Poezija starog Rima

Živimo, moja Lezbija, i volimo se,
a na sve prekore sedih staraca
ne dajmo ni jednog od petoparaca.
Sunce može da zađe i ponovo da grane,
ali kad za nas ono jednom zađe
nastupa noć koja ima dužinu:
Daj mi hiljadu poljubaca i još stotinu!
Pa drugu hiljadu i stotinu drugu,
poljubaca u tom čudesnom krugu.
Kada sastavimo mnoge hiljade,
pomešajmo ih da nam ne ukrade,
i da ne sazna nikada nijedan od zlih
koliko je samo bilo poljubaca tih!

Katul

Dečače, točibašo, starčića Falerna,
naspi u čaše vino starije
po običaju gazdarice Postumije,
od grozdova pjanih donesi opojnije!
A ti, beži tekućino, šteto za vino,
idi, vodo treznima!

Katul
Ovamo, nepomućenog Tioninog sina!

Katul

Marko Tulije,
kabasto učeni, Romulov unuče,
od svih koliko ih je bilo,
koliko ih ima i koliko će ih ubuduće biti.
Velike hvale ti odaje Katul,
najgori od svih pesnika.
Toliko loš od svih pesničkih zanesenjaka
– koliko si ti najbolji od svih kulaka!

Katul

Prava si, Noske, gromada.
I onaj koji od tebe potiče.
Iverje ne pada daleko od klada.
E, baš si, Noske, gromada,
ali i nakarada.

Katul

Vrati mi deset soma, Slile,
koliko god da si opasan i jak!
Iako imaš zmiju u džepu, prestani da mutiš!
Deset soma mi vrati, pa posle idi u lepu...

Katul

Žena je meni jednom kazala
kako ni Jupiteru ne bi dala
da joj on đanu traži.
Ma laže kurva, sigurno vlaži...
Jer, kad žena priča takve stvari
razmišlja već o tuđoj palamari.

Katul

Ej, Božo,
Lezbija naša, ona Lezbija,
baš ona Lezbija koju je Katul jedinu
više od samog sebe i svih svojih voleo...
Sada, Božo, hara
nasred raskršća i trotoara.
Sponzoruša prava kao amatere
velikodušne Remove potomke dere.

Katul

Rađa se hodža iz čudne veze
Gelija sa matorkom.
Da ga damo na persijsku medresu,
jer mu i liči kao rođenom volhvu da telali.
A ako je istinita persijska sujeverica,
neka mali zapisima vezuje džinove,
dok na vatri cvrči masna džigerica.

Katul

AKO NAM SJEĆANJE NA DOBRA DJELA...

Ako nam sjećanje na dobra djela pruža
nekakvu sreću, kad mislimo da smo uvijek
bili pravedni, da nismo krenuli vjerom,
da se nikada nismo, ni u kakvu poslu,
zbog prevare, kleli na bogove,.. tada si.
Katule, za sav život zaslužio dosta radosti,
zbog ove nesretne Ijubavi. Jer, što čovjek
rilječju i djelom može za dobro učiniti,
ti si to riječju i djelom uvijek učilnio,
a sve jie to propalo, jer bi namjenjeno
kamenoj duši. I onda, zašto se i dalje mučiš?
Zašto ne osnažiš duh i sebe ne trgneš od tog?
Zašto da budeš jadan protiv volje bogova?
Teško je naglo odbaciti dugu Ijubav.
Teško je, istina, ali u tome moraš uspjeti.
To ti je jedini spas i pobijediti treba,
treba učiniti, pa mogao ti ili ne.
O bozi, ako ste zaista milosni, ako ste ikad
ikome pomogli u posljednjem času,
u samom trenutku smrti, bacite sada pogled
na me uboga, i ako sam čestito živio,
čupajte iz mog srca ovu kugu, ovu
ubojnu pošast, koja se zavlači u mene
do najdublje srži te guši u mojoj nutrini
I posljednji tračak radosti.
Ja ne tražim više da me ponovno voli,
ili nemoguće: da se dostojno vlada.
Samo da ozdravim i da me ova užasna
bolest mine. O bogovi, pružite mi ovo dobro
za blagost i pobožnost moju.

Katul

JADNI KATULE, NE NADAJ SE VIŠE ...

Jadni Katule, ne nadaj se više.
Što misliš da je propalo, propalo je, znaj.
Dok si išao s djevojkom dražom ti od sviju,
raskošno ti je blistao sunčev sjaj.

Tolike radosti ovdje proživio si s njome.
Veseo ti je bio svaki časak taj.
Sve što je ona htjela, po želji ti je blilo.
Raskošno ti je blistao sunčev sjaj.

Sad ona više neće, al nemoj više ni ti.
Ne žudi za onim što sliči varavoj sjeni.
Ne budi očajan, slabić nemoj biti.
Uporno sve podnosi, otvrdni, okameni;

Zbogom, djevojko, Katul ti više nije jadan.
Što ti je bio, više ti nikad neće biti.
A ti ćeš za njim još kako zažaliti.
Otvrdnuo je Katul, ko kamen je hladan.

A ti, zloćo, što ti osta od života?
Drugome nećeš biti što si bila meni.
Koga ćeš sada voljetl, kome ćeš draganom biti?
Koga ćeš Ijubiti, čije ćeš usne gristi.

A ti, Katule, samo odlučno, stvrdni se, okameni.

Katul

NOSI PROLJEĆE VEĆ TOPLINE BLAGE

Nosi proljeće već topline blage,
već se stišava bljes zimskog neba
daškom ugodnim zapadnoga vjetra.
Polja frigijska, Katule, napusti
i ravnicu Nikeje sparne plodnu:
k slavnim azijskim mjestama poleti!
Već treperi od želje duh za skitnjom,
već se radosne noge krijepe žudnjom.
Zbogom, drugovi, pratioci dragi:
skupa od kuće krenuli smo na put,
natrag vode nas različite ceste.

Katul

RAVNIM BOGU ČINI SE MENI...

Ravnim bogu čini se meni,
ili čak i većim, ako se smije reći,
onaj koji pred tobom stalno sjedi,
gleda te, sluša

smijeh tvoj slatki: sva su mi čula jadnom
zatravljena. Lezbijo, čim sam tebe
ugledao, od onda nemam više,
Lezbijo, glasa,

jezik mi se koči, a oganj nježnil
tijelo mi obuzima, uši ječe
zvonjavom, i pokriva noćna tmina
oba mi oka.

Dokollca, Katule, tebe muči:
tad si mahnit, težiš za nedostižnim.
Dokolica kraljeve nekoć skrha,
gradove moćne.

Katul

SLATKA. MOLIM TE, MOJA IPSITILO ...

Slatka, molim te, moja Ipsitilo,
moja Ijepoto, moj užitku divni,
reci k tebi da dođem poslije podne.
Ako kažeš tad misli, molim, na to
da mi ne bi tko vrata zaključao,
da ti izašla možda ne bi kamo;
zato kod kuće budi sasvim spremna
Ijubav voditi sa mnon devet puta.
Ali ako se slažeš, reci odmah:
sit na leđima ležim nakon ručka,
dokon tuniku i ogrtač bušim.

Katul

VRAPČE, DJEVOJCI MOJOJ TI SI RADOST.

Vrapče, djevojci mojoj ti si radost,
igra s tobom se često, privija te,
vršak prsta ti pruža, kad ga tražiš,
I na kljucanje oštro potiče te
moja blistava Ijubav, kad se želi
malo igrati ili naći možda
neku utjehu svojoj teškoj patnji,
da bi smirila - mislim - plamen žudnje.
Kad bih mogao poput nje u igri
s tobom blažiti jade svoje duše!

katul

ZDRAVO, DJEVOJKO, NE BAŠ MALOG NOSA

Zdravo, djevojko, ne baš malog nosa,
bez lijepih nogu, bez očiju crnih,
bez tankih prsta i bez finih usta,
a ni jezik ti nije jako otmjen,
ti, Ijubavnice propalog Forminca.
O tebi ova provincija priča
kako si lijepa i kako si zgodna?
Lezbiju moju oni s tobom mjere?
O kakvo glupo, neukusno doba!

Katul

Ja, moj Antonije,
kano pčela sa Matinskih brda
leteć vredno mučim se i skupljam
slast mirisnu majčine dušice
iz gajeva, uz obale Tibra,
silne reke, ponosite vodom,
stvaram mukom, k'o i one sitan,
pesme svoje pune teška truda.

Horacijeve " Ode "

Doživeh s tobom filipski brzi beg,
Gde nečasno odbacih od sebe štit,
Kad hrabrost skrši se i ružno
hvališe taknuše bradom zemlju.

Horacijeve " Ode "

Младићу, премда журиш, овај те камен моли
поглед да бациш на њега и натпис прочиташ овај.
Овде кости песника Марка Пакувија леже.
То сам желео само да сазнаш. Остај ми здраво.

Adulescens, tam etsi properas, te hoc saxum rogat
Ut sese adspicias, deinde quod scriptum est legas.
Hic sunt poetae Pacuvi Marci sita
Ossa. Hoc volebam nescius ne esses. Vale.


Epitaf sa groba Marka Pakuvija

Баците, грађани, поглед на попрсје Енија старог:
он је описао велика дела предака ваших.
Нико нек за мном не лије сузе и плаче на гробу
моме. Зашто? Јер живим још увек на уснама људи.

Adspicite, o cives, senis Enni imaginis formam:
hic vestrum panxit maxuma facta patrum.
Nemo me lacrumis decoret neu funera fletu
faxit. Cur? Volito vivos per ora virum.

Epitaf na Enijevom grobu

Кад би могли да бесмртни икад оплакују смртне,
Музе божанске над песником Невијем сузе би лиле:
откад је наиме предат Орковој ризници тешкој,
сасвим заборављен остаде латински језик у Риму.

Immortales mortales si foret fas flere,
flerent divae Camenae Naevium poetam:
itaque postquam est Orci traditus thesauro,
obliti sunt Romai loquier lingua Latina.

Epitaf na grobu Nevija

Pesnik veliča ljubav

................................
Osim tebe nema žene u Rimu
koja je lepa u mojim očima!
O, kad bi mogla
lepa samo meni da izgledaš!
O, kad bi mogla
da se drugima ne sviđaš!
Tada bih bio spokojan.
Zavist ne želim da izazivam!
Ne žudim za slavom u narodu!
Ko je mudar
Neka se raduje u tišini!
I u pustinji mogu živeti srećno,
gde ljudska noga nikad nije kročila.
Ti si meni okrepljenje od briga!
Ti si meni svetlost u noći!
Ti si mi svet u samoći!...

Albije Tibul (54-19. pne)

ZDRAVO, DJEVOJKO, NE BAŠ MALOG NOSA...


Zdravo, djevojko, ne baš malog nosa,
bez lijepih nogu, bez očiju crnih,
bez tankih prsta i bez finih usta,
a ni jezik ti nije jako otmjen,
ti, ljubavnice propalog Forminca.

O tebi ova provincija priča,
kako si lijepa i kako si zgodna?
Lezbiju moju oni s tobom mjere?
O kakvo glupo, neukusno doba!

GAJ VALERIJE KATUL oko 87-54. pr.n.e.

Uživaj danas

O Leukonojo, nemoj da ispituješ
kakav su kraj meni, a kakav tebi
odredili bozi. Nikad ne tragaj
za tajnim značenjem babilonskih
brojki. Grijeh je to velik.
Mnogo je bolje predati se sudbi,
bilo da nam Jupiter dade još mnoge
zime da živimo, bilo da nam ova,
koja valja more i valove razbija
o tvrde grebene, posljednja bude.

Pamet u glavu, toči svoja vina
i nemoj da sanjaš odveć duge nade
u kratkom životu. Dok mi zborimo,
zavidno vrijeme bježi. Zato uživaj danas,
u sutrašnji dan nikad ne vjeruj mnogo.

KVINT HORACIJE FLAK 65-8 pr. n. e.

Tko ljubav nosi

Tko ljubav nosi u sebi, miran i posvećen
nek ide kud ga je volja. Nek se ne boji
zasjeda. Meni ne škodi studen
ledene zimske noći, ni pljuskovi kiše,
samo da Delija na vratima svojim,
povuče zasun, da mi pucketanjem prsta,
nečujno dade znak da uđem.
Skrenite oči, ljudi i žene: ljubav hoće
da njene potajne krađe ostanu skrite.
Nemojte da strepim od bata koraka, ne tražite
kako se zovem i vaše sjajne baklje
ne prinostite k meni. Ako me netko
slučajno opazi, nek šuti, neka se na sve
bogove kune, da se ne sjeća ničeg.
No ako se ipak netko izbrblja i kaže
taj će se uvjeriti da je boginja ljubavi
rođena iz krvi i valova bjesnoga mora.

ALBIJE TIBUL oko 54-19. pr. n.e.

KAD SE JEDNOM SMIRIM

Zaljubljeni poštuju mir. Bog mira je Amor.
Samo s dragom svojom ja ratujem, ljuto se borim.
Za drugo ne marim , prezirem pusti žamor
i jagmu za zlatom; za njim od žudnje ne gorim.

Zarana popeh se ja u cvjetni, pjesnički gaj.
S muzama se tamo u kolo vito hvatam.
Slatko je, kada mi vino bazbrigu lakotnu pruža
i lice mi utone u bokore proljetnih ruža.

A kada mi se jednom smiri taj mlađani let
i kada mi se kosa prorijedi i osedi,
počet ću proučavati zakone prirode, tragati
kakva to sila drži u ravnoteži svijet.

I kakvi su to blijedog meseca putevi tajni.
Odakle izlazi. Kad zađe, gdje se tad skriva.
Zašto svijetli srpolik i zašto onda uštapom biva.

Zašto se tako tromo pomiču Velika Kola.
I zašto su tako gusti Vlašići sjajni.

Sekst Propercije Oko 49-16.pr. n.e.