliko ptica, a život samo jedan !








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Ned 7 Jun - 16:18

Jedno popodne


Upućujem ovu lijenu popodnevnu misao,
nježnu i pohotnu
u ono dvorište u kojem sam vas gledao,
draga susjedo
Tisuću devetsto pedeset sedme godine
Kada je bila jesen slična ovoj
I kada su još u moj san udarali prozori
Roditeljske kuće utopljene u šibenskoj jugovini
U gradu koji je postajao moja bolnica
A mojom napola razbudjenom glavom kolali prvi tramvaji
plavi i uspavani
Adresiram tamo ovu misao i kažem: Šteta
Bili ste ljubavnica mog cimera od osam do jedanaest
svakog jutra
Kako ste se zvali Ema, Selma, Alma, Adela
Da li je što izmijenilo Vaše lice, oči i trbuh
A kako sam Vam zavidio vraćajući se iz šetnje
od osam do jedanest izjutra
Uz četvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom Peščeničkom mljekarstvu
Svim je bojama već moj prvi studentski rujan dodavao
malo crnog i malo tamnozelenog
I danas Vam iskreno kažem: Šteta, šteta
Više vjerojatno i niste za takva šta
Ponovo ono dvorište
Vrijeme je za nedjeljni ribolov i vaš suprug odlazi
Vi znači danas dolazite jos ranije u moju sobu – oko pola sedam
A ja baš izlazim – Šteta
Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
I ja bih Vam vjerojatno pružio više
Ali ja idem u šetnju
I šetao sam tako godinu i drugu
I ne da Vam se hvalim – bilo je toga
Kakve sve zemlje, pića, kakva mora, gdje sam sve bio
Gdje sam sve ljubio i kakve žene
Jer vama otvoreno mogu reći
Kuda sam sve setao po kiši ujutro
Nekakav vlak je istruo u crnom proljeću u Poljskoj, blizu Rusije
Kakvu sam tamo ženu ostavljao, Isukrste
I kakva je mene ostavljala na sjeveru
Pijući neko nerazgovjetno piće svog naroda
Daleko, daleko, kao u snovima
Opet netko ovdje u Zagrebu u Jurijevskoj
Pa oči providne i dragocjene jedne Čehinje iz Brna
Vozderkove
Premještene zauvijek u moju utrobu
A takav snijeg i sve što treba – bilo je, bilo
Ali ono dvorište u kojem sam Vas vidjao
Izmedju dva neodredjena stabla crna od vlage one jeseni
Vas tako običnu i raskalašnu domaćicu i mirisi koje ste ostavljali
U sezonama 1957,58 i sljedeće
Šteta, nepovratno šteta
Ničeg nema, ničeg nema od tebe, od mene








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Ned 7 Jun - 16:18

Koliko je Šibenika


Tu te grad za ruku vodi od kanala do fortice
Tu se kupa grad u vodi tu su klape, tu je dice
Tu u kamen sunce uđe na domaće vino s pismom
Tu nam ništa nije tuđe, tu smo doma i kad nismo
Kad se budi grad nad morem ili kada drima
Koliko je Šibenika toliko nas ima
Nek’ zazvone sve kalete, nek’ nas pisma njiše
Puno ima Šibenika, Šibenčana još je više
Tu ti grad na srce stavlja svoju lipost, svoje trude
Tu se svakom lipo javlja kad pozdravlja svoje ljude
Tu se sve u san oblaći pa si dite pa si sritan
Tu si življi, tu si jači, tu sam kući i kad skitam








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Ned 7 Jun - 16:19

Moj grob


U planini mrkoj,
nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka,
crnih grana šum
Ljeti vječan vihor,
zimi visok snijeg,
muku moje rake
nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji ko oblak i tron,
da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
da ne dopre do njeg pokajnički glas,
strah obraćenika, molitve za spas.
Neka sikne travom,
uz trnovit grm
Besput da je do njeg neprobojan, strm
Nitko da ne dođe, do prijatelj drag,
I kada se vrati, nek poravna trag.
Nitko da ne dođe, do prijatelj drag,
I kada se vrati, nek poravna trag.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Ned 7 Jun - 16:19

Moja ljubavi


Završila se igra:
vatra početka,
slast i tajanstvo tvog prvog grijeha;
gotovo je.
To nije više ni veselje ni slatka dosada.
Ti, mala moja,
ženska sa žura, flićko, džepna damo,
nasmijana i onesviještena ljubavnice,
moje dijete i moja majko -
postala si neizreciva,
a počelo je beznačajno:
zatekao sam se kako ti telefoniram
u ljepoti večernje kiše,
koja je samo provalija nada mnom
i potreba da te dotaknem,
i tvoja usta.
Pokućstvo, topli namještaj mojih starih ljubavi
osipa se.
Zatekao sam se u nježnosti koja je već spavala,
u riječima koje su mi pripadale,
ali me nisu mogle naći.
Ti si postala moja obrana,
dobrovoljno proganstvo,
pobjeda nada mnom, moja muka,
ljubomora na život,
moja mrtva sestra uspavana u velikim ružama,
nemoguća zemlja, potrebno tijelo,
moja ruka i glava.
I zagrljaj u kojem sam se jučer igrao,
sada me obuhvaća ovdje, daleko i zauvijek -
u svim uglovima mog života.
Postaješ bezimena, nepoznata i smrtonosna,
moj život i spas od života -
moja ljubav.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Ned 7 Jun - 16:20

Naći ću utjehu


Naći ću utjehu u strašnoj plovidbi
kroz lednjake, kišu, kroz tamno srednje uho.
Dat će mi je povijest, more u postelji sjajnoj.
Dat će mi je svatko, Jurjevska u doba gluho.
Naći ću utjehu u komadu mesa.
Dat će mi je pohvale ili Mozartov Requiem.
Dat će mi je crna prevrnuta nebesa.
Naći ću je ako se ubijem i napijem.
Naći ću utjehu u nježnosti kćeri,
u sumnji, netačnim podacima, u laži.
U svitanje ću, u poslednjoj večeri.
Naći ću je i ona mene traži.
Naći ću utjehu u slavnim sudbinama.
Prelistavam biografije i svi mi pomažu.
Ima je u okrvavljenoj vodi, ratu, u dubinama,
a osim toga moju tugu ne mogu da dokažu.
Naći ću utjehu u glazbi koja se pravi sama,
u poeziji kad tiho sagorjeva, u ženi.
Gde god hoću: U beskraju, u knjigama,
u besmislu toga, u majci, poemi.
U grupnoj ljubavi, u pjevanju u zboru.
Opera mi se sama nameće i nudi,
a prije svega u moru, u moru.
Naći ću je kod bogova, zvjeri i kod ljudi.
Naći ću je: zavlačim ruku u njedra zavičaja.
U zavetnoj slici, jedrenjacima što ludo
proljeću.
Evo je u obliku ptica što u pustoš kreću.
Naći ću utjehu, naći ću, a znam da neću








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Ned 7 Jun - 16:20

Ne volim gradove


Ne volim gradove
sa slavnom proslošću
razglednice Venecije i Praga
gdje se oko moje duše kupi
nostalgija, zaraza i vlaga.
Ne volim gradove
teška kiša pada
u otrovnoj vodi temelji im gnjiju
moje srce ne može da svlada
Budimpeštu, Beč i Opatiju.
Ne volim gradove
ni nadohvat moru
misteriju ulica Trogira i Rima
ja se tamo pomirim sa smrću
jer je lijepa i lakša u njima.
A volim gradove
nove, bezimene
u kojima se jutros kamen melje
koji ružni ustaju iz blata
da udare vlastite temelje
I volim gradove
same, bez porijekla
koji su još uvijek u skelama, ništa
razliveni beton, kreč i daske
tajanstvena noćna gradilišta
I volim gradove
što neucrtani
na kartama svijeta ne miruju
i koji se prvi put večeras
sa životom strasno dodiruju.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Ned 7 Jun - 16:21

Razdražljiva


Razdražljiva a tako tiha,
sva si od vatre koja gori.
Daj mi, u tamno zdanje stiha
ljepotu tvoju da zatvorim.
Gle kako su preobražene
u žaru kućice abažura,
kraj zida, kraj okna, naše sjene
i obrisi naših figura.
S nogama sjediš na divanu,
po turski ih pod sobom splete,
svejedno- na svjetlu i u tami
ti vazda sudiš kao dijete.
Pričajući na konac nizeš
zrnca što ti padoše s vrata.
Pogled je tvoj i odveć tužan,
a riječ naivna, umiljata.
Riječ “ljubav” prošla, ti si prava;
drugo ću ime naći lako,
za te ću sav svijet preimenovat,
samo ako ti želiš tako.
Možda će čujstva blago tajno
tvoj tamni pogled da istoči
i tvog srca bogatstvo sjajno?!
Zašto li tugom mutiš oči?








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   Ned 7 Jun - 16:22

“Novac kvari čovjeka al’ ne kvari ženu.” (Arsen Dedić)








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Arsen Dedić   

Nazad na vrh Ići dole
 
Arsen Dedić
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Arsen Dedić
» Arsen Dedic
» Arsen Dedic:
» Janko Polić Kamov
Strana 2 od 3Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Umetnost i Kultura :: Književnost-