Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebookGoogle+


Delite | 
 

 Poezija starog Rima

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1, 2
AutorPoruka
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Poezija starog Rima   Uto 18 Okt - 16:32

MUZE IPAK POSTOJE

On joj je davao mnogo i bio je spreman
još više dati, pa ipak je pohlepa nije
odvukla iz mog krila. Nisam je slomio zlatom
ni biserjem s istoka, nego umilnim tonom
stihova mojih. Dakle, muze ipak postoje,
i one što iskreno ljube, Apolon cuje.

Sekst Propercije
Oko 49-16. pr.n.e.








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Poezija starog Rima   Uto 18 Okt - 16:32

GAJ VALERIJE KATUL (Oko 87 - 54. pr. n. e.)


Rimska
knjizevnost


AKO NAM SJECANJE NA DOBRA DJELA...

Ako
nam sjecanje na dobra djela pruža
nekakvu srecu, kad mislimo da smo
uvijek
bili pravedni, da nismo krenuli vjerom,
da se nikada
nismo, ni u kakvu poslu,
zbog prevare, kleli na bogove,.. tada si.
Katule,
za sav život zaslužio dosta radosti,
zbog ove nesretne Ijubavi. Jer,
što covjek
riljecju i djelom može za dobro uciniti,
ti si to
rijecju i djelom uvijek ucilnio,
a sve jie to propalo, jer bi
namjenjeno
kamenoj duši. I onda, zašto se i dalje muciš?
Zašto
ne osnažiš duh i sebe ne trgneš od tog?
Zašto da budeš jadan protiv
volje bogova?
Teško je naglo odbaciti dugu Ijubav.
Teško je,
istina, ali u tome moraš uspjeti.
To ti je jedini spas i pobijediti
treba,
treba uciniti, pa mogao ti ili ne.
O bozi, ako ste zaista
milosni, ako ste ikad
ikome pomogli u posljednjem casu,
u samom
trenutku smrti, bacite sada pogled
na me uboga, i ako sam cestito
živio,
cupajte iz mog srca ovu kugu, ovu
ubojnu pošast, koja se
zavlaci u mene
do najdublje srži te guši u mojoj nutrini
I
posljednji tracak radosti.
Ja ne tražim više da me ponovno voli,
ili
nemoguce: da se dostojno vlada.
Samo da ozdravim i da me ova užasna

bolest mine. O bogovi, pružite mi ovo dobro
za blagost i
pobožnost moju.








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Poezija starog Rima   Uto 18 Okt - 16:33

NOSI PROLJECE VEC TOPLINE BLAGE

Nosi proljece vec topline
blage,
vec se stišava bljes zimskog neba
daškom ugodnim
zapadnoga vjetra.
Polja frigijska, Katule, napusti
i ravnicu
Nikeje sparne plodnu:
k slavnim azijskim mjestama poleti!
Vec
treperi od želje duh za skitnjom,
vec se radosne noge krijepe
žudnjom.
Zbogom, drugovi, pratioci dragi:
skupa od kuce krenuli
smo na put,
natrag vode nas razlicite ceste








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Poezija starog Rima   Uto 18 Okt - 16:33

DVORI SNA

Blizu Kimerana, u uvali dalekoj špilja je tamna,
U njoj sna tromog kriju se odaje nijeme.
Tu svitanja nema, ni dana bijelg, ni sutona o zalazu naglom,
Nad zemljom samo para treperi,
Obavijena teškom maglom.
I gašenje nejasnog sjaja svud vlada.
Tu ne čuješ jedroga glasa
Budnoga pijetla pod kitnjastom krestom, gdje zoru budi.
I dubokom tišinom ne prolama se lavež pasa,
Ni gakanje plašljivo.
Ni zvijer da negdije zašušne, ni stada da zamuču,
Ni granje da negdije zašumi, ni ljudska se oglasi riječ.
Svud vlada muk.
A samo rijeka leta izviruć sa dna stijene sva u pjeni,
Ruši se niz kamenje i šumom doziva i skuplja snove.
Na ulazu mak bujno cvjeta i mnoštvo drugih trava se zeleni.
Iz njina soka sanjivost opojnu upija vlažna noć
I njome sipi
Po zemljama mračnim.
Niti se gdjegod čuje da brava zaškripi,
Na samotnom dvoru nigdje vrata, na pragu ni čuvara,
A tamo,
U dnu dvorane, na visokom logu ebanovom,
U mekoti paperja, pod tamnim pokrivačem,
Sav u se utonu spava
Sam bog San.

Publije Ovidije Nazon








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Poezija starog Rima   Uto 18 Okt - 16:33

NADA PROGNANIKA

I tebe je, što te pred odlazak u progonstvo
ostavih mladu, nesreća moja obdarila starošću.
O hoću li te opet jednom ugledati
i cjelivati tvoje smežurane jagodice
i koštunjavo zagrliti tijelo
pa s riječju punom tuge reći:
-I za ovo uzrokom sam ja!
O hoću li plačući moći jade iskazati svoje
i radostan biti zbog nenadana viđenja!...

Ovidije








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Poezija starog Rima   Uto 18 Okt - 16:34

KAKO LI BIJAŠE SLATKA SVAÐA ...



Kako li bijaše slatka uz sinočnju svjetiljku svadja,

pogrda koliki broj jezik je sasuo tvoj,

kada si srušila stol od rujnoga mahnita vina,

rukom goropadnom pun na mene bacila vrč!

Odvažno ti mi i opet na kosu moju navaljuj,

krasnim mi noktima, ded, lice obilježi ti,

grozi se da ćeš mi gorućim plamenom oči ispalit',

moju razgoliti grud zderavši odjeću svu!

Doista, u tom su istinske ljubavi sigurni znači:

žestoke ljubavi plam ženu razjariti zna.

Pogrde ako žena razbacuje jezikom bijesnim,

ako se valja po tlu Venerin grlec kip,

ili te, dok se šetaš, opkoljava četom čuvara,

il' k'o bakhantica tvoj mahnito slijedi put,

ako je često u strahu jer bezumni plaše je snovi,

il' joj podjaruje bijes naslikan djevojčin lik:

pouzdan ja sam haruspik za takve muke u duši,

iz iskustva ti znam da je to ljubavi znak,

Vjernost sigurna nije bez nepravde ako se prima:

s bestrašnom djevojkom noć suparnik proveo moj!

Neka mi vide vršnjaci na vratu Izgrizenom rane:

modrica neka je znak da smo uživali mi.

Hoću u ljubavi bol il' tebi zadavati boli,

suze da prolijem sam ili da zaplačeš ti

kada mi obrvom svojom upućuješ potajne znake,

ili mi prstima ti skrivenu bilježiš riječ.

>Mrzim sne gdje uzdasi nikad ne paraju srce:

>uvijek neka sam blijed kada te obuzme gnjev.

>Slađa je Parisu ljubav sred danajskog oružja bila

>kad je uz Tindara kćer mogao doseći slast:

>dok pobjedjuju Grci, dok divlji zaostaje Hektor,

>s Helenom Paris je svoj najveći vodio boj.

>S tobom ću, ili s rivalima za tebe uvijek se borit':

>meni se nikakav baš uz tebe ne svidja mir.

>Raduj se, jer u ljepoti nijedna nije ti ravna!

>Voljela ne bi da jest. S pravom si ponosna ti!

>Tebi, koji si mrežu nad krevetom ispleo našim,

>nikad ti majka i tast ne napuštali dom!

>Ako se podala tebi u jednoj ukradenoj noći,

>ne misli da si joj drag, meni se svetila tim!

sekst propercije








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Poezija starog Rima   Uto 18 Okt - 16:34

PRIJATELJU VERANIJU

(9)


Veranije, ti koji si mi draži
od
toliko hiljada mojih prijatelja,
zar si došao kući, svojim penatima,
složnoj
braći i starici majci?
Stigao si! O, srećnih li vesti!
Slušaću
tebe kako mi pričaš
o gradovima i narodu Španije,
i, po običaju,
zagrlivši te,
ljubiću tvoja usta i oči.
O, ma koliko da je srećnih
ljudi,
ko je od mene srećniji i blaženiji!

Prevela
Katarina Antić-Rajčević








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Poezija starog Rima   Uto 18 Okt - 16:34

ZLATOM SE LJUBAV OSVAJA

Zar da ti savjetujem da niježne stihove
šalješ dragoj na poklon? Na žalost, pjesme
nisu u velikoj cijeni. Doduše, ljudi ih hvale,
al uvijek traže druge, vrednije stvari.
I barbarin bogat, svima se sviđa.
Ma zaista živimo u zlatnome vijeku.
Zlatom se stiču velike časti,
zlatom se ljubav osvaja.

Publije Ovidije Nazon
43.pr.n.e.-18.n.e.









Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Poezija starog Rima   

Nazad na vrh Ići dole
 
Poezija starog Rima
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Najljepši citati starog Rima i Grčke
» Poezija Starog Egipta
» Nerimovana poezija
» Proza vs poezija
» HAIKU POEZIJA
Strana 2 od 2Idi na stranu : Prethodni  1, 2

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Umetnost i Kultura :: Književnost-