Frigg


Odinova je supruga, majka je Baldra, Hodra i Hermoda. Čini se da potječe iz skupine Vana, a ženom Odinovom postala je nakon sporazuma između Asa i Vana da se više neće međusobno boriti. Roditelji bi joj mogli biti bog Fjorgyn i Nott (Noć); polusestra je boga Njorda po majci. Smatrana je vrhovnom božicom Asa.

Božica Saga s kojom Odin pije iz zlatnih šalica u njezinoj palači, mogla bi biti upravo Frigg,što znači da joj je Saga drugo ime.

Smatra se božicom braka, majčinstva, plodnosti. Mogla je vidjeti budućnost, ali je nije mogla izmijeniti, niti je običavala govoriti o onome što bi vidjela.

Jedino je ona smjela sjesti na Odinovo prijestolje Hildskjalf s kojega se vidio cijeli svijet. Iako su u braku, Frigg ne živi zajedno s Odinom, nego ima vlastitu palaču, Fensalir ili »Močvarne dvorane«.

Njezine su pratilje:

* božica Fulla koja nosi Frigginu kutiju i brine se o njezinim cipelama; usto zna i sve njezine tajne;
* božica Hlin što znači Čuvarica; ona čuva ljude koje Frigg želi spasiti od neke nedaće;
* božica Gna koja za Frigg obavlja poslove na drugome svijetu


Sačuvano je nekoliko priča u kojima sudjeluje i Frigg. Prema jednoj je živjela s Odinovom braćom Vilijem i Vejom u poliandričnoj vezi za vrijeme dugoga Odinova izbivanja, kada su mislili da se on više neće vratiti. Po povratku su mu braća predala vlast, a Frigg mu se vratila kao zakonita supruga.

No možda je najpoznatija ona o smrti njezinoga sina Baldra kojega ona svom majčinskom upornošću pokušava spasiti iako zna da se proročanstvo ne može izmijeniti; prvo traži od svake žive i nežive stvari da se zakune da ga neće ozlijediti, a kada on ipak pogine, šalje glasnika ka samoj božici Hel da ga otkupi i, pokušava nagovoriti cijeli svijet, i sve stvari na njemu ponaosob da žale za njim kako bi ga Hel vratila. Zamalo joj uspije, ali jedna divica, čini se prerušen Loki odbija tugovati i Baldr ostaje mrtav.

U nordijskoj mitologiji djevica Fulla ili Fylla je Friggin glasnik. Njoj bi se molilo za zagovor kod Frigge. Prikazivana je kao mlada žena sa dugom, gustom kosom koju su joj vezivali u hramu zlatnom vrpcom. Dobila je prsten od Nanne iz Hela.

Hlin je boginja utjehe, brani ljude od Frigginih čudnih želja, od nasilja, i izbjeglištva.

Gna je božanstvo vjetra, glasnik nebesa i nebeske kraljice Frigge, poslana od Frigge na razne dijelove svijeta da izvršava njezine poslove, ona jaši na konju Hofvarpnir

Freya


Freya nije bila samo božica ljubavi, nego i rođenja, smrti i plodnosti - cijelog ciklusa ljudskog života. Kaopripadnica roda Vanir, došla je u Asgard sa svojim ocem Njordom o bratom blizancem Freyom kao dio nagodbe koja je uslijedila nakon rata s Aesirom. Povezivana je s luksuzom i ljubavlju prema lijepim stvarima, a poznato je da nije uvijek bila sramežljiva kada je odabirala način kako ih dobiti - primjerice, pristala je spavati s četvoricom patuljaka kako bi dobila ogrlicu Brisingamen, neprocjenjive vrijednosti. No, bila je i hrabra - jedino je ona bila spremna servirati medovinu pijanom divu Hrungniru kada je on zaprijetio da će uništiti Asgard - a njezine se ljutnje trebalo plašiti.

Kao utjelovljenje seksualne želje, bila je štovana zbog svoje lascivne, strastvene prirode. Loki ju je optužio da je spavala sa svim bogovima, uključujući i vlastitog brata, a žena div Hyndla optužila ju je da ganja muškarce poput koze koja se tjera. Zauzvrat, ona je pobuđivala žudnju u bićima svih vrsta - u jednoj priči div Thrym ukrao je Thorov čekić, Mjollnir, planirajući ga zamijeniti za Freyu. Drugi mit pričao je kako je div koji je izgradio utvrde Asgarda kao plaću tražio sunce, mjesec i Freyu - trojstvo za koje se smatralo da predstavlja sve snage svjetlosti, života i rasta.

Freya je bila popularna božica, a njezin je kult bio raširen posvuda. Ponekada su je promatrali kao simbol strasti, ali i suosjećanja - poput lika Bogorodice, ali i Venere. Nazivana i ''Božica prelijepa u suzama'', pričalo se da plače suzama od zlata zbog mušićavosti njezina supruga lutalice Odura, slabije poznatog lika iz nordijskog panteona, za kojeg se ponekad smatralo da je sam Odin, skriven pod drugim imenom. Kao zaštitnicu razmnožavanja, zazivali su je ne samo ljubavnici željni pojačati svoju vezu, nego i žene pri porodu te pri obredima imenovanja novorođenčadi.

No, postojala je i grublja strana Freyine prirode. Ponekada je lovila na bojnim poljima, dijeleći pola ubijenih s Odinom i dočekujući ratnike koje je sama odabrala u svojim dvorima Folkvanger. Također, isto kao i Odin, bavila se magijom - moćnim činima zvanim seid. ''Najrenomiranija od svih božica'', kako stoji u Proznoj eddi, bila je figura moći, ali i ljepote, strastvene prirode i ekstremno uporna kada je trebalo istjerati svoju volju.

Frey


Bog je plodnosti, mira i zadovoljstva među smrtnicima. Freyr je jedna od najvažnijih karika u Germanskoj mitologiji. Zove se još i Yngvi. Iz božanske je skupine Vana. Sin je boga Njorda, brat božice Freyje. S divicom Gerd ima sina Fjolnera.

Jedan je od Vanir, sin Njorda i brat Freye. Nakon što je u Ragnaröku ostao bez oružja, ubio ga je div vatre Surtr

Posjedovao je tri dragocjenosti. Prva je čarobni mač koji se sam borio protiv neprijatelja, ali ga je dao svome slugi Skirniru da mu isprosi lijepu Gerd, kćer divova Gymira i Aurbode. Neki vjeruju da je to bila zavjera divova: da se Frey zaljubi u najljepšu ženu, Gerd, a oni tako od njega uzmu mač koji će oslabiti bogove pri Ragnaroku.

Preostale su mu još dvije dragocjenosti. Jedna je zlatni vepar Gullinborsti ili Slidrugtanni koji vozi njegova kola i osvjetljava put svojom sjajnom grivom. Njega su načinili patuljci Eitri i Brokk.

Posljednja je dragocjenost brod Skidbladnir, najveći i najbolji brod, na koji su mogli stati svi bogovi, a u jedra bi mu uvijek puhao povoljan vjetar, a mogao je ploviti i po zemlji. Kada ne bi plovio, smotao bi ga poput maramice i stavio u džep. Skidblandir su napravili Ivaldijevi sinovi, također patuljci.

Freyev se konj zove Blodughofi, stan Alfheim. Ima i troje slugu: Skirnira, Byggvira i Beylu.

U Ragnaroku će ga poraziti Surt, vatreni div, koji će svojim mačem spržiti cijelu zemlju i tad će vjerojatno požaliti što je onako nesmotreno poklonio svoj čarobni mač.

Snorri Sturluson smatra da je Frey, to jest Yngvi, izravni predak Ynglinga, švedskih drevnih vladara.

Kao bog plodnosti, rukovodio je kišom i suncem i tako bio odgovoran za ljetinu. Bio je jedan od štovanijih, ako ne i najštovaniji bog u srednjovjekovnom nordijskom svijetu. Iako je uglavnom nemoguće sa sigurnošću reći koji je bog predstavljen pojedinim kipićima što su pronađeni arheološkim iskapanjima, proučavatelji se slažu da je bog s uzdignutim falosom upravo Frey, bog plodnosti.

Njord


Zaštitnik je mora, plovidbe, mornara i oluja u nordijskoj mitologiji. Njegov otac je Yngvi, a supruga mu je Skadi, a kažu i da je Friggin polubrat. Sa asvojom neimenovanom sestrom ima božicu Freyju i boga Freya.

Kada je došao Asima, oženio se kćerkom diva Tjazija koja se zvala Skadi no nisu živjeli zajedno jer on nije volio brda, a ona nije voljela more.

Njordova imena: Njörðr, Njord, Njordr, Niord, Niordr, Njörd i Njördr.

Hodr


Majka mu je božica Frigg. Nenamjerno je usmrtio svoga brata Baldra, najljepšeg i najdražeg među bogovima.

Sve su stvari, i žive i nežive, obećale Frigg da neće naškoditi Baldru. Nije to učinila jedino imela jer ju je Frigg smatrala suviše mladom i bezopasnom da bi od nje tražila zakletvu. Tako su bogovi običavali provoditi vrijeme gađajući Baldra što ih je silno zabavljalo budući da je ovaj bio neranjiv. Hodr nije sudjelovao u takvim igrama jer je bio slijep. Priđe mu jednoga dana Loki i ponudi mu se da mu pomogne da i on pogodi brata. Dadne mu u ruke strjelicu od imele (za koju je saznao da se nije zaklela) i pomogne mu da je odapne u pravome smjeru. Baldr, pogođen, odmah umre.

Vidar


Sin je vrhovnoga boga Odina i divice Grid.

Jak je gotovo kao i bog Tor, njegov polubrat po ocu, i navodno je drugi po jačini od svih bogova. Pri teškoćama se bogovi često uzdaju u njega.

Opisuje ga se i kao izuzetno tiha boga.

U Ragnaroku će osvetiti svoga oca tako što će ubiti vuka Fenrisulfa koji će prije toga proždrijeti Odina.

Snorri Sturlusona u svojoj Mlađoj eddi napominje da Vidar ima čvrstu cipelu. Naime, prema jednoj je verziji Vidar, nakon što Fenrisulf proguta Odina, dođe pred vuka i jednom mu nogom prigazi donju čeljust, to je mogao jer je njegova cipela napravljena od komadića kože što ih ljudi režu s peta ili prstiju svojih cipela. Rukom mu uhvati slobodnu čeljust i razdere ga.

Prema drugoj je verziji, onoj iz pjesme iz Viđenja proročice (Völuspá), pjesmi iz Starije edde, usmrtio čudovišnoga vuka tako što mu je zabio mač usred srca.

Nakon propasti svijeta, bit će jedan od nekoliko preživjelih koji će živjeti u novome svijetu.

Tyr


Tyr je najsmioniji bog, a odlučuje o ishodu rata. Njegovu žensku stranu simboliziraju valkire. O njemu se malo zna, čak nije sigurno ni je li Odinov sin ili sin diva Hymira.
Izgubio je ruku prilikom vezivanja divljega vuka Fenrisulfa (Fenrira), sina Lokijeva. Bogovi su znali da će im Lokijeva čudovišna djeca praviti probleme te se odlučiše osigurati. Tyr je bio jedini koji se usudio nositi mu hranu, a pritom je primijetio da vuk svakoga dana raste nevjerojatnom brzinom, kako su sva proročanstva ukazivala na oprez, bogovi ga odlučiše okovati. Prvo načiniše okove Leding, no vuk se oslobodi iz njih. Potom načiniše okove Dromi, no vuk se oslobodi iz njih. Tada bogovi uvidješe da neće moći sami okovati vuka te Odin pošalje glasnika Skirnira da ode patuljcima i da im da da oni naprave okove. Patuljci su bili najvještiji majstori i načinili su sve dragocjenosti što su ih bogovi posjedovali. Patuljci naprave okove Gleipnir, što znači »otvoreni«, i to od šest sastojaka: od mačjeg paperja i ženske brade, od korijenja planina, od medvjeđih tetiva, od ribljeg daha i ptičje pljuvačke. Okovi su naizgled bili poput svilene čipke. Bogovi pozvaše Fenrisulfa na otok Lyngvi, gdje su ga planirali zatočiti. No vuk je bio sumnjičav i slutio prijevaru, te je zatražio da jedan od bogova stavi ruku u njegove ralje kao zalog da će ga bogovi osloboditi iz uza. Tu su se bogovi zatekli, jer je bilo jasno da ga ne žele pustiti, a to znači da će netko ostati bez ruke. I nitko nije htio dati ruku sve dok Tyr ne ispruži desnicu i stavi je Fenrisulfu u čeljust. Vuk se pokušao osloboditi okova, ali nije išlo, i što je jače trzao, okov se više zatezao. I svima je to bilo smiješno, osim Tyru. On je ostao bez ruke.

Heimadall


Ubraja se u skupinu Asa iako, čini se, nije potpuno sigurno da je Odinov sin. Zvao se još i Hallinskidi ili Gullintanni (Zlatozubi) jer su mu zubi od zlata. Nazivan je i bijelim bogom. Jedan je od najenigmatičnijih staronordijski bogova; govori se da je sin devet majki koje su jedna drugoj sestre. Kako Snorri Sturluson u svojoj eddi citira nesačuvanu Pjesmu o Heimdallu:
Níu em ek mœðra mögr, Ja sam devet majki dijete,
.ix. em ek systra sonr. devet sam sestara sin.
(prevela Dora Maček)


Živi u Himinbjorgu (Nebeskom gradu) na rubu svijeta Asa pokraj mosta od ognjene duge Bifrosta koji povezuje svijet bogova Asgard sa svijetom ljudi Midgardom. Heimdall čuva taj most od divova, a time i sve bogove i cijeli svijet. Ima nevjerojatan sluh te čuje kako raste trava i ovčje runo. Proročica tvrdi da mu je sluh skriven ispod svjetskog drveta Yggdrasila. Vidi jednako dobro i danju i noću i to na daljino od sto milja. Potrebno mu je manje sna no ptici.

Često ga optužuju da pretjeruje u pijenju medovine.

Bragi


Bragi je sin Odina. Nije poznato tko mu je majka. Čini se da nije Frigg, ali nema pravih dokaza ni da bi to mogla biti Gunnlod, kći diva Suttunga od kojeg je Odin ukrao medovinu pjesništva, a koja se ponekad spominje u toj ulozi. Bragijeva supruga Idun, s kojom ima nekoliko djece, čuva magične jabuke koje bogovi moraju jesti kada počnu starjeti kako bi ostali mladi do Ragnaroka.

Po priči, Idun je oteo div Tjatse. Bragi se nije jako žurio da je traži, ali kako su bogovi počeli stariti bez njenih jabuka, naredili su bogu Lokiju (pošto je on mogao mijenjati oblik) da je vrati. Loki se pretvorio u sokola i ušao u dvoranu kod diva, potom je pretvorio Idun u lješnjak i ponio je zajedno sa jabukama. Kada je Tjatse to vidio pretvorio se u orla i počeo ih slijediti, ali bogovi su pritekli u pomoć i spalili mu krila tako da je pao i poginuo.

Bragi je smatran bogom poezije i govorništva. U Valhali navodno sjedi do Odina i svojevrsni je glasnogovornik.

Nema dokaza o kultu ovoga boga. Razlog tomu može biti što je i sam Odin smatran bogom pjesništva. Tako čak i ime »Bragi« može biti jedno od Odinovih brojnih imena. Treba spomenuti i prvog poznatog skalda Bragija Boddasona zbog čijega imena neki znanstvenici smatraju da su bog i pjesnik ista osoba, odnosno, da je nastao svojevrsni kult stvarne osobe, a predaja ga je postupno smjestila još dalje u prošlost, u vrijeme pretkršćanskih bogova.

Nije samo to nedorečeno kod Bragija. Postoje i polemike vezane za pojam »bragr« koji označava pjesništvo. Iako Snorri Sturluson u Proznoj eddi kaže da je pjesništvo dobilo ime po bogu, moglo je biti upravo obrnuto, da je bog dobio ime prema onome što radi.

»(…) hann kann mest af skáldskap, ok af honum er bragr kallaðr skáldskapr (…)«

»On zna najviše od sviju o pjesništvu, i po njemu se ono zove bragr.« (prevela Dora Maček)

Baldr


Baldr je u Skandinavskoj mitologiji, bog nevinosti, ljepote, radosti, čistoće i Odinov je drugi sin. Njegova žena se zove Nanna, a njegov sin se zove Forsti. Baldr je imao brod, najveći brod svih vremena, zvani Hringhorni, i dvor pod nazivom Bridablik.

Baldr je najviše poznat zbog mita o njegovoj smrti. Njegova smrt je prvi u lancu događaja koji će na kraju dovesti do uništenja bogova tokom Ragnaroka. Baldr će se uskrsnuti u ovom novom svijetu.

On je sanjao san o svojoj vlastitoj smrti (ili je njegova majka imala iste snove). Pošto su snovi obično proročki oni su ga rastuživali i njegova majka je natjerala svaki predmet na zemlji da se zakune da nikada neće povrijediti Baldra. Svi predmeti osim jednog, beznačajne imele su se zakleli. Frigg je mislila da je previše nevažna i neprijeteća da bi se mučila da joj kaže da se zakune. Kada je Loki, bog prevare, čuo o ovome on je napravio magično koplje od ove biljke (u kasnijim verzijama strijelu). Požurio je do mjesta gdje su se ostali bogovi zabavljali bacajući predmete na Baldra, koji bi se od njega odbijali bez da ga povrijede. Loki je koplje dao Baldrovom bratu, slijepom bogu Höðr, koji je nenamjerno ubio svog brata sa njim. Za ovaj čin, Odin i divovkinja Rindr su rodili (napravili) Valija koji je odrastao za jedan dan i zaklao Höðra.


Baldr je ceremonijalno zapaljen na svom brodu, Hringhornu, najvećem brodu svih vremena. Dok je nošen do broda, Odin mu je šapnuo na uho. To je bila ključna zagonetka koju bi postavljao Odin (prerušen) divu Vafthurthniru (ta zagonetka naravno nije imala odgovor) u Vafthruthnismalu (zagonetka se isto pojavljuje i u zagonetkama Gestumblindija u Herver sagi). Patuljka Litra je Tor šutnuo u pogrebnu vatru i tako ga živoga zapalio. Nanna, Baldrova žena se bacila u pogrebnu vatru kako bi dočekala kraj Ragnaroka kada će se opet sjediniti sa svojim mužem (alternativno, umrla je od tuge). Baldrov konj sa svom svojom opremom je isto tako bačen u vatru. Brod je gurnula u more Hyrrokin, divkinja, koja je došla jašući na vuku i gurnula je brod takvom snagom da je vatra uhvatila kotače i zemlja se zatreslati.

Po Frigginom zahtjevu, koji je dostavio glasnik Hermod, Hel je obečao da pusti Baldra iz podzemnog svijeta ako svi živi predmeti za njim zaplaču. Svi su zaplakali osim divikinje Þökk (Thökk) koja je odbila da plače za zaklanim bogom. I tako je Baldr ostao u podzemnom svijetu, da se nevrati do Ragnaroka kada će on i njegov brat Höðr biti pomireni i vladat svijetom zajedno sa Torovom djecom.

Kada su bogovi otkrili da je divkinja ustvari bila prerušeni Loki, ulovili su ga i zavezali za tri kamena. Onda su zavezali zmiju iznad njega, čiji bi otrov njemu kapao po licu. Njegova žena Sigyn bi sakupljala otrov u ćasu, ali bi sa vremena na vrijeme morala da se okrene da prospe otrovm u tim trenutcima bi otrov kapao na Lokija, koji bi vrištao od bola i tako proizvodio zemljotrese. On će se osloboditi kada b

Loki


Loki je bio kompleksan lik, varalica koji će se u vrijeme konačnog sukoba u Ragnaroku pretvoriti u simbol čistog zla. Postoje različite verzije priče o Lokijevom porijeklu. Najvjerojatnije je bio sin diva; ulazak u Asgard postigao je osvojivši Odinovo prijateljstvo - njih su dvojica postali braćom po krvi. Prepreden i zgodan, bio je jednako tako zloban i lukav. Snorri Sturluson, glavni izvor za vikinške mitove, naziva ga ''klevetnikom Aesira i zagovarateljem prevare''.

Neke od priča o Lokiju slijede poznati model priče o varalici u kojem pojedinac koji je pretjerano mudar dobije ono što je zaslužio. Tako je jednom, izgubivši okladu koja ga je mogla stajati i glave, završio zašivenih usana - što je prikladna sudbina za pretjeranu slatkorječivost. Međutim, u drugim bi prigodama njegova domišljatost spasila Aesir od katastrofe. Primjerice, kada je div tražio sunce, mjesec i Freyu kao plaću za izgradnju zida oko Asgarda, Loki ga je spriječio da dovrši zadatak na vrijeme, što je onemogućilo da traži nagradu.

Lokijeva strategija u toj situaciji bila je da se pretvori u kobilu kako bi odvratio pozornost konja koji je nosio divove zalihe. Ta priča ilustrira njegovu magičnu moć promjene lika - a u ovom slučaju i spola. Priča također prikazuje njegovu ulogu u mitovima kao začetnika monstruoznog potomstva, jer je iz zajednice pastuha i te kobile rođen Odinov osmonogi pastuh Sleipnir. Ostalo Lokijevo potomstvo imalo je zle moći; žena div Angrboda rodila mu je zastrašujući porod - Hel, kraljicu mrtvih; Zmiju svijeta Jormunganda i proždrljivog vuka Fenrira.

Sudbina Jormunganda i Fenrira je da će oni imati odlučnu ulogu u Ragnaroku, kao i sam Loki. U toj posljednjoj inkarnaciji, on će jednom zauvijek otkriti svoju pravu osobnost - personificirano zlo, koje će prekinuti sve veze reda kako bi ponovno zavladao kaos.

Thor


Najjači među bogovima, Thor, također je bio bog koji je izazivao najviše divljenja. Njegov ogroman crvenobradi lik s plamtećim očima i žestokom naravi izgledao je kao slika i prilika hrabrog vikinškog ratnika. Slavljen zbog svojih podviga u kojima je ubijao divove, bio je štovan kao glavni zaštitnik Asgarda i Midgarda i čuvar reda pred silama kaosa.

Sin Odina i Jord (''Zemlja''), živio je sa svojom suprugom Sif na imanju s 540 soba, najvećem koje je ikada sagrađeno. Putovao je u kočiji koju su vukle dvije koze, Škripozuba i Stisnizuba, koje su imale čarobne moći - mogle su biti ubijene i pojedene ako bi ponestalo hrane, no dok bi im kosti ostale netaknute, one bi se povratile u život. Ostalo dragocjeno vlasništvo Thora činili su njegov čekić Mjollnir i pojas koji je imao magičnu moć povećavanja njegove snage za pola kad bi ga stavio na sebe.

U mitovima Thor prvenstveno slovi kao čvrst neprijatelj divova; nekoliko mitova prenosi njegove pothvate u potrazi za neprilikama u Jotunheimu. Primjerice, ubio je moćnog Geirroda, uhvativši grumen rastopljenog željeza koji je div bacio na njega i bacivši ga natrag takvom snagom da je prošao ne samo kroz Geirroda, nego i kroz stup iza kojega se skrivao, pa još i dalje, kroz vanjski zid kuće. Ipak, njegovi odnosi prema rasi divova nisu bili uvijek neprijateljski. Čak je imao i dva sina sa ženom divom, Jarnsaxom od Željeznog noža, a proreknuto je da će njih dvojica preživjeti Ragnarok i nasljediti čekić Mjollnir u novom dobu koje će uslijediti.

U stvarnom svijetu Thor je bio povezivan s prirodnim uvjetima, a prije svega s olujama; za grmljavinu se govorilo da je to buka njegove kočije dok prolazi nebom. Putnici su zazivali njegovu zaštitu kad god bi krenuli na putovanja, a svaki put kada bi sijevnulo, ljudi bi se prisjetili njegove moći. Možda zbog toga što je bio povezan s putnicima, kult Thora obuhvatio je cijeli vikinški svijet. Prema svjedočenjima toponima i osobnih imena, on je bio najpopularniji među bogovima; ne manje od četvrtine ukupne populacije Islanda u vikinškim vremenima imalo je imena u kojima se nalazila riječ Thor. Predsjedao je Althingom, godišnjom skupštinom na Islandu, koja je započinjala s radom na njegov dan, četvrtak (Thursday) - ondje, ali i na drugim mjestima u Skandinaviji, zakletve su se izricale nad njegovim prstenom. U hramu u Uppsali, njegova se statua nalazi na središnjoj poziciji, između Odina i Frey, a kada je kršćanski misionar pokušao uništiti tu postavu, platio je za to glavom. Odin je bio bog sjevernjačke aristokracije, ali za većinu populacije - zemljoradnike, obrtnike i slične ljude - Thor je bio vrhovni vladar i lik kojem su se obraćali za pomoć kad god bi zaprijetila opasnost.

Thorov čekić Mjollnir jedno je od šest blaga koje su bogovima izradili patuljci, majstori obrtnici vikinškog svijeta. Ostala blaga bila su Odinovo koplje Gungnir, koje nije promašivalo metu, i njegov samoobnavljajući prsten Draupnir; te kao darovi za Freya, divlja svinja sa zlatnom grivom i čekinjama, te veličanstveni brod koji je mogao jedriti i kopnom i morem, a mogao se presložiti na veličinu džepnog rupčića. Međutim, klan Aesir smatrao je čekić najvećim od svih darova zbog njegove vrijednosti, ali i zbog toga što je predstavljao moćno oružje protiv neprijatelja - ne samo da bi zdrobio sve po čemu bi udario, nego bi se svaki puta čarolijom vratio Thoru u ruku svaki put kada bi ga on bacio. Za njegove štovatelje, smanjeni oblik čekića je postao popularnom amajlijom. Amajlije u obliku čekića ljudi su povezivali s ulogom Thora kao boga oluja; u mitovima se Mjollnir ponekada poistovjećuje s gromovima za koje se smatralo da ih baca Thor, a neki znanstvenici povezali su ime s ruskom riječju molnija, što znači ''munja''.

Odin


Odin nije bio samo vrhovno vikinško božanstvo, on je osim toga bio i najsloženiji i najviše tajanstven lik vikinškog panteona. Poznat kao ''Otac svega'' zbog svog sudjelovanja u stvaranju ljudskog roda, bio je doslovno i otac nekoliko članova obitelji Aesir, uključujući Baldura i, prema nekim izvorima, Thora. Dok je Thor kao zaštitni znak imao čekić, Odin je imao čarobno koplje, Gungnir, koje su mu izradili patuljci kako bi nepogrešivo pogodio svoju metu. Također je posjedovao i najboljeg konja, osmonogog Sleipnira, a pratio ga je i par gavrana, Huggin i Munin - doslovce Misao i Pamćenje - koji su istraživali vikinški kozmos, po povratku ga izvještavajući što su vidjeli.

Zapravo, malo toga bi promaklo i Odinu samom, jer je on sa svog prijestolja visoko na planini Hlidskjaf mogao vidjeti svih devet svjetova, promatrajući sve što se događa na njima. U potrazi za detaljnijim informacijama lutao bi Midgardom prerušen, ljudima izgledajući poput visokog čovjeka sa sijedom bradom u dugom ogrtaču i šeširu širokog oboda.

Zbog svog dubokog poznavanja svijeta, bio je bog kojega su sljedbenici poštovali i plašili ga se, ali ga nisu voljeli. Za Odina, znanje je bilo moć, a u mitovima, on bi se često mnogo mučio kako bi došao do znanja. Imao je jedno oko, jer je drugo žrtvovao kako bi dobio nacrt iz Zdenca znanja. Kao bog poezije, pjesničku je inspiraciju crpio pijući medovinu do koje je dolazio poprimajući oblik zmije koja se doslovce uvlačila u podrum gdje ju je čuvao gramzljivi div; potom bi, poput varalice zaveo kćer diva koja je čuvala medovinu i iskapio bačve do dna.

Najzagonetnija od svih dogodovština bila je muka koju je podnio kako bi doznao tajnu runa. Kako govori Hávamál, visio je devet noći na Yggdrasilu, ranjen kopljem i ''predan Odinu, samome sebi'', prije no što je uspio ugrabiti svoju nagradu. Značenje najvjerojatnije govori kako se dragovoljno predao i od sebe načinio žrtvu. Jednako tako bi ratne i druge zarobljenike nudili njemu kako bi dobili blagodati, što je u njegovom slučaju bila tajna ezoteričnog znanja. Trajanje njegove muke moglo bi također biti važno, jer je brojka devet imala važno značenje u Odinovom kultu. Kroničar Adam iz Bremena koji je djelovao u 11. stoljeću pisao je da se glavni obred u velikom hramu u Uppsali u Švedskoj, gdje je bio štovan Odin, održavao svakih devet godina i da je trajao devet dana, tijekom kojih bi bilo ubijeno po devet žrtava svake dostupne vrste, uključujući i ljudsku.

Ljudi su očigledno prihvaćali takve krvožedne obrede jer se smatralo da Odin jamči uspjeh, posebice u ratu. Ako je Thor bio arhetip vikinškog ratnika, Odin je bio smatran vrhovnim bogom rata, ''Ocem pobjeda''. Kao takav, bio je zaštitnik cijele aristokratske ratničke klase, a posebice kraljevskih kuća u Danskoj i Norveškoj. Osim toga, bio je inspiracija divljim nordijskim ratnicima, sljedbenicima Odina koji su njegovali mahnitost u borbi kao vid zastrašivanja protivnika. Samo njegovo ime, koje znači ''bijesan'' ili ''pijan'', ukazuje na karakteristike koje su htjeli pokazati. Odin je bio vlasnik Valhale, Dvorane poginulih, kamo su poginule ratnike odvodili s bojnog polja.

Postoje indikacije, uglavnom nastale na osnovu toponima, da se Odinov kult razmjerno kasno proširio sjeverno od Baltika, šireći se prema gore iz sjeverne Njemačke i Jutlanda ne mnogo prije početka Vikinškog doba. Čini se da je bio posebno slab u jugozapadnoj Norveškoj, odakle potječe većina naseljenika atlantskih otoka. Možda iz tog razloga, kao i zbog povezanosti s kraljevskim kućama, taj kult nije nikada u potpunosti zaživio na Islandu na kojem nije bilo kraljevske obitelji; ondje je Odin smatran zaštitnikom poezije, ali nisu mu prinošene žrtve.

Čak i kada nije bio izravno štovan, duh Odina progonio je nordijski svijet. U mitovima je neprestano prisutan, pojavljujući se često kao deus ex machina i intervenirajući neočekivano ali odlučno u živote ljudi. U najboljem slučaju, bio je nepouzdan saveznik, koji bi ratniku jednog dana omogućio pobjedu da bi ga već sljedećeg napustio. Zlokoban i sveznajući, predstavljao je silu kojoj su se dodvoravali ambiciozni, jer niti jedan drugi bog nije imao veće moći, no ipak nitko nije mogao računati na njegovu dobru volju kao konstantu. Promjenjivih raspoloženja i tajanstvenih djela, bio je utjelovljenje sudbine nesigurnim ljudskim bićima u nepredvidivom, često divljem svijetu.


arrakis