Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebookGoogle+


Delite | 
 

 Indijska poezija

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Indijska poezija   Sre 21 Jun - 14:32

O, Beskonačno!
Ima jedna stara spona između tebe i mene; tijesna spona koju iskovaše pjesnici.

Namdev (1270. – 1350.)








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Indijska poezija   Sre 21 Jun - 14:33

Jedan od svjedoka ljudskog duha i života svakako je poezija. Svaka vrijedna pjesma otvara nam jedan pejzaž kroz koji upoznajemo ­elemente životne stvarnosti. Na­stojimo ih doživjeti i obogatiti svoju dušu novim spoznajama. Jer, mi­sterij stvarnosti pred kojim stojimo isti je za sve ljude nekad i sad, a iskustva ljudi prije nas su poput svjetla na putu kojim mi danas ­hodamo.

U drevnoj Indiji poezija je bila vrlo važna. Pjesme, himne i golemi epovi učili su se napamet, pjevali i prenosili s generacije na generaciju. Autori mnogih od njih su nepoznati, jer sve do perioda klasične sanskrtske književnosti pjesnici nisu potpisivali svoja djela – autorstvo se pripisivalo božanskoj inspiraciji, a ne vlastitoj pjesničkoj nadarenosti jer su se pjesnici smatrali samo prenositeljima božanske poruke.

Indijska poezija je lijepa, i to ne samo zbog lijepe forme, jer istinska ljepota je više od osjetilnog doživljaja, sviđanja i nesviđanja. Antičkom Grku, naviknutom na sklad proporcija, vjerojatno se ne bi svidjela neka astečka skulptura na kojoj ne nedostaje zmija, zubi i lubanja, a ipak, i ova naizgled nezgrapna forma izražava onu vječnu istinu o čovjeku. Za drevne ljude umjetnost je bila nešto ozbiljno i važno, bila je način otvaranja svijesti prema Istini, Bogu, Stvarnosti.








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Indijska poezija   Sre 21 Jun - 14:33

MILIJUNE VIJEKOVA

Gdje su mi riječi da kažu što nosim u srcu?
Moja se ljubav rađa svakim časom.
Od dana rođenja gledah njegovu ljepotu,
Ali se oči moje još nisu nagledale.
Milijune vijekova privijah ga k srcu,
Ali srce moje još uvijek za njim žeđa.

Kavivalabh








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Indijska poezija   Sre 21 Jun - 14:33

U drevnoj Indiji, pjesnička je riječ bila vezana uz glazbu i pjeva­nje, a ponekad uz ples i pantomimu. Gotovo svi tekstovi su se pjevali, bilo na javnim svetkovinama, vjerskim ceremonijama, bilo na dvorovima vladara. Zato je svaki pjesnik bio i pjevač i skladatelj. Jedna od najstarijih rasprava o estetici, Višnudharmotara, naglašava da su glazba, ples i kiparstvo izrazi jednog istog univerzalnog ritma. Stihovi se u nedogled ponavljaju te se čini da je sama riječ manje važna od zvuka i ritma. I danas se u Indiji pjesme pjevaju a ne recitiraju. Kad se na Zapadu otkrilo da je veliki indijski pjesnik i nobelovac Rabindranth Tagore ujedno autor preko dvije tisuće skladbi, nastalo je opće čuđenje i oduševljenje, ali u očima Indijaca on nije bio nikakva iznimka od tradicije. Prevodeći pjesme jedne bengalske lutajuće sekte, Tagore je rekao da te pjesme, lišene glazbe, izgledaju kao leptiri bez krila. Tradicija pamćenja i pjevanja stihova učinila ih je dostupnim svim ljudima, pismenim i nepismenim, tako da se pjesme velikih pjesnika Indije – Kabira, Nanaka, Tulsidasa, Šankare, Tukarama, Tagorea i ostalih pjevaju kako u selima tako i u palačama, te su zahvaljujući tome preživjeli sva spaljivanja rukopisa. Hsuan Tsang, kineski putopisac iz VII. stoljeća, sa svojih putovanja Indijom spominje indijske učitelje koji su znali napamet Rgvedu sa svih njenih deset tisuća strofa.








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Indijska poezija   Sre 21 Jun - 14:34

Rgveda

Za najraniju epohu indijske civilizacije karakteristični su sveti stihovi Rgvede koja se sastoji od 1028 himni bogovima. Najviše ih je posvećeno Indri, a sadrži i molitve uglavnom upućene bogovima Agniju, Surji i Varuni. S rgvedskim pjesništvom započinje indoeuropska književnost, a Rgveda ostaje nepresušan izvor indijske misli u svim narednim stoljećima.








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Indijska poezija   Sre 21 Jun - 14:34

VELIKO POČELO


Mudraci ga zovu Indra, Mitra, Varuna, Agni
i još Garuda hitrih krila.
Jedna je stvarnost, ali je mudri nazvaše raznim imenima.1









Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Indijska poezija   Sre 21 Jun - 14:34

MOLITVA VARUNI

O, Varuna, ne prekini niti mog života
Sada, dok još tkam svoju pjesmu;
Ne razbij moju čašu dok se vrhom ne napuni.








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Indijska poezija   Sre 21 Jun - 14:34

ZAZIVANJE BLAGOSTI

Blagi su vjetri onome tko ište moralni red;
I blago njemu teku rijeke.
Neka i nama biljke budu blage,
I blaga nam bila noć i blago ­svitanje.
Neka nam zemljin predio bude blag,
I blago nam bilo nebo, naš otac;
Blago nam bilo Sunce
I blaga nam bila goveda naša.








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Indijska poezija   Sre 21 Jun - 14:35

Pjesme budističkih redovnika

Veliku vrijednost imaju i pjesme iz zbornika budističkih redovnika (Theragatha) i redovnica (Therigatha):








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Indijska poezija   Sre 21 Jun - 14:35

POD DOBRIM KROVOM

Imam kolibu udobnu, pod dobrim krovom, za leđima vjetra;
Nek padaju kiše tvoje, Bože, nek liju do mile volje!
Moje je srce smireno, moje je srce slobodno,
A predanost moja žarka.
Obruši kiše svoje, o Bože, nek padaju i nek liju!

Subhuti








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Indijska poezija   Sre 21 Jun - 14:36

STIŠANOST

Oteščalu zemlju orosila kiša,
Hlađani puhnuše vjetri, visoko odlutaše munje.
Stišan i pitom sada je moj um i njegovi bijesi,
Gospodstvo duha uđe u srce moje.

Vimala








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Indijska poezija   Sre 21 Jun - 14:36

VRT U TIJELU

Ne odlazi u vrtove cvijeća!
O, prijatelju, ne odlazi tamo!
Vrtovi u tvome tijelu ­cvjetaju.
Sjedni na tisućlatični lopoč-cvijet
I zaroni oko u beskrajnu ljepotu.

Tagor: Izbor iz Kabirovih pjesama








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Indijska poezija   Sre 21 Jun - 14:36

Kroz indijsku poeziju jasno vidimo drugačiji pogled na svijet, dobro i zlo, grijeh i vrlinu, svjetovno i sakralno. Život je jedinstven, tako da nema grube podjele na sakralno i svjetovno, već postoji samo Život, stvarnost sa svim svojim aspektima koje treba upoznati. Ističe se da je čovjek ­odgovoran za vlastitu sudbinu i da se, kako kaže Buddha, rađa u svijet koji je sam stvorio.

Učenje o cikličnosti događanja kojim je prožeta indijska misao, pa i poezija, odgojilo je mentalitet čovjeka koji smatra prirodnim i normalnim promjene, nastajanje i nestajanje, da se ništa prolazno ne može zadržati u šaci, da je prirodno roditi se i umrijeti. Kad mlada biljčica koja u proljeće izbija iz crne zemlje i ponosno se diže prema Suncu na jesen može ostaviti svoje tijelo i čekati novo proljeće; kad neizmjerni kozmos može nastati i nestati pa opet nastati, zašto to ne bi bilo prirodno i za čovjeka?

Sva tragičnost prolaznosti zamijenjena je shvaćanjem da Život nikada ne umire i da i nakon fizičke smrti klica života opstaje i sprema se za ponovno pojavljivanje. Bog Šiva, strašni razaratelj, čiji ples simbolizira kozmički ritam, strašan je, ali i plemenit jer omogućava da se kroz umiranje onoga što je staro, rodi nešto novo.

Indijska misao pretočena u poeziju prenosi nam jedan bogat i mnogostran doživljaj svijeta, kako duhovan tako i materijalan, i ne dijeli ove dvije komponente već prepoznaje u njima sveobuhvatnu stvarnost. Pjeva se o životu i smrti, Bogu, ljubavi, prirodi …








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Indijska poezija   Sre 21 Jun - 14:36

GOSPODIN JE U POSUDI MOGA TIJELA

Duboke i guste padaju sjene večeri,
A tama ljubavi obavija tijelo i duh.
Otvori prozor na zapad i nestani u nebu ljubavi;
Iskapi med što se cijedi niz latice lopoča u tvom srcu.
Otvori svoje tijelo valovima: o kakav li je sjaj u kraju morskom!
O, zdravo! Rastu zvukovi truba i zvona.
Kabir kaže: ‘Brate, pogledaj! Gospodin je u posudi moga tijela.’

Kabir








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Indijska poezija   Sre 21 Jun - 14:37

Indijska poezija je još uvijek velikim dijelom neproučena, po­stoje nebrojene nezabilježene pjesme putujućih pjevača. Ali, umjesto da čekamo tumačenje nekog stručnjaka o značenju pojedinih stihova, vratimo povjerenje svome srcu koje i samo može u tišini zadubljenosti prepoznati ljepotu i dubinu stihova u nama i nas u stihovima. Jer, sve je Jedno.








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Indijska poezija   Sre 21 Jun - 14:37

RADHINA TUŽALJKA

Jao, zašto siđoh na vode Kalindi?
Crni me dragan opčini i srce mi ote.
Utopiše mi se oči u
povodnju te ljepote,
I zabludi duh moj u prašimu mlađanih čari.
I pruža se u beskraj staza u moj dom.
I prelomi se u sebi srce moje,
I zavapi duša moja u mukama.

Gle, lutka moga srca pade u klopku
Nepronične crne mrlje sred njegovog čela,
Na podlozi sandal-praha, u liku mjeseca.
Oko struka mu žuta suknja, i još pojas.

I stvori ga Stvoritelj takva,
na propast djevojkama,
Da bude uzrok njihovog bezumlja.
I sve društvene spone, i sve rodbinske,
Obziri ćudoredni i
dobrog vladanja propisi
Sada se krše i pucaju.

Širom se zemlje proniješe glasi o mojoj sramoti,
ta čestita nekoć djevojka, valjana roda odvjetak,
sad, eto posta ruglo dviju obitelji.

A veli Janadas:
bilo ti srce uspravno.

Janadas
Autor: Biljana Lukarić








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Indijska poezija   Sre 21 Jun - 14:40

Flauta Beskonačnog neprestano svira,
a zvuk njen je zvuk ljubavi.
Kada ljubav odbaci sva ograničenja, približi se istini.
Široko se njen miris pruža! Ona kraja nema,
ništa joj na putu ne stoji.
Oblik ove glazbe svijetli kao tisuće sunaca:
s njom se ne može usporediti glazba vine,
vine koja ispušta tonove istinske.
Kabir, odnosno Al-Kabir, što znači “Beskrajno velik”, “Najuzdignutiji”, iznimna je pojava indijskog misticizma. Prilično dugo ostao je nepoznat zapadnim krugovima sve dok Rabindranath Tagore, njegov veliki štovatelj, nije preveo zbirku njegovih pjesama s hindskog na engleski jezik. Pripisuju mu tisuće pjesama, iako ih se sačuvalo tek par stotina. Sam Kabir nije zapisivao svoje pjesme i dvostihe, već su to činili njegovi učenici.

O njegovu se životu malo zna, odnosno nema vjerodostojnih izvora. Sačuvani podaci pristižu nam iz predaja i legendi, kako muslimanskih tako i hinduističkih, a obje ga tradicije svojataju i prikazuju kroz vlastitu prizmu. Dok hinduistički izvori prenose da je bio asketa, muslimanski kažu da je imao ženu po imenu Loi i dvoje djece. Oba izvora se slažu da je rođen oko 1440. godine u okolici grada Benaresa (Varanasija) gdje je proveo najveći dio svog života, te da je odrastao u muslimanskoj obitelji koja se generacijama bavila tkanjem, pa je i Kabir bio tkalac.

Još kao dječak pokazivao je sklonost prema duhovno­sti koja se rasplamsala kada je u ranoj mladosti upoznao Ramanandu, tada iznimno poštovanog hinduističkog sveca-pjesnika.
Ramananda je u sjevernu Indiju donio vjerski preporod koji je na jugu Indije pokrenuo Ramanuja, veliki vjerski reformator iz XII. stoljeća. Naime, dok je okoštala vedska tradicija naglašavala važnost obreda, ovaj je preporod težio bhakti, predanoj ljubavi prema Bogu i služenju. Sam pokret bhakti ima korijene u najranijim vedskim te­kstovima, a Bhagavad Gita govori o bhakti yogi kao putu predanosti i jednom od načina postizanja oslobođenja.

Uz sam susret Kabira i Ramanande veže se legenda koja kaže da je Kabir još kao dječak u njemu prepoznao učitelja i stalno smišljao načine kako bi mu se približio. Tako je otkrio mjesto na Gangesu gdje se Ramananda običavao kupati pa se pritajio na stepenicama koje su vodile prema rijeci. Spuštajući se stepenicama, Ramananda je stao na njegovo tijelo i iznenađen uzviknuo: Ram! Ram!, ime inkarnacije pod kojom je štovao Boga. Tako je po legendi Kabir dobio inicijacijsku mantru i postao njegov učenik.

Iako je Ramananda prihvaćao učenike iz svih kasti i sekti, što nije bilo uobičajeno za ta vremena, izniman je slučaj da je hinduistički bhakti uzeo za učenika jednog muslimana, čime je zbog kršenja društveno-religijskih normi izazvao oštre kritike i jednih i drugih. Ramananda je bio neobično učen čovjek koji je Kabiru prenio znanje Veda i hinduizma, čiju je on teologiju u svojim pjesmama spojio sa sufijskim misticizmom. U Kabirovo vrijeme sufijski je misticizam snažno odjekivao sjevernom Indijom. Pjesme perzijskih mistika Sadija, Rumija, Hafeza i drugih primjetno su utjecale na Kabira, no najdublji trag na njega ipak je ostavio Ramananda kojeg je priznavao kao jedini duhovni autoritet svoga vremena.

Neočekivano sam bio otkriven u Benaresu, i Ramananda me prosvijetlio
Ponio sam sa sobom žeđ za beskrajem, i krenuh se susresti s Njim.
Ramanandini su učenici činili prvu generaciju sjevernoindijskih santa, raznorodne skupine duhovnih učitelja kojima je pripadao i Kabir, a koja je imala zajedničko duho­vno polazište u pokretu bhakti. Učili su da se može odbaciti teški teret kasti, obreda i kompleksna vedska filozofija te jednostavno izraziti predanost Bogu koji boravi u srcu.

Veliki pokret bhakti plamtio je širom središnje i sjeverne Indije od XIV.-XVI. stoljeća. Ovo razdoblje kara­kterizira procvat devocijske poezije, bhajana, na narodnim jezicima Indije jer su sveci-pjesnici iznosili svoje učenje u stihovima na narječju kraja u kojem su živjeli.

Kabirova poezija

Kabir je poznat po svojim jezgrovitim dvostisima i pjesmama koje povezuju svakodnevni život i duhovnost na jednostavan i snažan način. Njegov je genij u tome što je podjednako nadahnjivao učene, primjerice Rabindranatha Tagora, kao i neuke. Svoju poruku prenosi kroz lako razumljive metafore, a nadahnuće pronalazi u svakodnevnom životu i svemu što ga okružuje. Živio je ono što je propovijedao, odnosno, propovijedao je ono što je živio, iz čega upravo proizlazi snaga njegove poruke.
On uči da je život igra dvaju principa: ljudske duše (Jivatma) i Boga (Paramatma).

Na polju našeg tijela, stalno se vodi velika bitka
protiv strasti, bijesa, ponosa i pohlepe
Kraljevstvo istine, zadovoljstva i čistoće izaziva bitku,
mač koji se najviše podiže u njoj,
mač je Imena Njegovog.
Oslobođenje je proces sjedinjenja tih dvaju božanskih principa u jedno.

Ispred neuzročnog, uzročno igra,
˝Ti i ja smo jedno˝, oglasi se truba…
No, predanost i ljubav prema Bogu nadilaze svaku filozofiju. Sabirući bisere islamske i hinduističke tradicije, u svojim stihovima gorljivo govori o Bogu u nama te nadilazeći sve razlike i podjele, kako između religija, tako i između duše i Boga, poziva čitatelja da zastane i preda se titrajima mudrosti i akordima duhovne glazbe koja teče kroz njegove riječi.

On je nesputani krajnji mir;
On se u liku ljubavi proširio svijetom
Iz te Zrake, koja je Istina, struje novih oblika neprestano istječu;
I On ih ispunjava…

O slugo, gdje si me tražio?
Gle! Ja sam pokraj tebe.
Nisam u hramu, ni u džamiji, nisam u Kabi, ni na Kailasu;
Nisam u ceremonijama ni u obredima, niti u yogi i odricanju.
Vidjet ćeš me ako si istinski tragalac, srest ćeš me u treptaju vremena.

Kako bi se ljubav između mene i Tebe ikada mogla umanjiti?
Kao što list lotosa počiva na vodi, tako si ti moj gospodar, a ja sluga tvoj
Kao što noćna ptica cijele noći u Mjesec gleda,
tako sam ja sluga tvoj, a ti moj gospodar.
Od samog početka, pa do kraja vječnosti, ljubav je među nama,
i kako se takva ljubav može ugasiti?
A Kabir kaže: ˝Kao što rijeka utječe u ocean, tako se moje srce Tebi priklanja.˝
Kabir je osjećao odbojnost prema bilo kojoj službenoj religiji. Ostala je zapamćena njegova izreka: Koi bole Ram Ram Koi Khudai…, što znači da se Boga može zazivati njegovim hinduističkim ili muslimanskim imenom, ali radi se o jednom te istom Bogu iz kojeg svi potječemo i kojemu se svi vraćamo.

Hari je na Istoku, Alah na Zapadu.
Prodri u svoje srce, jer ćeš tamo pronaći i Karima i Rama;
Svi muškarci i žene svijeta Njegova su živuća obličja.
Kabir je dijete Alaha i Rama.
On sve ljude doživljava kao božansku djecu i cjelo­kupno postojanje kao jedno, univerzalno i nerazdjeljivo jedinstvo jednoga Boga. U njegovom učenju nema sektaških krajnosti, isposništva i nepotrebnog odricanja, on oštro osuđuje kastinski sustav, religioznu isključivost i religijsko licemjerje, propovijeda ljubav, radost i skladan suživot te svakodnevno služenje ljudima svim srcem.

…Kazi traga za riječima iz Kurana i podučava druge, ali ako njegovo srce nije stupilo u tu ljubav, čemu on služi, mada je učitelj ljudima?

Yogin boji svoju odoru u crveno; ali ako ne zna ništa o boji ljubavi, kakva je korist, iako su njegove halje obojene?

Kabir kaže: ˝Bio u hramu ili u galeriji, u taboru ili cvjetnoj bašči, doista tvrdim – moj Gospod u svakom trenutku uživa u meni.˝

U duhu bhakti tradicije Boga slavi kroz svakodne­vni posao, pjesmom, plesom, glazbom, meditacijom, ali naglašava važnost učitelja:

O, brate, srce mi žudi za onim pravim Učiteljem
koji puni pehar ljubavlju koji ga sam kuša,
pa ga zatim doda meni.
On mi s očiju skida veo i daruje pravu viziju Brahme.
On otkriva svjetove koji su u njemu, i otvara mi ograde
glazbe nečujne
On u sebi spaja radost i tugu,
on sve živo ljubavlju daruje.
Kabir kaže: “Odista, ne poznaje strah onaj koji takvog učitelja ima da ga vodi u siguran zaklon.”
Prvog je učitelja imao u Ramanandi, a kasnije govori o “univerzalnom učitelju”, učitelju koji je sveprisutan i koji ga blagoslivlja mističnim vizijama.

Ali taj bezoblični Bog, pretapa se u tisuće oblika
u očima svih živih bića.
On je čist i nerazoriv,
oblik mu je beskrajan i nedokučiv,
On igra u zanosu, i valoviti oblici izviru iz njegove igre.
Duh i tijelo se ne mogu obuzdati,
kada ih dodirne njegova velika radost.
On plovi u svojoj svijesti
u svim radostima i u svekolikoj tuzi
on nema ni početak ni kraj,
on je taj koji sve pokriva blagoslovom.
Tkalac Kabir je u svoje bhajane znalački utkao svoje mistične vizije. On putuje dubokim duhovnim prostranstvima i govori o postojanju onostranih svjetova koji su običnom umu neshvatljivi, o svjetovima gdje se korača stopama Duše.

…Tamo Fontana Vječnosti pleše svoj beskrajni životni ciklus rođenja i smrti…
Tamo, u Njemu, stvaranje napreduje, ono je ponad svih promišljanja;
jer ga ona ne mogu dosegnuti;
tamo se nalazi beskrajni svijet, o brate moj!
I tamo Bezimeno Biće prebiva,
Ono o kojem se ništa kazati ne može.
Ovo razumije samo onaj koji je dosegnuo ta područja – ona su različita od svega što je izrečeno ili se ikada čulo…
Zaneseno govori o glazbi koja ispunjava univerzum, o bojama, mirisima, svjetlu… Gotovo svakim stihom slavi božansko, Njegovu neopisivu slavu, ljepotu, ljubav i mudrost. Božansko je u svemu, glas koji šapuće kroz tkalački razboj, rijeku i mlinski kotač, nas same. Bog je u nama, kaže Kabir, samo moramo znati stati i osluhnuti Njegovu pjesmu.

430651_84275292Tamo je nebo ispunjeno glazbom,
tamo nektar lije kao kiša,
tamo se harfa veselo oglašava, tamo se bubanj čuje.
Divnog li izobilja u tom nebeskom boravištu!
Tamo se nikada ne spominje izlazak Sunčev i zalazak,
u oceanu pojavnosti, što ljubavi je svjetlost,
dan i noć su sjedinjeni.
Tu vlada vječita radost, bez bola i borbe,
Tu greške nikakve nema.
A Kabir kaže: ˝Tamo sam i ja osjetio sreću onog Blagoslovljenog!˝

Spoznao sam u sebi radost svemira: izbjegao sam pogrešku ovoga svijeta.
Unutrašnje i vanjsko su se sjedinili na nebu,
Beskonačno i konačno su jedno:
pijan sam od slike svega ovoga!
Svjetlost Tvoja ispunjava svemir;
to svjetiljka ljubavi na držaču spoznaje plamti.

Večernje sjenke sve gušće i dublje rastu,
a tama ljubavi sve više obavija tijelo i duh.
Otvori prozor ka zapadu, u nebu ljubavi izgubit ćeš se,
Ispij med mirisni koji s lotosovih latica u srce kaplje.
Neka valovi udare o tvoje tijelo;
kakva divota počiva u moru!
Počuj! Zvuci školjki i zvona ponovno se čuju.
A Kabir kaže: ˝O, brate, raduj se! Gospod je u posudi tijela mog.˝
Ovi stihovi govore o gotovo ekstatičnom ljubavnom zanosu koji gaji prema božanskome, ali Kabir i podučava:

Svjetiljke gore u svakome domu, o slijepi čovječe!
Ali ih ti ne možeš vidjeti.
Jednoga dana oči će ti se iznenada oporaviti i progledat ćeš.
Veliki mistici i učitelji osvajali su srca jednostavnošću i skromnošću; parabolama i stihovima prilagođenim vremenu i prostoru kako bi ih narod mogao razumjeti. Kabir je još za života stekao mnogo učenika i sljedbenika, a i danas, nakon pet stoljeća, ima velik broj štovatelja. Zajednica Kabir Panth na sjeveru Indije, koja ga smatra svojim prorokom, broji milijun sljedbenika.

Ostavio je bezvremenski trag učitelja koji ne dopušta jednoumlje, svojatanje duhovnosti i vječnih istina te odvođenje tih bezvremenskih mudrosti u slijepe uličice površnih interpretacija koje nemaju iskustveni uvid.

Na svetim kupalištima ničega osim vode nema,
osvjedočio sam se, jer se i ja nekad kupah tamo.
Kipovi su beživotni, ne mogu govoriti,
to znam, jer se glasno njima molih.
Purana i Kuran tek su slova puka,
podigoh zastor i uvjerih se u to.
Iskustvo je korijen Kabirovih riječi
i on dobro zna da su sve ostale stvari
ništavne također.
No, riječi koje su osvajale narod izazivale su otvoreno negodovanje i neprijateljstvo tadašnjih religijskih autoriteta i ortodoksnih brahmana. Oni su branili svoje poglede i htjeli su utišati i zatrti Kabirov nauk. Jedna legenda govori kako su brahmani Kabiru kao iskušenje poslali prelijepu kurtizanu, međutim, ona se nakon susreta s njim preobratila.

Ganges u BenaresuNavodno je izvodio i čuda ozdravljenja i ne jednom bio doveden pred tadašnjeg vladara Sikandara Lodija, optužen za tvrdnju da posjeduje božanske sposobnosti. Spasilo ga je muslimansko porijeklo koje ga je svrstalo u sufije, a sufiji su u to doba imali velike slobode i bili izvan brahmanskih zakona. Sikandar Lodi je bio tolerantan prema “ekscentričnostima” svetog čovjeka koji je pripadao njegovoj vjeroispovijesti. Čini se da se ovo dogodilo kad je Kabir imao oko šezdeset godina, i to je posljednji događaj iz njegova života za koji sigurno znamo.

Život mu je pošteđen, ali je 1495. protjeran iz Benaresa. U progonu je i umro, 1518. godine u gradu Magharu, kao putujući propovjednik svog nauka.

Jedna slikovita legenda kaže da su se nakon Kabirove smrti njegovi muslimanski i hinduistički učenici posvađali oko prava na posjedovanje njegova tijela. Muslimani su ga htjeli pokopati, a hinduisti spaliti prema svojim običajima. Dok su raspravljali, legenda kaže, pred njima se pojavio Kabir i rekao im da podignu pokrov i pogledaju što pod njim leži. Oni to učiniše i umjesto mrtvog tijela pronađoše hrpu cvijeća. Polovicu su cvijeća pokopali muslimani u Magharu gdje je proveo posljednje godine života, a ostatak su hinduisti spalili u svetom gradu Benaresu.

Za nas, Kabir neka ostane u zlatnoj sredini kao dragulj istočnjačkog misticizma, kao učitelj božanske ljubavi, koji nas podučava da su ljubav i čisto srce na prvome mje­stu, da je ljubav najuzvišenija božanska esencija iz koje proizlaze mudrost, znanje, radost i mir, i koji i dalje potiče ljudske duše na traganje za božanskim u nama – na našu jedinu istinsku potragu.

Tajanstvena je staza ljubavi!
Nema tamo ni pitanja ni ne-pitanja,
Tamo čovjek sebe gubi pred stopalima Njegovim
Tamo je utonuo u užitak traganja,
zaronio u dubine ljubavi kao riba u vodu
Predani nikad ne dvoji prije negoli ponudi
svoju glavu služeći svoga gospoda
Kabir proglašava tajnu ove ljubavi.-Kabir
Autor: Hrvoje Landeka








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Indijska poezija   Sre 21 Jun - 14:46

Čitajući knjige svi pomreše, niko ne postade mudriji
Jedino onaj postaje mudar koji čita reč Ljubavi



Tačnih podataka o Kabirovoj godini rođenja nema, ali se većina proučavalaca slaže da se to najverovatnije zbilo 1440. Uopšte, nije mnogo biografskih podataka sačuvano o Kabiru, a i među njima se neki prepliću sa legendama koje su kasnije o njemu ispredane sa manje ili više verodostojnosti. Ono što se sa sigurnošću može reći je da je Kabir rođen u Benaresu ili njegovoj bližoj okolini, i da je tu proveo najveći deo života.

Rođen je i odgojen u muslimanskoj porodici. Izgleda da je rano došao u kontakt sa mističkom tradicijom i poezijom velikana sufi misli kao što su Džalal' Udin Rumi i Omar Kajam, a verovatno i Atar, Sadi i Hafiz. S druge strane, Benares je sredinom petnaestog veka bio pravi centar velike renesanse hinduizma i središte posvećeničkog, tj. bakti, pokreta koje su predvodili prosvetljeni Učitelji (po mnogima i Avatar, tj. Bogočovek) Šri Čajtanja, iz Bengala, nekoliko decenija pre toga, i veliki verski reformator Ramanuđa, sa juga Indije (12. vek).

Živeći u takvoj atmosferi, duh poput Kabirovog primio je ogroman uticaj i od te duhovne tradicije. Upravo je Učitelja Ramanandu, čija je reputacija bila izuzetna u to vreme, i kome su mnogi dolazili u Benares po duhovnu poduku, Kabir odabrao (verovatno je još bolje reći osetio ili prepoznao) kao svog Učitelja. Mada pojedini autori pokušavaju da prikažu još neke kao Kabirove učitelje, Ramananda je jedini otelovljeni Učitelj koga sam Kabir pominje u svojim pesmama.
Dalje, ono što se pouzdano zna je da je Kabir živeo kao domaćin i otac porodice, da je po zanimanju bio tkalac i da je svoju porodicu izdržavao od rada na razboju. Bio je podjednako dobar muzičar koliko i pesnik; zapravo, većina njegovih stihova je imala kompoziciju za pevačko izvođenje sa muzičkom pratnjom. Očigledno, njegov put duhovnog sazrevanja i mističke spoznaje nije bio ni po čemu tradicionalan. On je objedinio dve različite duhovne tradicije – sufi islam i hinduizam – i uzeo najbolje iz njih: od sufija ekstatičnu ljubav, radost življenja i polet, od hinduizma filozofsku širinu i dubinu mističke vizije.

Život je predao Bogu, a ostao je da živi i radi među ljudima, ne razlikujući se ni po čemu spoljašnjem od njih. Nije podržavao asketske krajnosti, versku zatucanost i netrpeljivost, rituali su mu bili mrski i sve je to veoma otvoreno kritikovao, pre svega kroz svoje pesme. Budući da je njegova spoznaja izranjala iz dubine njegovog bića, njegova kritika je imala autoritet koji je privlačio ogroman broj ljudi bez obzira na njihovu versku ili nacionalnu pripadnost, i to svih društvenih slojeva (to svakako nije mala stvar, jer čak i u Indiji sa početka 21. veka, takve razlike i dalje imaju ogromnu težinu i uzrok su ozbiljnih međuljudskih konflikata).

Međutim, zato nije ni čudo da Kabir nije imao samo obožavaoce, učenike i poklonike, već, naravno, i one druge: ljute protivnike iz redova vlasti i verskih krugova (bilo muslimanskih, bilo hinduističkih, jer je na neki način pripadao oboma: muslimanima rođenjem i životom u muslimanskoj zajednici, hindusima time što mu je Učitelj bio hindus Ramananda). Zapravo, jedan od poslednjih pouzdanih podataka vezan je za slučaj kada je Kabir, i to verovatno ne po prvi put, optužen za posedovanje natprirodnih moći koje je demonstrirao prilikom isceljenja. To se zbilo po svoj prilici 1495. godine. Budući da je, kao musliman, bio izvan jurisdikcije hinduskih bramanskih sveštenika, a da je sufijima, gde su Kabira takođe svrstavali, davana prilična sloboda u izražavanju njihove duhovnosti, tadašnji muslimanski vladar je Kabiru poštedeo život, ali je ipak morao da ga protera iz Benaresa u cilju očuvanja javnog reda i mira. Ostatak života je proveo uglavnom na severu Indije, nastavivši život kao Učitelj i mistik, često menjajući prebivališta.
Telo je napustio 1518. u Magaru kraj Gorakpura. Da Kabir nije bio običan čovek, pa čak ni običan pesnik, u narednim vekovima potvrđivali su svi velikani duha koji su jedini i mogli da sagledaju domet njegove vizije. Njihova hvala daje finalni pečat Kabirovoj veličini.

Kabirova poezija je sakupljena iz izvesnog broja knjiga i rukopisa, ponekad čak i sa usana putujućih asketa i zabavljača, jer Kabir nikada nije objavio zbirku poezije – u to vreme retko ko je to i mogao, a naročito ako nije bio u milosti vladajućih krugova. Ipak, na Istoku, Kabir je bio dovoljno poznat da bi se svrstavao u sam vrh pesničkih genija svih vremena. Tek sa objavljivanjem sto odabranih pesama u prevodu velikana indijske poezije i dobitnika nobelove nagrade za književnost, Rabindranata Tagorea, Kabirova poezija je malo više približena Zapadnom svetu, koji počinje da uviđa ono što je Istok shvatio odavno – da je Kabir jedan od onih velikana ljudskog duha čija je poezija donosila talase promena i napretka, visoko se izdižući nad površinom prosečnosti, obeležena vanvremenim vrednostima koje nikad ne gube na svojoj snazi i aktuelnosti.


Šta reći o razgovorima
S kojima se Istina sakriva
Previše priče vodi do haosa
Pa ipak kako bez priče raspravljati
Ako baš moraš, tad pričaj sa svecima,
S đavolima bolje je usta ne otvarati
Blagoslov je razgovor sa mudrima
Priča s glupim bacanje je vremena
Kaže Kabir,
Dopola pun se povazdan ljulja
Ispunjen voli da ostane miran


Priredio: Milan Bojić








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Indijska poezija   

Nazad na vrh Ići dole
 
Indijska poezija
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Indijska poezija
» Nerimovana poezija
» Proza vs poezija
» HAIKU POEZIJA
» Kineska poezija
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Umetnost i Kultura :: Književnost-