Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebookGoogle+


Delite | 
 

 Ognjen Spahić

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : 1, 2  Sledeći
AutorPoruka
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:18


Ognjen Spahić dobitnik je The Ovid Festival Prize
Pisac Ognjen Spahić, dobitnik je nagrade The Ovid Festival Prize koja se dodjeljuje u okviru međunarodnog rumunskog književnog festivala “Days and Nights of Literature”.

The Ovid Festival Prize je međunarodna književna nagrada i dodjeljuje se mladim piscima koji se afirmišu na međunarodnoj književnoj sceni. Prošlogodišnji laureat nagrade bila je kanadska spisateljica Madlen Tien.

“Festival Days and Nights of Literature” organizuju Udruženje književnika Rumunije i Rumunski institut za kulturu, a manifestacija se održava u Mangaliji na obali Crnog mora. Nagradu koju dodjeljuju ove dvije institucije prati i novčani iznos od 5000 eura.

Suština djelovanja pisca

Spahić je ovo književno priznanje dobio za roman “Hansenova djeca” koji je na rumunskom jeziku objavljen u oktobru prošle godine u izdanju izdavačke kuće “Polirom” iz Bukurešta.

Prevoditeljica romana je Annemarie Sorescu-Marinković.

U obrazloženju žirija se kaže:
“Vaš roman, “Hansenova djeca”, potvrđuje snagu književne imaginacije koja kreira jedinstvene sudbine, karaktere i književne kosmose, što je smisao i suština djelovanja proznog pisca”.

Svečana dodjela nagrade biće priređena u okviru jubilarnog, desetog festivala “Days and Nights of Literature” koji će se održati u Mangaliji od četvrtog do devetog juna.

Spahićev roman “Hansenova djeca” u proteklih deset dana objavljen je na slovenačkom i makedonskom jeziku. Makedonsko izdanje objavila je izdavačka kuća “Templum” iz Skoplja, a slovenačko “Študentska založba” iz Ljubljane.

Rejmond je mrtav. Karver je umro, rekoh

U novembru prošle godine, kratka priča Ognjena Spahića “Rejmond je mrtav. Karver je umro, rekoh” objavljena je u prestižnoj godišnjoj antologiji posvećenoj evropskoj književnoj sceni.

Antologiju već drugu godinu zaredom objavljuje izdavačka kuća “Dalkey Archive Press” iz Čikaga. Priču objavljenu u antologiji “Best European Fiction 2011” koju je priredio Aleksandar Hemon, preveo je na engleski jezik Will Firth.

Roman “Hansenova djeca” objavljen je u izdanju cetinjskog Otvorenog kulturnog foruma i zagrebačkog Durieuxa.

ognjen-spahic
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:19

Ognjen Spahić rođen je 1977. godine u Podgorici. Objavio je knjigu priča «Sve to», roman «Hansenova djeca», za koji je dobio nagradu «Meša Selimović». Radi kao novinar redakcije za kulturu u dnevnom listu «Vijesti»
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:19

OGNJEN SPAHIĆ

Ognjen Spahić rođen je 1977. godine u Podgorici. Objavio je knjigu priča «Sve to», roman «Hansenova djeca», za koji je dobio nagradu «Meša Selimović». Radi kao novinar redakcije za kulturu u dnevnom listu «Vijesti»




Nakon odjeće od teksta


Novi red, znak uzvika, dvije tačke, upitnik, zarez, opet novi red, kurziv, veliko slovo: osjećaš kako se sve na tvom tijelu čita. Kako tijelo biva pročitano postajući dijelom tih znaka, a oni ujedno postaju tvoje tijelo, posuto značenjima, rekla je.

Ana sjedi sa dva prijatelja, pije viski i guli narandžu. To radi polutupim nožem pa se sočno voće obilato cijedi niz gole ruke, do lakata. Nije uspjela da razdvoji kriške i grize je - uz prigušeno kikotanje - kao jabuku, neobraćajući pažnju na potoke mirisnog soka. Kad je olizala prste pogledala je u jednog, onda u drugog prijatelja, i svi su nastavili sa smijehom. Vjerovao sam da će čekati sama i dok prilazim stolu, dok mi Ana maše, nehotice razmišljam o tome kako sam ga našao mrtvog u kuhinji, na podu, sa narandžom ruci, poluotvorenih kapaka, prostrtog između zamrzivača i stare plinske peći. Srce, rekao je doktor. Jednostavno se raspuklo od visokog pritiska. A narandža i danas stoji na polici kraj njegove slike. Osušena i laka. Gospođa koja nedjeljom sprema moj stan, potrudila se da je baci u korpu za otpatke i potom je, sa ostalim smećem, saspe u kontejner. To se dogodilo u ranim jutarnjim satima. Na dnu je bilo svega nekoliko gomilica truleži među kojima sam lako prepoznao usahli, još uvijek jarko obojeni plod. Zadržao je prirodni kolorit i otiske samrtničkog grčenja prstiju. Prilazim stolu, kaže da su joj ruke umazane i ljepljive. Pruža nadlanicu i ljubi me u obraz. Mirišeš na narandže, kažem. Miriše i na viski, na jeftini puder i duvanski dim, ali rekao sam da miriše na to voće i da lijepo izgleda sa kosom vezanom u rep. Hvala, kaže pokazujući prijatelje koji uparvo ustaju i odlaze došaptavajući se. Nije bitno, rekla je. Predstaviću ti ih sljedeći put. Ako ih ikad sretnemo, rekla je i briznula u smijeh. Naručio sam kafu, a ona još jedan viski. Ustala je da opere ruke. Vraća se ozbiljna i pročišćena. Nakon nekoliko minuta ćutnje pita da li ima podočnjake i da li se mnogo promijenila otkako smo se posljednji put vidjeli. Nije, kažem. Neznatno se ugoila. Ali to joj pristaje. Prošli put je bila neprirodno mršava. Vitka, dodaje ona. Ne, bila si pretjerano mršava, kažem. Dok smo zajedno sadili drvo narandže na njegovom grobu nosila je tanku svilenu haljinu koja je isticala obrise tijela, linije kostiju. Očekivao sam da će plakati, da će uspomene dozvati njegov lik: siluetu koja u polumraku trpezarije sporo lista novine, bujnu, prerano sijedu kosu, blago povijene obrve i hrapavi glas. No samo je rekla da je vruće, da želi vode, i to su bile jedine riječi na groblju. Možda ga nije voljela ljubavlju kojom se voli otac iako je spolja sve izgledalo tako. Sjedi mu u krilu čupkajući grudvice vune sa džempera. Odlaze u šetnje i posjećuju pozorišta. Ponudu da idemo zajedno, najčešće sam odbijao: stari želi da je u cjelosti zadobije i što bolje upozna, mislio sam. Kad su se on i majka razveli imao sam šest godina. Otišla je sa izvjesnim Vladimirom. Ponavljao sam to ime šapatom - noću ispod pokrivača - svaki put zadojen još jednom dozom supstancijalne mržnje. Mržnje prema majci, bilo je jasno godinama docnije kad je nazvala, kada sam se javio na telefon i grubo odbio sastanak. Još jedan susret na očevom pogrebu, hladno rukovanje i nelagoda, a onda - zbogom: konačno porinuće u najdublje jame sjećanja, u limbove svijesi, sahrana na groblju emocija. Anu sam upoznao 14. novembra 1984, u podne. Otac je dan ranije predložio da izađemo u šetnju. Poprskao me dezodoransom po kosi i dok smo zaključavali vrata rekao da ćemo ići u "Bulevar". Zašto ne idemo u bioskop ili na picu? - pitam. Izvini, moram da "raspravim neke stvari" sa "izvjesnom gospođom". Neće biti dosadno. Margit ima kćerku približno tvojih godina. Zove se Ana, rekao je. Kroz dvije sedmice Margit Ajgenmaht i mala Ana Ostojić živjele su u našem stanu, u istim zapuštenim sobama punim prašnjavih knjiga i zaboravljenih predmeta. Nije mi bilo jasno zašto je njeno prezime drugačije. Dok se otac i "teta Margi" nisu vjenčali imali smo tri prezimena u kući. Nakon vjenčanja ostala su dva. Anino i naše. Pravi otac, gospodin Ostojić, sudski je zahtijevao da djevojčica zadrži njegovo. Nevidljivi gospodin Ostojić upamćen kao glas sa druge strane slušalice. Kao šaputanje na koje Ana odgovara sa "Zdravo Martine, kako si?"; i dalje: "U redu je... Sve OK. Ne. Nisam dobila tvoje pismo. Da. Znam da me voliš. Obećavam. Poslaću fotografije. Želiš i mamine? Svejedno. Uvijek se slikamo zajedno". Nakon takvog razgovora bila je ćutljiva i neraspoložena. Kucam na vrata sobe pokušavajući da izmamim glas ali otuda dolazi samo prigušeno cviljenje i tiho "skloni se molim te". Izlazila je lica blago otečenog od suza, raščupane kose, i otvarala frižider koji bi podnio pristojne gubitke. Znalo se da Anu ne smijete pitati o ocu. To je intimna agonija kojoj se prepuštala svojski i sračunato. Povremenim depresijama učvršćivala je status "nesretnog djeteta, lišenog očinske ljubavi". Prihvatali smo igru, a mala Ana se trudila da je zadrži u granicama dobrog ukusa. Moja strategija je bila preciznija i mnogo manje začinjena emocijama. Odlučio sam da Margi u pojedinim situacijama jeste moja majka i tako je oslovljavao isključivo van kuće, u restoranu ili tokom nedjeljne šetnje. Među zidovima stana, ona je bila samo "teta Margi". Bjeloputa, mirisna teta Margi koja se nije ustručavala da nakon tuširanja, prema spavaćoj sobi odšeta golih grudi. Sjedim u fotelji, vrata od kupatila se otvore, i teta Margi bosa, na prstima, promakne kraj stola ostavljajući u vazduhu trag kvasne toplote i voćnog sapuna. Vjerovao sam da je najljepša žena na svijetu. Dok Ana nije napunila četrnaest kada smo na terasi krijući popili flašu vina, kada je jezikom olizala moje vinom umazane usne i poljubila me u čelo. Posljednji fragmenti dijelom nametnutog osjećanja ljubavi "brata prema sestri", tonuli su u neodoljivu privlačnost svakodnevno prisutnog tijela, razuzdanog kikotanja i nježnih mirisa Ane Ostojić. U narednih godinu dana obred sa vinom smo reprizirali desetak puta svjesni mogućih posljedica. Jer znao sam: naša iluzija srećne porodice drhti na staklenim nogama površnih razgovora, odglumljenih "pogleda razumijevanja" i zajedničkih šetnji. Znao sam: takvo stanje po pravilu ne može trajati dugo, bar ne duže od naše mogućnosti da ga nasilno zadržimo; stakleni ulomci rasuće se jednog trenutka, uz prasak, i oko naših tijela. Sjajni, jezivo oštri, spremni da povrijede i zadaju bol. Atelje na suprotnom kraju grada u kome Margi provodi najmanje pet sati dnevno - iz koga se posljednjih mjeseci našeg zajedničkog života vraćala temeljito pijana - postao je predmet nesporazuma i svađa. Odlazila je oko šest popodne natovarena slikarskim priborom, a vrijeme povratka je svakodnevno odlagano za još nekoliko minuta. Otac je prati do kola; ja i Ana gledamo odozgo kako ubacuju stvari u gepek i nakon toga stoje pored mašući rukama jedno ka drugom. Ona ulazi i ponovo izlazi, negira prstom, nervozno premeće ključeve iz džepa u džep; otac trlja čelo, uzdiše. Škripa guma, i teta Margi odlazi, a on ide u obližnju kafiteriju gdje uz viski vježba osmijeh sa kojim se kroz desetak minuta pojavljuje u stanu. Ana je dobro razumjela stvari. Pokušava da ga oraspoloži dok pognute glave sjedi u dnevnom boravku podnoseći agoniju rušenja još jedne lične imperije: porodičnog cirkusa u kome on ima ulogu klauna. Prepričavala je školske dogodovštine, beskrajne pripovijesti sa neizbježnom "dobrom drugaricom" koja uvijek napravi "neku glupost" ili "komičnu stvar", skečeve u kojima profesori na predavanja dolaze "otkopčanog šlica" i "ostacima pjene za brijanje" izazivajući salve smijeha kod učenika. Svakog je dana upoznavala "još jednog čovjeka oduševljenog njegovom posljednjom knjigom priča", a "prijateljica sa tečaja španskog" kaže da "nikad nije pročitala tako dirljive pasuse o beznađu savremenog intelektualca". Dok Ana gestikulirala cijelim tijelom, pretvarajući lice u seriju fantastičnih grimasa, otac nijemo širi usta i podiže obrve neuspijevajući da iz sebe iscijedi bar jedan zvučni signal radosti i smijeha. On misli na Margi. Misliće na Margi i narednih godina. Secirao je uspomene kao tijela u raspadanju, pokušavajući da instinktom patologa otkrije stvarni uzrok smrti i truljenja porodice. A znao je mnogo više nego što sam tada mogao pretpostaviti. Gomila neobjavljenih rukopisa sadrži filigranski tačne dijagnoze naših života i komplikovanih relacija. U priči "Djeca" briljantno slika moj i Anin odnos: od nestajanja "dijelom nametnute ljubavi brata prema sestri", do "izmišljenih proslava rođendana" koje su bile nevješto pokriće za večernje izlaske. Odlazili smo u Klub umjetnika, demodirano mjesto na četvrt sata od stana i u plišanom separeu - pod jedva osvijetljenom reprodukcijom Gogenovih "Jahača na plaži" - kontemplirali fatalnu i odglumljenu bezbrižnost. "Kako je vaš cijenjeni otac?" - pitao je Simon, vlasnik kluba, uvijek kad bih dolazio. Dobro, hvala. Mnogo vas pozdravlja, lagao sam. Knjiga priča sa posvetom "lično njemu" je garancija da moje i Anine godine neće predstavljati problem. Bili smo najmla|i u gomili starih narkomana, propalih pisaca, novinara i raznovrsnog polusvijeta koji uz jeftino domaće vino transcedentira propast i gubitnštvo. "Dragom prijatelju za sjećanje na stara vremena", zapisao sam, falsifikujući rukopis, na drugoj stranici jedne od očevih knjiga: dovoljno da gospodin Simon podrhtava od zadovoljstva. Drži je na komodi iznad šanka, katkad je pokazujući gostima. Posljednju sjedjeljku priredili smo tri dana uoči mog odlaska za Ameriku. Tada je pitala - Šta će biti sa njih dvoje? - misleći na oca i Margi. Slegao sam ramenima. To je značilo "ne znam", iako smo oboje naslućivali da isforsirana porodična svekodnevnica ulazi u najmračnije hodnike nerješivog lavirinta. Margi je provodila noći u ateljeu pripremajući "veliku izložbu". Nije se javljala na telefon, a otac je pod svaku cijenu želio da to bude tumačeno kao "posvećenost radu". Tih dana, cio naš zajednički život se mogao smjestiti među znake navoda. Jer nismo bili porodica, već citat porodice. Simulacija pred kojom zatvaramo oči i nos, u strahu da će se kisjeli zadasi raspadanja uvući pod kožu i da ćemo ih osjećati još godinama kasnije. To je vjerujem ubilo oca i sirotu Margi: prerezala je vene i skočila sa trećeg sprata, kroz prozor ateljea. Na podu je, kao oporuka, stajalo malo ulje na dasci. "No name (no game)" - piše uz desni rub slike. U gornjem lijevom uglu vazdušasta glava djeteta lebdi nad crnom lokvom; umjesto odraza dječijeg lica, izviruje jeziva vučija njuška sa crvenim očima pod vodom. Desno, kraj tog prizora, naslikala je hiperrealistični tv ekran koji emituje jasne figure četvoro ljudi leđima okrenutih gledaocu. A oni, opet, radoznalo proviruju kroz usjeke na teškim draperijama koje su oslikane vijugavim i gusto zbijenim redovima nečitljivog teksta. Šta je sve to trebalo da znači? Odgonetanje ne vodi nikuda i nigdje. Margi je bila škrta na riječima i sigurno ne bi umjela obrazložiti doista podivljale vizije. Slika je docnije poslata Ani. Zaključala ju je u plakaru memljivog podruma trospratnice u kojoj danas živi. "Nadam se da je konačno satrula", kaže, dok konobar servira još jednu porciju alkohola. Nervozno upliće prste, gleda u plafon poluzatvorenih očiju i misli o nama, pretpostavljam. O svima nama. Sjećanja se otimaju žamoru ljudi koji se, kako noć odmiče, gomilaju oko stolova, za šankom. Znojava tijela se mehanički njišu uz ritam tehnološkog zvuka i pritišću nas. Ali ne možemo ustati dok Anina pripovijest ne bude kazana. Zato smo danas ovdje. Nagovijestila je priču. Rekla je doslovno tako: Priču. Čekam da progovori, da savlada prostor naše udaljenosti: pejzaž ispunjen već obezličenim emocijama. Prošle zime, kaže i zastaje. Prošle zime sam kupila haljinu. Prvi put, kaže. Znaš da ne volim haljine. Nespretna sam u njima, rekla je, pokušavajući da nadglasa muziku. Ali ovo je bila doista lijepa haljina. Drugačija. Vidim je u izlogu i bez probanja odlučujem da je kupim. Zašto? Ne mogu reći. Jednostavno sam znala da to treba uraditi i da ću se u njoj osjećati ženstveno. Shvataš? Da, rekoh iako ni izdaleka nisam razumio o čemu govori. Kao da na početku cijeloj priči želi odjenuti haljinu besmisla. Pamuk devedeset odsto, rekla je. Nosim isključivo pamučnu odjeću. Ali u tekstil, da se ne bi razvukao, moraju staviti najmanje deset odsto vještačkih vlakana, kaže i otpija viski. Kad sam pet godina unatrag saopštio da ću ostati u Americi - kad sam rekao da škola dobro ide i da ću tamo upisati fakultet - jecala je dugo nad telefonskom slušalicom umalo promijenivši moje odluke. Margi je "otišla" narednog ljeta, a otac dvije godine poslije, petnaest dana nakon što sam doputovao u namjeri da ovdje provedem ferije. Vidjeli smo se dva puta. Jednom večerali zajedno u Klubu gdje je Simon histerično oblijetao sto uzbuđen očevim pristvom. Još jednom u stanu. Pušimo u dnevnom boravku, razgovaramo o glupostima. Treći put pričaćemo o svemu, pomenuću Margi i Anu koja mu se više ne javlja, pomislio sam. Nijem kao zemlja, ležao je na kuhinjskom podu sa narandžom u ruci. Odvukao sam ga do fotelje, izvukao rumeni plod i u ruke stavio otvoreno izdanje "Odiseje" u kožnom povezu. Nakon formalnog dolaska hitne pomoći i policije u novinama su osvanuli spektakularno patetični naslovi, a in memoriami listom počinjali raznoraznim citatima Homera. "Kad jutro rano ružoprsta osvane Zora,/ drugove na zbor pozovem i svima prozborim ovo:/'Jedni sad ostajte ovdje, o dragi drugovi moji,/ a ja sa svojom lađom u društvu svojih drugara/ idem da razgledam kraj i vidim kakvi su ljudi/ jesu li obijesni oni i divlji, bez ikakve pravde,/ ili vole goste i bozima odaju li poštu'". Efekat je postignut. O "dostojanstvenoj" smrti, pristojnom umiranju, govorio je i za života, a u kratkim prozama nije dopuštao da se likovi pred zadnju uru barem nakašlju. "Otišao je kako treba", kaže Ana. Mislim da je to rekla zbog Margi; gospođe Ajgenmaht, koja je smrt pretvorila u neviđenu svinjariju. Detalje su uspjeli sakriti i Ana nije precizno znala šta se dogodilo. No kovčeg je u kapeli bio zatvoren: situacija pretpostavljam unosi sumnju jer po tom receptu serviraju samo unakažena tijela. Nije imala pojma da su njenu majku kupili po betonu. I da ste na bijeloj fasadi - s obzirom na vene pokidane prije skakanja i bjesomučno mlataranje ruku tokom pada - mogli uočiti sitne mrlje od krvi. Ali Ana Ostojić i dalje priča o haljini. Tankom i nježnom platnu, body dezenu modne kuće "Evidence" na kome su otisnute aplikacije tekstova lokalnog izdanja dnevne štampe. Moda sredine osamdesetih opet postaje aktuelna, kaže. Dopao mi se štos sa tekstom, rekla je. Naprimjer: sjediš, blizu, recimo, neke osobe, veoma blizu, recimo. Tekstovi su svuda po tvom tijelu, kaže. Na grudima, ramenu, na bokovima. I on posmatra tvoje zaobljene tekstualne pejzaže, recimo, i počinje da čita. I puštaš ga da to radi; on prelazi sa reda na red, sa slova na slovo prebirajući očima po tankim crnim prugama odštampanih simbola, rekla je. Novi red, znak uzvika, dvije tačke, upitnik, zarez, opet novi red, kurziv, veliko slovo: osjećaš kako se sve na tvom tijelu čita. Kako tijelo biva pročitano postajući dijelom tih znaka, a oni ujedno postaju tvoje tijelo, posuto značenjima, rekla je. Da, kažem. Uzbudljivo. Ali moram vikati da bi se čuo. Oči su natopljene kiselim dimom kanabisa sa susjednog stola dok Ana, zavaljena u stolici, ramenima prati taktove muzike. Nakon mašine za veš..., kaže. Zastaje i ponavlja jače. Kad sam je oprala prvi put, nakon peglanja, sjela sam da čitam. Čitati haljinu... ! - uzvikuje i smije se. Traži konobaru da donese još viskija. Pitam da li je to mudro, znam da ne podnosi velike količine pića. Bilo nekad malecki, kaže puštajući da joj zadnje kapi sa dna sporo klize u usta. Čitala sam odozdo. Od donjeg ruba prema kragni. Raznorazni tekstovi. Mnogo dosadnih stvari. Idiotski naslovi posvuda. Epidemija pridjeva. Nekoliko stilskih incidenata i štamparskih greški, kaže. Pored ulaznih vrata, njena dva prijatelja. Odmahuje rukom, objašnjava da je malo sačekaju. Nezainteresovano sliježu ramenima i držeći se za ruke odlaze ka šanku. Jedan podvriskuje jer ga travestit duge crvene kose uporno štipka za dupe. Ali njemu ne smeta. Glumi ljutitost i onda šaljivo prijeti prstom. Ana vidi šta se događa, kaže da je "Crveni OK". Znaju se od ranije. Ovo je bezazleno začikivanje, kaže. Nastavlja priču o haljini, govori brže i sada razaznajem tek djelove rečenica. Tekst na lijevoj dojci..., kaže. Riječi se gube i ponovo nadiru u rijetkim zatišjima među dobovanjem zvučnika. Zaustavljam je pokazujući na uši. Shvata da ne čujem, primiče stolicu. Osjećam topao dah govora. Dodiruje svoje grudi, lijevo. Na tom mjestu..., kaže. Tu je pisalo da Margi... Zamisli, moja Margi. Ne mogu da podnesem. To su laži, rekla je i uzela gutljaj. Nisu joj jasne tako surove slučajnosti, nastavila je. Pita se da li je morala ući u prodavnicu odjeće i kupiti baš tu haljinu. Pita: kako je vijest o smrti njene majke dospjela na platno i zašto su objavili sve to. Danima poslije sahrane nije željela da čita novine, kaže. Slutila sam da je bilo svinjarija i da su otkrili još nešto vezano za Margi. Još nešto, ponavlja kuckajući ivicom čaše o sto. Otvara tašnu i nježno razmotava komad platna. Čitaj. Lokalne novine, kaže. Haljina, rekla je. Komad njene haljine. Ponovo maše ka šanku. Novinari, kaže, pokazujući očima na "dva prijatelja". Oni su zakuvali sve. Tražiće da joj otkriju i neke nenapisane detalje. Želi da zna što više. Misli samo o tome. Kako je moguće? - pita se. Došaptavanja rodbine i prijatelja, kaže, šunjala su se kao miševi po ubuđalim ćoškovima podruma. Kao sijenke: nejasne i zastrašujuće. Skrivali su nešto fatalno i mračno. To sam znala, ali nisam mogla pretpostaviti o čemu se radi. Bilo je jasno da govore o mojoj majci, da pominju Margi koja se raspada na goblju; da pričaju o njenom životu iznenađeno podižući obrve. Trebalo je ignorisati sve to. Priče su se stišale i ubrzo je sve bilo kako treba. Sve, kažem, dok nisam kupila haljinu i navukla sebi na tijelo upravo ono od čega sam bježala, rekla je. Muzika se pojačava, i dok pokušavam da još jednom razaznam posljednje redove na platnu, Ana uporno govori i zapitkuje. Da li je tačno? Da li vjeruješ... Bilo bi poražavajuće da je tvoj otac, da je on, da je ovo istina... Grozno... Mislila sam da je obožava... da neizmjerno voli Margi, kaže. Izgledalo je tako, kaže. Ali ja više ne čujem ništa. Njen lijevi članak iznad stopala otkriva modre plihove od uboda iglom. Osjeća moj pogled i ukršta noge, sakriva tragove. Neko bez pitanja dolazi za naš sto i miluje Anino rame, šapuće joj na uvo. Odmahuje kao da je u pitanju dosadni komarac ne obraćajući pažnju na čovjeka. Čini se da je navikla na ove stvari. Ustaje i kaže da mora do WC-a. Neću je čekati, kažem. Bilo je dovoljno za danas. Vidjećemo se kad se sredi, oporavi. Ona uspijeva da konstruiše nekoliko iskrzanih rečenica. Moram... još nešto važno. Razgovarajmo... Nemoj... Sačekaj. Kako hoćeš... ali... - kaže tiho. Ali nije zbunjena i potresena emocijama. To podrhtavaju vene odveć zrele za još jednu dozu žute otopine. Ustaje i hvata me za ruku. Nakon odjeće od teksta..., kaže. Nakon odjeće od teksta..., rekla je i ućutala. Zamolio sam da nastavi, rekao da želim čuti šta ima da kaže. Ali Ana odmahuje i u ritmu muzike kreće prema dnu prostorije. Salo na stražnjici i butinama se giba. Njeno tijelo se goji. Prepoznajem samo davne fragmente elegancije i stila. Danas je obukla potpuno bijelu haljinu. Nakon odjeće od teksta..., pomislio sam na izlasku. Nakon odjeće od teksta - ponovio sam naglas gledajući kao se jedva uspijeva održati na nogama. Gledam kako posrće i tetura, kako nestaje u crvenom polumraku. Mala Ana Ostojić, nakon odjeće od teksta.
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:20

EJMOND JE MRTAV. KARVER JE UMRO, REKOH



Piju crveni sok. Gledaju tv. Stari aparat registruje samo dva kanala. Ona će se poroditi do kraja nedjelje. On je računovođa u maloj fabrici čarapa i donjeg rublja.
"Možda odem kod Vladimira", kaže.
Žena lista novine i ne diže glavu.
"Možda", rekla je minut docnije.
Već tri dana ne prestaje kiša. Čitao je da su izuzetno bolni porođaji za sedamnaest procenata češći po vlažnom vremenu. Medicinski nedokazano ali tačno.
Vjerovao je statistici. I nada se da će ih ovog puta zaobići.
"Broj telefona stoji na frižideru. Ako krene... Pozovi".
"Jel moraš večeras?"
"Kako to misliš - moram?"
"Moraš vani?"
"Znaš gdje idem. U čemu je problem?", rekao je oblačeći mantil.
Nije imao pojma gdje će. Jedino je izvjesno da na kraju obično završi kod Vladimira. On živi sam, liježe kasno i gotovo nikad nema posjetioce.
Ona rukom podupire leđa dok hoda. Prati ga da bi zaključala vrata. Veliki stomak izgleda zdravo. U bolnici su rekli da je njena trudnoća "knjiški slučaj".
Ona vjeruje ljekarima i sviđa joj se "knjiška" usporedba.
Dok mu popravlja kragnu na mantilu, kaže:
"Donesi mi knjigu. Vladimir će odabrati. Želim čitati nešto uzbudljivo. Može?".
"Naravno", kaže i provjerava kišobran.
Poljubila ga je u obraz i zaključala dva puta.
Stepenište zaudara na vlagu i mokraću. Kiša ove nedjelje neće prestati, pomislio je i pogledao gore: u nebo boje mrtvog televizijskog ekrana.
Prošetaće duž nekoliko susjednih ulica, a onda bulevarom do Vladimira. Gacanje kroz lokve zabavlja. Ima dobre američke čizme kojima voda ne može ništa. Čarape ostaju suve. A čarape koje pravi njegova firma puštaju boju kada se nakvase. Nužno je biti suv u njima.

Kada je zašao iza ugla pomislio je na bebu pokušavajući da zamisli lik. No uspijeva predočiti samo bljedunjavu kožu i ruke koje hrle ka stvarima. To je tek rođeno dijete. Biće bez imena, pomislio je na ulasku u dragstor. Kupiće flašu viskija za Vladimira i pokušati da večeras ostane trijezan.
"Dvadeset, molim".
Pretura novčanik i kaže da ima samo petnaest.
"Vratiću viski", kaže.
"Narvno da hoćete", rekla je ukucavajući neke brojke u registar-kasu.
Ako se porodi u četvrtak, biće to na godišnjicu braka. Dvostruka sreća, pomislio je na izlasku iz prodavnice. Ali još uvijek ne osjeća pravu radost. To je valjda uobičajeno za prvi put. Vjeruje da će se sve promijeniti kad vidi dijete, kad ga bude držao u naručju i oslovio imenom. Gleda lijevo pa desno niz ulicu.
U centru danas nema gužve. Tolika voda, pomislio je, mora nekud otići. Sada zaobilazi najveće lokve i bira trotoare pokrivene nadstrešicom. Vjetar je slomio dvije žice kišobrana i postalo je nepraktično otvarati ga. Popiće kafu u lokalu sa druge strane; sačekati da se nebo malo smiri.
"Vaše lice!", vrisnuo je konobar.
"Šta...? O čemu... ?", rekao je zbunjeno.
"Vaše lice! Krv! Puno je krvi".
Dotiče nos i zbunjeno gleda u ljepljive prste. Sad mu je jasan metalni ukus koji već nekoliko minuta osjeća pod jezikom.
"To je od visokog pritiska", kaže vadeći maramicu.
"Krv jednostavno poteče", rekao je.
Donijeli su mu salvete.
U WC-u radi samo jedna sijalica. Dok se umiva hladnom vodom čovjek i žena se prepiru ne obraćajući pažnju. "Mogla si barem da pitaš. Ja sam otac".
"Ti si svinja".
"To je ubistvo!".
"Moja stvar".
"Tako?"
"Da. Tako!"
Zatvorio je česmu i posljednom salvetom brisao ruke.
"Misliš da je naše dijete bilo samo tvoja stvar!
"Da. Bilo je u meni. I sad više nije. Jednostavno zar ne?"
Umjesto odgovora, pljusnuo je snažan šamar. A dok je hodao prema stolu čuo se još jedan.
Pije kafu, radoznalo čekajući da njih dvoje izađu. Možda je trebao reagovati zbog udaraca. Siguran je da nikada neće dići ruku na svoju ženu. Voli je i zna da bi ga zaboljelo više nego nju.
Počelo je da grmi. Sa svakom eksplozijom slika na televizoru iznad šanka iščezava. Hemfri Bogart i Ingrid Bergman pretvaraju se u gomile elektronskog snijega. Konobari psuju.
"It looked like the beginning of a beautiful friendship", čulo se kroz šuštanje.
Izašao je čovjek, a nekoliko minuta docnije - rumenih obraza - i žena.
Zaokupljena je listanjem omanjeg svežnja novčanica i na nosu drži tamne naočare. Sreo ih je još jednom, iste večeri, kako zagrljeni pod kišobranom zure u izlog prepun tv aparata. Centralni ekran fokusira njihova lica bojažljivo rastegnuta u osmijehje. Prije nego nastave niz ulicu, žena će popraviti frizuru; on maše prema kameri, a zatim ćutke odlaze dalje.

Vladimirov stan je na šestom spratu, odmah iza ugla. Vladimir je pisac. Svoje četrdeset tri godine nosi kao duboku starost. Razveden je i ima kćerku. Mala Ines živi u drugom gradu sa majkom, a jednom mjesečno dolazi ovdje.
Kada je pokucao, iza vrata se čulo "Stižem!", i onda ljubazno:
"Zdravo prijatelju. Upadaj".
Rukovali su se, potapšali jedan drugog po ramenu; Vladimir ga uzima pod ruku i sprovodi do trpezarije.
"Sjedi. Dolazim odmah", rekao je .
On sjedi: razgleda knjige rasute po stolu. Gomila knjiga. Instiktivno je poželio da upali televizor ali njegov prijatelj se dobrovoljno odrekao tv-a.
"Mnogo sam poznatiji kao 'čovjek bez televizora', nego kao pisac. Poražavajuće! Zar ne?", govori katkad. Ovog mjeseca izlazi njegov drugi roman.
Vrti se po kuhinji proizvodeći usitnjene zvuke staklenog posuđa.
"Tužna noć stari", pojavio se sa dvije čaše i bocom viskija u ruci.
"Danas je otišao najveći među nama. Veliki ukrotitelj teksta. Princ kratke forme. Baron metonimije..."
"O kome govoriš?"
"Doista ne znaš?"
Nasuo je viski i svečano izustio:
"Rejmond je mrtav. Karver je umro, rekoh".
"I da ne zaboravim. Zvala je tvoja prekrasna supruga", dodao je.
"Šta?! Ti si lud. Zašto nisi rekao odmah... daj mi telefon... ona je trudna... čekamo bebu!"
Šest.
Dva.
Jedan.
Pomislio je na žuti krevetac u ćošku, na dezen čaršava koje su dugo birali.
Pet.
Osam.
četiri.
"Javi se, javi se, javi se, javi se pobogu!", nestrplivo cupka nogom jer telefon zvoni sedam puta. Misli da je zakasnio. Da je ona već u bolnici ili, možda, na podu, u stanu, bez svijesti.
A onda glas, i njeno pospano: "Halo".
"Ti si?", gotovo je vikao.
"Da ja sam. U čemu je stvar".
"Dobro si. Beba? Sve uredu?".
"Sve Ok. Zašto?"
"Reci to ponovo, molim te".
"Kažem, sve uredu. Šta ti je?"
Pokriva slušalicu dlanom. Vladimir stoji naslonjen o dovratnik sa čašom viskija i upitno širi oči.
"Sve je uredu. Lažna uzbuna", kaže sa olakšanjem i opet stavlja slušalicu na uvo. Ona pita zašto se toliko uzbudio. Nije joj jasno. Zvala je da bi Vladimira podsjetila na knjigu. Rekao je da će poslati "dobrog i mrtvog američkog pisca".
"Taj je danas umro. Zar ne?", pita.
"Da. Umro je".
Ona kaže da je interesantno čitati kad znaš da čovjek - da pisac, tamo negdje u Americi - još uvijek leži na odru.
"...dok preko okeana stiže talas moćne, nama nepoznate tuge", rekla je, i onda:
"Nisi bio tu kada sam zvala", kaže.
"Ne. Svratio sam da popijem kafu".
"Pokisao?"
"Malo".
"Ha. Upravo je osjećam kako se pomjera. Golica me".
"To je normalno. Uskoro će vani".
"Molim te, vrati se što prije. Želim knjigu. A i ti još uvijek nisi za bacanje", rekla je veselo.
"Stižem", rekao je.

Karvera nosi u džepu. Prije izlaska, sa Vladimirom je još jednom nazdravio u njegovo ime. Kao što postoji american way of life, postoji i američki način umiranja, pomislio je. I nije dobro kad ljeto započinje ovako ružnim vremenom. Toplom, dosadnom kišom. Ona ne može izaći vani, to utiče na raspoloženje. Do sada se nisu ozbiljnije posvađali. Vjeruje da će njih dvoje imati skladan i opušten brak. Još malo novca bi otklonilo sve nesporazume. Ali i ovako je dobro, misli dok sa ulice gleda u prozor zajedničkog stana.
Još nisu kupili zavjese. Odjednom mu bi žao što je ostavio samu. To se više neće dogoditi. Bar ne noću. Treba da bude opuštena, da se osjeća sigurno. Zato joj večeras ne može dati Karvera. Njegove priče su obespokojavajuće. Emituju specifičnu vrstu tjeskobe i suviše liče na život, pomislio je.
Otključala je vrata i obujmila ga rukama oko struka.
Dok ga ljubi u obraz, osjeća njen trbuh na svom stomaku. Nije mogao odlučiti da li je to prijatan osjećaj. I lice joj je vlažno. Kao od suza.
Pred spavanje ona obično gleda televiziju. Ugasi svjetla i leži na trosjedu. Svježe okrečena dnevna soba kupa se u bljeskovima tv ekrana. Crvene i zelene nijanse plešu po predmetima, po njenom licu. Jarki odsjaji filmskih esplozija cakle se u očima. Hladnokrvna neumoljivost katodne cijevi.
"Donio si knjigu?", pita.
"Zaboravio sam je, izvini. Tvoj poziv me dekoncentrisao", kaže i odlazi do kuhinje.
"Osjetila sam je u mantilu. čemu sve to?"
"Slušaj. Ne želim da večeras čitaš Karvera".
Otišla je do hodnika i uzela knjigu iz džepa.
"Hladna je i mokra po rubovima", kaže.
"Bojim se da je takva i unutra. Hladna i mokra", on je rekao.
Sjela je i počela da lista.
"Molim te ostavi je na sto".
Kao da ga nije čula i već čita prve redove.
"Ostavi knjigu zaboga. Uzbuđenja ti nisu potrebna. Ni tebi ni djetetu", ponovio je glasno.
Vjeruje da Karverove priče mogu negativno uticati... Ali nije tačno znao na šta. Nije mogao dokučiti njihovu briljantnu neodređenost i mučninu.
Okrenula se kad je sjeo pored.
"Idem u sobu. čitaću tamo. Laku noć", rekla je i brzo ustala.
Ustao je i on.
U skoro potpunom mraku, jednom rukom otvara njene stisnute prste. Drugom je čvrsto stezao knjigu.
Osjećala je kako joj Karver izmiče.
"Ne", vrisnula je u trenutku kad su ruke ostale prazne.
Danas će čitati. Čitaće ovu prokletu knjigu.
Zgrabila je jednu koricu sa još desetak strana i nagnula se unazad.
Ali on nije htio da je pusti. Osjećao je da mu knjiga klizi iz ruku i zato je povukao k sebi veoma jako.

Na taj način, stvar bi razriješena.

Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:21

Vampir


Navik 'o sam ja na noćni život
Danju spavam a ludujem noću
Od mene je i Bog dig' o ruke
Baš me briga živim kako hoću
Toma Zdravković

Smrt nije ono što se smrću zove
Prava smrt je ono što podnosim bijedan...
Ljudevit Paskvalić, kotorski pjesnik, XVI vijeka


Koliko će još proteći vremena pa da moja ostarjela majka shvati: tridesetpetogodišnjeg Miomira Krstovog Živkovića ne treba buditi u cik zore dok polumrtvi penzioneri čekaju u redu za mlijeko; kad djeca idu prema školi, a Podgorica se komeša uvijena izmaglicom. Sunce je ovdje nemilosrdno draga gospodo. Pa te i ovog jutra - dok mi smežuranim dlanovima gladiš čelo u nadi da ću se hitro ustati i otići na posao - ćutke molim da to ne radiš. Po zalasku sunca moja čula bivaju ukopana ispod površine tupog i dubokog sna. Ja ne sanjam ništa. Već jednostavno zatvorim oči pred zoru, i otvorim ih kad posljednji zraci potonu iza brda na zapadu. Ono što ostaje u glavi jeste tamno brujanje prethodne noći i mutni obrisi one koja dolazi. Sve je crno. Sve prazno. Ljeto me ubija. Rodni grad će mi doći glave. Već pet noći za redom temperatura ne spada ispod tridesetog podioka, a moja krv traži neka hladnija stanja. Među svim usijanim asfaltima na kugli zemaljskoj ovaj podgorički, pretpostavljam, najvrelije isijava. Tumaram centrom grada, prašnjavim predgrađima i još dalje, sklanjam se od čopora pasa lutalica, a moji tabani bride i kao da se tope. Ulice su nabrekle od vrućine pa imate osjećaj da će se pod pritiskom raspući i da će iz tih rascjepa poteći lava. Jedina stvar koja mi daruje kratkotrajno spasenje jeste staro groblje pod Goricom, kraj crkve Sv. Đorda. To mjesto uliva nadu. Na glavnom ulazu naspram crkve i u njenom zaraslom dvorištu sa česmom, obično sjede kružoci mlađanih podgoričkih narkomana, početnika. A kako su ljeti vrata crkve stalno otvorena, miris tamjana se miješa sa teškim zadahom kanabisa. To me nervira. Jednostavno ne znaš ko se klepa. Promiskuitetna urbana omladina ili znojavi pravoslavni monasi?
Svejedno. Miomira Krstovog Živkovića psihodelične supstance ne zanimaju. On je zakleti strejtaš. Uvijek zaobilazi glavnu grobljansku kapiju. Njegova staza vodi pored staklenika za uzgoj cvijeća, kraj Stadiona malih sportova i reda dvadesetogodišnjih čempresa. Tu je sasvim mirno. Susrijeću vas male kamene ploče pod kojima leže kosti djece; nalazite skromne anonimne grobove zatrpane prašinom i kupinovim grmljem. Košćele koje rastu uokolo stasite su i moćne. Kraj njih čempresi, bijeli borovi te po koja zakržljala maslina. Dok se Podgorica guši u vrelini, Miomir Krstov Živković udiše hladnu ravnodušnost napuštenog groblja koje zapljuskuje svježi zrak borove šume sa Gorice. Spomenici se penju uz brdo, sve do zarđale ograde od kovanog gvožđa sa šiljcima. Smjenjuju se uklesane petokrake i krstovi, ćirilica i latinica, izlizani epitafi i ostaci starog plastičnog cvijeća. Zatim: limenke koka-kole, konzerve mesnog nareska, ostaci voštanica, slatki zadah mahovine. Pretpostavljam daje ovo - kao i sva groblja na planeti - decenijama, stotinama godina natapano suzama. Pa zaključujete da ne postoje komadi zemlje brižljivije usoljeni tom supstancom. Mnogo je plača. Mnogo tuge. Mnogo tajni. Dok sam sinoć sjedio oslonjen na vječnu kuću porodice izvjesnog Nikole Đurađevog Martinovića (1845-1903) u dnu groblja je zaiskrio plamen svijeće. Nakon nekoliko minuta upaljena je još jedna i mogao sam nazrijeti ruke koje je pričvršćuju za fino klesani kamen. Dlanovi su se izmakli iz opsega žutog svjetlosnog kruga te nije preostalo ništa sem da nagađam ko to u ove kasne sate pravi društvo noćnoj ptici, Miomiru Krstovom Živkoviću. Podgorička bakica posjećuje svog davno preminulog supruga? Kakav smrću opsjednut klinac? M, K. Živkovića čak i takve stvari ostavljaju ravnodušnim. Jer prema onome što sam čitao, gledao i slušao, ja sam osuđen na vječito postojanje. I ne bi trebalo da me zanimaju marginalije što protiču kraj moje vječnosti kao izgubljene duše rijekom Stiks. Nakon pola Časa svijeće dogorijevaju i gase se, a tamna pogurena silueta odlazi prema kapiji. Sretan put. Pa, pa... do narednog susreta. Ustajem, a u koljenima škripi. Sada je jedan i četrdeset pet. Valja se protegnuti i pobjeći zori. Subotom uveče Podgorica vrvi od života. Dobro izvajane stražnjice, vulgarne djevojke iz predgrađa, rijeke parfema: sve u svemu, parada mladog mesa. Idem preko Gorice do gimnazije "Slobodan Škerović", a na klupi pored košarkaškog igrališta bjelasaju se dva mlada muška tijela, Pederi, majku im božju! Najradije bih porazbijao ta nastrana govna. Ali pederi nisu više što su nekad bili. Bilmez kleči na koljenima i guta pendrek svog kolege. Ima gotovo dva metra i bicepse koji bi Miomira Krstovog Živkovića odaslali ravno u koš. Ovaj drugi je tanušniji. Prepao me njegov duboki glas ("To mačak, samo tako, kralju najveći...") koji svjedoči iskustvo i violenciju. Zato se skrivam iza obližnjeg bora, uzimam pristojan krš u ruke i iz sve snage bacam prema govnima, Krik koji je uslijedio ("Aaaa... u pičku materinu, stoje ovo?!") i reakcija kuronje na klupi ("Što je majmune, Što ti bi?") govore da sam pogodio metu. Unezvijereni debil briše usta dok ovaj drugi diže pantalone ("Aaauuu... jebaću mu oca kad ga ufatim!"). Malo sjutra ajvanu. Da bi kresnuo mog oca, Krsta Miloševog Živkovića, moraćeš da otkopaš grobnicu 325 na Čepurcima. A u njoj, vjeruj mi, nećeš naći ništa do praznog kovčega. Želiš li čovjeka - ili bar njegove kosti - moraš ići mnogo dalje. Ovako: ukrcaj se na trajekt "Sveti Stefan"(utorak i nedjelja 22 sata) koji ćete iz Bara odvesti u Bari. Sačekaj dva dana i u luku će stići olinjali putnički brod "Magelan & Brothers" (karta u jednom pravcu 352.000 L - 181,793 EURA), i onda pravac Lisabon. Nađi hotel "Paradizo", uvali stotku te pitaj za "Starog". Izbrijani recepcioner će se uz osmijeh mašiti telefona, razmijeniti par riječi, zapisati nešto na komadiću papira koji će ti ljubazno uručiti i reći da slijediš adresu: kafana "El Greko", sto pod gravurom jedrenjaka, 23h. Uđi u kafanu tačno na vrijeme pa onda jebi Krsta brate koliko ti se prohtje. To jest: ako ti basta mudonja! Tamni sjaj njegovih očiju, hipnotički osmijeh razliven licem mog Časnog oca, dugački i blijedi prsti što se kreću kao da pletu paučinu - bespovratno omamljuju ulivajući strahopoštovanje. Ja na žalost nisam naslijedio niti jednu od tih paklenih i divnih osobina. Kršio bi imao pravo da me se odrekne preko oglasa, - mislim čučeći iza drveta. Nakon što su poskakali sa klupe pederi trčkaraju lijevo- desno kroz mrak uz prigušene psovke sve dok visočiji nije rekao: "Vidi... Nemamo ga što tražit. Ovaj je davno stiga do centra. Pa odoh ja onda". Istog časa manji se stvorio kraj njega, uhvato ga za podlakticu: "Stani malo brate. Čini mi se da nismo obrnuli posa. Znaš kako kažu - bez svršavanja nema čašćavanja. Ili vrći pare ili...". Visoki se dvoumio nekoliko sekundi, a zatim krenuo da bježi držeći se za okrvavljeni potiljak. No brzo su ga sustigle dvije, pokazalo se, snažne ruke - a nekoliko trenutaka docnije i noge - koje su tukle i tukle, gazile po bubrezima, kičmi i licu. ("Ti mene da zajebeš govedo, je li?" - nos krčka - "Od mene si naša da praviš budalu!? - noga na stomaku - "Majku li ti bezobraznu! - obje noge na leđima). Mali se zaustavio tek kada je nesretnik počeo da stenje, kad je izvadio pare i pružio ih ka zvijeri. "Eto tako mafijašu. Valjda ćete ovo opametit. Aj sad zdravo". Zgrabio je novac i ležerno nestao u tami. Dok sam čučao iza drveta postalo mi je jasno da biblijska krivica pada na moja pleća, Ja sam grešnik koji je prvi bacio kamen na prostitutku. Jebi ga! To se moralo okajati. Prilazim tijelu koje krklja valjajući se u lokvi krvi. Kleknem i uhvatim ga za rame, a on gmižući cvili očekujući još batina. "Ne boj se jadan, ocu da ti pomognem", rekoh. Izvadio sam maramicu iz džepa - moja pedantna majka svakog jutra zamijeni prljavu - i obrisao mu lice. Koliko mlade i svježe krvi! Koja u vreloj Ijetnjoj noći neodoljivo miriše. Koja se purpurno šija sporo kapajući na beton košarkaškog igrališta i mami M. K. Živkovića da pokaže svoju istinsku ćud. Obrisao sam njegov vrat i ranu na potiljku, a maramica je primijetno otežala. Da bi je još jednom iskoristio pomažući bijedniku, valjalo ju je nekako iscijediti. Kunem se da to što sam uradio nema nikakve veze sa logično i svjesno artikulisanim pokretima ruke koja se zajedno sa maramicom uspravila iznad mojih unaprijed otvorenih usana i stala da luči tamne, ljepljive kapljice. Sjećam se da je mlad mjesec kao sablja ležao nad Podgoricom. Gledao sam ga onako zakrvavljenih očiju misleći na svoje filmske kolege. Oni to rade mnogo elegantnije. Umjesto maramice, Nosferatu bi iscijedio vratnu žilu do posljednje kapi. Zario bi zube u nabubrelu arteriju i nastavio da loče dok jadnik ne bude iscijeđen poput vakumirane kese kikirikija. Miomir Krstov Živković nije imao sreću da redovito posjećuje zubara. Kad je trebalo ići tamo, išao sam isključivo zbog vađenja. Očistili su sve iole upotrebljive alatke: sekutiće, očnjake u gornjoj i donjoj vilici pa sada ne bih mogao da isisam ni meduzin *****, a kamo li ovo nabubrelo i podatno tijelo. ****** li mu majku pedersku! - opsovao sam pa i ja počeo da ga mlatim, mlatim, mlatim... - a onda brišem maramicom, a maramicu cijedim sebi u usta. Pet-šest krugova i govedo je ležalo na betonu bez svijesti. Ne mogu reći da mi ga je bilo žao onako snuždenog i izvaljenog na leđa. Izgleda da moja sorta nije sklona tegljenju biblijskih pravdi i nepravdi. Ipak, osjećao sam crva savjesti kako gricka sićušni dio moždane kore. Kad sam umio lice hladnom vodom gimnazijske česme, sa njom sam sprao i sitnu pokajničku nit koja je skupa sa komadićima skorale krvi bespovratno otpuzala u kanalizaciju. Sve u svemu: divna noć koju treba iskoristiti na pravi način, pomislio sam. Jer prolazili su dani i mjeseci bez kaplje svježe krvi. Ali to je život: nekome majka, nekom maćeha. Nekome ni jedno ni drugo. Sada je dva i po časa. Veselo skakućem pored gimnazijske ograde, potom ispod stadiona FC "Budućnost" do ulice Slobode. Slijedim bijelu liniju na asfaltu kojom sam još kao dijete volio da hodam. Otac me drži za ruku, a ja nogu pred nogu sve do kraja i natrag. Pa još jednom. Njegovo društvo je ulivalo sigurnost. Nije mnogo pričao ali je zato uvijek bio spreman da nježno raširi osmijeh. Kada smo se vidjeli posljednji put, nije me uopšte dotakao. Gledao je bez trunke očinske nježnosti. Dakle, godina 1996.-Podgorica, Bar, Bari - via Lisabon. I onda hotel "Paradizo", uglađeni recepcioner, kafana "El Greko", sto pod gravurom jedrenjaka. "Zdravo tata", kažem očiju punih suza. On ćuti. Krećem da ga zagrlim, a među nama se priječi mesnata ruka konobara koja me vraća u stolicu. Donose veliku kristalnu čašu crnog vina. Sa gramofona iz ćoška zavija Karlos Gardel: "Adios muchachos, companeros de mi vida, barra querida deaquellos tiempos...". Moj stari gleda u patos, a ja uzimam vino ispijajući do dna. Sljedeće što pamtim jeste plavo nebo nad Lisabonom. Velika tvrđava iznad grada i galebovi. Pamtim kako sve to postaje dalje i dalje, sjećam se ljuljanja na palubi "Magelana" na kojoj sam se probudio, te djece putnika rastrčane uokolo. Ono što se događalo u međuvremenu otkrivaću tokom godina koje slijede. Objašnjenja će se javljati iznenada, u kratkim bljeskovima koji izranjaju iz crnog sjaja što poput katrana optače moje biće, moje vrijeme. Godina 1995. Sjedim na krevetu, Veče nakon Krstove sahrane. Majka prati dosadne tetke sa crnim maramama na glavi. Naša kuća u Staroj Varoši ima dugo spiralno stepenište koje povezuje podrum i oba sprata. Čuje se pregršt mekanih koraka, vrata škripe, otvaraju se i zatvaraju. Pošto je ispratila sve rođake stara je došla da me poljubi i poželi dobar san. "Laku noć majko", kažem. A ona otire suze idući na počinak. Kroz prozor vidim osvijetljeni minaret Osmanagića džamije. Blaga i topla noć. Tonem u san ophrvan umorom i dugotrajnim stajanjem na sahrani. Sve je išlo kako treba. Protokol je ispoštovan do najmanje sitnice. Izvještaj patologa, očevog starog prijatelja dr Senadina Hadžiahmetovića, otkriva dva srčana udara u roku od nekoliko minuta. Nije bilo pomoći. Starog su našla djeca Alije Derviševića. Bio je prislonjen na ogradu džamije pa su klinci mislili da je pijan i da je jednostavno zaspao. A to ne bi bilo ništa novo za Krsta Miloševog Živkovića, starog podgoričkog boema koji je stigao do dna hiljada i hiljada čaša. "Tajo, aj izađi! Čiko Krsto se oletvio pa zaspa na ogradu". Alija i njegov brat Fahro su ga donijeli kući; spustili na klupu u dvorištu, opipali puls shvatajući da je mrtav, majka je istrčala dolje i zakukala. Kraj priče. Ukopali smo ga sjutradan. Grobnica 325 na Čepurcima. No bolje je reći da cijela priča tu tek počinje. Treće jutro je okupilo dosta ljudi iz komšiluka, rođake, daljnje stričeve koje sam prvi put upoznao i nekoliko slinavih, takođe nepoznatih tetaka. Narezalo se pršute, bilo je domaće rakije, kaštradine, vina i jedna boca viskija. Oko dva sata smo posjetili groblje (vijenci se ne prilažu), a onda svako svoj posao. Majka i ja pravo kući. Sjećam se da sam odgledao drugi nastavak "Kuma" i tako zaspao u fotelji. Naveče je svratilo moje društvo iz ulice koje je dokrajčio onu flašu Balantajnsa. Sve što je ostalo od oca bio je plakar pun izlizanih sakoa, nekoliko pari cipela, naočare za vid i sunce, te omanji putnički kofer pod bračnim krevetom čiji sam sadržaj letimično poznavao. Stara je zaspala oko jedanaest. Pustio sam da utvrdi i onda lagano izvukao kofer. Otvorio sam ga na stolu u mojoj sobi. Zadah memle. Papiri, papiri, papiri... Gomila pisama. Adrese: Lisabon, Lisabon, Lisabon. Sve na portugalskom. Znao sam da je tri godine između svoje dvadesete i dvadesetpete plovio na nekom portugalskom tankeru. Tu je i nekoliko slika sa članovima posade. Proslava na dan svetog Nikole. Puno ribe u glinenim ovalima. Stoje prošaran bocama crnog vina. A na njegovom čelu dominira uska silueta kapetanske uniforme sa tamnim, potpuno tamnim naočarima. Pronalazim dvije stare lule, do pola praznu kesicu duvana, nalivpero od slonove kosti i bočicu nekog španskog parfema. Još pisama, isječaka iz novina, svežanj devalviranih portugalskih novčanica. Na samom dnu leži kutija od ebanovine sa ugraviranim likom zubatog afričkog demona. Pristojno sam se namučio uklanjajući crveni poštanski vosak kojim je poklopac bio optočen. U kutiji nalazim; 650 američkih dolara za povratnu kartu Podgorica - Lisabon, minijaturnu kovertu sa uputima ("Magelan & Brothers", hotel "Paradizo" itd.), dvije očeve fotografije iz mladosti i, na koncu, kratko pismo upućeno meni. "Voljeni sine... Noć je na zemlji. A ja više nisam stranac u toj noći. Prije nego li savladaš uzbuđenje koje izaziva pomisao da je tvoj otac Krsto Milošev Zivković još uvijek živ, treba shvatiti: smrt urla iz svake ćelije mog namučenog tijela; ona me budi noću i pjeva uspavanku danju. Sahranjen sam, to je tačno. Ali ne pod zemljom nego na njenoj površini. Zauvijek. Ako želiš da me još jednom vidiš, sve mora ostati TAJNA. Precizno slijedi uputstva. Adio." To je kraj. Pitao sam se kako je sve ovo uspio da izvede. Nije mi bilo jasno koga smo ukopali. No 650 dolara su glavni krivac što nisam mnogo razbijao glavu. Toliki novac u životu nisam vidio. Narednog proljeća spakovao sam stvari, majki objasnio da idem sa društvom do Kotora, i otperjao u Lisabon. Kako sam mogao znati šta me čeka i kakve će biti posljedice?! l kao Što rekoh, uslijedio je kratak susret i mamurno buđenje na "Magelanu". Jaka svjetlost je tada počela da mi smeta. Nelagode su se u početku manifestovale kao blagi oblik porfirije, a danas ne smijem uvo izložiti suncu. Nema više kupanja na Morači niti predivnih sutomorskih plaža; mogu zaboraviti duga jutarnja ispijanja kafe na nekoj terasi u centru. Preostaju mi vrele podgoričke noći koje lako postaju dosadne. Srećom, ova je neobičan izuzetak. Dva sata i petnaest minuta, a ja se pitam šta se događa sa mesnatom pederčinom u dvorištu gimnazije. Mogao bih da se vratim, šutnem ga još koji put i obrišem maramicom, naravno. Ali ko će radit' o tuđemu jadu! Iza ćoška, preko puta kasarne, dopire glasna muzika i kikotanje pijanih tinejdžera. Volim da ih posmatram onako rumene i opsjednute svojim tijelima. Petnaestogodišnje gimnazijalke se uvijaju uz "Losing My Religion". Ncnosebrushaltere. Tanke bijele, pivom nakvašene majce, ističu nabubrele pupoljke bradavica. Navratima kafea "Biblioteka" piše: Rock Party. Jedan zvučnik je izbačen vani pa se muzika razliježe cijelom ulicom. Zauzimam mjesto za Šankom pod velikom kartom Evrope. "Jedno pivo brate", vičem konobaru blijedom kao krpa koji se s mukom provlači kroz razigranu omladinu. Svi skaču i osmjehuju se zatvorenih očiju! Staje zaboga toliko veselo u ovoj pjesmi? Ispravljam se na stolici zbog boljeg pogleda na stvari pa u uglu primjećujem djevojčicu sa kikicama čija se kratka majca podiže iznad grudi svaki put kad ona skoči uvis. Bravo mala! Samo naprijed. Hop... Hop... Hvala ti što Miomiru Krstovom Živkoviću priređuješ dragocjene trenutke radosti. Disk je počeo da preskače taman kad je Majki Stajp izgovarao ono: "Every whisper of every waking hour I 'm choosing my confessions ". I zatim se "choosing my confessions " ponovi lo dvadeset sedam puta. "Konobar, daj čovjeku to što pije", rekao sam pokazujući na DJ-a. Dečko je ukapirao da bjesomučno ponavljanje Stajpovih riječi tinejdžere vodi u totalnu ekstazu i nije prekidao zabavu. Curica skače kao luda. Tačno dvadeset sedam puta sam mogao vidjeti uzbudljivo bjelasanje mladih i putenih dojki. Na kraju - aplauz, a DJ Gligo se likujući penje na sto nazdravljajući gomili bocom nikšićkog piva. Nakon delirijuma, uslijedio je potpuni tajac i komešanje. Omladina se sabija praveći krug na podijumu za igru. Prilazim razmičući znojava tijela. Klinci se i sami sklanjaju jer Miomir Krstov Živković sa svojih trideset pet godina ipak nije balavac. Mala je opružena na leđima. Kikice poluraspletene i zabačene u stranu. Grudi se grčevito nadimaju. U "Biblioteci" se pale jaka crvena svjetla, a nekoliko uplašenih tinejdžera istrčava vani. Tražim da donesu čašu vode sa puno leda. Podižem njenu glavu ne bi li joj u usta sasuo par gutljaja. To, zapravo, ničemu ne služi ali tako rade u filmovima. Dijete nesvjesno kašlje mlatarajući rukama. Voda curi sa usana, sliva se niz grudi, majica postaje vlažna i gotovo providna. Čista erotika. AH ovo su trenuci u kojima sebi ne smijem dozvoliti takvu vrstu uzbuđenja. Desetine širorn otvorenih očiju me posmatra očekujući - čudo. Šta hoćete mala projebana govna!? Curica vam je pokvarila zabavu. A? Uzimam mlitavo i hladno tijelo u naručje iznoseći ga vani, na svjež vazduh. Stajem tako na cestu, a gomila se zaustavlja kraj trotoara. I klinci dobijaju svoje priželjkivano čudo jer iza ćoška proviruje histerično, plavo rotaciono svjetlo kola hitne pomoći. Koje biva sve bliže i bliže. Očito je da su zauzeti. Vozač bjesomučno trubi dok stojim na sredini ulice sa djevojčicom u naručju. Zatim, sa cigaretom na usnama proviruje kroz prozor: "Alooo... Jesi li ti zdrav kretenu?! Alooo... Zgaziću te majmune! Makseee! Čoek narn umire!". Kočnice Škripe i kola se zaustavljaju na nekoliko metara ispred. Sisata medicinska sestra izlazi prva obraćajući se vozaču; "Glavurdane, aj ugasi rotaciono bez mene osta. Oči mi iskopa". Svjetla nestaju, a onda se pojavljuje vozač sa nosilima. "Stavi dolje đevojku da vidimo sa čim se urokala", kaže mi sestra. "Stoje ne pripaziš malo bolje jadan? Izgleda da se nagrdila žutim", mrmlja pipajući joj puis. "Veljo, aj ovamo da je utovarimo", kaže. Vozač uzima jedan kraj nosila: "A što ti čekaš, da te ne kunem?" - obraća se meni. "Sagni se i prifati", kaže. Sestra je otišla da napravi mjesta. Pod bijelim čaršavom leži muško tijelo prikačeno na nekoliko cjevčica infuzije. S mukom ga pomjera u stranu i pribija koljenima: "Auuu... Težak li si mrčo!". Nesretnik stenje podižući desnu ruku koja malaksava i zatim olabavljeno pada sa strane. "Aj ubacite malu", kaže sestra pokazujući čaršav prostrt na golom limu. Htio sam da se vratim "Biblioteci" ispred koje čeka još nekoliko najupornijih posmatrača, no sisata gospoda hitro iskače iz kola: "Đe si krenuo obraza ti!? Oli da je ja vodim doma kad se osvijesti?". Sadaje tri časa i sedamnaest minuta, a ja se vozim u kolima hitne pomoći sa dva poluživa tijela. Mali prozor nas razdvaja od prednjih sjedišta otkrivajući mesnatu vozačevu ruku na grudima sestre. "Uh Veljo nemoooj", kaže ona. "Stoje bilo Natalija? Sad ti ne valjam?", vozač mrmlja naglo dodajući gas. Nastavlja da se buni; "Bolji je tebi izgleda onaj lipso... Doktor Popović, bješe li?". "Kunem ti se da me nije dotaka, duše mi očine!", cvili sestra, a Veljo još brže Šiba podgoričkim ulicama. "Nemoj Veljo, sve ćeš nas pobit!" Pridržavam glavu sa kikicama, sa kapcima koji trepću i ispod kojih proviruju dva crna izgubljena oka: "Gdje smo to sad? Stoje ovo?". Veljo naglo koči. Prekriveno tijelo klizi i pritišće nas. Krvave mrlje proviruju na čaršavu. Djevojka vrišti. Veljo opet ubrzava. Sestra hvata volan pokušavajući da obuzda vozilo, a gume škripe, i škripe, i škripe... Snažan tresak. Mala udara glavom o patos ponovo ostajući bez svijesti. ****** ti život! Nogama sam uspio da odgurnem čovjeka pod čaršavom. Tečnost infuzije kapa po mojoj glavi. Mukla tišina. Koju prekida bolno zapomaganje našeg kolege bolesnika. Povlačim krvavu plahtu zajedno sa cijevima infuzije. Vidim: poznato, unakaženo lice pedera iz gimnazijskog dvorišta čiji jezik oblizuje svježu krv. Vidim njegove krupne uplašene oči koje me upijaju vrtlogom straha prepoznajući me uz vrisak: "Upomoooć! Evo ga! To je ovaaaj!". Pokušavam da ga stišam objašnjavajući da ne želim da mu naudim, a on se kao histerična žena baca po kabini udarajući u lim kombija. Djevojka se ponovo budi priključujući svoj glas opstem haosu koji Miomira Krstovog Živkovića vodi na granice ludila. Dohvatio sam omanji ali dovoljno težak aparat za gašenje požara prikačen sa strane. Dva tri tupa udarca i peder je doveden k poznaniju prava. Tako mu treba, mislim, brišući maramicom njegovo široko krvavo čelo. I opet: mlake kapi prijatno golicaju nepca, l opet: Čujem daleki šapat mog časnog oca; riječi koje poput eha tutnje maračnim hodnicima sjećanja: "Voljeni sine... Noć je na zemlji. A ja više nisam stranac u toj noći... Smrt urla iz svake ćelije mog namučenog tijela; ona me budi noću i pjeva uspavanku danju. Sahranjen sam, to je tačno. Ali ne pod zemljom nego na njenoj površini. Zauvijek. " Sada je tri časa i četrdeset pet minuta. Izmorena djevojčica sjedi na patosu kombija hitne pomoći, a ja objašnjavam kako sam pedera morao da pretučeni jer je pokušao da je napadne. Sve se uklapa. Ona razumije situaciju i potvrdno klima glavom. Razmotava celofan izvađen iz džepa i snažno ušmrkava žućkasti prah. Pametno i lijepo dijete. Nogama razvaljujem velika dvokrilna vrata. "Ajde izlazi dušo. Samo polako"-kažem. Ona jedva stoj i. Balavi i mumla. Izlazimo u mrak. Postaje jasno da smo se zakucati u banderu nedaleko od Dvorca Petrovića, kraj bolnice. Zavirujem u kabinu vozača. Raščupana sisata sestra obraduje Veljov *****, a on me rukama preklinje da se sklonim i sačekam još malo pa ćemo nastaviti vožnju. Hvala iijepo imbecilu. Samo ti uživaj majku ti pokvarenu, pomislio sam. Hvatam malu oko struka. Prsti opipavaju mekani začetak desne dojke. Krećemo kroz park pored Sportskog centra. Teturamo Lenjinovim bulevarom kao pali anđeli na putu do srca tame. Skrećemo kroz Njegošev park, a moja ruka se lagano penje i prsti susrijeću otvrdlu mladu bradavicu. Prolazimo duž kasarne i "Biblioteke" u kojoj više nema nikog do premorenih konobara zabavljenih skupljanjem slomnjenog stakla i opušaka. Djevojčica zadovoljno stenje. Nastavljam da mijesim znojavo, vrelo tkivo. Uzima moju ruku i vodi je po cijelim grudima. Dok hodamo ka gimnazijskom dvorištu, golicam njeno vlažno međunožje. Sada je četiri časa i dvadeset pet minuta. Sviće u petnaest do šest. Što znači da moje vrijeme lagano ističe. Noć odlazi, a sa njome i crni dusi koji mi utjelovljuju snagu. Proklinjcm škrbavu vilicu nesposobnu za djelotvoran ugriz. Jer upravo živim bolnu crvenu žeđ. Sjeli smo na istu klupu koju su pederi iskoristili za svoju ogavnu rabotu. Curica je na koljenima i pokušava da osvijesti mog mišonju. Ali i on osjeća kobnu bliskost dnevnog svjetla pa se samo stidljivo uspravlja, tek toliko da bi mogao ostati u toplom ženskom grlu. Ne brini mali moj: još ne sviće rujna zora. Uostalom, groblje je blizu. Lako je uskočiti u neku od pustih i dobro očuvanih grobnica koje su pouzdani čuvari tame. Treba čekati. Jer mala sjajno odrađuje posao. Povremeno se zaustavlja da bi ušmrknula koju crtu. Istresa ostatke praha na glavić i zatim ga slasno oblizuje. Ne bi je valjalo prekidati. Ali svjetlost je neumitna. Rumeni se istočno nebo nad Podgoricom i Miomiru Krstovom Živkoviću valja naći kakvo zatamnjeno mjesto pod suncem. Odmičem njenu glavu. "Idemo odavde", kažem. Mutne i zakrvavljene oči stoje poluotvorene, tijelo mlitavo i blijedo, a usne pokušavaju da se sastave u riječi. Hvatam je ispod pazauha, pa nas dvoje teturamo gimnazijskim dvorištem, i dalje, kroz šumu bijelih borova na Gorici sve do crkve Sv. Đorda i starog groblja iza nje. Vjerujem da moja ostarjela majka sad zabrinuto sjedi na terasi ispred kuće nadajući se uzanoj Miomirovoj silueti koja se obično pojavljuje iza Osmanagića džamije, otvara kapiju, žuri do sobe, a onda temeljito zatvara škure i odlazi na počinak. Eh draga ženo! Večeras ću se prepustiti majčinskom zagrljaju neke druge postelje. Sada je pet i dvadeset sedam. Moram brzo pronaći neko sigurno utočište. Jer zjenice već peku, a koža bridi poprskana tanušnim jutarnjim svjetlom. "Voljeni sine: purpurne noći postaće tvoja beskrajna mora. Kažem, usud je nas da kao posrnuli Odiseji tražimo utjehu u tami... Živi bez života, plačni bez suza: smrt je naša daleka I taka ". Stari je svašta lupetao. Pa neka mi sad lijepo objasni kako da pomjerim tešku kamenu ploču i zavučem se unutra. Mala valjda rukom pokazuje da bi morala da krene kući ali o tome nema govora. Ona skonča negdje uz put, a Miomira Krstovog Živkovića optuže za brutalno ubistvo i protivprirodni blud sa maloljetnicom? Ne dolazi u obzir! Stara majka bi prepukla od boli. A mene već bole vrhovi prstiju jer pokušavam iščeprkati sitne zaglavljene kamenčiće ne bih li konačno odškrinuo ploču. Na čijem kraju, kako dan lagano sviće, uočavam otopljeni žuti vosak i nekoliko dogorjelih svijeća koje su plamtjele u nepoznatim rukama. Gledao sam ih u dnu groblja zajedno sa tamnim obrisima ljudskosti što je sačekala da plamenovi utrnu, a potom se lagano udaljila kroz mrak. Sada je pet i trideset devet. Nemam izbora. Mala već sjedi oslonjena na grob u dubokom heroinskom snu, a ja - posljednjim atomima snage - uspijevam pomjeriti kamen sa jedva čitljivim slovima. Uskočićemo u bivši vječni dom nekog marljivog poštara. "Ovdje leži blaženopočivši Filip Androv Marković...", i dalje "...čovjek koji nije iznevjerio niti jedno pismo". Mermer škipi i predamnom je gusti, omamljujući komad hladnjikave tame. Kad se smjestimo, ploču ću nogama vratiti na mjesto i konačno odahnuti poslije nesvakidašnje burne, jezivo tople podgoričke noći. Ubacujem malu, a ona pospano uzdiše. Liježem pored namještajući teški pokrov. Sada je petnaest do šest. Ni traga svjetlu. Sve je urađeno kako treba. Nalazim veliki zatupasti kamen koji će dobro doći ako mala počne da histeriše nakon buđenja. Nije baš zgodno biti živ u grobu. A kamen je zatrebao ranije nego što sam slutio. Stala je da se dere i koprca taman kad je Miomira Krstovog Živkovića začarao onaj najslađi, papcrjasti san. Široki zamah - koliko to skučeni prostor dozvoljava - opet dovodi tišinu u naš skromni dom. Mala sad spava kao anđeo. A napolju se bude moje voljene ulice. Dok hiljadama kolometara na jugoistok, pokraj mora uzdiše Lisabon, grad- vampir: nepregledni lavirint zabačenih trgova, zamračenih stepeništa i hladovitih kafana debelih zidova. Pustim jutrom odliježe lupkanje Škura koje se zatvaraju. Sijenke odlaze pod zemlju da se nahrane i spremne dočekaju još jednu bludnu noć. Moj voljeni otac je dio tog prekrasnog pandemonijuma. Kao i većina Crnogoraca dobro se snašao u inostranstvu. Vjerujem da halapljivo siše krv kakvog francuskog pedera ili natprosječno zgodne prostitutke. Meni je ovdje dobro. Ne žalim se. No, katkad u glavi zazvone mirisi i zvuči kafane "El Greko", zapjevaju galebovi na "Magelanu" i onda me pohodi to sablasno šaputanje Krstovoga glasa: "Voljeni Miomire, dolaze prokleti dani, vrijeme plača i beskrajnih lutanja... ". Jebi ga!? Doista ne znam šta bi ove banalne mistifikacije mogle da znače. Pokušavam da zaspim ližući krv sa vrta i čela moje djevojčice, a u glavi odzvanja: "Oprosti mi. pape, sve te grube riči/1 moj Život sada, na tvoj život sliči/ Oprosti mi pape, sad razumin tebe/ Gledan tvoju sliku, gledajući sebe ". Curica se budila još dva puta u toku dana. Dok sam je uspavljivao udarajući je kamenom po glavi, vodio sam računa da je ozbiljnije ne povrijedim. Nema udaraca po sljepoočnicama i potiljku - to je pravilo. Kucneš malo tjeme (malo jace) i tijelo klone istog Časa. Kikice se natapaju krvlju, a ti ih jednostavno staviš u usta, stišćeš rukama i šišaš. Prava milina. Ovako zaklonjen od nesnosne podgoričke žege, posađen kraj mladog tijela uz dosta svježe krvi, ja osjećam ljubav prema cijelom svijetu. S tom ljubavlju se i budim satima kasnije nakon blagotvornog sna. Devetnaest je časova i trideset dva minuta. Veče. Sunce zalazi tačno u osam. Puls na ženskom vratu se jedva osjeća. Nesretnica je izgubila mnogo krvi. Ali nema žurbe. Stari su rekli: ko žurio, vrat je slomio. Ljenškarićemo u predivnoj hladovini poštarevog groba, aja ću do izlaska još jednom okvasiti grlo. Dobar tek Miomire. Tvoja ostarjela majka sad zabrinuto sjedi u dnevnom boravku, ***** cigaretu za cigaretom i gleda drugi dnevnik. Prije dva dana je napravila baklavu koju nisi okusio. Vjerovatno se pita: šta se to događa sa njenim Mijom pa ne može da omiriše omiljenu poslasticu. Eh stara... Daje to predivno slatko tijesto natopljeno krvlju, stvari bi bile drugačije. Ali na tome ipak ne bih mogao insistirati. Zna se što je baklava. Kao što je poznat i jednostavni meni moje sorte. Dok halapljivo srcem, osjećam da djevojačka krv postaje hladnija i gušća. Lijepi se za nepca štipajući želudac. Od krvi narkomana možete zaraditi hronično lošu probavu. Zato moram pauzirati nekoliko sati. Za pet minuta biće osam, a ja sam se uželio svježeg zraka. Prvi put dan provodim u grobnici i nestrpljivo guram ploču ne bih li izašao vani. Konačno! Oblijepljen skoralom djevojačkom krvlju provirujem u još jednu noć. Živjela sloboda! "Avant/ popolo, alia riscossa, bandiera rossa trionfera", zapjevao sam u po glasa. Protežem ruke i leđa stojeći na ploči. "Vogliamofabbriche, vogliamo terra /Ma senza guerra, triumfera" - orilo se dokovima Banja kada sam Čekao ukrcavanje na l'Mage- lan". Lučki radnici štrajkuju zbog uvođenja dodatnog poreza na prihod od prodaje školjki. Spontano se pridružujem masi i zajedno sa mirisima ribe i musavim radničkim čeljustima pjevam iz sveg glasa. Umalo da zakasnim. A da sam zakasnio, sudbina bi možda bila milostivija. I ne bih sada ponovo uskakao u grob prožet strahom; navlačio teški mermer i kroz rupu gledao tamnu siluetu koja se primiče držeći zapaljenu svijeću. Oči se caklc pod tankom kapuljačom od crne svile. Moja ruka je na djevojčicinim ustima. Nužno je ostati sakriven jer doista ne bi valjalo da me nađu u ovakvom stanju: ja i mala u napuštenom grobu; ona urokana žutim i oblijepljena krvlju, a Miomir Krstov Živković zasićen istom tekućinom. Neka sam proklet! Cijela Podgorica bi uživala u prepričavanju i jeftinim mistifikacijama. Grad bi brujao od pitanja: Jesi li čuo za onoga što je učinio kod crkve? Majka bespovratno osramoćena, a ime časne familije Živkovića okaljano za sva vremena. Zato još odlučnije pritišćem djevojčicina usta da bih preduprijedio zapomaganje ili vrisak nakon buđenja. Čujem korake na ploči iznad nas te lupkanje štapa kojim se koraci podupiru. Čovjek se snažno nakašljao, a potom zapalio i drugu svijeću. Psuje: "Da im ****** majku pokvarenu. Utakmica Inter-Lacio, aja ođe čamim ka budala. Aaaa... Nećemo više ovako da vam se zakunem. Naučiću ja vas redu momci i đevojke!". Glas odaje čovjeka u godinama. Šezdeset. Sedamdeset možda. Kažem, glas otkriva čovjeka koji se još jednom snažno nakašljava, a onda počinje da se dere: "Ajmooo! Buđenje! Oćemo li polako!?" Snažno lupa štapom po nadgrobnoj ploči: "Jeste li se naspavali? Idemo... ustajanje!". Sijeda pripaljujući cigaretu dok se ja znojim drhteći od straha. Da imam zube i oni bi cvokotali. Nije mi jasno šta se gore događa. No objašnjenja uvijek dolaze tiho i ulaze u legendu. Širom groblja se Čuje usit­ njeno škripanje kamenih pjoča. Grobovi se otvaraju, jasno je. Uviđam da rukom čvrsto pritiskam djevojčieino lice. Njen nos i usta. Koja više ne emituju topio strujanje daha. Mala je gotova. Ja sam gotov. Ploča se pomjera i u tom zvuku nazirem tužni kraj svog bivstvovanja, ovdje, pod zemljom, na zemlji. Odozdo gledam siluete ljudi koje se povijaju, a moja ramena hvata nekoliko snažnih ruku. Hop! Već sam na svježem vazduhu. "Ciko Branimire je li ovaj novi?", pitaju usne pod kojima se bjelasaju dugački očnjaci. "Jes. Ovo ti je Krstov mali", odgovara poznati glas starca sa štapom. Ploče još uvijek škripe. Grobljem izrastaju uzane, pogurene figure sjajnih očiju. Ta horda lijeno maršira okupljajući se oko nas. "Ovo je Ciko Krstov sin!?", pitaju zubi i blijedo lice koje iskrsava pod žutim plamenom svijeća. Branimir ih prebrojava: "Oće li ko budit one lijene nesreće? Recite im neka se ustaju da ja ne bih dolazio. Treba da idu na posao" - govori, Štapom pokazujući prema dnu groblja. "Evo nas ciko Brano. Nemoj se drat". Čujem pomjeranje žbunja i korake koji se zaustavljaju u blizini. "Znam ovoga", kaže novopristigli glas. "Jes. Vozili smo gaja i Natalija. Smandrljao je neku malu pa nije zna' što da čini s njom. Kakva budala", kaže on dalje. Natalija: "Ovakvi ajvani nas kompromituju ciko Brano. Treba ga poslat u Kolašin ili Mojkovac pa neka tamo operiše. Zna se, brate, Stoje podgorički vampir. Moramo održat neki nivo". Gomilu prožima komešanje, a zatim čujemo još jedan glas iz pozadine: "A što? Da nam ti i Veljo nećete nivo održavat? Nemoj srat Natalija da te lijepo zamolim". Veljo: "Stoje vrijeđaš magare?! Oli da te napunirn noga!?" Glas iz pozadine: "Ćuti jadan ne bio i prifati tu sisnu". Veljo se zalijeće kroz gomilu. Sustiže ga Branimirov štap koji se teško spušta na njegovu glavu i on pada bez svijesti. Glas iz pozadine: "Neka si ciko Brano, neka. Kurči nam se ode, a ne smije ti reć daje sinoć slupa kola i posa izgubio. Upajtašio se sa ovom profuknjačom... Ne zna što čini". Čuje se žamor podijeljen između odobravanja i oštrog negodovanja. Masa se dijeli u dvije grupe koje nastavljaju sa unakrsnim optuživanjem i psovkama. Reže jedni na druge pokazujući očnjake. Zvjerski ciče, a njihove se oči pretvaraju u staklaste žarulje gladi i mržnje. "Ne znam što ću s njima. Nervozni su ovih dana kao paščad", čujem Branimirov glas neposredno kraj uha. Njegova ruka me lagano odvlači u stranu odakle nastavljamo daposmatramo svađu. "Pustim ih da se dobro pokrkaju. Onda su malo mirniji", nastavlja Branimir. Dvije zaraćene strane se potom bučno spajaju u proključalu ncbulu krikova, jauka i kletvi. (E dabogda ti se kosti osunčale! Krvi nikad ne okusio, majmune! Na kolceve dovijeka spava' dabogda, majku li ti bezobraznu!) Teške kamenice lete pored naših glava i mi sijedamo bezbijedno zaklonjeni Širokom nadgrobnom pločom. Branimir vadi kutiju sa duvanom, zamotava debelu cigaretu i pripaljuje: "Moj Miomire... Ne može se više ovako. Premnogo nas je. Nesloga... Sujeta... Zavist... Podijelili su se u grupe pa jedni druge uništavaju. Satrunuće na ovom groblju, prokletnici. Aja ih volim ka rođenu decu! To je moja nesreća". Starac oslanja glavu na grudi i mirno ***** dok se trudim da konačno dozovem ovo malo preostale pameti. Očigledno je da se niko ne uzbuđuje zbog djevojčice. To je, valjda, na ovom mjestu uobičajena stvar. Kojom se vjerovatno rnogu objasniti i relativno česti, misteriozni nestanci ljudi u Podgorici. Shvatam da nisam u tolikim govnima kao Što sam mislio dok su me snažne ruke izvlačile na površinu planete. Valja samo ćutati i hladnokrvno promatrati stvari. Starac gasi cigaretu o nadgrobnu ploču. Ustaje gledajući prema uzavreloj gomili a zatim opet sijeda: "Neka ih još malo. Kad se ižive lakše ih je obuzdati da ne idu u grad. Opasno je ići tamo ovih dana, a ja ne smijem sve da im ispričam. Premrli bi od straha nesretnici. To mora ostati tajna". Htio sam pitati: Sta? Staje toliko opasno da mora ostati tajna ali starac ustaje i odlučno kreće prema ostatku naše uklete družbe. Kaže glasno: "Momci... Đevojke... Je li bilo dosta za večeras? Ajte svi ovamo kod Ciko Brana da se nešto dogovorimo". Gomila se utišava i nakon nekoliko sekundi čujemo samo Natalijin glas: "Koja rne ***** ugrizla za nogu? Da mu ****** sve po spisku! Svilene čarape su mi pocijepane sve vas ******!" Branimir je smiruje i kaže da će joj on sjutra kupiti nove, Natalija otire suze mbom bolničkog mantila, jeca: "Hvala Ciko Brano. Ti si vazda dobar prema meni". Starac je gladi po kosi. Pruža maramicu. Natalija je hitro uzima, a zatim pritrčava do Velja unoseći mu se u lice: "Što me ti ne braniš pizdo muška!? Dobro ih nisi pustio da me siluju kopile vampirsko!"Veljov uvrijeđeni ponos istog časa prišiva sočan Šamar na Natalijino lice, a zatim još jednom gledamo Branimirov štap koji Velja udara po sred čela. Opet tišina. Koja moje misli doziva uobičajenim temama. Zamišljam majku kako plače jer već dva dana ne dolazim kući. Mislim na oca dok onako blijed - sa zlokobno krvavim očima - sjedi u kafani "El Greko" sjećajući se grada u kome za njega mjesta više nema. Naš topli dom je oronuo. Spiralno stepenište nezaustavljivo truli i kad majka silazi to mora raditi tiho da ne bi probudila uvijek gladne crve. Dirljiva priča. Ah vremena za tugu je malo. Jer ovo napušteno groblje vrvi od života. Branimir pripaljuje cigaretu; kaže da posijedamo uokolo i pažljivo slušamo. Od onoga što će reći zavisi naša sudbina. Gomila se ćutke spušta na tlo. Zubi bjelasaju, oči se cakle radoznalošću i strahom, Branimir progovara: "Djeco draga... Dugo smo zajedno. Mnogo nevolja marširalo je preko naših leđa. No u sjećanjima čuvamo i one drugačije, svjetlije trenutke ljubavi, jedinstva, razumijevanja... Zar nije tako?" Čuje se plašljivi žamor odobravanja. Branimir uzdiše i nastavlja drhtavim glasom: "Nikada vas nišani lagao. Priznajem daje bilo trenutaka kada sam nešto morao sakriti ali sve je to učinjeno za vaše dobro. I sada ću reći istinu... Samo istinu... Nije mi lako". Starac zastaje, snažno otpuhnjujući dim. Gomila se komeša dok Branimir lupka Štapom: "Djeco moja, Lovci su medu nama". Nastavio bi Miomir Krstov Živković da drijema oslonjen o prijatno hladno tie i pažljivo sluša Branimira da mu par bolnih jauka straha nije zagrebalo dušu. Te riječi su izazvale neopisivu pometnju čiji zvuči govore daje prisustvo izvjesnih Lovaca očigledno pogubno za moju neveselu braću, a time i za mene. Niz starčevo lice sporo klize dvije tamne suze, a ja ponovo osjećam njegovu ruku na podlaktici, ruku koja me odvlači u totalni mrak. Dok posmatramo uspaničenu gomilu nesretnika, Branimir glasno jeca: "Moj dobri Miomire Krstov Živkoviću... Crni su im došli dani. Neće traga od njih ostat. Ti si srećan Čovjek jer imaš đe otić. Otac ćete vazda primiti. Aoni... Dušmaninu ne bih poželio takvu smrt! Lovci su nemilosrdni i ubijaju sporo. Nisu to one filmske gluposti: kolčevi, krstići, bijeli luk i ostale zajebancije. Ne bogami. Kad te Lovac smandrlja - najebao si i tačka. Oni imaju zube dva put duže od naših. Ne kolju vrat nego potiljak. Snažni su poput mededa. Ne možeš im uteć!". Branimir trlja čelo, a gomila postaje sve nervoznija. Najednom kraju vidite mršave kreature koje se keze jedna drugoj u lice. Zatim se hvataju u koštac i valjaju po prašini. Žestoka borba. Veljo i Natalija sjede zagrljeni sa strane. Plaču. Ostatak družine je unezvijeren. Šetaju tamo-amo neznajući gdje da odu. Ali kao što je rekao Branimir: njima nema puta. "Od večeras, Lovci su u gradu. Rasporedili se, zauzeli mjesta, pa ne znaš odakle mogu iskočit. Mene ne diraju. Preživio sam pohani 1979. g. Kad jednom izmakneš više nemaju pravo da te gone. Valjda smatraju da si time postao vrjedniji član rase. A koliko ja shvatam, Lovci služe da održavaju njenu vitalnost. Takvi su propisi. Šalju ih po svijetu iz lisabonske centrale da obave prljavi posao. Prirodna selekcija? Ko će znati? Najvještiji preživi i to ti je to moj dobri Miomire. Tvoj otac je uhvatio zadnji voz i utekao", kaže starac povlačeći se u dublji mrak. Tada sam prvi put osjetio neku vrstu familijarnih emocija prema ovim prokletnicima. Okrećem se Branimiru jer želim da mu to na neki način saopštim ali na mjestu gdje je stajao zatičem samo crnilo tame. Nestao je. Ispario. Očajni glasovi ga dozivaju sa svih strana, a njega nema. Još jedan grob se otvara i iz njega proviruje okrvavljena glava onog pedera. Pokušava da se uspravi na noge. Trudi se svojski dok mu tri bijesna stvora prilaze sa leda i kace se na njegov vrat. Otimaju se kao zvijeri oko lovine. Bez Branimira, sa paničnim strahom od Lovaca, na groblju vlada anarhija. Svi zvuči, svi mirisi i zubi koji bjelasaju u tami slikaju ružni prizor kraja i porinuća. Gotovo je. To znam jer iz obližnjeg šipražja čujem dva hrapava glasa prepoznajući - portugalski. Uplakana Natalija pritrčava, zaustavlja se, osluškuje i njuška, a zatim se grobljem prosipa njen jezivi krik: "To su oni! Lovci! Istina je!" Uskačem u najbližu raku. Strah uliva snagu pa bez problema navlačim teški mermer koji prigušuje vrisku, krkljanje i plač na površini. Mislim na majku, na prijatne mirise doma koji mi sve više nedostaju. Trudim se da zaboravim ispijena, jeziva ali nekako dobroćudna lica moje vampirske braće. Na jedrima sjećanja brodim ka djetinjstvu, pjeskovitim obalama Morače, bistroj vodi punoj ćudljivih pastrmki na koje srno se ustrjemljivali sa oštrih stijena pokušavajući da ih uhvatimo žive. Uljuljkan tim prizorima uspijevam da zaspim i spavam dugo. Sve do pred zoru, kada me budi tupi bol u leđima i daleki cvrkut ptica. Sada je pet i trideset. Suviše kasno da bih stigao do kuće prije izlaska sunca. Uostalom, Lovci su medu nama. Ne bi valjalo postati plijen sa trideset pet godina. Obazrivo provirujem, slušam i ne čujem ništa. Uspeo sam se na zemlju po kojoj rasuta leže okrvavljena tijela. Prilazim jednom, pa drugom, opipavam ne bih li spazio nagovještaje života. Ništa. Nesretnici miruju pokošeni jezivom smrću. Pobijeni su svi do posljednjeg. Njih dvadeset sedam, koliko je i Branimir izbrojao napočetku ove uklete noći. Smirenje donose samo Krstove riječi. Usud je vaš da kao posrnuli Odiseji tražite utjehu u tami... Živi bez života, plačni bez suza: smrt je vaša daleka Itaka, - kažem, obraćajući se mojoj izgubljenoj sabraći. Odvlačim jednu po jednu lešinu u obližnje grobnice. Navlačim teške ploče; sahranjujem cijelu generaciju podgoričkih vampira shvatajući da sam ovog puta jedini preživio poharu. Biću Lucifer koji će tužnu svjetlost naše vrste, nositi podgoričkim ulica kao olimpijsku baklju; vampir što će utrijeti staze svježem nakotu zla. I vjerujem da neću okaljati ime svog časnog oca. Biće on ponosan na malog Miomira: škrbavu nakazu krupnih plavih očiju i velikog nosa. No prije svega, želim da se ljudski naspavam. Neka odmore moje izmučene kosti. Ovdje, na starom podgoričkom groblju. Još jedna noć uskoro stiže. Tama će nečujno potopiti grad. A u toj tami - osvrnete li se iza leda dok prolazite Njegoševim parkom, dok zaljubljeni sjedite na klupi gimnazijskog dvorišta ili drugdje, mirno snijevajući na toploj porstelji rodnog doma - sjena Miomira Krstovog Živkovića biće spremna da vaše dane protka tankim nitima onog naj-jezivijeg, iskonskog straha od suštine zla.
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:22

Brodolomi (odlomak iz romana)

Sa tromim snijegom silaze gubavci.
(Ren A' Char u pjesmi “Pobjeda svjetlosti”)

*

Posljednji leprozorijum u Evropi nalazi se na jugoistoku Rumunije, među isto tako leproznim pejzažima tamne, jalove zemlje, prošarane ugojenim dimnjacima termoelektrana i ostacima nekad velikih šuma. Davno je nestalo plodno grumenje koje pamti teške stope dakijskih vitezova Borebiste i Decibala, vazda spremnih da zariju željezo u blistave sapi rimskih konja, u site trbuhe stasitih Trajanovih legionara. Vlad III Cepeš i Mirča Stari, moldavski Stevan Veliki “Atleta hrišćanstva” i Mihailo Neustrašivi, odani apostoli božanske riječi, nekad bjehu sazvježđa u koja se gledalo očiju punih nade dok su krive otomanske sablje točile rijeke mlade krvi.
Davna povijest ove zemlje bila je raspeta a vole to reći mnogi - između kandži starih i zlih lavova čije su grive umazane lešinama pokorenih miliona.
No slavu hrabrih Rumunija nije zaboravljala. Rijeke prolaze ali ostaju stijene, kaže rumunska poslovica, te i danas možete čuti sjećanja što pripovijedaju o herojskim podvizima Cepešovih legija riješenih da posljednje titraje snage poklone rođenoj zemlji.
Moj dragi cimer Roberth W. Duncan običava reći da je istorija treće oko čovječanstva i da se njime mogu jasnije sagledati nedokučive jazbine našeg melanholičnog doba. Uvijek odgovaram citirajući Emila Ciorana koji piše da bi u svijetu bez melanholije slavuje pekli na roštilju, a R.W. Duncan zatim kaže kako ga sablažnjava pomisao na očerupanog, metvicom i bijelim lukom garniranog slavuja pa preklinje da više ne pominjem tu bolesnu situaciju. Počinjem da cvrkućem kroz škrbavo zubalo, mašem rukama, kružim po sobi sve dok se R.W.D. ne dohvati papuču i zavitla je ka mojoj glavi. On želi da spava. A ja to ne mogu.
Volio sam da stojim na prozoru dok se po mojoj lobanji valjaju ulomci istorije netom pretvorene u prah koji za suvih ljetnih večeri dođe u svježem vjetru sa Karpata ili onom toplijem što ravnomjerno duva silazeći niz stjenovite obronke Transilvanijskih Alpa. Osjetim miris šume i borovnica, dah bujnih polja, cvijet patuljastog jorgovana; ukus stijenja, čestica koje krckam među zubima i koje se zabadaju u ljupku sjenu katarakte. Kad zatvorim desno oko što veselo puca od zdravlja, na pejzaž se spusti zavjesa magle: mjesečina postaje zgažena žvakaća guma, a cimer usnuli pacov. Ljubičasta svjetla obližnje fabrike vještačkog đubriva trepere kao umiruće zvijezde dok mermerno poprsje Alexandrua Ioana I posađeno nasred bolničkog dvorišta, jedva odaje znake prisustva. Otvorim desno, zatvorim lijevo. Namignem jednim pa drugim. Spuštam i podižem kapke uživajući u privA'-dualizmu svijeta.
Stranice koje slijede zapisane su desnim okom uz nepokolebljivo učešće razuma i svijesti.
Ljudi koje sam na mom putu susreo i upoznao - pretpostavljate da o Decibalu i Borabisti, pa ni o kralju Joanu ne mogu reći ništa iz prve ruke - biće zapisani onako kako mi nalaže savjest. One što ih susreo nisam, a koji su igrom namjere ili slučajnosti postali neraskidivi dio mog života, pokušaću da pretvorim u riječi vodeći računa da ni jedno utisnuto slovo ne bude ožiljak koji grdi nepatvorenu ljupkost istine.

PRVO POGLAVLJE

Šesnaestog aprila 1989. ustajem prije svih. Kanim ubrati nekoliko još nerascvjetalih narcisa izraslih uz južni zid bolnice. Želim da cvjetaju u mojoj sobi, pa se niz dva reda stepenica sa drugog sprata, spuštam noseći konzervu vrhom punu vode. Prethodne večeri bila je ispunjena kolutovima ananasa koji smo Roberth i ja zgrickali u slast. To voće je redovno zaobilazilo pažnju carinika i izgladnjelih rumunskih seljaka pa bi - nakon što oni maznu sve iole vrijedne namirnice iz paketa pomoći Međunarodnog crvenog krsta - na dnu velikih kutija ostajale samo konzerve sočne tropske zeleni. Pretpostavljam da se radilo o nekom prehrambenom sujevjerju tipa: kafa iz Južno- afričke republike je radioaktivna ili jabuke sa Novog Zelanda su vještački obojene...
Bilo je ugodno gledati sniježne obronke udaljenih planina misleći na ruke karipskih djevojka, na prste koji su svega par mjeseci ranije milovali hrapavu kožu ploda čijim se srcem upravo naslađujete. Dok gutamo ananas oblizujemo u mislima i te nježne dlanove, pa se ne stidim reći da sam, kusajući ga, često doživljavao blagu erekciju.
Narcise treba ubrati prije sunca čiji zraci već grickaju visoku krivulju dima nad fabrikom vještačkog đubriva. Tako ih uhvatite dok spavaju zatvorenih latica i prenesete u drugi krevet. Hladna voda čini da ostanu svježi nekoliko nedjelja i cvjetaju svakog jutra.
Odvajao sam ih od zemlje lomeći stabljike centimetar iznad površine. Važno je ne povrije- diti krupnu lukovicu jer ona krije još mnogo žutog cvijeća za godine koje stižu. Za grobove koji će čuvati leprozne kosti mojih prijatelja.
Od 1981. sahranjuju nas u krugu bolnice da bi smanjili troškove transporta do kremato- rijuma u Bukureštu i izbjegli slanje urne rodbini rasutoj diljem kontinenta. Sjećam se da ova promjena nije izazvala bitnije negodovanje jer su svi - moram konačno reći gubavci - ovdje provodili dane zahvaljujući upravo srodnicima preplašenim našom starozavjetnom bolešću. Jer lepra je u svijesti ljudi najčešće dozivala dvije stvari: 1. kadrove iz Wylerovog “Ben-Hura” - koloniju gubavaca koji tumaraju planetom kao božji kažnjenici osuđeni na prezir i bolnu smrt u usamljenim pećinama daleko od grada; 2. strah od biološkog čudovišta, uljeza u dvadeseti vijek, koji se u ovo doba spustio fatalnom greškom prirode ili pak zaslugom svevišnje pravde.
Vjerovali su da naše blijede guke mesa, kupaste izrasline po leđima, rukama i vratu, sadrže sjemenke bolesti spremne da se vinu u svijet, demokratski šireći najstariju među svim bolestima. Tupavi rumunski seljaci - sa sviješću razjedenom iracionalnim strahovima i sujevjerjem - smatrali su nas žigosanim otpadnicima ljudkog roda, ujedno veoma zlim, te su branili svojoj ružnoj djeci da se igraju stotinama metara od kruga ograde leprozorijuma.
Uvijek sam imao utisak da se na naše zdanje i njegovu neposrednu okolinu gleda više kao na staro ukleto groblje po kojem gmižu dusi, nego kao na medicinsku ustanovu. Tome su, vjerujem, doprinijele i dugačke lanene mantije: neophodna zaštita od sunca i pogleda bolesnika. Hoću reći: barem od pogleda onih koji su imali oči.
Svaki gubavac želi da zna na koji način su unakažena tijela drugih. To je standardna tema prepričavanja u četiri, u nekim slučajevima tri ili dva oka. Najosjetljivija mjesta su muški polni ogani, u određenim stadijumima bolesti veoma slični sasušenom korijenu lincure ili, prije, krivim i neupotrebljivim staračkim prstima. Stanje ovog dijela tijela prećutno je određivalo status pacijenta u koloniji.
Imao sam rijetku sreću da moja muškost ostane netaknuta Hansenovim čarolijama. A kako sam i prije bolesti bio obdaren pristojnim dimenzijama, pozicija vašeg pripovjedača - ubrzo nakon dolaska - definisana je statusom vođe; šta god da je to značilo na ovom mjestu.
Kada treba podijeliti milostinju Katoličke zajednice ostavljenu na kapiji, procijeniti koliko će drva biti utrošeno za ogrjev, razvrstati rod krompira i trešanja na jednake djelove - zovu da ja odlučim. Najčešće nema problema. Niko se ne buni ili nema dovoljno snage za takvo što. Negodovanja se svode na mumlanje ispod lanenih kapuljača ili sitne svađe u tamnim hodnicima zdanja. No stvari su katkad izmicale kontroli što je uključivalo primjenu radikalnih mjera uz pristanak ostalih bolesnika. Ergo: Cion Eminescu raspali Mstislawa Kasiewicza cjepanicom po glavi, a sve zbog nedoumica oko veličine udijeljenih im plodova paradajza. Tada morate reagovati pravedno i brzo.
Nevoljko sam otvarao vrata podrumske prostorije br. 42, koja je zajedničkom odlukom proglašena mogućim zatvorom u slučaju nedozvoljenih ponašanja. Tokom boravka u leprozorijumu otključana je svega četiri puta. Nesretni Cion je u broju 42 proveo zasluženu noć, ali i jutro poslije, odbijajući da izađe uvrijeđen kaznom. Kada je M. Kasiewicz velikodušno ponudio zatočeniku svoje sljedovanje sočnih crvenih lopti, Cion je uz jecaje izašao vani. Neprijatelji su se toplo zagrlili i sve se vratilo uobičajenom stanju stvari.
Topli zagrljaji Mstislawa Kasiewicza i Ciona Eminescua docnije su razmjenjivani u intimi soba visokog stropa, na madracima ispunjenim buđavom vunom, u kupatilima i slijepim hodnicima leprozorijuma. Nisam shvatao kako prevazilaze nakaznost tijela pristojno uništenih bolešću. Cionu fali nos pa umjesto njega sa lica zjapi mračna i sluzava jazbina u koju možete zavući najmanje dva prsta. Ostatak nije izazivao veću privlačnost. Desna noga, bez stopala, vuče se po zemlji kao truplo, dok lanenu mantiju od leđa odvajaju vanredno krupne kvrge otvrdlog mesa.
Kasiewicz pati od drugačijeg oblika saka- ćenja. Oznake lica su na broju ali stradali su zglobovi svih udova. To čini da Mstislawov hod asocira na kretanje kakve overdimension lutke u najcrnjim dječjim košmarima. Kako god da je izgledao spolni odnos ovih nesretnika siguran sam da M.K. nikad nije bio na koljenima.
Prva negodovanja na račun njihovih odnosa počela su iz krajnje pragmatičnih i isto toliko besmislenih razloga. Trideset šesti broj Medicinskog glasnika (januar 1984.) štampanog u Bukureštu pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija pompezno je najavljivao “novu bolest koja će izmijeniti lice svijeta”. Narednih dana svi su iščitavali stranice posvećene AIDS-u, neki uz podsmijeh, neki uz ravnodušno nerazumijevanje. Zapazio sam da je pojava nove biološke pošasti izazivala i određenu dozu ljubomore. Moglo se osjetiti da lepra uživa čudno strahopoštovanje svojih žrtava. Tokom žučnih rasprava u dvorištu, iskrsavale su bezumne rečenice prezira i mržnje koje su Sindrom stečene imunodificijencije nazivale medijskom farsom namjerenom da diskvalifikuje renomirana čudovišta poput kuge, kancera, sifilisa i naravno lepre. Oni su voljeli svoju bolest poštujući je kao dostojnog neprijatelja.
- Od AIDS-a najčešće obolijevaju intravenozni narkomani, hemofiličari i homoseksualci - čitao je naglas Ingemar Zoltan dok su ostali značajno klimali glavama razmjenjujući šapate u kojima su se, ne slučajno, prepoznavala imena: Cion i Mstislaw. Nakon tog saznanja, odnos prema ljubavnicima se znatno izmijenio. Ne shvatajući prirodu nove bolesti, vjerovali su da je ona zlo dijete samog homoseksualnog čina. Klonili su se Kasiewicza i Eminescua kao da su... Htjedoh reći - gubavci. Trebalo ih je razumjeti.
Ko nije do tančina upoznao suptilne ćudi tijela i uma deformisanog leprom, pomučiće se da shvati naizgled iracionalna ponašanja koja u sebi često kriju sasvim drugačije podsticaje od onih na koje ćete pomisliti kao pripadnici drugog svijeta, svijeta ne-gubavaca. Dijagnoza važi i za slučaj ekskomunikacije Ciona i Mstislawa čija je bit uzmicala pred bukom oko nove bolesti i njenih navodnih apostola - homoseksualaca.
Pravilo koje su date činjenice godinama uobličavale govorilo je da u leprozorijumu ne može i ne smije biti emocija. Svi smo jedno tijelo koje diše bolešću, spava bolešću i odumire iz istih razloga. Usuđujem se da ovaj praktični mehanizam nazovem djelom sila prirodne ravnoteže usmjerene ka elementarnom očuvanju krhkog fizičkog i mentalnog zdravlja ljudske rase.
Likvidacija polnog organa je ukidala reproduktivne nagone, a time i mogućnost začeća unutar zajednica oboljelih.
U mom leprozorijumu, uz jedanaest muškaraca, boravila je i gotovo jedna žena.
Neodređenost dugujem staroj ruskinji Margareti Josipovič koja je od kada pamtim bolničke dane bitisala u stanju poluhibernacije. Iz sobe nije izlazila godinama, a smrt nije htjela da pokuca na vrata. Kucao sam jednom nedjeljno samo ja; i nakon što bih strpljivo sačekao da glasne žice izbace jedva čujno mumlanje, ulazio da joj izmjerim puls i saspem nekoliko kašika čorbe u grlo. Margareta je uzvraćala pripovijedanjem: sjećanjima koja sežu u posljednje dane carske Rusije i svirepe gulage sibirskih tundri, ali i u ranu istoriju leprozorijuma, nakon otvaranja.
Hrapavi glas je dolazio duboko iz utrobe šireći se sobom u niskim frekvencijama. Nakon desetak minuta činilo se da ga čujem odasvuda. Pričala je tečno, ustaljenim tonom koji je podsjećao na zvuk stare gramofonske ploče.
Njen ruski me je katkad dovodio do ludila. Govorila bi o carskom dobu upotrebljavajući pregršt arhaičnih termina i egzotičnih pridjeva koji su moje školsko znanje jezika podrivali u korijenu. Ako bi pripovijedala o Crvenoj Rusiji, tada bi marširali strojevi drskih naziva raznoraznih komiteta i titula sitnih Staljinovih činovnika, koji su, ako sam dobro razumio, zaslužni što se njeno i dupe njenog mužža godinama smrzavalo na sibirskoj zemlji. Margareta Josipovič je u gulagu broj 32-A zaradila i Hansenov bacil. Slomljena teškim bremenom lepre, hrabra žena je ipak uspjela da svoj um održi zdavim do posljednjeg dana. Odustajanjem od tijela kojem je svjesno uručila otkaz nadajući se samilosti kolega bolesnika, Margareta Josipovič je posljednjih deset godina utrošila plutajući crnim morem sjećanja, vječito se žaleći na hladnoću, sibirsku hladnoću za svagda nastanjenu u njenoj lobanji.
Muke ostalih, pa i moje, počinjale su svanućem. Pruga plavih radničkih kecelja odlazi na posao, a vi dan dočekujete bolovima različitog inteziteta. Komunikacija sa svijetom najčešće počinje tako što sagledate da li ima novih promjena na tijelu. Shodno rezultatima, vaše raspoloženje će se kretati od samoubilačke depresije do blage veselosti.
Ogledala u sobama leprozorijuma vidjela su užase dostojne pakla. Svaka je imala po jedno te ste već od ranih jutarnjih časova slušali psovke ili bolne jauke - dokaz da je Hansen prethodne noći bio itekako vrijedan. Strah je nagonio mnoge da umišljaju kako je kvrga na vratu upravo izrasla, da je komad nosa skrenuo ulijevo ili da je koža nadlanice postala nepriro- dno hrapava. Možete samo pretpostaviti šta se događalo s druge strane očiju. Jer kakve sve misli prizove najobičnija glavobolja!
Mycrobacterium leprae je dakle vajao, ne samo tijelo već i um, čineći ga katkad unaka- ženim poput zjapećih rana na vratu i leđima. Teško je očekivati da ove okolnosti uzgajaju dobronamjernost i optimizam svojstven ljud- skom rodu, ali ne želim reći kako toga u lepro- zorijumu nije bilo. Možda je uz tjelesnu ružno- ću lakše dolazila do izražaja i ona druga, nastanjena u biti čovjekovoj.
Mog cimera Robertha W. Duncana ni u kom slučaju nisam mogao privesti tim kriterijumima na sud. On je vedru narav zadržao uprkos bolesti, ignorišući njene podvale i zamke. S toga je bio nagrađen veoma sporim napredovanjem bacila koji se glasno javljao - vođen nedokuči- vim časovnikom prirode ili Boga, htjedoh reći - baš u trenucima kada pomislite da ste možda izliječeni.
Zahvaljujući Roberthu W. Duncanu, godine provedene u leprozorijumu dojmile su se kraćima. R.W.D. nikada nije zaboravio moj rođendan. Kao poklon sam uvijek dobijao stvari savršeno prilagođene mojim potrebama ili ukusu. Najdražu među njima, Bijeli album Bitlsa u izdanju Jugotona, pamtiću cijelog života kao zvuk dobrote i neokrnjenog prijateljstva. Sjećam se da je stari Ingemar Zoltan slušajući sa zvučnika razglasa Back in the U.S.S.R. vrištao od sreće vjerujući da sluša propagandnu koračnicu koja prenosi ultimatum ruskim ten- kovima na ulicama Budimpešte. Svakodnevno je, marširajući hodnicima, tražio još i radosno uzvikivao refren filovan njegovim anti-sovjetskim parolama.
Roberthovi pokloni su zračili nedokučivim oreolom potencijalnih intimnih dragocjenosti. Prevrćući ih u rukama, imao sam čudni utisak da sam ih jednom davno posjedovao i da se oni sada vraćaju dozivajući uspomene. Stari špil Piatnikovih karata, perorez sa drškom od ružinog drveta, mali kineski akvarel uokviren ebanovinom, turska lula - svaka od tih stvari zauzimala je posebno mjesto na noćnom stočiću.
Uporno je odbijao da kaže kako do njih dolazi, a ja sam nakon par pokušaja prestao da insistiram, računajući da je i to neka vrsta talenta, poput spisateljskog ili muzičkog dara. Nekoliko dana uoči mog rođendana, pažljivo sam pratio Roberthove kretnje, no nikad mi nije izbivao iz vidokruga duže od pola sata što je bilo nedovoljno za odlazak do najbližeg sela ili fabrike vještačkog đubriva. Katkad bi tokom šetnje dvorištem dobacivao zagonetne osmijehe znajući čime razbijam glavu suzdržavajući se da ga još jednom upitam: kako?
Poklon koji sam dobio drugog aprila 1989. za moj četrdesetdrugi rođendan, nisam držao na noćnom stočiću, već duboko u postavi madraca ispunjenog ovčjom vunom. Roberth ga je ostavio pored budilnika tako da je uz histeričnu zvonjavu ruske “rakete”, kad sam ga ugledao, od uzbuđenja zvonilo i u mojoj glavi. Nisam bio spreman za ovakvu vrstu šoka koji je tihe proljećne dane pretvorio u bujicu sumnji, pret- postavki i nadanja. Uz to, veliki portret Nicolaija Ceausescua, koji se godinama osmjehivao sa zida zgrade fabričke uprave, bio je umazan katranom do neprepoznavanja.
Miješajući karte posmatrao sam planine na zapadu. Evropa je - tamo iza rubova Transilva- nijskih Alpa - zaranjala u još jednu noć. Osjećao sam kako bruji, poput velike matice, šaljući nizove kodiranih signala. Kada se Roberth W. Duncan nečujno došunjao iza mojih leđa, kada me dotakao po ramenu, karte su iz preplašenih ruku odletjele kroz prozor. Činilo se da padaju dugo, suviše dugo, levitirajući kroz gusti proljećni zrak. Znao sam da će se nešto uskoro promijeniti.
Roberth se smijao drhtanju mojih dlanova. Mirno je otvarao konzerve ananasa, a ja sam zamišljao da upravo otvara dvije Pandorine kutije, po jednu za svakog. Narednog jutra ste mogli vidjeti kako balansiram silazeći niz stepnice i nosim konzervu punu vode, za cvijeće; divne narcise uz južni zid leprozorijuma.
Ali narcisi nisu bili jedini razlog što sam šesnaestog aprila 1989. ustao prije svih.

DRUGO POGLAVLJE

Boli dok gutam ananas, a Roberth kaže da je to samo prolazna faza nakon koje slijedi totalna obamrlost jednjaka. Zato su gubavci u prošlosti često zarađivali sitne novce gutajući komade žara ili jedući staklo. Kaže da ću se vremenom navići, iako će mi nedostajati prijatno peckanje vrelog čaja. Njemu najviše fali preplavljujuća toplota crnog jim beama koji obožava. Roberth je Amerikanac. Pretpostavljam jedini Amerikanac na planeti zaražen ovom antikvarnom boleštinom. Rijetkim prijateljima i nekoj staroj tetki u Georgiji pisao je da ima AIDS i da će ostatak života provesti na Starom kontinentu. Želi da ga upamte onakvog kakav je bio, a ne kao onemoćalu sjenku bivšeg podoficira američke pješadije. Ljeta 1982. rekao mi je da je lepru zaradio u kurvarnicama Amsterdama, te žurno nastavio da prepričava zbitja tokom obuke u Arizoni. Nisam dalje propitivao suspregnut dobrim manirima, iako sam znao da niko od Hansenove djece ne objašnjava istoriju bolesti jednom rečenicom. Naracija je opširna i uvijek precizno stukturirana. Aussetzigeri je izvlače iz rukava kad god ih se, bar iz daleka, upita o porijeklu njihovog usuda. Cijelu istinu Roberth će ispričati tek godinama nakon mog dolaska ohrabren prijateljstvom.
Narcisi uvijek neprijatno podsjećaju na priču o ljepoti i njenom odrazu. Ne bih se začudio da to prekrasno cvijeće naprasno uvene pred prizorom mog unakaženog lica. Iako nemam krucijalnih nedostataka uobličenja, moj nos, obrazi i čelo su prekriveni velikim bradavicama. Kao da pod kožom rastu zrna graška. Leontijaza je uzela maha pa su obrve, trepavice, kosa i brada davno iščezli. No hrskavica nosa je u prilično dobrom stanju. Tome su doprinijele redovne doze tiosemikarbazona i antimonskih preparata koji su nekada pristizali u izobilju. Mogli ste se špricati kad god poželite: prije ručka, poslije doručka, u zoru ili tokom noći. Većina bolesnika je usvajala ovakav režim ne pretpostavljajući da vitla mačem sa dvije oštrice. Mycrobacterium leprae je ubrzo postajao imun na ljekove, te su bile potrebne slonovske doze da bi se, barem kratkotrajno, zaustavilo napredovanje bacila. Uz Roberthovu pomoć, precizno sam dozirao medikamente što je rezultiralo dugotrajnim uspavljivanjem Hansena. Godine 1984. nestale su i posljednje ampule dragocjenih supstanci. Tada smo se preorijentisali na terapije ljekovitim biljem koje se moglo ubrati u neposrednoj okolini. Nekoliko ruskih knjiga iz ove oblasti pomoglo je da veoma brzo otkrijemo najefektnije uvarke za smirivanje otoka i bolnih kvrga. Oblozi od lišća divlje maćehe blagotvorno su djelovali na nepodnošljivi svrab koji se javljao za kišnih dana tjerajući bolesnike da katkad od svojih, već unakaženih tijela, prave vulkane gnoja i sukrvice.
Stavljanjem trideset grama oljuštene i isjeckane stabljike paskvice na litar klučale vode dobijali ste nepojmljivo gorak čaj namjeren da olakša nedaće u grlu i jednjaku. Mlada kora brijesta mogla se naći tokom cijele godine u obližnjoj šumi. Jedino je ova biljka pokraj svog imena sadržala direktne sugestije za ublažava- nje posljedica i simptoma lepre što ju je činilo najpopularnijom među bolesnicima. Ogulite koru sa dvogodišnjih stabljika; osušite je na vjetru ili suncu i sitno isjeckajte. Kuvali smo kilogram i trista grama u dvadeset litra vode sve dok se količina tečnosti ne prepolovi isparavanjem. Trebalo je svakog jutra piti po 250 grama i isto toliko utrošiti na obloge. Kuvali smo u dva velika kazana na sredini dvorišta sjedeći uz vatru. Stari Ingemar Zoltan je imao nešto kulinarskog iskustva pa je njegova spretnost oko pripremanja bilja posao činila rutinom. Zvučnik postavimo na prozor, naslažemo dosta drva, svako iznese malu stolicu ili dovuče panj: “zabava” počne. Dok se Bijeli album vrtio iz noći u noć tjerajući ukočena koljena da lagano cupkaju, užareni opiljci letjeli su ka svemiru praćeni mutnim očima gubavaca.H
Roberth je ponekad uzimao parče drveta umjesto mikrofona i afektirao na prekrasnu Happines is a warm gun. Uspijevao je da izmami dirljive osmijehe koji su nagrđena lica pretvarala u groteskne portrete našeg jada. Muzika se utišavala kada razgovor postane glasniji. Ispod lanenih kapuljača bi dopirali hrapavi glasovi; pričale su se istorije minulih života, žitija nesre- tnih koji su poput vračeva dozivali slike i riječi izgubljene u tamnim limbovima vremena. Niko nikad nije postavljao pitanja. Mogli ste pričati neometani upadicama i nevjericom, jer je svako od prisutnih znao da će se naći u sličnoj situaciji.
Istinske biografije bile su nedokučive. Pri dolasku u leprozorijum sva dokumenta, lične stvari i odjeća grubo su oduzimani, a za uzvrat ste dobijali pregršt donjeg rublja, dva para bijelih košulja, vojnički džemper i kvalitetnu lanenu mantiju sa velikom kapuljačom. Zalihe su redovno obnavljane te se niko nije mogao žaliti na nehigijenu. Dok su me tri formalno ljubazna doktora, u pratnji vojnika rumunske armije, pripremala za boravak u leprozorijumu, očekivao sam da će mi oko vrata zakačiti i zvono - neophodni rekvizit gubavaca u prošlim vremenima, koji je upozoravao da cestom prolazi On lišen ljubavi božje. Srećom, to se nije dogodilo. No njihova uigrana procedura zvonila je zastrašujućom odlučnošću. Shvatao sam da ne odlazim na liječenje već da me spremaju za put u nešto drugo, lišeno pravila ovog svijeta, što se prije moglo nazvati bolovanjem u izolaciji nego li medicinskim tretmanom. Želio sam da zadržim sat, pasoš i mali zlatni privjezak u obliku strijelca. Kada sam pomenuo tu mogućnost jedan od doktora je sa blagim podsmjehom rekao da će stvari biti sigurnije ako ih oni pričuvaju dok se ne izliječim.
Njegov kolega ih je istovremeno trpao u veliku limenu posudu, a drugi je - sa maskom na licu - sipao po njima mećavu bijelog praha. Dvije velike igle zarile su se u moju lijevu butinu ispuštajući snažni antidepresiv i prvu dozu tiosemikarbazona. Doktor je okrenuo nulu na crnom brojčaniku i prošaptao u slušalicu: Spreman je. Strpali su me u oronula bolnička kola. Pokušavao sam da govorim, no riječi su se pod dejstvom injekcije pretvarale u blago gibanje ruke ili mrštenje čela. Jezik je neartikulisano kolutao po usnoj duplji tjerajući pljuvačku da curi u nitima, niz bradu sve do poda. Oslonio sam lice na staklo zadnjih vrata presvučeno žicom. Mala ambulantna stanica na krajnoj periferiji Bukurešta postajala je bijela tačka sa mrljom crvenog krsta na zidu. Čovjek koji se nije pojavljivao tokom pregleda izašao je ispred, oslanjajući se na zid. Ležerno je mahao u znak pozdrava dok smo odlazili. Široki reveri crnog odijela, raspojasani kožni mantil, sitni, fino izbrijani brčići nad lijepo složenim zubima. Nekoliko minuta ranije ovaj skup osobina saslušao je doktorovo: Spreman je - i zadovoljno pripalio cigaretu. Dok smo odmicali, visila je u njegovoj lijevoj ruci.
Truckajući se izranjavanim cestama na putu do leprozorijuma, sjedio sam na drvenoj klupi prislonjenoj uz limeni zid. Žičano staklo veličine televizijskog ekrana emitovalo je blijedi sfumato zimskog pejzaža bez snijega. Seljaci na blatnjavim poljima oslanjali su ruke na držala alata, pogledom prateći vozilo. Neprirodno ružno dijete pritrčalo je do ceste i bacilo kamenicu pogađajući debeli lim. Vozač se na trenutak zaustavio, uzvrativši sa nekoliko rumunskih psovki, a onda smo skrenuli desno, u brezovu šumu koja me uspavala ravnomjernim promica- njem bijelih stabala povijenih sjevernim vjetrom.
Skup osobina, objasniće R.W.D., bio je oficir zloglasne Securitatee, odnedavno zadužen za sve gubavce na teritoriji republike. Brinuo se da okuženi stignu na dato im mjesto, ali i - što je bilo podjedanako bitno - da tamo ostanu.
Procedura liječenja lepre nije se suštinski izmijenila kroz nekoliko milenijuma registro- vanog postojanja bolesti. Trebalo je ispuniti dva jednostavna uslova koja su onemogućavala drastičnije širenje zaraze: 1. strogo ograničiti kretanje bolesnika, 2. spriječiti kontakt sa zdravim ljudima. Tako je bilo u dobu Ramzesa II, Carla V ili Ivana Groznog.
Srednji vijek je, katkad, gubavce podgri- javao na lomačama. Tek da se puku objasni izvanbožanska priroda zaraze i zaraženih.
Kako ni crkvu nije obavezivalo milosrđe, Aussätzigeri su bili prinuđeni da osnivaju zajednice na periferijama naselja, tražeći spasa u otpacima, ljekovitom bilju i kisjelim plodovima divljeg voća. Kolonije bi vremenom postajale nervozne pa su horde gubavaca često pljačkale manja sela u okolini i putnike koji su išli prema gradu. To je trajalo nekoliko nedjelja ili mjeseci, zavisno od odlučnosti gradskih velikodostoj- nika da osedlaju gardijske konje, zapale baklje i krenu u mali krstaški rat prodiv đavolovih sinova i kćeri.
Primjer Sensotregiorea, grada od osam hi- ljada duša, stotinu kilometara udaljenog od Firence, znatno je uticao na promjenu odnosa prema gubavcima u XVI stoljeću. Kolonija zaraženih, smještena nadomak gradskih utvrda formirana je krajem XV vijeka, u doba pape Inocencioa VIII. Zbog blage klime i suvog podneblja postala je popularna među gubavcima juga Evrope, a nerijetko su u nju stizali oboljeli iz udaljenih predjela Skandinavije, Španije i Britanskog kraljevstva. Dobri travari, napuštene vojničke štale i prometni putevi na kojima su čete gubavaca iznuđivale novac i hranu, učinili su da već početkom šesnaestog vijeka u koloniji boravi dvije do tri hiljade zaraženih. Kada je grupa kolonista brutalno silovala tri maloljetne djevojke - predanje kaže zaklala i pojela u toku bahanalija priređenih iste večeri - gradski oci su uz blagoslov Pape sakupili dvije stotine teško naoružanih plaćenika: vojsku namjerenu da protjera ali i krvlju kazni razuzdanu bratiju. Sukob praćen jezivim kricima trajao je do sitnih jutarnjih sati, a kada je sunce dozvolilo jasniji pogled na poprište bitke, radoznali i osvetoljubivi stanovnici Sensotre- giorea mogli su vidjeti uredno postrojenu vojsku gubavaca koji u rukama drže glave neprijatelja. Vidjeli su podivljalu hordu koja bijesno urla napredujući ka lomljivim gradskim kapijama. Sensotregiore je za nepuna dva sata postao Sodoma opsjednuta bijesom gladnih i nakaznih. Sva zemaljska zadovoljstva koja su im godinama bila uskraćena ostvarivali su brutalnim nagonima poniženih. Silovanja, pljačke, gnusne orgije i surova ubistva ispunila su ulice grada pretvarajući ga u buktinju užasa. Obezglavljen strahom od bolesti, narod je bježao prema sjevernim kapijama, i još dalje ka brdima.
Gubavci su ubrzo zagospodarili gradom zauzimajući udobne domove velikodojstojnika. U podne su na glavnom trgu obješena četiri člana gradskog vijeća; izabran je gradonačelnik, pa je Sensotregiore postao svojevrsni Lepropolis, moćna zajednica koja je dobro funkcionisala zahvaljujući finansijskim sredstvima brižljivo pokupljenim iz skrovitih niša, madraca i kasa bogatijih kuća. Naravno da nije postojala vojska spremna da napadne grad u kojem stoluje lepra. No ostale kolonije gubavaca, širom Evrope, kažnjavane su u znak odmazde za Sensotregiore. Drvene kolibe spaljivane su bez milosti, a svaki vojnik imao je prećutnu dozvolu da po svom nahođenju ubije ili poštedi gubavca. Tek deceniju nakon uspostavljanja Lepropolisa - kada je bolest odnijela u grob više od dvije trećine njegovih stanovnika - pred gradske kapije je stigla armada od tri stotine konjanika i isto toliko dobro naoružanih pješadinaca riješenih da Sodomu privedu božjem poretku. Među vojnicima je bio i znatan broj nekadašnjih stanovnika Sensotregiorea zadojenih pravedničkim bijesom i velikom mržnjom. Gubavci su - upozoreni fanfarama i zveckanjem oružja - dobrovoljno napustili grad i otišli u planine gonjeni sabljama pobjednika.
Ovo je bila omiljena Roberthova priča koju je često, po nagovoru ostalih, pripovijedao uz ognjište. Nikada nije propuštao da nakon završne dramske pauze napomene “kako i danas - ako prolazite kraj napola urušene citadele ovog italijanskog gradića - možete čuti krike naše posrnule braće ogrezle u grijehu”.
Ljekar me snažno prodrmao kada smo stigli pred kapije leprozorijuma. Dobio sam paket sa priborom za ličnu higijenu, a vozač je ponudio cigaretu. Da sam prihvatio, pretpostavljam da bi je sa dva prsta izbacio kroz odškrinuti prozor. Sa druge strane ograde čekali su stari Zoltan i R.W.D. - prvi ljudi koji su mi nakon nekoliko mjeseci stisnuli ruku. Koračali smo kroz debele naslage opalog lišća zaobilazeći barice zaleđene vode. Zdanje je imalo tri sprata visokih stropova. Na nekoliko slabo osvijetljenih prozora ocrtavale su se tamne siluete bolesnika. Treći sprat je, zapravo, imao samo male ventilacione otvore i služio je kao magacin.
Soba je bila dobro ugrijana, a pored kamene peći u uglu ležalo je naslagano nekoliko naramaka sitno iscjepkanih drva. Cvijeće na noćnom stočiću, reprodukcija Meduzinog splava iznad kreveta i raspeće nad uzglavljem. Roberth W. Duncan se vidno obradovao mom solidnom znanju engleskog jezika, pa je sa zadovoljstvom brbljao objašnjavajući mjesto koje će u godi- nama što slijede biti moj jedini dom. Nakon što je predočio gdje se nalaze kupatila, ostavio me da raspremim stvari. Večera je u osam i trideset, trpezarija u prizemlju. Pokušavao sam da kroz mrak sa prozora nazrem okoliš, ali nisam mogao vidjeti ništa sem treperavih ljubičastih svjetala fabrike vještačkog đubriva.
Hodnici zdanja su se izvijali u polumjesec. Stojeći na sredini niste mogli sagledati ni jedan ni drugi kraj. To me je u početku zbunjivalo pa sem često odlazio na pogrešnu stranu do zaključanih vrata međustepeništa koje se penjalo na tavan.
U trpezariji me dočekao neprimjereno velik kružni sto postavljen jednostavnim tanjirima i escajgom nad kojim su bile povijene tamne kapuljače bolesničkih odora. Kada sam ušao, čuo se srdačni žamor različitih jezika i dijalekata ali niko nije ustajao da se pozdravi. Stari Zoltan je pokazivao na praznu stolicu do njega, a Roberth je istog trenutka počeo predstavljanje, kako se izrazio, “kolega sa kojima ću dijeliti dobro i zlo”. Na prozivku svog imena ljudi su odgovarali skidanjem kapuljače. Jedna za drugom izranjale su glave izrezbarene bolešću: smjese ukrivo sraslog tkiva nabacanog preko kostiju lobanje. Svjetlost je prikazivala čudovišta iz kojih su, međutim, progovarali normalni glasovi što je stvaralo utisak da na licima vise kakve jezive maske. Tada sam i ja skinuo kapuljaču.
Ne mogu tvrditi da sam imao ostatke rumenila na licu, no moja koža je i dalje bila pristo- jno zategnuta uz neznatne hrapavosti izazvane počecima lepre. Na vratu su titraležile mišića - svjedočanstvo nekadašnjeg zdravlja - a kosa je tek počinjala da opada. Sve je to izazvalo jednominutni tajac zavisti i nevjerice. ćutanje je prekinuo Roberth posegnuvši za ovalom kuvanog povrća. Napunio je moj tanjir.
Navukli smo kapuljače i nastavili da jedemo. Večera je protekla začinjena jedva čujnim došaptavanjem, dodatno prigušenim lanenim pokrovima. I ostali su me nudili hranom ne propuštajući da se zagledaju u moje oči, da osmotre ruke, tražeći eksplicitnije znake bolesti. Mogli su vidjeti začetke kvrgavih izraslina na zglobovima prstiju i sjenu katarakte; mogli su vidjeti blistave suze očajnika, kapi što trnu sušeći se u očima, koje ne teku. Raspoloženje se lagano popravljalo: primljen sam u društvo kao punopravni član zajednice.
Kasnije, u sobi, R.W.D. je pokušavao da umiri moj strah izazvan prvim značajnijim su- sretom sa bolešću. Objašnjavao je kako lepra ne mora da odmakne dalje nego što već jeste; govorio je da ćemo preduzeti redovnu terapiju tiosemikarbazonom i efektno ublažiti posljedice. Nisam dijelio njegova nadanja. Još jedno osmatranje kolega za doručkom, natjeralo me je da shvatim kakvo beskompromisno čudovište nosim u tijelu.
Gledao sam kako se pomjeraju njihova lica dok žvaću pržena jaja. Grudve mrtvog mesa, tresu se kao kugle pudinga, sijajući od masti. Osakaćeni prsti liče na komade istopljenog olova, a upale oči bacaju odbljeske slabe svjetlosti koja do njih jedva dopire. Pojedini su na trenutak prekidali objed da bi izvadili mrvice hrane iz otvorenih nosnih duplji, što je bilo praćeno bučnim negodovanjem, pa je beznosi nesrećnik morao da ustane od stola i prljavu rabotu završi na skrovitom mjestu.
Najstariji žitelj posljednjeg leprozorijuma u Evropi bio je Ingemar Zoltan koji je ovdje boravio od otvaranja, 1928. godine. Jedini je preživio njemačku okupaciju i masovno pogubljenje kada je svih 47 Aussätzigera izvedeno u polje i rafalima satjerano u veliku blatnjavu jamu.
Sjećao se buke oklopnih vozila 14. decembra 1942, probijanja gvozdene kapije, i mladih vojnika divizije Prinz Eugen odlučnih da... Zaboga! Odlučnih u bilo čemu.
Četiri mladića u gumenim skafanderima, rastrčala su se po hodnicima zdanja naređujući još sanjivim gubavcima da protegnu noge i odmah izađu u dvorište. Kaskali su jedan za drugim trljajući oči. Zoltan je objašnjavao da pojava Njemaca nije izazvala veliku paniku. Više je to bilo čuđenje, jer tada u leprozorijumu nisu precizno znali šta se događa ostatku svijeta. Pretpostavljali su da je ovo samo nastavak niza ponižavajućih prebrojavanja koje je dotadašnja vlast izvodila svake godine strahujući od bjekstva zaraženih i pojave epidemije. To što su u dvorištu stajali do zuba naoružani njemački vojnici bio je, na koncu, razlog više za nadu da će konačno neko uvesti malo reda i pravilne medicinske njege u očajnu zbilju kolonije. No kada je glavni oficir šmajserom pokazao kapiju i kada je prvi u stroju gubavaca zabadanjem cijevi među rebra “zamoljen” da krene, Zoltanu je postalo jasno da se sprema nešto više od obične ljekarske terapije ili dosadnog prebrojavanja. Jednominutna rafalna paljba potvrdila je sumnje. Sklupčan među dvogodišnjim brijestovim stablima nedaleko od ograde, Zoltan je puštao velike hladne suze da kaplju na zemlju. Poželio je da i on bude upokojen sa braćom, da se pribije uz njihova tijela i tako okonča bijedni život lazarusa u posljednoj zabiti Rumunije.
Njemci su sproveli temeljitu dezinfekciju zgrade spaljujući u dvorištu sve što je moglo podleći vatri. Nekoliko vrijednih portreta rumunske kraljice Marije nestalo je u plamenu zajedno sa komadima skupocjenog namještaja od orahovog drveta koji je u leprozorijum donijet zajedno sa slikama, kao poklon krune. Zoltan je posmatrao veliku buktinju koja je gutala brižljivo čuvane uspomene. Fotografije bližnjih, male ali važne stvari nasložene u fiokama kraj bolesničkih uzglavlja nestajale su među crvenim jezicima njemačke vatre.
To jutro, pričao je Zoltan, sagorjela je i posljednja sumnja da svijet, da ova zemlja, i ona tamo iza planina što kao debela matica bruji šaljuci kodirane signale, mogu postati mjesto dostojno ljubavi božje.
Do kraja rata Zoltan je tumarao po okolnim šumama, spavao u napuštenim štalama i spaljenim kućama. Njemci su u zgradi leprozorijuma napravili dobro čuvani štab, a dvorištem su osim stražara, patrolirala i tri krvoločna vučjaka. Nije se usuđivao da priviri.
Jutro sedamnaestog aprila 1944. godine dočekao je u smradu kokošinjca, nedaleko od glavne ceste. Probudilo ga je ono isto brujanje moćnih mašina i poput sječiva oštri fonemi njemačkog jezika. Sačekao je da vojska mine, pa se hitrim korakom uputio prema leprozorijumu. Sada je u dvorištu gorela buktinja koja je proždirala stvari njemačkih vojnika, nebrojene svežnjeve dokumenata, epolete sa činovima i velike fotografije Adolfa Hitlera. Zgrada je ostala netaknuta. Sem velike svastike na frontalnom zidu prije odlaska grubo umrljane katranom, nisu se mogli uočiti nikakvi znaci uništenja. Naprotiv. Prozori su bili popravljeni, kupatila upristojena, a u svakoj sobi je sazidana mala kamena peć. Masivni i jednostavni namještaj krasio je trpe- zariju uglancanu do visokog sjaja, a kuhinjom su i dalje lebdjeli mirisi posljednjeg obroka. Posuđe sa žigom Reicha caklilo se na vitrinama. Zoltan ga je dodirivao iskrivljenim prstima, gledajući svoj lik na bijeloj površini porculana.
Velika bakarna truba gramofona izvijala se u uglu trpezarije. Sa poda je uzeo jednu od razbacanih ploča, namotao oprugu i nježno spustio iglu među crne brazde Griegovog Concerto pour piano. Muzika je odzvanjala i dok je oblačio jedini preostali šinjel okačen u hodniku, dok je otkidao epolete i Gvozdeni krst sa grudi. Allegro molto moderato: Ingemar Zoltan ide prema južnom zidu ne bi li pronašao narcise koji tamo obično izrastu u ovo doba godine. Adagio: i Zoltan bere narcise bijesno ih otkidajući u korijenu. Njegove hladne suze sada kaplju po jedrim laticama. Allegro molto e marcato: lagano spušta cvijeće na kružno ulegnuće u zemlji nedaleko od leprozorijuma. La mort d’Ase: liježe na toplu proljećnu zemlji, na u zemlju pretvorena tijela njegove leprozne braće.
Mravi su se gostili ugrušcima Zoltanove tjelesne prljavštine i znoja odnoseći te slasne zalogaje u sićušne kanale svoje podzemne kuće. Nakon što je odspavao nekoliko sati, okupao se, čistim zavojima previo rane i ponovo otišao do počivališta mrtvih prijatelja. Umjesto molitve, nad njihovim grobom glasno je pročitao peto poglavlje Druge knjige kraljeva u kojem Jelisije iscjeljuje gubavoga Nemana iz Sirije i kažnjava Gijezija gubom. Lako je pretpostaviti na koga je mislio Zoltan dok je izgovarao starozavjetne kletve.
Upitate li ga zašto je odlučio da ostatak života provede u leprozorijumu, odmahivao je rukom i rezignirano izgovarao: “Čekam smrt da dođe, a ovo je jedino mjesto na kojem mogu nesmetano čekati”.
U znak pogibije naših predaka po bolesti, svakog 14. decembra priređivan je komemorativni ručak sa minutom ćutanja i zajednička molitva nad masovnom grobnicom. Nakon što bi ponovio cijelu priču Zoltan je palcem, jedinim zdravim prstom na desnoj ruci, otirao suze i odlazio na počinak. Nijemo smo se razilazili ganuti osjećanjem blagog ponosa zbog činjenice da su gubavci - makar i putem kolektivne egzekucije - bili sudionici Drugog svjetskog rata. Da je Zoltanova imaginacija za trenutak zbacila okove dokumentarnosti, stari je mogao pričati kako je šćućuren među brijestovima čuo glasne uzvike spremnih na smrt koji su na različitim jezicima u glas započeli Internacionalu prekinutu rafalom na sredini druge strofe, recimo. S obzirom da je bio jedini svjedok, komunistička vlast bi -željna mitova o herojstvu - nakon rata objeručke prihvatila bezazleno domišljanje. Kraj leprozorijuma bi izrastao ljupki memorijalni centar, a zgrada dobila centralno grijanje.
Dok se moje hrapave ruke spuštaju među glave narcisa osvrćem se lijevo i desno ne bih li potvrdio da sam ovog jutra jedini budan gubavac. Mlade stabljike krckaju završavajući u hladnoj vodi konzerve ananasa. Duncanov rođendanski poklon je sakriven u unutrašnjem džepu. Sedam narcisa. Sedmi kamen s lijeva u šestom redu odozdo. Zavlačim komad drveta, izbacujem ga iz ležišta da bih ga mogao uhvatiti i izvući. R.W.D. je savjetovao da ravnomjerno stisnem i lagano potegnem. Škripi kao stari vodenični točak, kažem, iako nikada nisam bio u vodenici. Teži je nego što sam pretpostavljao. Položio sam ga kraj nogu, visoko zavrnuo desni rukav i šaka je bojažljivo utonula u mračnu rupu. Upijam hladnoću starog zida čekajući da me nešto dotakne. Ali nisam osjetio ništa. Sem te hladnoće i mirisa mahovine. Vadim Robertov poklon iz džepa i odlažem ga u tamu a zatim snažno utiskujem kameni blok. Pažljivo uzimam konzervu i odlazim natrag u sobu. Bio sam uzbuđen kao da sam tog trenutka u zid posijao čarobno sjeme ne znajući kakvu će čudovišnu biljku poroditi.

Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:22

Pacovljenja
(odlomci iz priče, zbirka SVE TO)


(...) Sada se prepuštam ćutanju. Pišem. Ovještale orgije riječi i događaje u životu jednog pacova, ostale su dio sjećanja o kojem se više ne govori sa strašću, uz cigarete i alkohol.

(...) Ponavljanje jeste majka nauke, Sem, ali zla maćeha književnosti, Sem.

(...) Bez suptilnih manira visoke srednje klase i bogate kućne biblioteke, svakako bih mnogo sporije došao do spoznaje šta znači voljeti i biti voljen. No ti dani su prošli. Volio sam, i sad više ne volim. Bio sam voljen, a telefon danima šuti kao mrtvi podrumski pacov. U pisanju je izbavljenje, rekao sam i bio upravu. Tako je nastalo "Pacovljenje", moj prvi roman koji nikada neću štampati.

(...) "Rukopisi ne gore" ali ih jedu miševi. Sa mojim tekstom je drugačije. Jer ako bi neki pacov omastio brke, to bi podsjećalo na kanibalizam. A da ne govorimo o autodestruktivnom i pogubnom zatiranju njihove prilično slavne i još uvijek skrivene pacovske istorije.

(...) Priče ponavljanjem postaju nezanimljive ali ujedno se odijevajući patinom legende i mita, što djelimično umiruje i ispunjava nadanjem. Ostaju da čuče u nekom memljivom hodniku od teksta. Prođu godine, a one tada izranjanju u punom sjaju spremne za nove uši, nove oči, novi Holivud. Prođu vjekovi obojeni ništavilom, epohe rastrzane propadanjem, a one se vrate raskošno okićene novim značenjima.

(...) Dok mastilom ispunjavam posljednje ostatke papira, moja "Pacovljenja" lagano nestaju u zveketu oštrih štakorskih čeljusti. Prokletnici halapljivo jedu, pretvarajući svoju istoriju u niz tupih podrigivanja i zadah brabonjaka od teksta.

Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:23

Meet our writer-in-residence Ognjen Spahić during a literary breakfast at the bookshop De Groene Waterman (Antwerp). With free coffee and croissants.

Ognjen Spahić (b. 1977) is a young author from Montenegro, best known for his short stories. He received a civil engineering degree from the University of Montenegro and is currently working as a reporter for the independent newspaper Vijesti. In 2007, Spahić was a resident writer in the University of Iowa's International Writing Program. He has been called the voice of the new generation of young writers that has emerged since the breakup of Yugoslavia.

Spahić has published two collections of short stories: Sve to (All That) in 2001 and Zimska potraga (Winter Search) in 2007. His stories have been translated into many languages, including English, German, Greek, Turkish, Bulgarian, and Albanian.

His novel Hansenova djeca (2004), about the policies and fall of the Romanian dictator Ceaușescu, was awarded the Meša Selimović Prize (award for the best novel from Croatia, Serbia, Montenegro, and Bosnia-Herzegovina). It has been published in French, Italian, Slovenian, Romanian, Hungarian, and Macedonian. Its English translation, Hansen's Children (Istros Books), appeared in 2013.

Spahić's latest and most celebrated work is Puna glava radosti (Head Full of Joy, 2014, Nova knjiga). This book describes the merging of the worlds of inner and outer experience in contemporary society through sixteen short stories, each with a different main character. Through a wide range of themes and genres, it presents a unique outlook on universal values in life.

Ognjen Spahić was selected from the thirteen winners of the European Prize for Literature (EUPL) 2014 for a residence in Brussels. He will stay in the Place du Vieux Marché aux Grains apartment from 25 May to 22 June.

Ognjen Spahić will be interviewed by Sven Peeters.

Sven Peeters is a teacher of Dutch as foreign language and a freelance writer. He is also responsible for the PEN-flat in Antwerp. He has lived in Trieste and Belgrade and has published a guide to Belgrade, Het Kafana-Tribunaal (Clio, 2006), together with Jelica Novakovic. The two authors have also collaborated on a book about Gavrilo Princip in Dutch-speaking press and literature, Wat kwam er uit een schot ('What comes out of a shot’, untranslated, uitgeverij Vrijdag), published this month. Visit his blog: www.balkanboeken.blogspot.com



Poslednji izmenio Laida dana Sre 13 Jun - 11:43, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:25

Crnogorski pisac Ognjen Spahić otkrit će vam tajnu iščupanog Chopinova srca
U ime demokracije i slobodnog tržišta i novine smo pretvorili u elektroničke tarabe po kojima je svakom polupismenom polučovjeku slobodno ostaviti prljavi trag
ao u nekim vremenima guba, kolera i kuga, tako današnjim opismenjenim i umreženim svijetom haraju glupost, sebičnost i mržnja. Raspamećena i obesmišljena slova, riječi koje rasturaju bijedne ostatke razuma, prostačke i bešćutne rečenice uskovitlane bezumnim strahom i bijesom, sve to poput uraganske pješčane oluje nezaustavljivo bjesni prijeteći da jalovom prašinom zaspe i zatre ovu krhku civilizaciju. Sve dobro i lijepo što su od duha i materije uspjela izgraditi i ostaviti nam tisućljeća prije nas guši se u krvi, slini i bljuvotinama što ostaju kuda god prođu današnje polupismene i globalno umrežene divlje horde. Nakon godina samokontrole i obrambene samodiscipline, ovih sam dana podlegao i pao u njihov glib, srozao se na razinu tih primata. Zbog njih čovjek požali što su izmišljena slova, prokune Gutenberga, Gatesa i Jobsa, poželi da Ćiril i Metod nikada nisu napustili Solun i pomisli kako je kampanja masovnog opismenjavanja najveći i najperfidniji zločin što ga je nad južnoslavenskim narodima počinila komunistička diktatura. Riječi umjesto pljuvačke U ime demokracije i slobodnog tržišta i novine smo pretvorili u elektroničke tarabe po kojima je svakom polupismenom polučovjeku slobodno ostaviti prljavi trag. Ispovijedam se, podlegao sam i pobjesnio. Izbacila me iz takta jedna jedina riječ. Na portalu jednih hrvatskih novina sa svojim se fejsbučnim identitetom javio neki lik ispod članka o tisućama izbjeglica zaustavljenih ispred budimpeštanskog željezničkog kolodvora. Na sve te ljude u nevolji taj je "komentator" iz svog mozga, na čije je obrazovanje protraćen silan novac, pljunuo zbirnu imenicu "nakot". Moje gađenje u bijes su vjerojatno pretvorile i dvije riječi kojima taj tip opisuje samog sebe. Ispod vlastite slike, imena i prezimena dodao je: "pisac i pjesnik". Ne valja pisati u bijesu, a ja sam upravo to učinio i uključio se u raspravu nedostojnu pismenih ljudi. Pitao sam dotičnog je li ga majka rodila ili kuja okotila. Pitanje je, naravno, bilo retoričko i nisam više svraćao na to smradno mjesto po odgovor. Sada mi je žao jer se sramim pred svakim psetom koje ugledam na ulici. Kada bi životinje i zvijeri odjednom nekim čudom progovorile nama razumljivim jezikom i počele pisati ono što struji kroz njihove mozgove, te bi riječi i slova, siguran sam u to, bile čiste, smislene i daleko ljudskije od smeća kojim poluljudi i neljudi zatrpavaju čitav opismenjeni i globalno umreženi svijet. Svi masovni i ratni zločini i svi genocidni pokolji novoga vijeka počeli su takvim kužnim slovima i riječima koje protuslove svojoj svrsi, koje nose zarazu laži, koje izvrću i masakriraju ljudsku pamet i znanje. Zaraženo je čovječanstvo odavno kojekakvim gubavim pamfletima, kvaziznanstvenim rasističkim studijama i peticijama toliko glupavim da bi bile smiješne kada ne bi u sebi nosile sjeme budućih nepravdi i krvoprolića. To su riječi koje su uvreda pameti, jeziku i pismu kojim su napisane. To su misli kojima lažljivi svećenici pljuju na Boga, kojima znanstvenici i akademici izvrgavaju ruglu i znanost i znanje, a samozvani pisci i pjesnici unakazuju lice čovječanstva gnojnim čirevima. Pa ipak, ne mogu i neću prokleti nedužna slova, jedino oružje i cjepivo koje je i meni samom i svima nama preostalo da nas koliko-toliko zaštiti od te kuge. Crnogorski pisac Ognjen Spahić imao je samo 27 godina kada mu je 2004., u izdanju zagrebačkog Durieuxa i cetinjskog Otvorenog kulturnog foruma, objavljen roman "Hansenova djeca" koji govori o pravim gubavcima jednog od posljednjih europskih leprozorija, u Rumunjskoj. Međutim, roman čija je radnja smještena u dane Ceausescuova pada, istodobno govori i o svakojakoj gubavosti svijeta koji okružuje taj azil za bolesnike zaražene bakterijom Mycobacterium leprae koju je 1873. izolirao i identificirao norveški znanstvenik Gerhard Henrik Armauer Hansen. Premda nisam književni kritičar, usudio sam se tada u novinama napisati: "Otkrio sam sjajnu knjigu, od koje, među napisanima na ovim prostorima, već dugo nisam pročitao bolju, pa čak, usuđujem se reći, ni približno tako dobru". Tvrdnja stoji i danas, ali red je da citiram i ovjerene autoritete. U beogradskom časopisu Vreme, u tekstu pod naslovom "Srce ispod krasti", Teofil Pančić tada je napisao da "Podgoričanin Ognjen Spahić svojim romanom-prvijencem 'Hansenova djeca' – prije ove knjige objavio je zbirku priča 'Sve to', 2001. – konkurira za vjerojatno najveće književno otkriće godine Od Vardara Pa Do Triglava". Dugo očekivani "Masalai" Hansenova djeca u Tuzli su 2005. osvojila i nagradu Meša Selimović za najbolji roman na ovom našem jeziku koji i dalje uspješno spaja čitatelje i pisce iz Srbije, Crne Gore, BiH i Hrvatske. U međuvremenu je Spahićev roman preveden na makedonski i slovenski, rumunjski i mađarski, talijanski, francuski i engleski. Slijedile su dvije zbirke priča, "Zimska potraga" i "Puna glava radosti". Ova druga zbirka, koju je objavila podgorička Nova knjiga, lani je osvojila Nagradu za književnost Europske unije, a u njoj se nalazi i priča koja je poslužila kao kostur novom Spahićevu romanu pod naslovom "Masalai". Isplatilo se čitavo desetljeće čekati knjigu koju je ovog ljeta u Hrvatskoj objavila Fraktura. Što je ili tko je Masalai, neka vam otkrije sam Spahić, kao što je i meni, na samom kraju knjige. A ja vam mogu samo najaviti sasvim neobičnu i od vrlo različitih paralelnih priča satkanu čitateljsku avanturu koja će vas, sve u istom dahu, protresti, zadiviti, zgroziti i raznježiti, u svakom slučaju oplemeniti. Kao glazbeni kritičar izdvojit ću ipak iz te knjige glazbu. Onako usput, mimo glavne struje pripovijedanja, Spahić čitatelja odjednom odvodi u pariški salon u kojem upravo umire Frederic Chopin. Čini i mnogo više. Kroz stetoskop vam pušta glazbu njegovih smrtno bolesnih pluća, a post mortem otvara pogled na Chopinovo srce, netom iščupano iz mrtvog tijela, i proniče u tajnu same glazbe koja otječe s posljednjim kapima krvi. Samo rasni književnik, veliki umjetnik i čist čovjek mogao je slovima tako duboko prodrijeti kroz glazbu i vrijeme. Na drugom mjestu, Spahić tonove Chopina, Mozarta, Sibeliusa, Prokofjeva i Messiaena šalje u daleku budućnost i svemirski beskraj kao posljednju pamćenja vrijednu uspomenu na ljude. Nakon knjige, izdavačka kuća Fraktura u Zagreb ovih dana dovodi i samog Ognjena Spahića (8. rujna, kino Europa, 17 sati!), kao i čitavo mnoštvo ljudi čija slova sadrže cjepivo, lijek i posljednji spas pred gubom i kugom koja bi da okuži sve narode i opogani sva pisma i jezike. Frakturin Festival svjetske književnosti, koji se od 3. do 11. rujna održava u Zagrebu, jedno je od posljednjih sigurnih skloništa. >>Literarna krema Hrvatske i svijeta na festivalu Frakture

Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:26


Jedan od najznačajnijih crnogorskih savremenih književnika. Rođen je u Podgorici 1977. Na domaćoj i međunarodnoj književnoj sceni prepoznatljiv je kao jedan od predstavnika tzv. novog talasa savremene crnogorske književnosti, ali i kao "majstor kratke priče", sa izraženim osobenim pripovijedačkim stilom.


Objavio je zbirke kratkih priča "Sve to", "Zimska potraga" i "Puna glava radosti". Autor je romana "Hansenova djeca", koji je 2005. godine dobio prestižnu, regionalnu nagradu "Meša Selimović" i "Masalai", romana, koji je prošle godine štampan u izdanju "Nove knjige". Prošlogodišnji je dobitnik nagrade EU za književnost, koja se dodjeljuje najboljim, odnosno najperspektivnijim mladim piscima Evrope. Njegove knjige prevedene su na brojne svjetske jezike, zastupljene u mnogim antologijama u zemlji i inostranstvu, a neke su i ekranizovane.




ODLOMAK IZ ROMANA "MASALAI"




Tri mjeseca proveo sam u zatvoru zbog nanošenja teških tjelesnih povreda maloljetnom licu. Kazna nije bila duža zahvaljujući vještaku psihijatrijske struke koji je u svom nalazu tvrdio da se moj gest ne smije okarakterisati kao pokušaj ubistva, već prije kao neartikulisana kompulzivna radnja psihički oboljele osobe. A bilo je ovako: stojim i čekam veliki lift ne bih li se uspeo do kafea na drugom spratu tržnog centra u kojem povremeno ispijam kafu. Filtrirani vazduh, slatki mirisi i cvrkut vrabaca koji žive ispod metalnih krovnih greda prelijećući s jednog na drugi televizijski ekran duž velikog hola: to je ambijent koji donekle garantuje anonimnost jer u neonsko grotlo ne zalaze lica poslagana za šankom kafea Berlin. Ta galerija ljudi sastoji se od individua koje bih mogao nazvati poznanicima, prijateljima u nekoliko slučajeva, manje ili više dragim osobama čije nezgrapne rečenice bivaju prigušene muzikom iz metar i po visokih zvučnika. Vrapci u tržnom centru mehaničke su naprave koje aluminijski ambijent konzumerističke oaze treba da približe majkama i djeci. Jer šta je dobro za životinje, dobro je i za ljude. U skrivenim zakucima potkrovlja, među suvim gipsanim zidovima, nalazi se radionica čovjeka koji se stara da te ptice rade upravo ono što se od njih očekuje. Njegovo je ime Ferdinand, Fernando, Siegmund ili u najgorem slučaju Esteban. Čovjek-ptica, strogo čuvana tajna, precizni mehaničar i strpljivi analizator čestih kvarova koji se dešavaju zbog jeftinih materijala kojima je radionica opskrbljivana. To što stojim pred vratima lifta ne bih li se uspeo do espresso kafe, nema nikakvog uticaja na fernandijansko-sigmundovsku realnost, tako da ovog puta sebi neću dozvoliti slast pričanja jedinstvene biografije izmišljenog čovjeka.


Cupkam u mjestu. Široka čelična vrata zatvaraju se negdje u visinama betonskih pročelja. Kutija sporo silazi. Elektronski pisak objavljuje dolazak i vrata se otvaraju, a na sredini velikog lifta stoji petogodišnjak spreman na krik i suze. Zagledao se ravno u moje oči kao da će tu pronaći nuklearnu energiju potrebnu za histerične izlive koji će uslijediti.


Počeo je da urla u trenutku kada sam zakoračio s namjerom da ga izvedem van i utješim. Pretpostavio sam da njegova majka tumara po drugom spratu zaražena iracionalnim strepnjama o nestanku sopstvenog djeteta. Poželio sam da ga zagrlim i sačekam glupavu ženu. No kada sam nježno dohvatio sićušna ramena, kad sam primakao lice crvenim obrazima, ta mala bogato nazubljena čeljust se otvorila i ščepala me za nos. Bio sam iznenađen demonskom snagom ugriza koji je učinio da hrskavica zaškripi, a da iz očiju poteku suze zasoljene oštrim bolom. Sve što se potom dogodilo, zamagljeno je bijesom. Izjave dvojice svjedoka bile su gotovo identične. Stoga i ne sumnjam da sam malog uhvatio za glavu i odbacio desetak metara izvan lifta, u pravcu prodavnice intimnog rublja. Vjerujem da sam oči držao čvrsto zatvorene, pa je to još jedan od razloga zbog kojih moje sjećanje tu nevaljalu epizodu svodi na zvučne impresije. Jer dok sam slušao svjedoke u sudnici, misli su dozvale udarac tijela o besprijekorno ulaštene keramičke pločice tačno u trenutku kada je sa zvučnika postavljenih duž hodnika David Bowie podvriskivao Let's dance. Sve to sam rekao pred sudijom i roditeljima djeteta, a moj je advokat kazao da je tih nekoliko rečenica upropastilo njegov posao te da su one razlog zašto sam umjesto šest mjeseci uslovne kazne dobio dva mjeseca zatvora. Mama je samo tužno vrtjela glavom.


Godine književnih pokušaja uvjerile su me da moj intelektualni mehanizam sadrži nekoliko modela čitalaca-imbecila koji od proze uvijek očekuju krajnosti. Ti, reći ću, ljudi, dotukli su pisca u meni. Jer više niko ne pristaje na uobičajene nesreće koje se žive u sobama nevelikih ali sasvim udobnih stanova poput ovog u kojem boravimo moja majka i ja. Potrebno je gurnuti stvari ka ekstremnim vrijednostima shodno lažnoj logici književnog djela. A kad kažem laž, nije to visokokalorična riječ koja predstavlja gorki opozit istini. Ne. Mislim na besprizorno pretvaranje, ponizno i podlo skrivanje iza blago uljepšanih maski jezičke stvarnosti koja za cilj nema predstavljanje estetske ideje u književnom djelu, već brblja, umnožava i množi najbanalnije tragedije trudeći se da saopšti kako je naš svijet loš. Laž kao stanje svijesti, a ne kratkoročna namjera. Podilaženje pametnima, nerviranje glupih. Književne nagrade i poza zabrinutosti nad haosom svijeta. Stil kao inercija. Zato sam i odlučio da prvo ponudim maglu iz tržnog centra: nagovještaj mračne estetike koja s jedne strane plijeni pripovjedačkom vještinom, a s druge strane zadovoljava čitaoca informacijom dostojnom crnih stubaca u žutoj štampi. Jer čovjek može kvalitetno lagati samo kad govori o sebi. Želim izgrebati sa književnosti tu vječitu deklaraciju istine koja se presijava poput markica na satrulim bananama. Želim biti neko drugi, a ne ovo što sam sad.


Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:28

Ognjen Spahić

Calypso
Kada Martin Dedijer odluči dokrajčiti svijet porodice Dedijer, svijet koji je svojim životom i smrću omeđio njegov otac moreplovac Maksim, čiji je život završio na dnu Crnoga mora u brodolomu trgovačkog broda Bianca Stella, učinit će to bezuvjetno i zauvijek viseći s crnogorice u blizini grada u kojem je odrastao. Niti užeta na kojem visi odmotat će i zlehudu sudbu familije Dedijer od praoca Toda i njegove sestre Natalije, preko oca mu Maksima i majke Marije do najskrivenije obiteljske tajne. Zgusnut, bez prekida, bez dijaloga, u jednom poglavlju, majstorski ispisan, minuciozno stvoren, "Calypso" je tour de force Ognjena Spahića. Njegov Martin amblemski je junak posttranzicije, on je Telemah koji prateći sjeme svoga oca luta od stana u kojem odrasta do odavno napuštenog planinskog sela koje čuva tek prazan grob s Maksimovim imenom. U svojim traženjima on svakoga puta dolazi do središta labirinta, ali njegova nit tek je nit užeta. Tragedija porodice Dedijer klasična je i vječna, ona je zapetljana u neraskidivom spoju prošlosti i sadašnjosti, vječne borbe erosa i thanatosa, u kojoj ni nimfa Calypso ni legendarni istoimeni brod oceanografa Cousteaua ne mogu biti oslobađajući jer špilja u kojoj počiva obitelj Dedijer tamna je i mrtva kao dno Crnoga mora.
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:30

Ognjen Spahić: Puna glava radosti
Rekao je: Pokušajte da zamislite scenu, radnju, situaciju. Razumijete? Potrudite se da zamislite nešto što će vas umiriti. Posvetite nekoliko minuta toj viziji i nastojte da je zadržite u glavi.
Rekao sam: I?
A on je rekao: Kad god se budete osjećali onako kako ste opisali valjalo bi da zatvorite oči i prisjetite se toga-čega-već šta ste jedanput zamislili i za njega vezali emocije prijatnosti, umirenja, pa i ravnodušnosti, što da ne. Ravnodušnosti. Sad razumijete?
U provincijama su životi ljudi izloženi kao na izlogu kolonijalne robe. O svakome se formira mišljenje koje ga prati do sudnjeg dana, i jedino ga može promijeniti visoka pozicija u piramidi vlasti ili izvanjska slava u sportu ili umjetnosti.
Pogledao je vrh cigarete, dunuo nekoliko puta, a onda prinio upaljač i usisao mali plamen.
Rekao sam: Vjerujete da takve stvari pomažu? I šta bih mogao zamisliti? Mladunčad divlje guske među rascvjetalim lokvanjima? Mala nevina stvorenja i mekano kva-kva-kva paperje koje će me asocirati na zaštićenost i toplotu? Evo… Vidite… Istog trenutka sam zamislio kako prilazim tim bićima, kako uzdižem koljeno i nišanim petom. Gazim jedno po jedno, a mlade kosti krckaju. Toliko o prijatnosti i umirenju. Vaš metod, u mom slučaju, ne funkcioniše.
Rekao je: Kva-kva-kva. Pokušajte da se uozbiljite. Niste ni prvi, a ni posljednji koji je ušao u ovu ordinaciju, da je tako nazovem. Znate, izbjegavam upotrebu strogo medicinskih termina. Soba. Ovo je najprije soba. Udobna, prozračena i dobro osvijetljena soba.Ne bi u to vrijeme moj život ni približno bio tako spokojan da ne postoje kazina, jer nijesam imao drugu ideju kako bih zarađivao hljeb. Nijesam mogao ni znati, jer jedino u čemu sam se oprobao prije kazina bio je posao čuvara reda u noćnom klubu novskog hotela Plaža.
Ugasio je cigaretu i otresao pepeo sa košulje, a zatim ustao i širom otvorio veliki dvokrilni prozor. Prostorija je udahnula hladni zrak.
Rekao je još: A kad govorimo o metodama… Preferiram upotrebu samo onih postupaka koji su već dokazani u praksi. Zato: pokušajte da se koncentrišete. Otjerajte loše misli, zatvorite oči, dišite duboko, zamislite scenu, radnju, situaciju koja će vas barem na trenutak učiniti spokojnim. I ne brinite. Mnogi na početku zauzmu stanovište slično vašem, no kasnije, nakon nekoliko sedmica, priznaju učinak. Ne tražim da vjerujete ali bi bilo korisno da barem prihvatite sve šta će se dešavati u ovoj prostoriji kao jednu od mogućnosti, kao jedan od načina koji će vaš život učiniti boljim.
Proturio je glavu kroz prozor i osmotrio ulicu, a zatim uzdigao pogled ka mliječnom nebu. Nakon glasne sirene automobila, detonirala je kratka psovka nervoznog vozača.
Ja sam rekao: Možete li zatvoriti prozor?
A on me pogledao i rekao: Zatvoriću prozor i ostaviti vas nekoliko minuta. Treba da se opustite i pokušate. Ako želite cigaretu… Slobodno…
Spustio je kutiju i upaljač na sto. Osmijehnuo se pokazujući vrata, a potom je izašao na prstima, kao da napušta sobu u kojoj spavaju djeca. Podvukao sam još jedan jastuk ispod leđa i oslonio cipele na rukohvat trosjeda. Jastuci su mirisali na tuđa tijela. Ostaci parfema su se miješali tvoreći slatki oblak nejasnih mrisa. Prozorsko staklo se zamaglilo, a sirena na ulici zavrištala još nekoliko puta. Kućište računara je zujalo visokim frekfencijama koje sam prihvatao desnim uhom. Blijedi odsjaji screensavera obasjavali su prazni zid. Zidove moje lobanje ispunjavala je praznina tako da sam istog časa, nakon kratke misli o praznini, čvrsto sklopio oči i pokušao razmišljati upravo o tom stanju kao nečemu što bi trebalo da proizvede emocije prijatnosti, umirenja ili, na koncu, ravnodušnost. Odsustvo slike, tona, mirisa, ukusa, odsustvo svjetla, tame ili bilo kakvih čulnih asocijacija koje bi mogle dozvati realne slike ili predviđanja zarobljena lavirintom davno konzumiranih misli: sve to je bila prekrasna, istog časa abortirana ideja-mrtvorođenče, nakon koje sam naglo otvorio oči i tiho opsovao nekoliko puta, misleći na doktora, na njegovu sobu, na pedeset eura koje ću ostaviti usrdno se rukujući sa džukelom, misleći na preostalih dvadeset sa kojima ću morati da naručujem smrdljivo točeno pivo umjesto viskija. Pomislio sam da treba odmah ustati i izaći; strčati niz stepenice ne osvrćući se za sopstvenim odlukama, no trosjed je bio isuviše udoban, a napolju nepodnošljivo hladno. Konformizam trenutka je ubjedljivo savladao sve naznake odluka tako da sam se samo još temeljitije prilijepio za velike jastuke i nasumično dohvatio jednu od knjiga rasutih na stolčiću kraj rukohvata. Džepna minijatura tvrdih korica i debelih listova: Najljepše planine Svijeta. Sniježna kapa dalekog Kilimandžara na naslovnici, a potom azbučnim redom, sve do egzotičnih X, W i Z, rasutih u ekvatorijalnom pojasu, zakavkazju i sjeveroistočnim oblastima Kine. Sirena se oglasila još nekoliko puta, nervoznim i organizovanim ritmom. Izmaglica sa prozorskog stakla je lagano isparavala, cigarete su bile daleko. Zadržao sam se na slovu N, listajući sporo, stranicu po stranicu. Sniježni obronci i kupasti obrisi ugašenih vulkana, zatim nešto što liči na glavu mršave mačke, zatim zeleni obronci, jezera u podnožju, raznorazne glacijalne formacije, termalni izvori i nepregledna prostranstva zimzelenih šuma. Zaboravio sam na cigarete. Desna butina je blago utrnula: prijatno peckanje se spuštalo sve do koljena, srce je sporo udaralo, a grudni se koš ravnomjerno pomjerao gore-dolje prateći ritam screensavera u obliku balona od sapunice. Prvi put sam pomislio da prostor u kojem boravim, da soba visokog stropa, opremljena minimumom namještaja, solidnog i skupog, da soba velikog stana na trećem spratu, okrenuta ka ulici, da soba zidova boje kajsije doista emituje svojstva čaja od lipe ili nekog drugog umirujućeg napitka. Osjećao sam se bolje nego prethodnog dana: ruke su mirovale uz tijelo ispruženih prstiju, stopala su se ugrijala, a krv ravnomjerno tekla u svim arterijama. Ni široko lice doktora, više se nije dojmilo širokim i ružnim. Sirena na ulici se oglasila još četiri puta, a ja sam bio spreman da udovoljim besmislenom zahtjevu psihologapraktičara koji je zatražio da zatvorim oči i zamislim ljepotu garniranu umjetnim mirom. Razmrdao sam potkoljenice i duboko udahnuo, a zatim izdahnuo gledajući u blagu sjenku filadendrona koja se penjala uza zid. Zatvorio sam oči. Kapci su se sporo spustili. Blago ružičasti mrak je iscrtao pozornicu na kojoj će narasti kulise novog, terapijskog svijeta.
Vrata su se otvorila gotovo istog časa, doktor je promrmljao nešto kao aha i sjeo u kožnu stolicu visokog naslona. Potom reski zvuk upaljača i jedva čujno pucketanje duvana. Prsti su pritisnuli nekoliko tipki na tastaturi, a sirena na ulici zatrubila u isprekidanim sekvencama različite dužine i istog intenziteta.
Okrenuo sam dlanove prema plafonu i sasvim tiho izgovorio: Japansko selo.
Doktor se uspravio. Koža je zaškripala, a on je rekao: Da? Ponovite molim vas. Rekli ste…
Ja: Rekao sam Japansko selo.
On: Da, da, da… Samo nastavite.
Ja: U malom japanskom selu pada prvi snijeg.
Nove kapljice znoja sakupljale su se na toplim dlanovima. Poželio sam da otvorim oči i naglim pokretima prekinem tišinu. Prihvatajući pravila igre osjećao sam se zavedenim, pobijeđenim, prevarenim, osjećao sam kako se sive vijuge natapaju glupošću, kako se neki jasno iscrtani oblici moždanih tkiva zatupljuju, no i dalje sam stiskao kapke dok su se među nebulama ružičastog beskraja počinjali nazirati široki krovovi drvenih kuća skupa sa obrisima planine zaodjenute maglom.
Očekivao sam da će doktor prvi progovoriti te da će nekoliko hinjeno radoznalih upitnica samljeti začetke beskorisnog pejzaža, no osim zvuka sirene rasutog po ulici, moglo se čuti samo brujanje pregrijanog hard disca i otpuhivanje dima koji se slagao visoko uz plafon.
Rekao sam: U malom japanskom selu pada prvi snijeg. Niz obronke planine Nantai slivaju se krupni uvojci guste magle. Kuće su zbijene uz vijugavu kamenu cestu koja vodi do izvora na kraju, ne, na početku sela. Svejedno. Zavisi od toga da li se spuštate sa planine ili gazite uzbrdo. Prozori su zasjenčeni žućkastim svjetlima petrolejskih lampi. Na ulici nikoga. I nije to ulica. Već uzani put prekrivenim crvenim pločama ulaštenim koracima ljudi i životinja. Sumrak je. Blijedi. Zimski. Nastanjen tišinom. Velikom tišinom. A takvu tišinu, razumije se, možete čuti samo u malom japanskom selu dok pada prvi snijeg.
Zatim šuškanje. Pretpotstavio sam da je doktor prekrstio noge i još dublje se zavalio u stolici. Staklena pepeljara se zaljuljala. Ruka je ugasila cigaretu, čovjek se blago nakašljao, a zatim rekao: Nije vam hladno? Želite da pojačam grijanje?
Odmahnuo sam glavom, a on je rekao: Nastavite. Molim vas, samo nastavite.
Ja: Noć se spušta sa zvucima pahulja. Pahulje su krupne. Dok padaju kroz gusti vazduh, lelujaju poput perja. Sasušena polja, vrhovi brda i krošnje visokih kedrova, prekrivene su laganom bjelinom. Vjetra nema. Dimnjaci su topli i bijele pruge se uzdižu visoko stapajući se s oblacima. Nekoliko djece će primaći svoje glave staklima ne bi li osmotrila dragu promjenu. Spavaće mirno pod teškim vunenim pokrivačima, čekajući jutro.
Okrenuo sam čelo prema plafonu i duboko udahnuo. Doktor je rekao: Imate djece?
Odrečno sam protresao kažiprstom, a on je rekao: Samo nastavite.
U tom trenutku sam pred očima doista imao cijelu sliku. Više nisam želio da otvorim oči uzbuđen postojanošću pejzaža koji se svakim trenutkom, sam sobom, dopunjavao.
Disao sam sporo, bez uobičajenog duvanskog kašljucanja i činilo se da moje alveole prihvataju mnogo više vazduha nego što je uobičajeno. Ubrzo se pojavio i žubor potoka, nekoliko velikih ptica je preletjelo preko krovova, a vrh planine Nantai kratko je zasijao rumenilom posljednjih sunčevih zraka zarobljenih visoko u stratosferi.
Sačekao sam da sirena na ulici završi raštimovani krešendo, a zatim rekao: Svjetla se lagano gase. Ljudi odlaze na počinak. Konji u štalama spavaju stojeći, a koze leže na debelim naslagama slame. Nakon pola sata, samo dva prozora će ostati obasjana. Jedan u podnožju sela, drugi na kraju kamenog puta.
Doktor: Volite prirodu? Treba što više vremena da provodite u prirodi.
Zapalio je novu cigaretu, a pepeljaru istresao u kantu pod stolom. Zamirisao je ustajali pepeo. Umalo nisam otvorio oči i posegnuo za cigaretom. Nepca je zagolicala nikotinska ovisnost. Nozdrve su se raširile ne bi li se udahnulo što više ponuđenog dima.
Rekao sam: Ne volim prirodu.
Rekao sam Ne volim prirodu iako povremeno uživam u vožnji bicikla duž rijeke. Stari put je zapušten, automobili rijetki, a priroda gotovo netaknuta. Oronula groblja pokraj oronulih sela, velike žabe i veliki ježevi: trome zelene bube sporo se vuku kroz sasušeno lišće. Na pojedinim mjestima voda ima tirkizno plavu boju koju posmatram iz hladovine smokvinog lišća. Laste u brišućem letu hvataju mušice nad uskovitlanim vodenim žilama, crveno cvijeće se njiše, a visoko stijenje isijava vrelinu. Godine fanatične duvanske zavisnosti učinile su da se sva lijepa mjesta pretvore u dobru priliku za cigaretu. Stari most ili rashlađeno stepenište grobljanske kapele, izvor okružen velikim kamenim blokovima krečnjačkog porijekla, sjenoviti pješčani sprud u podnožju velike stijene prepune ptičjih gnijezda, sve su to bila mjesta čija se estetika sažimala u kratkotrajnom plamenu upaljača praćenom pucketanjem sasušenih čestica duvana s vrha cigarete. Potom snažan, beskrajan udisaj i zatim izdah. U drugačijim okolnostima bih, misleći na te rituale, nesumnjivo rekao da volim prirodu no prvi snijeg je i dalje padao u malom japanskom selu smještenom na obroncima planine Nantai. Prekrivao je krovove i uske zemljane staze koje su vijugale između kuća. Noć se spustila svom težinom, olabavljena, poput crne usnule životinje titanskih dimenzija. A dva osvijetljena prozora, prvi u podnožju, drugi na samom kraju sela, postali su jedini mizanscen zasut rojevima krupnih pahulja.
Doktor je ponovo prekrstio noge, a ja sam rekao: Kraj jednog sjedi trideset osmogodišnji Masaso Ibaraki, kraj drugog, onog na kraju kamene staze, uz to staklo niko ne sjedi.
Rekao sam još: Masaso radi na obali jezera. Ribnjak je otvoren proteklog ljeta i u njemu Hideo Maeda četrdeset petogodišnji profesor francuskog jezika iz Osake, gaji tri vrste šarana. Zahvaljujući termalnim izvorima, površina vode i tokom zime ostaje nezaleđena pa se Maedin posao, bez obzira na velike troškove prevoza ribe do najbliže ceste, može nazvati uspješnim. Šarani brzo rastu i halapljivo gutaju hranu koju Masaso Ibaraki rasipa zahvatajući je lopatom iz velikih lanenih vreća. On je stasit, snažan, uz to odgovoran i predan radnik kojeg je Hideo Maeda odabrao među trojicom već nakon sedam dana probnog rada. Vještina kojom je Masaso vezivao teške metalne kaveze potapajući ih zatim u hladnu vodu jezera bez riječi i grčeva na lici, njegova ćutljivost i razumijevanje sistema uzgoja velikih šarana, učinili su da se Hideo Maeda još čvršće utvrdi u stanovištu da je napuštanje posla srednjoškolskog profesora u Osaki i odlazak na selo, upravo ono što će na pravi način izmijeniti njegov život i omogućiti mu da se konačno posveti pisanju. Uzgajanje šarana bilo je nešto što će zaokupiti tijelo. Pisanje je ono čime će se preokupirati um. Dvadeset devetogodišnja supruga Masasoa Ibarakija, Kazuko Ibaraki, biće jedina prepreka u ostvarenju tih ciljeva.
Doktor se nakašljao, no ovog puta je to prije bilo neko mucanje upozorenja nego li tipična duvanska škripa.
Rekao je: Da. Postaje zanimljivo. No možda ste isuviše proširili sliku. Ali ako vam to pričinjava zadovoljstvo, molim vas nastavite. To je svrha terapije i čini se da već u ovom trenutku naš sastanak mogu proglasiti uspješnim. Bili ste u Japanu?
Rekao sam: Kad se prvi put pojavio u selu, Hideo Maeda je bio dočekan ljubaznom uzdržanošću i umjerenim gostoprimstvom. Ljudi su izlazili ispred kuća da ga osmotre i pozdrave no niko se nije usudio da bude prvi koji će ga pozvati preko praga i ponuditi čajem. Nakratko je pregledao kuću zadovoljno klimajući glavom, a onda se kroz sedam dana vratio u selo noseći rolnu papira uvezanu crvenom vrpcom, veliki zarđali ključ, i omanju torbu sa stvarima za jednu noć. Kupoprodajni ugovor je potpisan dan ranije, a pokućstvo je već bilo na putu. Dva velika konja i zaprega koja će knjige, trpezarijski sto i nekoliko polica, odvući blatnjavim putem do sela, pripadali su Masasou Ibarakiju. Tokom tri sata klackanja po vijugavim utrinama on će se podrobno upoznati sa planovima za izgradnju ribnjaka. Nakon što su zajedno istovarili stvari i nakon što je prvi put dotakao Veliku enciklopediju Japanakoju je do tada samo gledao na policama iznad glave mjesnog načelnika posmatrajući je kao najveću dragocjenost, Masaso Ibaraki je velikodušno pozvao gospodina Maedu da skupa objeduju. Tada je profesor francuskog jezika iz Osake, Hideo Maeda, prvi put ugledao Kazuko Ibaraki, dvadeset devetogodišnju suprugu Masasoa Ibarakija, čije su se velike i čvrste grudi primijetno njihale ispod jednog sloja lanene tkanine.
Zatvorenih očiju sam se okrenuo prema doktoru očekujući da će me prekinuti ili barem pokušati da nekom od uobičajenih upadica prekrati naraciju, no iz pravca stola je prvi put dopirala mukla tišina. Automobilska sirena je odtrubila još nekoliko promuklih oktava, nerazumljivi glas je vikao na ulici, a ja sam se još udobnije zavukao među velike jastuke i rekao: Mala ispravka. Nisu to bile izrazito velike grudi. Ne od onih što se nekontrolisano njišu svaka na svoju stranu. Bile su to čvrste i lijepo zaobljene dojke, oštre, simetrične. Zapravo, dovoljno je bilo reći savršene no svako od nas ima svoje parametre savršenstva. Zato ponekad valja pojasniti stvari.
I košulja… Platno… Grubo laneno tkanje ne dolazi u obzir. Pod njim se ne bi mogle uočiti suptilne obline bijele kože koja je mirisla… Koja je mirisala… Da. Koja je mirisala na ulje divljeg karanfila. Gospodina Maedu je iznenadilo to što gospođa Ibaraki insistira na građanskoj vesti i ne nosi tradicionalna kimona u kojima su se pojavljivale ostale seoske žene. A kada je na policama, pored nekoliko keramičkih ćupova sa suvim cvijećem, ugledao i desetak uredno poslaganih knjiga, postalo mu je jasno da je naišao na dvoje ljudi koji će život u zabačenom selu na obroncima planine Nantai učiniti podnošljivijim. Još dok su prvi put večerali skupa, razgovor se pretvorio u mirnu razmjenu korisnih informacija začinjenu humorom i prijatnim raspoloženjem podgrijanim sakeom. Gospodin Maeda se trudio da ne gleda izravno u obline gospođe Ibaraki koje su se posebno isticale kad bi Kazuko ustajala sa poda, elegantno balansirajući rukama punim posudja.
Protrljao sam kapke i rekao: Pratite me?
Svijet pod tankom ružičastom kožom je narastao pa sam u tom trenutku jedva uspijevao da se prisjetim doktorovog širokog lica i inventara njegove sobe.
Začuo se lagani udarac o sto. Pretpotstavio sam da je odložio naočare. Ponovo se namjestio u stolici, otpuhnuo dim i zatim rekao: Da, da, da. Samo nastavite.
Rekao sam: Oprema za ribnjak je doputovala sedam dana nakon prve zajedničke večere. U međuvremenu su Masaso Ibaraki i Hideo Maeda temeljito obišli nekoliko kilometara obale u potrazi za najpogodnijim mjestom. A kada je i taj posao bio završen, nova večera je bila organizovana u kući gospodina Maede. Zaliven flašom francuskog pinot noira, zaslađen pralinama od gorke čokolade umotane crvenom folijom, taj objed je učinio da Masasu i Kazuko pred spavanje još jednom razmotaju svoja maštanja o gradskom životu lišenom mirisa kozjih brabonjaka i ljepljivog blata. Obostrano su se složili da će život u selu nakon dolaska gospodina Maede biti znatno zanimljiviji no jedno razmišljanje Masasu Ibaraki neće iznijeti na vidjelo pripijajući se uz tijelo svoje nage, vlažne i uzbuđene supruge.
Jer dok je gospodin Maeda prepričavao zgode iz školske prakse u predgrađu Osake crtajući pri tom nevidljivu mapu dvorišta ne bi li što približnije opisao izgled i poziciju stepeništa niz koje se skotrljao ugojeni direktor, oči gospođe Ibaraki bile su prikovane za lice i oči novog susjeda. Uz to, smijeh koji je izlazio iz njenog grla, primijetio je Masasu, nije bio nikad glasniji i iskreniji u istoj mjeri. Bilo mu je jasno da se Kazuko u prisustvu tog čovjeka osjeća veoma prijatno te da je njegov šarm, potkrijepljen obiljem njima nepoznatih iskustava, zabavlja na potpuno nov način. Otpijajući gutljaj pinota sa gnušanjem je odbacio razmišljanja koja bi mogla posijati crva sumnje i dopustiti mu da novostečeno prijateljstvo zgricka zubima neosnovane ljubomore. Visoko je podigao čašu i poželio da se šarani mrijeste, a da njihovo meso bude crveno i masno. Tri čaše su se spojile uz jasne zvuke ručno obrađenog kristala, a Masaso Ibaraki će taj trenutak, mjesecima kasnije, označiti kao tačku u vremenu od koje je nenadana sreća svoje mjesto počela da ustupa nenadanoj nesreći.
Nabrao sam čelo i dlanom prekrio usta pokušavajući da se prisjetim mjesta u naraciji pogodnog za nastavak priče. Tada je zazvonio telefon na velikom stolu. Doktor je podigao slušalicu, promrmljao nešto kao Da, da, nisam zaboravio. Ostaje kao što smo se dogovorili, i zapalio novu cigaretu.
Rekao je: Želite da nastavite? Ako ne želite, sačuvajte priču za naredni sastanak. Počeli smo baš onako kao što sam se nadao. Veoma lijepo. Iznimno. Čiste slike i pravilne rečenice. To bi trebalo da zapišete i uvijek nosite sa sobom.
Rekao sam: Ribnjak je otvoren nakon mjesec dana uz malu svečanost kojoj su prisutvovali i mještani obližnjih sela.
On je rekao: Dobro. Nastavite s ribnjakom.
Još nekoliko puta je zatrubilo s ulice, a ja sam rekao: Riblja mlađ je sasuta u male kaveze bliže obali dok su priplodni mužjaci i velike crvenorepe ženke odložene u kaveze potopljene dvadesetak metara od obale. Crvenu vrpcu je presjekao mjesni načelnik koji je izrazio nadu da će ribnjak gospodina Maede biti kamen temeljac umjerene industrijalizacije cijelog planinskog kraja. Svi su složno klimali glavama u znak odobravanja, a gospođa Ibaraki je rasula šaku pirinča po umirenoj vodi i spustila ruku na rame gospodina Maede.
Baraka od suve kedrovine, sa jednovodnim krovom i dva mala prozora, radnim stolom, krevetom i nekoliko polica, biće prostor u kojem će Masaso Ibaraki s vremenom sve duže boraviti. Pedantno iscrtan raspored hranjenja ribe, grafički prikazi uzgajanih vrsta i njihove osnovne karakteristike, bili su zakačeni čavlima iznad radnog stola. Mala željezna peć, smještena je u jednom od ćoškova, a na daščanim zidovima, bez obzira na veličinu prostora, gospodin Maeda je prikačio čak šest petrolejskih lampi. Mislite da je opis barake i ribnjaka višak?
Doktor: Molim?
Ja: Mislite da je suvišno opisivati situaciju na jezeru doktore?
Doktor: Na jezeru… Da… Ne znam. Vi odlučite.
Ja: Ne slušate me.
Doktor: Pažljivo slušam zaboga. Slobodno nastavite ako želite. Nemamo još mnogo vremena ali nastavite. To je važno.
Ja: Važno?
Doktor: Važno je za vas. Fokusirajte se i nastavite. Meni je važno. U ovoj relaciji vi ste mjera moje svrsishodnosti. Stalo mi je da vam pomognem. Želim da se bolje osjećate. I nemojte me zvati doktore. To među nama unosi distancu koja ne bi trebala da postoji. Ribnajk, jezero, petrolejske lampe, dajte još…
Ja: Detaljan opis situacije na jezeru jeste višak. Priznajem. Iako bi bilo lijepo saopštiti da je gospođa Ibaraki na proljeće, duž oboda barake, zasadila hrizanteme. Skupa sa dva patuljasta javora. Po jedan ispod svakog prozora.
Čvrsto sam stisnuo kapke, zamislio velike latice u nekoliko boja, a potom rekao: Već na početku posla bilo je jasno da ribnjak iziskuje danonoćni nadzor. Ništa se nije smjelo prepustiti slučaju. Sjeverni vjetar koji se početkom februara spuštao sa ledenih vrhova planine Nantai, mogao je lako prevrnuti plovke za koje su kavezi bili privezani. Zato je Hideo Maeda za dvadeset četvoročasovnu smjenu svakog drugog dana, gospodinu Ibarakiju ponudio trostruku nadoknadu. To je bila cifra koja se nije smjela odbiti i zbog koje se obitelj Ibaraki bez mnogo razmišljanja mogla odreći napornog uzgajanja koza. Nahraniti ribe četiri puta dnevno, mrežom ukloniti lišće i uginulu mlađ, te nadgledati brojnost priplodnih životinja, bilo je u suštini sve što je Masaso Ibaraki trebao da uradi. Krevet je bio udoban, a prostorija dobro zagrijana. Kazuko je donosila ručak u dva sata, a gospodin Maeda bi u predvečerje svraćao na polučasovni razgovor i čašicu sakea. Nova životna rutina spojila je troje ljudi tvoreći gotovo besprijekorni mehanizam koji se sastojao od rada, reda, uljudne komunikacije i finansijske stabilnosti. I tako je bilo sve dok gospodin Ibaraki spremajući se za počinak jedne aprilske noći, a u potrazi za obračunom posljednje isporuke granula hrane koji je namjeravo da prouči kod kuće, nakon večere nije pronašao udžbenik francuskog jezika i do pola ispisan svežanj papira na kojem je prepoznao rukopis svoje supruge. Nevješto ispisani latinični redovi bili su mjestimično iskrižani crvenim mastilom i sitnim napomenama očigledno ispisanim rukom gospodina Maede. Sve to je Masaso pažljivo naslagao i vratio na isto mjesto, ispod glinene posude pune oraha, a zatim bez riječi legao pored svoje supruge upokojene prvim snom. No san na njegove oči, te noći nije dolazio. Mislio je na duge zimske sate koje je Kazuko provodila u kući gospodina Maede otpijajući gutljaje francuskih vina. O tome su svjedočile blijede, ljubičaste fleke rasute na jednom od listova, uz koje je Masaso zamišljao usitnjeni ženski smijeh potaknut lošim izgovorom neke od riječi zbog kojih je bilo potrebno dobro salomiti jezik. Odmakao se na ivicu kreveta i nervozno prigrlio jastuk posmatrajući odsjaje crne kose rasute duž golih leđa, a zatim je zamislio tuđe ruke na tim leđima i čvrsto zatvorio oči pokušavajući da se istog trenutka oslobodi samoporođene slike.
Vrata ordinacije naglo su se otvorila. Lišće filadendrona je zašuštalo, a ženski šapat promrmljao dvije tri zamućene rečenice na koje je doktor, pretpotstavio sam, odgovorio klimanjem glave. Zaćutao sam i okrenuo se prema izlazu, poput slijepca. Vrata su se zatvorila, a sa ulice je dopuzalo još nekoliko otegnutih režanja automobilske sirene.
Doktor je četiri puta kucnuo o staklenu površinu stola, a zatim rekao: Znate, već ravno dvanaest minuta smo izvan termina. Možda bi bilo najbolje da upamtite gdje ste stali, a onda možemo nastaviti idući put. Recimo, već sjutra. Ne insistiram. Ali riječ je o starijem čovjeku sa kojim se sastajem već duže od dvije godine. Veoma komplikovan i zanimljiv slučaj. No ako priču možete dovesti do kraja u narednih desetak minuta, rado ću vas saslušati. Cijela naracija je možda isuviše široka da bi kasnije mogla poslužiti kao terapijski rekvizit. Čini se da ste ukrasili priču sa suviše detalja ali na koncu, opet kažem, veoma sam zadovoljan našom prvom sesijom.
Doktorov operativni ton me je blago uznemirio. Jer ne samo da priča nije bila opterećena viškom detalja, već sam pripovijedajući scenu, radnju, situaciju koja će me umiriti, preskočio cijelo poglavlje života i svakodnevice gospodina Maede u Osaki, zbog kojeg bi pretpotstavljeni intimni odnos između njega i dvadeset devetogodišnje Kazuko bio mnogo jasniji.
Ja: Niste razumjeli. Sve ovo pripovijedam da bi se ponovo vratili do one noći u kojoj na malo japansko selo pada prvi snijeg.
Doktor: Naravno da sam razumio. Vi se veoma precizno izražavate. Da li ste nekad pokušali da napišete kratku priču, roman ili nešto slično? Ako niste, trebali bi da pokušate. To takođe može imati veoma učinkovite terapijske implikacije.
Ja: Narednog dana Masaso Ibaraki je ćutao za doručkom. Čekala ga je popodnevna smjena i svega dva obroka za ribe. Preostale sate dokolice će potrošiti razvijajući scenario prema kome je za njegovog odsustva, gospođa Ibaraki redovno odlazila u kuću gospodina Maede dijeleći sa njim mnogo više od mlakih gutljaja francuskih vina. Zamišljao je kako se svlače, a potom ih je zamišljao i nage, na stolu, na krevetu, na podu, prislonjene uza zid i zanesene strastima koje su se, vjerovao je Masaso Ibaraki, zapalile onog dana kada se pinot noir prvi put zatalasao u kristalnim čašama ukrašenim odsjajima petrolejskih lampi.
Šarani su veoma brzo dokazali mit o svom libidu. Parili su se burno, noću, iskačući iz vode pod punom mjesečinom.
Masaso je taj prizor posmatrao sa zadovoljstvom sve do onog dana kada je pod glinenom činijom pronašao udžbenik francuskog jezika, a potom: slike su se nizale same od sebe, svakodnevno i bez reda, protiv njegove volje i nasuprot racionalnim odbranama koje je pripremao pokušavajući da se umiri. Svaka ogrebotina na podlaktici gospodina Maede bila je posljedica lijepo njegovanih noktiju njegove supruge iako su rđave žice virile sa uglova kaveza, poput mačjih kandži. Jedva vidljiva masnica na njenom vratu postajala je plod strasnog ugriza profesora francuskog jezika iz Osake iako je baš on, Masaso, u tom dugom vratu uživao prethodne noći. I pogledi ostalih susjeda, činilo se, postali su drugačiji. Dok se vraćao s ribnjaka, noseći u platnenoj vreći zaostalo posuđe, vjerovao je da ti ljudi nakon suzdržanih odmahivanja nastavljaju razgovor zlobno komentarišući česte posjete njegove supruge kući gospodina Maede. Iz nedjelje u nedjelju, iz mjeseca u mjesec, uzajamni pozivi na objede postajali su sve rjeđi dok u potpunosti nisu prestali. Svežanj listova ispisan riječima francuskog jezika se debljao, a umjesto čestih križanja na prvim stranicama, listove su krasili samo kosi znaci afirmacije kao posljedica dobro urađenog posla. Govorim suviše brzo?
Doktor: Ne. Nastavite. Još pet minuta.
Činilo se da je postao nervozan. Lupkao je naočarima o sto, a sitna krckanja su me navela da zaključim kako moj psiholog-praktičar, grize nokte. Bio sam smiren i gotovo zahvalan. Disao sam duboko bez potrebe za cigaretom. Jutarnji pandemonijum misli zbrisan je pričom o malom japanskom selu, a tijelom je strujala toplota kondenzovana u mekanim jastucima prepunim guščjeg perja.
Rekao sam: Sada ponovo stižemo do noći u kojoj na malo japansko selo pada prvi snijeg.
Svečano sam pročistio grlo i nastavio trudeći se da još jednom dozovem krupne pahulje koje propadaju kroz tišinu: Dakle, tu hladnu jesenju noć Masaso Ibaraki je provodio kraj ribnjaka. Večernji posjeti gospodina Maede su prestali još prije nekoliko mjeseci tako da je sake gutao brzo i u tišini, krateći vrijeme temeljitim oštrenjem malih noževa za ribu ili tupim snom koji bi ga, barem nakratko, odvajao od mučnih sumnji vezanih za odnos svoje supruge i profesora francuskog jezika. Nekoliko čašica više prije ponoći skupa sa slučajnom posjekotinom duž ruba palca tokom oštrenja jednog od noževa, bili su dovoljni razlozi da se njegovo raspoloženje konačno stropošta sa ivice ambisa koji je već mjesecima usrdno prokopavao. Sječivo je zatakao duboko iza kožnog opasača, a palac je već nakon nekoliko hitrih koraka strpao pod jezik sišući metalne ukuse vrele krvi. Hodao je preskačući blatnjave lokve i veliko kamenje čiji je raspored upamtio. Hodao je povremeno osmatrajući nebo i oblake koji su se sjedinili u gigantsku pogužvanu masu. Ostaci velikog mjeseca osvjetljavali su daleke rubove te meteorološke neminovnosti, a Masaso Ibaraki se primicao sopstvenoj kući spreman da se konačno suprotstavi sumnjama koje su već mjesecima gutale njegove misli i tkiva. Veliki dvorišni prozor bio je osvijetljen blagom svjetlošću petrolejke. Ubrzao je kamenom stazom, uspeo se uz šest drvenih stepenika i naglo otvorio vrata. Dočekala ga je toplota protkana blagim mirisima začina koje je Kazuko upotrijebila tog dana pripremajući ručak. Francuska bilježnica i udžbenik jezika, nisu bili na svom mjestu. Napravio je krug po dnevnom boravku, obišao kuhinju i spavaću sobu te nekoliko puta izgovorio žensko ime koje mu se po prvi put učinilo suviše oštrim, čak i ružnim. Stojeći je otpio nekoliko gutljaja sakea, a zatim je počeo da se razodijeva. Nemarno je razbacivao stvari želeći da se što prije oslobodi vreline koja ga prožimala iznutra, koja se širila poput plime ispunjavajući i najskrivenije zakutke snažnog tijela. Kada je ostao samo u grubim ribarskim pantalonama, gospodin Masaso Ibaraki je prekrstio noge i sjeo uz veliko staklo sa kojeg se pogled pružao niz vijugavu kamenu stazu, sve do kraja sela. Još jedan prozor je bio osvijetljen, no pored njega nije bilo nikoga. Obrisao je znoj sa lica, a zatim dohvatio dršku noža koja je pritiskala obnaženi stomak. Snažno je zario oštricu u drveni pod. Nekoliko krupnih pahulja se prilijepilo i nestalo na zagrijanom staklu. Gledajući ka dalekom prozoru gospodina Maede, Masaso Ibaraki je mogao čuti samo zvuk sopstvenog disanja koje se usporavalo prateći ritam bijelog paperja koje se u sve gušćim rojevima spuštalo sa neba. I tako doktore… Gotova priča.
Pljesnuo sam dlanovima i naglo otvorio oči. Na praznim zidovima su titrali obrisi niskih kuća. Ili sam barem poželio da se tako nešto događa. Očekivao sam da će doktor odmah ustati i pokušati da me što prije izgura preko vrata no taj čovjek je samo prekrstio noge i zagledao se u mene nekako iskosa držeći među prstima cigaretu sa velikim pepeljavim repom koji se spremao da otpadne.
Sjeo sam na trosjed, protegnuo leđa i rekao: Šta?
Doktor je rekao: Sigurni ste da tako treba? Da je to kraj? Masake sjedi…
Ja: Masaso.
Doktor: Masaso sjedi pored prozora pomiren sa sudbinom.
Ja: Ne. Sjedi pored prozora, gleda prvi snijeg i mirno diše jer je već odlučio šta će uraditi.
Doktor: I šta će uraditi?
Ja: Otkud znam.
Doktor: Kako to mislite Otkud znam. Sami ste rekli da je već odlučeno.
Ja: Pa da. Tako sam rekao. Ali nisam ja ništa odlučio, već Masaso Ibaraki.
Pepeo se otkačio i završio na bijeloj košulji. Doktor ga je nemarno otresao i pogledao vani.
Rekao je: Ali ako ste vi stvorili tog čovjeka, vi bi trebalo da znate šta je odlučio i šta će Masaso učiniti. Njegov ste otac i njegov bog.
Rekao sam: Ja stvorio tog čovjeka? Doktore… Zaboga… Stvorio sam samo, da citiram, scenu, radnju, situaciju, nešto što će me umiriti i za šta ću moći da vežem osjećanje prijatnosti, pa i ravnodušnosti, što da ne. Rečeno, urađeno.
Ustao je naglo i otvorio prozor. Odmakao se sa strane kao da će gospođa Kazuko, gospodinom Masoso te profesor francuskog jezika Hideo Maeda, skupa sa cijelim selom, ribnjakom, jezerom i planinom Nantai, izletjeti vani i uspeti se prema nebu. Dvije daleke ptice su presjekle veliki okvir skupa sa zvucima neumoljive automobilske sirene. Doktor je nervozno zgnječio opušak u pepeljari, a zatim rekao: Da. U pravu ste. Doista ste se valjano potrudili. Vjerujem da će naše seanse ubuduće biti još učinkovitije.
Prišao je stolu i ispustio nešto kao uzdah olakšanja ali njegov izgubljeni pogled, ruke koje su odsutno pipkale dugmad košulje i napola uzdignute obrve, očitavale su zbunjenost.
Prišao je kauču i rekao: Dakle, kad god se ubuduće budete osjećali onako kako ste na početku opisali, vratite se ovoj slici. Vjerujem da će vam dalekoistočna ekskurzija u trenutku preusmjeriti misli.
Krenuo je prema vratima, a ja sam ustao i kraj pepeljare spustio pedeset eura.
Rekao sam: Vrijedjelo je svakog centa doktore. Doista se osjećam mnogo bolje nego na početku seanse.
Poželio sam cigaretu. Moje su ostale pored mjenjača pa sam izvukao jednu iz njegove kutije i odmah pripalio. Otvorio je vrata i čekao da izađem. Njegovo je lice još uvijek bilo presvučeno izrazima zbunjenosti. Uživao sam u velikim porcijama dima i prvi put pomislio kako je mama možda bila u pravu dok me je, godinama unatrag nagovarala da potražim pomoć stručnjaka. Vjerujem da bi moj život izgledao drugačije: manje razočarenja, manje depresivnih stanja, manje agresije. Doktor me otpratio do izlaznih vrata: Vidimo se onda za sedam dana, u isto vrijeme?
Zakoračio sam preko praga: Naravno doktore. A do tada… Trudiću se da poslušam vaš savjet. Kad god se budem osjećao onako kako sam opisao na početku…
Doktor: Upravo tako. Kad god se budete osjećali loše, vratite se slici koju ste opisali. Do viđenja.
Osmijehnuo se i zalupio. Želio sam da razmijenim još nekoliko rečenica no ništa se nije moglo zamjeriti. Izležavao sam se na tom kauču više od dvadeset minuta izvan svog termina dok je drugi klijent čekao. Povukao sam dugačak dim i krenuo niz stubište koje me podsjetilo da je napolju veoma hladno no ujedno sam se sjetio i hladnoće na obroncima planine Nantai. To me je nasmijalo pa sam pomislio kako već uživam prve blagodeti uspješne terapije. Silazeći niz mermerne stepenike pomislio sam da bi bilo divno ako bih u istom trenutku pjevušio i neku japansku narodnu pjesmu koja govori o nesretnoj ljubavi, gle slučaja, gospodina Maede i gospođe Ibaraki. Ali prije toga bi trebalo naučiti japanski jezik i saznati još po nešto o istoriji zemlje osim činjenice da se planina Nantai nalazi na pedeset prvoj stranici knjige Najljepše planine Svijeta.
Uljudno sam pozdravio sredovječni par na drugom spratu. Oboje su strogo odmjerili cigaretu, a ja sam s apsolutnom servilnošću i razumijevanjem kazao: Ne brinite gospodo, opušak će završiti u kanti za otpatke. Ovako uredno stepenište nisam vidio još od djetinstva.
Otpratili su me kisjelim pogledima koji su govorili: Mi živimo u ovom haustoru već dvije hiljade godina, a Vi ste uljez, barbarin sa cigaretom.
Ostao sam miran. Poput kamena u japanskom vrtu. Vjerujem da bih u normalnim okolnostima barem sočno pljunuo na neku od ulaštenih ploča hraneći se strahom smjerne malograđanštine, no svakim narednim korakom sve bliže sam se primicao ubjeđenju da se doista osjećam drugačije.
Kad sam stigao do prizemlja, hladnoća me je natjerala da cigaretu zaglavim među zube, a prste uguram što dublje u džepove pantalona. Automobil je bio parkiran s desne strane, prema raskrsnici. Ključeve sam pripremio usput, nadajući se da me brava neće mnogo namučiti. Izvukao sam cijeli svežanj i istog časa primijetio da metalne alke miruju. Mirovali su i moji prsti koji bi u običajenim okolnostima snažno podrhtavali. Primicao sam se bravi poput viteza sa malim kopljem i u trenutku pogodio sićušni otvor zbog kojeg sam još istog jutra potrošio nekoliko minuta i desetak sočnih psovki. Tada je vazduh zadrhtao neprijatnim i hrapavim notama automobilske sirene koje su penetrirale bubnu opnu i lobanju s lijeva, probadajući tijelo histeričnom disharmonijom nakon koje se, kad je sirena utihnula, pojavio isto toliko neprijatan ženski glas, a potom i tijelo.
Izašla je iz susjednog automobila dahćući ugojeni bijes zbog kojeg se njen podbradak još jače napumpao, a pramenje masne kose rasulo niz oznojeno čelo i prilijepilo za debele obraze. Počela je sa: Svinjo! Svinjo! Ti si ta svinja!? Već sat i po trubim kao kakva ludača! Zar ne vidiš da ne mogu da mrdnem zbog tvoje krntije?! Čekali su me, a sad više ne čekaju. Gotovo! ********************* glupu!
Krenula je naprijed i zaustavila se na tek nekoliko pedalja od mog nosa: Govno nevaspitano! Šta misliš? Ko si? Đubre najobičnije! Zar na ovom svijetu ne postoji niko drugi do ti i tvoja krntija? A?
– Nijesam znao da je ovdje bio Dempsej.
Kad je izgovorila zadnji samoglasnik moje lice je zapahnulo obilje toplih molekula u kojima su se miješali nepodnošljivi zadasi karjesa, hrane satrule među zubima i smrad grla natapanog jeftinim pivom i majonezom. Namirisao sam i kisjeli znoj čija su se isparenja uzdizala iza kragne vunenog kaputa. Slika obilja crnih zamašćenih dlaka u potpazušju, nametnula se sama uz još nekoliko tjelesnih pejzaža koji su izazivali gađenje. Nastavila je da laje: Zašto ne progovoriš pizdo? Reci nešto. Pogledaj na šta ličiš. Skupio si se kao smrznuto štene. Tako i treba. Upropastio si moju životnu priliku pacove!
Kada je primakla lice za još nekoliko centimetara uočio sam četiri dlake na krupnom nosu. Moji prsti su ponovo počeli da drhte, a sljepoočnice su pratile ritam pomamljenog srca i ubrzanog disanja. Ne sjećam se šta je sljedeće izgovorila no već nakon nekoliko slogova moje lice su zasule sitne kapljice i par sluzavih komadića hrane. Uzmakao sam korak ili dva, a potom snažno zamahnuo. Poželio sam da je ošamarim no pesnica se stisnula sama, pogađajući debelog stvora sa strane, negdje iza uha. Zateturala je unatrag ne prestajući da izgovara kojekakve bljuvotine. Pokušala je da se prisloni uza zid no mala izbočina duž pločnika bila je dovoljna da se masno tijelo opruži na beton svom težinom. A kad je uzdižući glavu još jednom pomenula moju dragu mamu, skočio sam poput bijesnog orangutana i koljenima opkoračio veliki trup. Udarao sam snažno i bez žurbe, birajući mekana tkiva na zaprepašćenom licu. Desna arkada je pukla prolivajući decilitre krvi. Nastavio sam da tučem oštrim gležnjem iznad malog prsta, precizno pogaćajući sekutiće koji su se polomili već nakon nekoliko udaraca. Dobro utegnuti bubanj je udarao ritam u mojoj lobanji, a ja sam svirao po tom ritmu bez namjere da se zaustavim. Nekoliko glasnih uzvika sa prozora i terasa okolnih zgrada, nisu me pokolebali. Tek kada se zakašljala pljujući žute ostatke prednjih zuba i kad se velika glava labavo okrenula na desnu stranu podrhtavajući zbog teškog kašlja, tek tada sam se uspravio. Udahnuo sam sporo i duboko. Prsti su ponovo mirovali. Pogledao sam uokolo i zaustavio se na trećem spratu. Prozor ordinacije bio je otvoren. Doktor je širio ruke i vrtio glavom otežalom zbog nevjerice. Lagano sam ustao, podigao krvave dlanove prema nebu, a potom zaurlao: Doktore! Dragi doktore! U malom japanskom selu pada prvi snijeg!
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:33

Spahić sa "Calypsom” među šest izabranih
U prvobitnom izboru našlo se više od 70 autora sa 70 naslova i nakon što je taj izbor sužen na 13, izabrano je i finalnih šest
AUTOR: Jelena Kontić
Share


Crnogorski književnik Ognjen Spahić sa svojim romanom “Calypso” jedan je od šest finalista novoustanovljene književne nagrade ”Fric” u Hrvatskoj koja se dodjeljuje za najbolju knjigu neprevedene fikcijske proze objavljenu od prvog jula 2016. do 31. juna 2017. godine.

Dobitnik će biti poznat danas u podne, kada će u zagrebačkom Hrvatskom nacionalnom teatru biti uručena nagrada koju dodjeljuju magazin “Express” i sponzor “Barcaffe”.

Osim Spahića sa “Calypsom”, u konačni izbor šestoro finalista nalaze se i: Slađana Bukovac s romanom “Stajska bolest”, Damir Karakaš sa “Sjećanje šume”, Semezdin Mehmedinović za roman “Me'med, crvena bandana i pahuljica”, Kristian Novak sa romanom “Ciganin, ali najljepši” i Damir Ovčina ”Kad sam bio hodža”.

Ognjen Spahić Calypso
FOTO:
“Ognjen Spahić, crnogorski književnik izdao je roman na preko 600 stranica i oduševio naš žiri. U romanu Calypso kojim se bori za nagradu Fric, piše, kaže, o ljudima i emocijama”, obrazložili su iz žirija.
U prvobitnom izboru našlo se više od 70 autora sa 70 naslova i nakon što je taj izbor sužen na njih 13, izabrano je i finalnih šest.

“'Calypso' je kamufliran principima porodičnog romana. Prati tamo neke Dedijere u njihovom vijeku i vremenu. Vijek u kojem žive maskiran je ruhom dvadesetog stoljeća, a katastrofe kojima svjedoče, osobni brodolomi i globalne kalvarije tvore prilično komplikovan lavirint značenja koja će, nadam se, čitatelji otkrivati”, rekao je Spahić za “Express” o svom romanu.

On je istakao da je “od prve do posljednje rečenice roman pisan, prije svega, kroz filter najintimnijih, osobnih, istinitih emocija”, jer drugačije i ne umije, pa ne čudi što je tekst za taj roman nastajao godinama.

Ognjen Spahić rođen je u Podgorici 1977. godine. Predstavnik je takozvanog novog talasa savremene crnogorske književnosti. Objavio je dva romana i tri zbirke kratkih priča, od kojih su neke i ekranizovane. Njegove knjige su prevedene na mnoge svjetske jezike.

Nagrada koja reflektuje savremenost po nadimku Krleže

Nagrada “Fric” nazvana je po nadimku Miroslava Krleže i dodjeljuje se za najbolju knjigu neprevedene fikcije. Nagrada se sastoji od skulpture koju potpisuje kolektiv 24: Bojan Krištofić, Sven Sorić i Hrvoje Spudić i novčanog dijela koji iznosi oko 10 hiljada eura (75 hiljada kuna).

Nagrada Fric Nagrada "Fric"
FOTO: Facebook
Nagrada je predstavljena u Krležinom vrtu u Zagrebu u sklopu Festivala Miroslava Krleže, a predstavili su je predsjednica žirija Biljana Romić, ljekar i član žirija Dubravko Lepušić, novinar Boris Rašeta, glavni urednik nedjeljnika “Express” Alen Galović i književni urednik Kruno Lokotar.

“Nagrada se želi pozicionirati kao nagrada za književnost koja, u najširem mogućem smislu, reflektuje savremenost”, rekla je Romić za hrvatski tportal.hr.

Za razliku od ostalih književnih nagrada, prema riječima pokretača, žiri Frica većinski čine umjetnici, publicisti i naučnici, a manjim dijelom su to ljudi iz struke. U žiriju će biti i rediteljka i scenaristkinja Hana Jušić.

OCIJENI: 123455(2 glasova)
Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:34

Piscu je jezik jedina teritorija kojoj pripada svim svojim bićem i na kojoj se osjeća ugodno, kazao je pisac Ognjen Spahić govoreći o svom stvaralaštvu, crngorskoj književnosti i mjestu crnogorskog romana u Evropi, na autorskoj večeri održanoj u bjelopoljskom Centru za kulturu.

"Vjerujem da prostor književnosti nikada nije bio geografski omeđen. Na gostovanjima po Evropi ljudi me nikada nijesu doživljavali kao pisca vezanog za neku državu i naciju. Najvažnije je to što sam rano shvatio da nemam ništa važno da kažem, već da samo imam potrebu da pišem, slijedeći emocije”, kazao je pisac i dodao da su na drugoj strani mosta čitaoci, koji procjenjuju da li je to dobro ili nije.

Kemal Musić, v.d. direktor Javne ustanove Ratkovićeve večeri poezije, koja je organizovala veče sa Ognjenom Spahićem, istakao je da ova institucija, shodno tradiciji, nastavlja sa kvalitetnim programima, te da je namjera da, u saradnji sa Centrom za kulturu, uz podršku Opštine Bijelo Polje i Ministarstva kulture, dvomjesečno organizuje razgovore sa najznačajnijim piscima i umjetnicima iz Crne Gore i regiona.

"Jer, Bijelo Polje grad u kojem se cijeni umjetnost, pogotovo književnost, grad u kojem je u XII vijeku nastalo Miroslavljevo jevanđelje, u kojem je riješeno homerovsko pitanje zahvaljujući epu 'Ženidba Smailagić Meha' od preko 12.000 stihova, u kojem su rođeni velikani južnoslovenske književnost Ratković, Sijarić i Bulatović, u kojem i danas stvaraju afirmisani pisci, zaslužuje to”, kazao je Musić.

Ognjen Spahić na domaćoj i međunarodnoj književnoj sceni prepoznatljiv je kao jedan od predstavnika tzv. novog talasa savremene crnogorske književnosti, ali i kao "majstor kratke priče".

Objavio je tri zbirke kratkih priča “Sve to” (2001), “Zimska potraga” (2007) i “Puna glava radosti” (2014). Autor je romana “Hansenova djeca” i “Masalai”.
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:35

Spahić je na pitanja Mandića govorio i o činjenici da smo mi ovdje već decenijama žrtve jednog sovjetskog koncepta, po kojem bi pisac trebalo da bude i društveno-politički radnik, i da mudro zbori o raznim fenomenima, da zna dobro „udariti u gusle“, da bude pristupačan svim mogućim medjima, kao i o tome šta se od pisca očekuje na Zapadu.


Književni program jubilarnog Grad teatra organizovao je na Trgu pjesnika autorsko veče Ognjena Spahića, jednog od najznačajnijih i najizrazitijih predstavnika savremene crnogorske književne scene.

Brojnoj publici na budvanskoj pjaceti, u razgovoru koji je s autorom vodio novinar Brano Mandić, pored osvrta na njegova djela (knjige kratkih priča „Sve to“, „Zimska potraga“, „Puna glava radosti“ koja mu je 2014. donijela Nagradu Evropske unije književnosti, roman „Hansenova djeca“, za koji je 2005. dobio nagradu „Meša Selimović“, a u Rumuniji priznanje „Ovid Festival Prize“, kao i posljednji roman „Masalai“), Spahić je predstavljen iz svoje potpuno lične kreativne vizure.

Tako su poštovaoci njegovih knjiga mogli da čuju šta je njemu važno kao piscu i šta ga opredjeljuje za određenu temu, na koji način komunicira sa čitaocima, kako vidi značaj književnosti danas...

“Kada ste jako mladi onda vas književnost privuče kroz neki površni sloj, kroz par ljetnjih čitanja i kroz biografije velikih pisaca, uključujući i njihove fotografije, kao što su Alber Kami, Fokner, Ernest Hemingvej, Pol Oster, i onda kroz tu površnu sliku počinjete da sagledavate sebe kao nekog ko želi da ih imitira. Ta imitacija jako je važna, jer sam ja, recimo, tokom čitave srednje škole pokušavao da napišem krimi roman koji će ličiti na Osterovu 'Njujoršku trilogiju'. Srećom, od toga ništa nije objavljeno, kasnije sam,narvno, pokušao da oponašam Karvera, i srećom, odustao sam i od tih pokušaja. Jer, čovjek onda na kraju možda pronađe i nešto svoje, i neku svoju unikatnu književnost. Crnogorski jezik, pogotovo ovaj dijalekt, toliko jasno oličava koliko je loše biti originalan - kad je nešto loše, Crnogorci kažu da to ni na šta ne liči. Zato je važno, i mlade ljude uvijek ubjeđujem u to, da je važno ličiti na nešto drugo. Važno je imitirati i pokušavati da se bude neko drugi, i jedino tim načinom u književnosti, ako imate talenta i sreće, možete stići do nekog sopstvenog originalnog glasa koji će čitaocima biti prepoznatljiv”, kazao je Spahić .

Na pitanje Mandića šta će pisac uraditi sa svojim glasom, Spahić je rekao da se uvijek rukovodio savjetom koji je dobio još u srednjoj školi.

“Videći da hoću nešto da pišem izvan pismenih zadataka, moj profesor mi je rekao da moram imati na umu jednu stvar, a to je da ja apsolutno nemam ništa važno da kažem. To je najbolji savjet koji sam ikada dobio, i ja se dan-danas držim te maksime koja je jako korisna. Jer, ona pisce fokusira na drugu stranu ogledala, a to je tekst sam, i jezik kao takav, bez ideje da će njegove knjige dobiti značaj, iako se na jedan čudan način uvijek nađu ljudi koji podvuku par redova, vjerujući da je napisao nešto jako pametno, a vi se onda sjetite trenutka kad ste sklapali tu rečenicu, i da je ni sami niste razumjeli. To su ti lavirinti u književnosti, i zato je uvijek svaki čitalac u pravu. Ne postoji pogrešno čitanje bilo koje knjige, to su kritičari skloni da sugerišu u nekim književnim polemikama. Tekst je autonomna činjenica, funkcioniše kao jedna materija pod staklenim zvonom, a čitalac je taj koji podigne to stakleno zvono i usvoji sve što mu je ponuđeno. Način na koji on to radi je nešto što književnost koliko-toliko približava smislu”, objasnio je književnik.

Spahić je na pitanja Mandića govorio i o činjenici da smo mi ovdje već decenijama žrtve jednog sovjetskog koncepta, po kojem bi pisac trebalo da bude i društveno-politički radnik, i da mudro zbori o raznim fenomenima, da zna dobro „udariti u gusle“, da bude pristupačan svim mogućim medijima, kao i o tome šta se od pisca očekuje na Zapadu.

“Nemam ništa protiv tog sovjetskog koncepta, ali ja jednostavno nemam kapacitet da se bavim bilo čim drugim, osim pisanjem. Recimo, ova tradicija književnih večeri, makar moje iskustvo pokazuje, je mrtva na Zapadu, upravo zato što se od pisca ništa ne očekuje, osim da to što on jeste i misli izrazi na manje ili više stranica svoje knjige. Sve književne večeri koje sam imao vani sastoje se od čitanja tog teksta, od neke simbolične komunikacije pisca i čitalaca koji su tu knjigu već usvojili. Mene ovdje ljudi često optužuju da pravim neku samonametnutu izolaciju u odnosu na medije, a to nije tako. U inostranstvu, nijednom novinaru ne pada na pamet da vam priđe s bilo kojim pitanjem, ako nije pročitao knjigu koju ste napisali. Zato ne želim da dajem bilo kakve izjave, u kojima bih sam trebalo da analiziram ono što sam napisao”, istakao je Spahić .
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:36

Promocija drugačijeg književnog identiteta
“Nosioci tog talasa su Balša Brković, Aleksandar Bečanović, Andrej Nikolaidis, Pavle Goranović, Ognjen Spahić, nešto docnije pridružuje im se jedna grupa zaista sjajnih pjesnikinja Dragana Tripković, Sanja Martinović, Jelena Nelević, Jovanka Uljarević”
U okviru programa obilježavanja decenije od obnove nezavisnosti Crne Gore u Pljevljima je Sekretarijat za društvene djelatnosti Opštine Pljevlja organizovao veče Savremene crnogorske književnosti. Svoj književni rad Pljevljacima su približili pisci Andrej Nikolaidis, Ognjen Spahić, kao i pisac i književni kritičar Bogić Rakočević.

Rakočević je istakao da se devedesetih godina prošlog vijeka pojavila jedna sasvim nova generacija crnogorskih pisaca. On je kazao da pisci novog talasa profilišu drugačiji književni identitet i poetička načela.

“Nosioci tog talasa su Balša Brković, Aleksandar Bečanović, Andrej Nikolaidis, Pavle Goranović, Ognjen Spahić, nešto docnije pridružuje im se jedna grupa zaista sjajnih pjesnikinja Dragana Tripković, Sanja Martinović, Jelena Nelević, Jovanka Uljarević”, kazao je Rakočević.
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:38

Ilegala je možda jedina budućnost
Sebe smatram piscem velikog jezika koji danas sve češće označavaju skraćenicom SHBC. Zvuči kao neko toksično jedinjenje
U razgovoru za tportal.hr crnogorski pisac Ognjen Spahić govori o svom novom romanu “Masalai”, odnosu među generacijama na Balkanu, svojim iskustvima života u SAD-u i objašnjava zašto je važnije biti bolji čitalac nego pisac. Spahić je gostu ovogodišnjeg Festivala svjetske književnosti koji se održava u Zagrebu od 3. do 11. septembra.

Iako ste objavili više knjiga, čini se da je dosad hvaljeni i nagrađivani roman "Hansenova djeca" najviše odredio vašu književnu reputaciju. Prošlo je više od deset godina od njegovog objavljivanja. Kako danas gledate na taj roman, vraćate li mu se kao čitalac Je li vam možda neka vrsta opterećenja?
Leži na polici. Prašnjav. Islužen. No ljudi mu se vraćaju, čini mi se. Konstantno dobijam nove dojmove bilo iz našeg jezika, bilo s teritorija na kojima je objavljen u prevodu. Najsvježiji je arapski, Kairo. Ono čega se često prisjetim jest zapravo emocija kojom sam pisao tu knjigu, kompleksna, strašna, istovremeno lijepa. U najkraćem, kao sjećanje na prošlu ljubav.

U "Hansenovoj djeci" ima i jedna mala, potresna gej ljubavna priča. Kako je ona našla put u roman?
Ljudi se vole u najrazličitijim okolnostima. Pa zašto ne i u posljednjem evropskom leprozoriju. Kritičarima je bio vrlo zanimljiv položaj dvojice nesretnika koji, osim što se nalaze u prisilnom karantinu, obilježeni strašnom bolešću i odvojeni od ostatka svijeta, istovremeno moraju podnositi i diskriminacijske poglede svojih kolega u bolesti.

Vaš novi roman “Masalai” objavila je i zagrebačka Fraktura, nakon što je prvo objavljen u Podgorici. Kako je došlo do te saradnje i koliko vam je važna prisutnost na hrvatskoj književnoj sceni?
Prije bih to nazvao prisutnošću u okviru istog jezika. Jer, ako smo već iscrtali granice, nismo ih tetovirali u tkivo jezika, bez obzira što nije nedostajalo gluposti i u toj sferi. A prije svih potencijalnih nacionalnih odrednica, sebe smatram piscem velikog jezika koji danas na katedrama diljem svijeta sve češće označavaju skraćenicom SHBC. Zvuči kao neko toksično jedinjenje. A u praksi: briljantan instrument koji može odsvirati i najsuptilnije tonove.

“Masalai” za glavnog lika ima pisca. Je li ovaj roman obračun (s navodnicima ili bez njih) sa samim sobom?
Prvi put sam se direktno prepustio ispovjednom tonu, iako je toga ranije bilo, posebno u kratkim pričama, ali i u “Hansenovoj djeci”. Uostalom, iskoristiću bizarnu priliku da citiram “Masalai”: “Bilo koja vrsta obračuna me ne zanima. Osobito ne dvoboj sa samim sobom. Ali to me ne sprečava da katkad preko zamišljenog nišana duge cijevi gledam mater svoju. Gađao bih posred nadutog trbuha ne bih li rasparčao satrule ostatke jajnika koji su me porodili. I ne zbog toga da bih simboličkim činom utvrdio besmisao sopstvenog trajanja i života, već tek tako.

Masalai
Veliki kalibar praznine, u veliko zamašćeno tkivo. Materija protiv materije, razaranje i smrt. Razmišljanje u metaforama. Zadovoljstvo na klozetskoj šolji. Kratki uzleti lucidnosti koji nestaju kao velika govna nošena mlazom hladne vode. Fragmenti kao rešenje. Govna u djelovima. Minijature, partiture, garniture presahle imaginacije rasute u nečemu što bih mogao objediniti naslovom: Moj gangrenozni život. Ali to nije nesreća. I to nikad neće biti književnost”.

Zašto na prostoru bivše Jugoslavije danas nema više generacijskog sukoba? Ima li ga, možda pogrešno to percipiram? Kakva je sudbina današnjih mladih u Crnoj Gori?
Jedan dio čeka pasoše Evropske unije pa onda u bijeg. Ostatak sa zadovoljstvom konzumira crnogorsku svakodnevicu, blatnjavu, retardiranu, raspetu između “novih investicija” i srozanog obrazovnog sistema usmjerenog na proizvodnju menadžera. Oni koji ne pripadaju ovim skupinama dragocjeni su usamljenici, skriveni u tijesnim ateljeima, podrumima, uz stara pojačala, prerušeni u mrzovoljne konobare ili radnike na naplatnim rampama. Ilegala je možda jedina budućnost.

Djecu danas niko ne uči individualnosti

"Masalai" se bavi i sudbinom generacije mladih koja je svoje živote započela pred kraj socijalizma, a jedino što poznaju je ta vječna tranzicija. Šta mislite o generaciji roditelja koja je svojoj djeci ostavila mnogo goru budućnost, nego što su njima ostavili njihovi roditelji?
Ono što današnja djeca nemaju od koga naučiti jest princip individualnosti na kojem se, čak i u socijalizmu kakav sam upamtio, i te kako insistiralo. Svoj položaj u gimnazijskom društvu gradili ste onim što slušate i čitate. To je bilo važno. Tako ste postajali imuni na mnoge zamke koje će pred vas kasnije postaviti konzumerističko društvo, patriotizmi, partije, politike, ideologije. Generacije koje stasavaju i koje su sticale punoljetstvo u protekla dva desetljeća nisu cijepljene, a samim time nude se kao idealni domaćini za sva govna koja političari i tržni centri pokušavaju da prodaju. To je većina. I to je realnost.
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:39

Nova knjiga Ognjena Spahića: Životne nesreće koje lako ogoljavaju čovjeka
Kod Spahića je čovjek perspektiva i on je građa koja tvori priču i dubina u koju nas utapa...
(Ognjen Spahić: Puna glava radosti, Nova knjiga, Podgorica, 2014)

- I, kakav je novi Spahić?


- Ooo, baš prijatno iznenađenje!


- A zašto iznenađenje?

Muk. Ovo pitanje ište pažnju. Zašto je dobra savremena književnost iznenađenje? Postoji jedna ozbiljna predrasuda prema modernoj umjetnosti uopšte. Prezasićenost i građom i formom u stvaranju se osjeća još od modernizma, ispražnjenost od ideja i opsjednutost novitetima nerijetko razaraju estetsko. Savremena umjetnost stoga često nije dostojna imena koje nosi. Otuda i čitalačka predrasuda; recipijent je drzak i zahtjevan, prezasićen hiperprodukcijom svega i svačega, postaje sve manje pažljiv čitalac. Mahom „pretrčava“ stranice, izložbe i repertoare, naviknut na laku, kratku i brzu zabavu. Umjetnici su izloženi oku konzumenta svakojakih očekivanja. Gotovo da bi se u modernu estetiku mogla uvesti predrasuda u proces doživljaja; ili, umjesto estetskog, unutrašnjeg čula ili oka, neko nemilosrdno oko.

In medias res

Književnim jezikom, pitanje o vrijednosti i prirodi savremene umjetnosti postavlja i Ognjen Spahić u nekoliko svojih priča. Tako se stvorila ona mistična nit između djela i čitaoca, kada se ideološki projekat ovaploti u izgovoreno pitanje koje nadvija pojavu knjige i pokreće dijalog.

Zbirka „Puna glava radosti“ ne donosi mnogo radosti, ali donosi šesnaest odličnih priča. Osjeća se autorov lični i umjetnički izraz kroz formu. Mogu se iščitati poetički stavovi i autobiografski elementi kroz likove pisaca.

U priči „Mapa svijeta“ najjasnije problematizuje njihovu (svoju) poziciju. Tu pravi književni ogled kako bi, kako sam kaže, ilustrovao laž lešine moderne literature koja pretenduje da prikaže ni manje ni više nego život sam. Sit čitalac konzumentskog društva očekuje krajnosti i ne pristaje na uobičajene nesreće. A naš autor upravo to prikazuje, uobičajene životne i porodične nesreće koje lako ogoljavaju čovjeka.

Autor pripovjeda iz pozicije sveznajućeg pripovjedača i u prvom licu. Različitost likova naratora i perspektiva čine ovu knjigu vrlo sadržajnom i odaju utisak da duh pisca u svakoj priči ulazi u različite pripovjedače: u doktora, sina, muža, vampira, oca, ljubavnika, pisca, pacijenta, pa i žene. Priče počinju in medias res, u sred zbivanja, i tu smo, već prisustvujemo nekom događaju, nema ekspozicije. Spahić je odličan pecaroš pažnje. Najčešća udica je nepoznata, nedorečena potka, nevidljivost u tekstu. Na početku je dat nepoznat lik koji govori ili posmatra nekog ko se pojavljuje ili se o nekome govori a da ne znamo ko govori, o kome ili šta se zbiva. Zabavlja nas nepredvidivošću događaja, obrtima, retrospektivama i zadržava dubinom. Igra se našom znatiželjom i naša pažnja je njome zadržana u tekstu.

Dinamika i otkrivanje

Autor je odličan posmatrač kad su detalji po srijedi i uspješno uspijeva da sačuva svoje iskustvo doživljenog i naslućenog i da ga utka u mrežu teksta. Time ostvaruje vjerodostojnost fikcije i empatiju. Kao i obično u kratkoj priči, fokus je na jednom događaju, no veoma sadržajnom. Najčešće mali prostor, kratko vrijeme, vješto stvorena atmosfera i nekolicina likova će učiniti da prisustvujemo zbivanjima koja se lako prate. Nema hronološkog razvoja, nema prave linije, vrlo brzo propadamo u dubinu, u psihu. Kako E. A. Po karakteriše dobru priču i kompoziciju, čita se u jednom dahu. To je kratka forma po sebi, donosi brzu ali ne i prostu karakterizaciju; Spahićeva koristi okolnosti da pokaže nešto od čovjekove prirode, da njega otvori. Događaji spolja daju dinamiku i zabavu a unutra se dešava otkrivanje.

Spahićeva zbirka je veoma bogata tehnikama i značenjem. Kao savremena literatura, sadrži najrazličitije književno-istorijske momente: od modernih, kroz korišćenje kurziva, toka svijesti, eksperimenta i psihologizacije; realistički prikazanih porodičnih priča, vrlo slikovitih i vjerodostojnih; preko romantičarskih fantastičnih, vampira, Gogoljevog demonizma sa pacovima i muvama i Poove jezive atmosfere; do antičkog motiva nasljedne krivice. Ovakvo djelo, koje se raznolikošću opire sistematizaciji, nije lako rješivo teorijom. U zbirci se nalazi jedna crnogorska stvarnost zaigrana lucidnošću i produbljena univerzalnim temama o ljudskoj prirodi. Takođe, pažljivi čitaoci mogu zapaziti da se neka imena ponavljaju, da su pojedini likovi iz različitih priča povezani prezimenom ili poznanstvom. Tako, na kraju, imamo utisak stvorene koherencije i suptilne korespodencije djelova. Ostaje utisak građe.

Smisao čitanja

Kod Spahića je čovjek perspektiva i on je građa koja tvori priču i dubina u koju nas utapa. Kratkom formom je zadovoljen i najnestrpljiviji čitaoc, a bogatstvom motiva i najpažljiviji. Vratimo li se na početnu tačku i sam čin pisanja, a autor ga kroz lik u ovom tekstu opisuje kao hrabru i uzaludnu borbu, kontra prolaznosti, naći ćemo onu mističnu nit između djela i čitalaca kao zauvijek dovoljan razlog za pisanje, kontra uzaludnosti; i kao neponištivi smisao čitanja i komunikacije, između danas umornog i hrabrog pisca i drskog čitaoca.

Zbirka „Puna glava radosti“ započinje dijalog, pa i u odnosu na drsku predrasudu, ona jeste jedno pozitivno iznenađenje.

Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:40

Ognjen Spahić: Pišem stihijski i bez ideje o kraju
Autor "Hansenove djece" je podvukao da je kratka priča, ipak, književni žanr u čijem stvaranju najviše uživa.
Književno veče Ognjena Spahića održano je preksinoć u Tivtu, u sklopu ljetnje manifestacije kulture “Purgatorije“.

Publici koja se okupila u atrijumu srednjovjekovnog ljetnjikovca “Buća-Luković“, obratili su se Spahić i pjesnik i književni kritičar Vladimir Đurišić, napravivši presjek kroz dosadašnji Spahićev književni opus.

On je do sada je objavio dvije zbirke kratkih priča: “Sve to“ i “Zimska potraga“ kao i roman “Hansenova djeca“ za koji je 2005. dobio nagradu “Meša Selimović“, za najbolji novi roman iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Roman je do danas preveden na francuski, italijanski, slovenački, rumunski, mađarski, makedonski i engleski jezik.

Ističući da je kratka priča književni žanr u kome najviše uživa, Spahić je podvukao da mu je uzor bio veliki američki pisac Rejmond Karver.

“Apsolutno pišem stihijski, bez ikakve ideje o kraju, o likovima. Uvijek je tu jezik koji dominira. Zapravo, pišem iz pozicije čitaoca. Osjećam uzbuđenje dok to radim. Jezik proizvodi značenja, a čitaoci tom jeziku daju sasvim suprotne oznake i pravce. To je književni kosmos. Jezik se nekad otme kontroli, stranica postaje autonomna. I taj osjećaj može da vas uzbudi, ali i uplaši. To je neki princip po kom radim”, objašnjava podgorički književnik.

Spahić ističe da stvara na crnogorskom jeziku iako je to u osnovi isti jezik kojim govori preko 20 miliona ljudi na južnoslovenskim prostorima.

Govoreći o sebi, Balši Brkoviću, Andreju Nikolaidisu, Aleksandru Bečanoviću i drugim nosiocima “nove crnogorske književne poetike”, Spahić je kazao da su oni “bili prva generacija koja je nakon svih tih problematičnih devedesetih godina shvatila da je književnost jezik a ne nacionalni okvir, da su nacionalne granice neodržive”.

“Jezik niko ne može da zadrži na granicama. Uvijek sam imao osjećaj da pripadam književnosti jednog jezika, koji lično zovem crnogorski. Taj jedan jezik na ovim prostorima niko nije svađao niti može posvađati. Sada vidimo da se hrvatski, srpski, bosanski, crnogorski pisci štampaju međusobno u susjednim državama bez problema. Jezik nije podijeljen“, smatra Spahić koji naglašava i da “pisanje 99 posto talenat, a jedan posto rad”.

“Pisanje mora biti strast i ljubav, a veliko djelo se nikada ne može napraviti iz 'niskih pobuda' – zato zaboravite na publiku kada pišete”, poruka je autora “Hansenove djece”.

Koncert operske dive

“Purgatorije” se večeras nastavljaju koncertom poznate srpske operske dive Jadranke Jovanović koja će večeras u 21 i 30, u atrijumu ljetnjikovca “Buća-Luković” izvesti arije iz popularnih opera.

Rođena je u Beogradu, gdje je na Fakultetu muzičke umetnosti stekla dvije univerzitetske diplome: na teoretskom odsjeku i na odsjeku za solo pjevanje. Na odsjeku za solo pjevanje je i magistrirala.

Debitovala je u ulozi Rozine u “Seviljskom berberinu” u Narodnom pozorištu u Beogradu, a njena međunarodna karijera započela je u milanskoj “Skali” gdje je pjevala u operama “Karmen” i “Andre Senije” sa dirigentima K. Abadom i R. Saiem.

U istom teatru pjevala je naslovnu ulogu u operi “Orfej”, L.Rosija, na prvom svjetskom izvođenju ovog djela.

OCIJENI: 123450(0 glasova)
Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:42

Prikazani filmovi nastali po kratkim pričama Ognjena Spahića
Zbog publike za koju nije bilo mjesta na prvoj projekciji, filmovi “Carver je mrtav” i “Sve to” prikazani su još jednom
Na Festivalu internacionalnog alternativnog teatra FIAT 2013 u segmentu “Montenegro Art Guerilla” prikazana su dva kratka filma nastala po pričama crnogorskog pisca Ognjena Spahića.

Zbog publike za koju nije bilo mjesta na prvoj projekciji, filmovi “Carver je mrtav” i “Sve to” prikazani su još jednom, oba puta u ispunjenom prostoru Kuslevove kuće, “baze” ovogodišnjeg FIAT-a.

Nakon kratkog uvoda u projekcije publika je bila u prilici da pogleda filmove hrvatskog reditelja Vanje Vascarca (“Carver je mrtav”) i crnogorskog reditelja Branislava Milatovića (“Sve to”).

Spahić je kazao da su filmovi “Carver je mrtav” i “Sve to” njegova prva iskustva u radu na filmu. On je naglasio da se prilikom pisanja trudi da izbjegne “oblik zvuka i slike, zamke u koju nas hvata sedma umjetnost kao nešto sa čime smo odrasli”.

“Nakon prve verzije scenarija “Sve to” koju je Branislav Milatović napisao, i nakon razrade koju smo radili zajedno shvatio sam da je riječ o čovjeku koji nevjerovatno dobro razumije književnosti i koji prije svega poštuje viziju pisca, estetsku ideju s kojom je nastala moja kratka priča i trudi se da to odsvira na nekom drugom instrumentu”, rekao je Spahić.

Govoreći o priči “Sve to” Spahić je rekao da se ta priča bavi “crnogorskom nekrologijom, našom pasijom prema smrti, prema ritualima koji je prate i čije smo svi mi jednom bili žrtve”.

“Film “Sve to” najbliže predstavlja estetsku ideju koju sam imao u priči i zbog toga ga volim. Mislim da je piscu veoma teško da zavoli likove koji nisu to što je on želio da kaže i stvara. Kad sam prvi put gledao film u cjelosti dobio sam mnogo više nego što sam očekivao. Imao sam sreću da se uključe sjajni glumci i rezultat je nešto što se može nazvati vizuelnim pandanom ideje koju sam imao u priči”, rekao je Spahić.

Povodom priče “Rejmond je mrtav. Karver je umro, rekoh”, po kojoj je nastao film hrvatskog reditelja Vanje Vascarca “Carver je mrtav” Spahić je rekao da je učestvovao u razradi scenarija do trenutka kada je shvatio da režiser želi da se udalji od literarnog predloška, nakon čega je “uz dobru volju” prekinuta saradnja.

“To je izazvalo lijepo uzbuđenje u čekanju onoga što je napravljeno. Ispostavilo se da je ponovo pogođeno ono što sam htio da kažem, a što mi zapravo i nije sasvim jasno”, rekao je Spahić.

Govoreći o kratkim pričama i poetici Ognjena Spahića pjesnik Vladimir Đurišić podsjetio je na predgovor Aleksandra Bečanovića za Spahićevu knjigu kratkih priča “Sve to”, u kojem je zapisano da se radi o jednoj od najvažnijih knjiga crnogorske proze.

“Godina 2001. je trenutak kad je počelo da se formira ono što smo nazvali Novom crnogorskom književnošću, a upravo ovi filmovi pokazuju koliko su te priče dobre i koliko su bile važne za formiranje poetike nove crnogorske proze”, rekao je Đurišić.

On se osvrnuo i na naslov knjige priča u kojoj su objavljene priče po kojima su snimljeni filmovi “Carver je mrtav” i “Sve to”, i naglasio da je naslov knjige, priče i filma “Sve to” omaž američkom piscu Rejmondu Karveru, koji među svojim knjigama ima naslov “Svi mi”.

Spahić je kazao da su mnogi čitaoci njegovu priču “Rejmond je mrtav. Karver je umro, rekoh”, po kojoj je snimljen film “Carver je mrtav” doživjeli kao “estetski rez u odnosu na poetiku Rejmonda Karvera koji je nakon Čehova postao najvažniji pisac i uzor, a time je proizveo i veliki broj plagijatora i epigona u žanru koji se veoma sporo razvija”.

Na pitanje da li u budućnosti može da zamisli film koji bi nastao po njegovom romanu “Hansenova djeca” Spahić je naglasio da svoju književnost ne vidi kao film i da su drugi ljudi oni koji to vide kao “moguću predstavu slika”.

“Kratka priča i film čine poseban odnos. Svjesni smo da postoji mnogo pokušaja da se književna djela pretvore u slike. Dešava se da neki ljudi u tome što ja napišem vide film. “Hansenovu djecu” ne bih volio da vidim na filmu jer bi to bila neka vrsta tjelesne pornografije koja mi je neprijatna, iako je bilo takvih ideja. Boris Matić se trenutno time bavi, Lordan Zafranović je takođe imao ideju da piše scenario po “Hansenovoj djeci”. Mislim da su svi ti ljudi pokušavali, ali niko od njih nije uspio to da završi do kraja. Što se mene tiče nadam se i da neće”, rekao je Spahić.

Na pitanje da li u budućnosti može da zamisli film koji bi nastao po njegovom romanu “Hansenova djeca” Spahić je naglasio da svoju književnost ne vidi kao film i da su drugi ljudi oni koji to vide kao “moguću predstavu slika”
On je najavio nastavak saradnje sa mladim rediteljem Branislavom Milatovićem, ovoga puta na filmu koji će biti snimljen po nedavno objavljenoj Spahićevoj priči “Puna glava radosti”.

“To će biti još jedan interesantan uvid u to kako nas dvojica sarađujemo”, rekao je Spahić prije projekcije filmova nastalih po njegovim pričama, u ispunjenim prostorijama Kuslevove kuće, devete večeri FIAT-a 2013.

Glavne uloge u filmu “Carver je mrtav” reditelja Vanje Vascarsa tumače Janko Popović Volarić, Vilim Matula, Iva Mihalić, Asim Ugljen i Iva Babić.

U Milatovićevom filmu “Sve to” uloge tumače Slavko Štimac, Momo Pićurić i Jovan Miranović. “Sve to” je prikazan je na više od dvadeset filmskih festivala širom svijeta, u junu ove godine nagrađen je na festivalu u Makedoniji, a nedavno je dobio i počasnu nagradu žirija u glavnoj internacionalnoj selekciji na 9. Internacionalnom festivalu autorskog filma “Quest Europe” u Poljskoj.

Pisac kratkih priča

Govoreći o pričama po kojima su nastali filmovi “Carver je mrtav” i “Sve to” Spahić je naglasio da sebe od početka doživljava kao pisca kratkih priča, a da su romani nešto što se događa “usputno i stihijski”.

“Sve to je bila prva priča koju sam ikada objavio. Namjera mi je bila da objavim nešto u 20. vijeku, u kojem su rođeni svi moji književni idoli. Kažem idoli jer ako bih rekao uzori to bi značilo da su to bili ljudi za kojima je išlo moje pisanje i moj stil”, rekao je Spahić.

Među svoje “idole” Spahić je naveo Pola Ostera, Rejmonda Karvera, Roberta Muzila, Huga fon Hofmanstala, a “na kraju i Čehova kao najvećeg genija kratke priče u 20. vijeku i u natrag”.

Najavljen novi Spahićev roman

Prije prikazivanja filmova nastalih po pričama Ognjena Spahića pjesnik Vladimir Đurišić rekao je da je Spahićeva poetika jedna od ključnih tačaka na kojoj se može bazirati nova crnogorska književnost, i najavio Spahićev “novi, obimni roman pod radnim naslovom “Calypso”.

“Ognjen Spahić je ubrzo nakon prve knjige “Sve to” napisao sada već kultni roman “Hansenova djeca”. Ta knjiga je dobila mnoge nagrade, među kojima i najvažniju regionalnu nagradu za književnost “Meša Selimović”, prevedena je na sve najvažnije svjetske jezike, što je za našu malu književnost bio jako važan događaj. Tvrdim da roman “Calypso” još dalje i dublje razvija Ognjenove poetičke strategije i mislim takođe da će biti jedno jako važno djelo u našoj književnosti”, rekao je Đurišić.

Premijerno na FIAT-u 2013. večeras će u Kuslevovoj kući u 21 sat biti prikazan film nastao 2006. godine iz projekta Petra Ćukovića pod nazivom „Do Nothing“
“Do nothing” u Kuslevovoj kući

Premijerno na FIAT-u 2013. večeras će u Kuslevovoj kući u 21 sat biti prikazan film nastao 2006. godine iz projekta Petra Ćukovića pod nazivom „Do Nothing“. Film će uz tumačenje Petra Ćukovića biti dio programskog segemnta “Montenegro Art Guerilla”.

Organizatori programa saopštili su da je projekat „Do Nothing“ zamišljen kao višedimenzionalni “događaj”, koji je podrazumijevao boravak dvanaest pozvanih sudionika na odabranom mjestu, a njihova glavna “aktivnost” bila je posmatranje prirodnog prizora u četrdesetminutnom intervalu.

“Okupljeni srodnom mišlju i nagovještajima koje je ona nosila, 24. septembra 2006, u planinskom ambijentu sela Pišče u Pivi, četrdesetominutnom ćutanju su se prepustili Dado Đurić (prazna stolica), Ilija Šoškić, Dmitrij Prigov, Rastko Močnik, Raša Todosijević, Slobodan Mijušković, Jan Fabre, Jusuf Hadžifejzović, Milija Pavićević, Vesko Gagović, Svetlana Racanović i Petar Ćuković”, saopštili su organizatori povodom večerašnjeg programa.
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:44

Film "Sve to" nagrađen na festivalu u Makedoniji
"U 27 minuta, film se vrlo uravnoteženo i brižno bavi pitanjima porodice, očeva i sinova, života i smrti”, navodi se u obrazloženju žirija
Kratki igrani film “Sve to” Branislava Milatovića, rađen po motivima istoimene priče Ognjena Spahića, dobio je nagradu za najbolji scenario u kategoriji kratkog igranog filma na nedavno završenom IX Internacionalnom filmskom festivalu AsterFest, koji se od prvog do petog juna održavao u Strumici.

“Da bi se reklo mnogo sa malo riječi, potreban je talenat. Ova priča je vrlo kratka, a ipak tako bogata.

U 27 minuta, film se vrlo uravnoteženo i brižno bavi pitanjima porodice, očeva i sinova, života i smrti”, navodi se u obrazloženju žirija.

Glavne uloge u filmu tumače Slavko Štimac, Momo Pićurić i Jovan Miranović. Scenario su napisali Branislav Milatović i Ognjen Spahić. Direktor fotografije je Ivan Kostić, direktor filma Ivan Đurović. Muziku je uradio Milivoje Pićurić, montažu Vladimir Radovanović, a dizajn zvuka Bobo Stanišić. Producent filma je Montenegro Art Production, a koproducent Artikulacija Production.

U istoj kategoriji, nagradu za najbolji film osvojio je makedonsko-norveški film “Šumar”, reditelja Izer Alijua, dok je nagradu Zlatni projektor osvojilo ostvarenje “Smrt sjenke” belgijskog reditelja Tom Van Avermata, film koji je ove godine bio nominovan za Oskara.

Nagrade su takođe dodijeljene i u kategorijama dokumentarnog i animiranog filma.
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:45

Film Branislava Milatovića u Ljubljani i Beogradu
Na Ljubljanskom festivalu će se u nekoliko selekcija predstaviti ukupno 62 filma, a film “Sve to” će se prikazati u selekciji Balkan film bazar
Kratki igrani film “Sve to” reditelja Branislava Milatovića uvršten je u programe još dva svjetska festivala. Radi se o petom Ljubljanskom međunarodnom festivalu kratkog filma, koji se održava do četvrtog aprila, i 60. Beogradskom festivalu dokumentarnog i kratkog filma.

Glavne uloge u filmu tumače Slavko Štimac, Momo Pićurć i Jovan Miranović
Na Ljubljanskom festivalu će se u nekoliko selekcija predstaviti ukupno 62 filma, a film “Sve to” će se prikazati u selekciji Balkan film bazar sa još 12 najboljih ostvarenja u prethodnoj godini iz Turske, Grčke, Bugarske i zemalja ex –Yu.

Prestižni 60. Beogradski festival dokumentarnog i kratkog filma ove godine će se održati od drugog do šestog aprila, a festival je podijeljen u nekoliko kategorija (kratki igrani, dokumentarni i animarini), između ostalih i selekciju Komšiluk u kojoj će uz još pet ostvarenja iz regiona biti prikazan film “Sve to”.

Glavne uloge u filmu tumače Slavko Štimac, Momo Pićurć i Jovan Miranović. Scenario su napisali Branislav Milatović i Ognjen Spahić. Direktor fotografije je Ivan Kostić, direktor filma Ivan Đurović. Muziku je uradio Milivoje Pićurić, montažu Vladimir Radovanović, a dizajn zvuka Bobo Stanišić.

Producent filma je Montenegro Art Production, a ko-producent Artikulacija Production.
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:46

Pružićemo priliku svima koji imaju pravo da učestvuju na konkursu da prilože svoje projekte", poručuju iz Ministarstva
Ognjen Spahić i Ksenija Popović gostovaće na velikom sajmu knjiga u Lajpcigu na poziv Tradukija, ali još nije izvjesno da li će iko od crnogorskih izdavača imati svoj štand na, nakon Frankfurta, najznačajnijoj manifestaciji knjige.

Koordinatorka evropske mreže za prevođenje i promovisanje književnosti jugoistočne Evrope Traduki Maja Vrančić je “Vijestima” kazala da još ne zna da li će Crna Gora imati svoje zvanične predstavnike na Sajmu, na kojem će biti izložena i predstavljena crnogorska izdanja.

Ministarstvo kulture Crne Gore je 31. januara raspisalo konkurs za sufinansiranje crnogorskog učešća na međunarodnim manifestacijama i festivalima u 2013. godini.

Ministarstvo čeka projekte

Pomoćnica ministra kulture Dragica Milić je kazala da na predstojećem konkursu tek treba da se vidi da li će se neka institucija prijaviti i ponuditi projekat prezentacije, kako za sajam u Lajpcigu , tako i za neke druge regionalne i međunarodne manifestacije književnosti i filma.

“Pružićemo priliku svima koji imaju pravo da učestvuju na konkursu da prilože svoje projekte. Prošle godine radili smo to preko Centralne narodne biblioteke koja je bila izvršni producent čitavog posla, a partner joj je bilo Društvo crnogorskih izdavača”, objasnila je Milić.

Direktor izdavačke kuće OKF Milorad Popovć je kazao da je vrlo teško realizovati učešće na Sajmu u Lajpcigu
Na pitanje da li je kratak period da se izabrani izdavači pripreme za učešće od dana zaključenja konkursa, Milić je odgovorila da je svako ko želi da učestvuje na Sajmu u Lajpcigu, dužan da na vrijeme pripremi svu potrebnu dokumentaciju koju jedan takav sajam zahtijeva, te da se podrazumijeva da ako neko želi da učestvuje na jednom takvom Sajmu unaprijed sve pripremi.

“Sajmovi koji imaju prioritet su svakako Lajpcig, Frankfurt, Zagreb, Sarajevo, Beograd... koji će ukoliko aplikacija bude valjano urađena, biti svakako podržani. Ta odluka će biti donijeta do 5. marta“, kazala je ona. Sajam u Lajpcigu počinje 14. marta.

Ono što je drugačije u odnosu na prošlu godinu je da sva udruženja izdavača neće moći da apliciraju na ovom konkursu Ministarstva, jer od januara prošle godine neka imaju status nevladinih organizacija.

“Prema tom zakonu Ministarstvo kao organ državne uprave, nema mogućnost ni zakonskog osnova više da sufinansira NVO na bilo koji način, već oni to svoje pravo mogu da ostvare preko komisije za raspodjelu sredstava od igara na sreću”, objasnila je Milić.

Želje izdavača

Direktor izdavačke kuće OKF Milorad Popovć je kazao da je vrlo teško realizovati učešće na Sajmu u Lajpcigu, zbog kratkog vremenskog perioda od zaključenja konkursa, pa do početka Sajma.

“Razmotrićemo da li da uopšte konkurišemo za Lajpcig, jer i kada bismo dobili finansijsku podršku, teško je sve realizovati i pripremiti se za učešće. Međutim, svakako da postoji interes da se pođe na pomenuti sajam.

Na prošlogodišnjem Sajmu u Lajpcigu učestvovalo je Društvo crnogorskih izdavača (DCI)
To je Sajam koji je fokusiran na balkansko izdavaštvo, tu se uvijek naprave dobre konekcije u smislu dogovora oko prevoda, promocije knjiga … ali bojim se da je u ovom trenutku nemoguće, mada ćemo sve učiniti da se pojavimo”, kazao je Popović.

Želja da se pojave na Sajmu u Lajpcigu postoji i u izdavačkoj kući “Nova knjiga” i prema riječima direktora Predraga Uljarevića, ukoliko se nađu sredstva za učešće svakako će predstaviti svoja izdanja u Lajpcigu.

Na prošlogodišnjem Sajmu u Lajpcigu učestvovalo je Društvo crnogorskih izdavača (DCI). Tada su predstvljene publikacije kuća CDNK, OKF, Plime, Instituta za crnogorski jezik i književnost, DANU, Matice crnogorske, Knjižare „Karver“, Asocijacije „Ulqini“, Almanaha, Pobjede, Dignitasa i CNB „Đurđe Crnojević“.

Pred prošlogodišnji sajam, Milić je “Vijestima” kazala da bi bilo “svrsishodnije, ekonomski racionalnije i programski cjelovitije, kada bi crnogorski izdavači postigli dogovor o jedinstvenom nastupu na velikim sajmovima knjiga, u okviru jednog zajedničkog štanda. Međutim, u našim uslovima to do sada nije bilo moguće...”

U Evropu samo preko Tradukija

Traduki je evropska mreža za promovisanje književnosti i knjiga, u koju su uključene Albanija, Austrija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo, Liechtenstein, Makedonija, Njemačka, Rumunija, Slovenija, Srbija i Švicarska.

Do sada su u Lajpcigu gostovali Andrej Nikolaidis, Aleksandar Bečanović, Pavle Goranović, Dragan Radulović, Jelena Nelević
Od 2008. godine je objavljeno preko 600 prevoda beletristike, savremenih naučno popularnih knjiga, te književnosti za djecu i mlade 20. i 21. vijeka. Mrežu Traduki pokrenuli su Savezno ministarstvo za evropske i međunarodne poslove Republike Austrije, Ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, Švajcarska fondacija za kulturu Pro Helvetia, KulturKontakt Austria, Goethe-Institut i Fondacija S. Fischer.

Crnogorski pisci posljedjih nekoliko godina gostuju na poziv ove mreže na Sajmu knjiga u Lajpcigu, ali Crna Gora nikada nije imala svoj nacionalni štand kao sve zemlje iz regiona i bivše Jugoslavije.

Do sada su u Lajpcigu gostovali Andrej Nikolaidis, Aleksandar Bečanović, Pavle Goranović, Dragan Radulović, Jelena Nelević. Sajmovi knjiga poput lajpciškog su veoma važna mjesta na kojima izdavači, pisci i oni koji vode kulturnu politiku jedne zemlje mogu da pronađu načine za promociju izdanja, prevoda, kulturne politike, turizma...
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:48

Glavne uloge u filmu tumače Slavko Štimac, Momo Pićurć, i prvi put na filmu jedanaestogodišnji Jovan Miranović
Film Branislava Milatovića na festivalu u Albaniji
Kratki igrani film “Sve to” reditelja Branislava Milatovića uvršten je u takmičarsku selekciju 10. Tirana Film Festivala u kategoriji kratkometražnog igranog filma.

Scenario su napisali Branislav Milatović i Ognjen Spahić
Deseti Tirana film festival će se održati od 24. novembra do drugog decembra, festival je podijeljen u tri takmičarske kategorije (dugometražni igrani, kratkometražni igrani, dokumentarni), a film “Sve to” je odabran u 35 od selektovanih preko 800 filmova u kategoriji kratkog igranog filma.

Glavne uloge u filmu tumače Slavko Štimac, Momo Pićurć, i prvi put na filmu jedanaestogodišnji Jovan Miranović. Scenario su napisali Branislav Milatović i Ognjen Spahić po motivima istoimene kratke priče Ognjena Spahića. Direktor fotografije je Ivan Kostić, a direktor filma Ivan Đurović.

Muziku je uradio Milivoje Pićurić, montažu Vladimir Radovanović, a dizajn zvuka Bobo Stanišić. Producent filma je Montenegro Art Production, a izvršna produkcija Artikulacija Production.
Nazad na vrh Ići dole
Laida

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 13047

Lokacija : I reč je dodir.. ako znaš..

Učlanjen : 26.04.2018

Raspoloženje : Igra uma


PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    Sre 13 Jun - 11:48

na festivalu u Maroku
U glavnoj takmičarskoj selekciji “Sve to” se našao pored 42 filma, među kojima je kratki film čuvenog Terija Giljama
Poslije svjetske premijere na 18. Sarajevo Film Festivalu i crnogorske na Montenegro Film Festivalu u Herceg Novom, kratki igrani film “Sve to” reditelja Branislava Milatovića uvršten je u programe dva svjetska festivala koja će se održati u oktobru.

“Sve to” će biti u glavnoj takmičarskoj selekciji desetog Mediteranskog festivala kratkog igranog filma (Mediterranean Short Film Festival of Tangier) koji će se održati od prvog do šestog oktobra u Rabatu, u Maroku.

U glavnoj takmičarskoj selekciji “Sve to” se našao pored 42 filma, među kojima je kratki film čuvenog Terija Giljama. Slavni reditelj je za ovaj film, inače urađen u italijanskoj produkciji, prošle godine dobio evropskog Oskara za najbolji kratki film.

Zagreb Film Festival

Takođe, “Sve to” će biti prikazan na desetom Zagreb Film Festivalu, koji će se održati od 14. do. 21. oktobra. Festival je podijeljen u tri takmičarske kategorije (dugometražni igrani, kratkometražni igrani, dokumentarni), a film “Sve to” je uvršten u takmičarski dio kratkometražnog igranog filma, u kojem je odabrano deset filmova.

Scenario su napisali Branislav Milatović i Ognjen Spahić po motivima istoimene kratke priče Ognjena Spahića
Scenario za kratkometražni igrani film “Sve to” dobio je na konkursu Ministarstva kulture Crne Gore 2010. godine prvu nagradu u kategoriji kratkometražnog igranog filma. Glavne uloge u filmu tumače Slavko Štimac, Momo Pićurić, i prvi put na filmu jedanaestogodišnji Jovan Miranović.

Reditelj filma je Branislav Milatović. Scenario su napisali Branislav Milatović i Ognjen Spahić po motivima istoimene kratke priče Ognjena Spahića. Direktor fotografije je Ivan Kostić, direktor filma Ivan Đurović, muziku je uradio Milivoje Pićurić, montažu Vladimir Radovanović, a dizajn zvuka Bobo Stanišić.

Producent filma je Montenegro Art Production iz Podgorice, a izvršni Artikulacija produkcija.
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Ognjen Spahić    

Nazad na vrh Ići dole
 
Ognjen Spahić
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Ognjen Lakićević
Strana 1 od 2Idi na stranu : 1, 2  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Umetnost i Kultura :: Književnost-