Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebookGoogle+


Delite | 
 

 Nordijska mitologija

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26003

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Nordijska mitologija   Sre 21 Sep - 19:01

Sadržaj
1 Mit o postanju
2 Dan i Noć
3 Sunce i Mesec
4 Godišnja doba

Mit o postanju
 
Odin

U početku postojao je svet na severu koji se zvao Niflhajm (Niflheimr), u sredini tog sveta postojao je bunar zvan Hvergelmir, iz koga je teklo 12 reka: Svavl, Guntra, Fiorm, Fimbul, Tul, Slid, Hrid Slig, Ilg, Vid, Lajpt i Giol. Na jugu postojao je još jedan svet, Mjuspelhajm (Muspellheimr), svetao i vruć, odbojan svet granica koju je čuvao Surt (Surtr) sa plamenim mačem. Hladnoća i Toplota su se nadmetale jedna protiv druge. Iz Niflhajma tekla je otrovno ledena reka zvana Elivagar, koja se pretvarala u led i tako taložila jedna preko druge u Ginungagapu (ambisu), ili drugačije zvanom ambisom svih ambisa, koji je bio okrenut prema severu; ali sa juga toplota je zračila iz Mjuspelhajma. Toplota se srela sa ledom, koji je počeo da se topi i kaplje vodu; kapljice su onda, kroz snagu koja je poslata posredstvom toplote, dobila život, i primila formu ljudskog života koji se zvao Imir (Ymir) i koji je bio džin, a koji je od strane Ledenih džinova (Hrimthusar) zvan Aurgelmir, to jest, drevna masa haosa. On nije bio bog, već zlo, zajedno sa celom svojom rasom. A opet još uvek nije bilo ni peska ni mora niti je bilo hladnih talasa, ni zemlje ni trave, već samo Ginnga prostora, ambisa svih ambisa. Imir je odgajan od mleka koje je muzao od krave Adhumule, bića koje je napravila volja Surta. U ovom vremenu, pre nego što su Zemlja i Raj postojali, Nebeski Otac (Al-fodr) bio je među Ledenim džinovima.
 
Adhumula

Krava Audhumla lizala je snegom pokriveno kamenje, i prve večeri, izrasla je iz kamenja ljudska kosa, drugog dana ljudska glava a trećeg čitav čovek. On se zvao Buri i bio je veoma visok i moćan. Njegov sin Bor oženio se Bestlom, ćerkom džina Boltorna, i njih dvoje su imali tri sina, Odina (Vodena), Vilija i Vea. Ova braća su bili bogovi, i napravili su Raj i Zemlju.
 
Midgard

Borovi sinovi su ubili džina Imira, i toliko je krvi teklo iz njegove rane da su se svi ledeni džinovi podavili u njoj, osim džina Belgermira (čiji je otac bio Thrudgelmir (Thrudgelmir) a deda Aurgelmir), koji je pobegao sa svojom ženom. Ali Borovi sinovi su odneli Imirovo telo i postavili ga u Ginnunga prostoru, i od njega formirali Zemlju, od njegove krvi mora i reke, od kostiju planine a od zuba i krhotina kostiju kamenje i šljunak; od krvi koja je tekla iz njegovih rana napravili su veliko neprelazno more, u kojem su smestili Zemlju, koju more okružuje sa svih strana; od njegove lobanje napravili su raj sa četiri regije i postavili ga iznad zemlje, i ispod svakog ugla postavili po patuljka , čija su imena bila, Austri, Vestri, Northri, Suthri (Istok, Zapad, Sever i Jug); od njegovog mozga napravili su oblake, od njegove kose biljni svet a od njegovih obrva zid odbrane od džinova koji su okruživali Midgard (Midgardr), središnji deo Zemlje, prebivalište ljudske rase. Zatim su uzeli vatru koja je odbačena iz Muspellheima, i postavili je u raj, i jedan deo ispod raja, i zadali joj kurs putanje po kojoj se vatra kreće, tako da su nastala smenjivanja godina i dana... Takođe su napravili mesta za grmljavine i vatrene meteorite, neke u raju, a neke ispod raja, i njima takođe dali putanju. Zatim su se Sveti BOgovi posavetovali među sobom i svakom svetlu dali određeno mesto, i ime novom mesecu (Nyi) i nestajućem mesecu (Nithi).

Dan i Noć

Noć (Nott) i Dan (Dagr) su bili različitih rasa. Noć, rase džinova, bila je mračna, kao njen otac, džin Norvi (Narfi). Ona je bila prvo udata za Naglfari-a, i podarila mu je sina zvanog Aud (Audr) koji je sa Anar (Onar) dobio ćerku Earth (Iord), koja je pak sa Delling-om dobila sina rase Aesir i njihov sin bio je Dan, koji je bio čist, svetao i prelep. Nebeski Otac je uzeo Noć i Dan, i dao im je dva konja i dve zaprege, i postavio ih je u raj, kako bi mogli da jašu uspešno oko Zemlje. Noć jaše prva na njenom konju koji se zove Hrimfaxi. Konj koji pripada Danu zove se Skinfaxi, sa čije se svetle grive svetlost prelama između raja i Zemlje.

Sunce i Mesec
 
Fanrir

Sunce (Sol) i Mesec (Mani) su brat i sestra, deca Mundilfori-ja. Postoje takođe dva vuka koja valja spomenuti, od kojih se jedan zove Skoll, on prati Sunce, i od kojeg se ona plaši da će je progutati, drugi se zove Hati, sin Hrodvitnir-a, koji trči ispred Sunca u nameri da proguta Mesec, i na kraju sveta tako će i biti. Majka ovih vukova je džin Jarnvid (Jarnvidr), koja živi u šumi istočno od Midgarda, u istoj šumi gde žive žene demoni zvane Jarnvids (Jarnvidjur). Ona je donela na svet mnogo sinova, koji su džinovski vukovi. Jedan od ovih sinova je i Fanrir (Managarm), najmoćniji od svih, i rečeno je da će on progutati Mesec i tako okaljati i raj i vazduh krvlju. Tada će Sunce izgubiti svoj sjaj, i vetrovi će divljati i duvati u svim pravcima, kao što je rečeno.

Godišnja doba
 
Asgard

Otac Zime (Vetur) zvao se Vindsval, a Leta (Sumar) — Svasvud. Oboje će vladati svake godine sve dok bogovi ne preminu. U zadnjem delu raja sedi džin Hraesvelg U orlovskom obličju. Od mahanja njegovih krila nastaje vetar koji se spušta na Zemlju. Kao što je rečeno, prvo biće koje je bilo stvoreno bio je Imir i njegova rasa, džinovi; sledeći su bili bogovi koji su napravili raj i Zemlju, a svoj red tada su čekali patuljci i ljudski rod. Moćni bogovi Aesir-i skupili su se na Ida-nom pašnjaku i sred njihovog grada Asgard-a. Prvo su osnovali sud (Hof), u kojem je bilo mesta za svih dvanaest bogova, i glavno mesti za Nebeskog oca. Zatim su napravili kovačnicu, pravili su čekiće, kovnjeve i sva druga metalna oruđa. Tu su radili sa metalom, kamenom i drvetom, i veoma intenzivno sa metalom zvanim zlato, da bi na kraju sva njihova oruđa bila napravljena upravo od ovog metala, zato je ovo doba i nazvano Zlatnim Dobom. Ovo doba je trajalo sve dok ga nisu zagadile i oskrnavile žene koje su došle iz Jotunheim-a, tj. sveta džinova.

IzvorWikipedia








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26003

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Nordijska mitologija   Sre 21 Sep - 19:02

Odin (staronordijski Óðinn) je vrhovni bog u nordijskoj mitologiji, često zvan i Svih-Otac (Allfodr), a ima i mnogo drugih imena: Herran ili Herjan (Veleuništavatelj), Nikar ili Hnikar (Podjarivač), Nikuz ili Hnikud (Vodenbog), Fjolnir (Mnogoznajući), Oske (Ostvariželja), Omi (Ječigovor), Biflidi ili Biflindi (Tresikoplje), Svidar (Gospodar Vremena), Svidrir (Kopljobog) ...

Odin je bog rata i mudrosti, a čini se da je bio i bog poezije, lova i čarolije. Po njemu je sreda dobila ime u germanskim jezicima (švedski - onsdag, engleski - Wednesday od Wōden...).

Sin je Bora i Bestle, unuk Burija kojeg je iz leda izbavila krava Audhumla na samome početku. Brat je Vilija i Vea, suprug boginje Frig s kojoj ima sinove Baldra, Hodra i Hermoda. S Jordom ima sina Tora, koji je njegov najstariji sin. S Rindom ima Valija, a s Gridom ima Vidara.

On je, zajedno s braćom, stvorio nebo i zemlju, a potom i ljude. Ubili su mraznoga diva Imira i od njegovog mesa napravili zemlju, od njegove krvi jezera, more i okeane, od kostiju planine, a od zuba i čeljusti kamenje i šljunak. Od lobanje njegove načiniše nebo, a od mozga oblake. Potom su od dva stabla načinili ljude. Jedan im udahne život i da dušu, drugi im da razum i pokretljivost, a treći oblik, govor, vid i sluh. Tako nastadoše Ask (Jasen) i Embla (Brest), prvi muškarac i žena.

Od Odina potiču i bogovi iz grupe Asa.

Prema jednoj priči, mudrost je stekao žrtvujući svoje oko stavljajući ga u Mimirov izvor u podnožju svetskog drveta Igdrasila kao zalog da bi smio piti iz njega (prema ovoj priči Mimirova je glava čuvar vrela). Da bi saznao tajnu runa žrtvovao je sebi sama sebe viseći razapet na Igdrasilu proboden kopljem devet dana i noći bez hrane i pića. Proniknuvši tajnu runa, pao je s drveta, a kada je uskrsnuo iz mrtvih znao je mnoge stvari skrivene od ljudi. Freja ga je naučila posebnoj vrsti magije koju su praktikovali svi bogovi Vani, tzv. seidr.
 
Georg von Rosen - Odin kao lutalica, 1886

Mogao je predvideti budućnost, posećivati podzemni svet i mijenjati svoje obličje u neku od životinja ili u starca te bi tako često lutao Midgardom, svetom ljudi, naplaćujući dobrotu bogatstvom, susretljivost mudrošću, a okrutnost osvetom. Za to bi vreme njegovo tijelo ležalo u kataleptičnom snu. Kada posećuje ljude ima običaj nositi dugi kaput i šešir širokog oboda. Ozbiljan je. Ima visoko čelo i guste obrve i samo jedno oko, a tu je i nezaobilazna duga siva brada. U Asgardu, među bogovima, Odin nema nikakvih fizičkih nedostataka. Jednom je tako otputovao i dugo se nije vraćao, a njegova su braća Vili i Ve podijelili njegovu imovinu i oženili njegovu ženu Frig, no po njegovu su mu povratku sve vratili.

Njegovo se prestolje Hlidskjalf nalazi u velikoj dvorani Valaskjalf, a kad sedne na njega vidi sve što se događa na svetu.

Na ramenu mu sede dva gavrana, koje svako jutro šalje u svet kako bi mu donijeli vesti o čovečanstvu. U njegovom društvu su i dva vuka Geri (Pohlepni) i Freki (Proždrljivi) i osmonogi konj Sleipnir, sin Lokijev. Poseduje dve dragocjenosti: koplje Gungnir koje nkada ne promašuje svoj cilj i prsten Draupnir koji bi svake devete noći stvorio osam istih prstenova.

Stoluje u palati Valhali koja ima 540 dveri od kojih su svaka toliko široka da kroz njih može proći 800 boraca. Njemu pripada polovina ratnika poginulih u borbi (druga polovina pripada Freji) koji mu trebaju za borbu kad dođe vreme konačne borbe. On šalje valkire na bojno polje da mu dovedu borce u Valhalu gdje će boraviti do konačne borbe. Kada dođe vreme Odin će povesti bogove i svoje ratnike u boj. Sam će poginuti tako što će ga proždreti čudovišni vuk Fenrir, a osvetit će ga sin Vidar.

IzvorWikipedia








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26003

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Nordijska mitologija   Sre 21 Sep - 19:02

Sleipnir

Sleipnir je konj Odina, vrhovnoga boga u nordijskoj mitologiji.
 
Odin ulazi u Valhalu na konju Sleipniru

Sleipnir je sivac, a karakteriše ga njegovih osam nogu, koje najvjerojatnije simbolizuju njegovu brzinu, jer, on je najbrži konj na svetu. I ne samo to − on jednako dobro trči zemljom, vazduhom i morem.

Jedini Odin ga je mogao jahati.

Sleipnirovo poreklo
 
Odin jaše Sleipnira, crtež iz 18. veka

Kada su bogovi odlučili izgraditi grad za sebe došao je neki graditelj i ponudio bogovima Asima da će im načiniti grad toliko čvrst da ni gorski ni mrazni divovi ne bi mogli ući u njega. Za platu je tražio Sunce, Mesec i boginju Freju. Bogovi su se počeli savetovati, a činilo se da ih je Loki ponajviše nagovarao. Na kraju bogovi pristadoše na cenu ako ga uspe izgraditi tokom zime, s tim da mu niko ne sme pomagati. Graditelj je ipak tražio da mu se dopusti da koristi svoga konja Svadilfarija, a Loki predloži da bude tako.

I tako graditelj započne s gradnjom uz pomoć svoga konja koji je dovlačio kamen. A dovlačio je upravo kamene planine! To se bogovima učinilo vrlo sumnjivim, ali pošto je bog Tor bio na istoku gde se borio protiv trolova, bogovi nisu poduzimali ništa. Ali tri dana pre početka proleća bogovi su uvidjeli da će grad uskoro biti gotov, a pošto nisu želeli izgubiti najdražu boginju, a ni sunce ni mesec, počeli su razmišljati o tome ko je uopšte predložio da se Freja uda za diva. Svi su znali da je tako loš priedlog morao doći od Lokija. Rekoše mu da mora smisliti način da poništi loš dogovor ili će loše proći.

Uveče, kada je graditelj vozio kamen, iz šume istrči prelepa bela kobila, a Svadilfari podivlja i pobegne za njom. Graditelj ga nije uspeo naći, a grad nije bio dovršen na vrieme te je pobesneo. Bogovi su tada shvatili da je on zapravo gorski div, te su odmah pozvali najjačeg od njih, Tora da ga otera bez sunca, meseca i Freje. I bi tako.

A Loki, koji je posedovao moć metamorfoze, uskoro je rodio sivo osmonogo ždrijebe koje je dobio Odin. A bio je to najbolji konj što su ga ikada posjedovali bogovi ili ljudi.

IzvorWikipedia








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26003

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Nordijska mitologija   Sre 21 Sep - 19:06

Tor je jedan od glavnih nordijskih bogova. Tor je bog groma, bure, bog vitalnih sila, bog, bog zemljoradnje. Kao bog koji je kontrolisao kišu bio je odgovoran za prinose. Takođe je bio zaštitnik ognjišta i braka. Tor je sin Odina.

On je smatran za bližeg ljudima od Odina - takođe je prek ali manje tajanstven. Uglavnom se predstavlja sa dugom, riđom bradom i čekićem u ruci. Drvo posvećeno Toru je bio hrast. Podróżował rydwanem zaprzężonym w kozły. NIje bio lukav kao odin i dešavalo mu se da upadne u zamku, ali na kraju je uvek pobeđivao.

Od njegovog imena potiče ime četvrtka u danskom jeziku, švedskom i engleskom (Torsdag, Thursday = 'dan Tora'), isto tako nemačka reč za četvtak Donnerstag dolazi iz starogermanskog naziva za tog boga Donar.

IzvorWikipedia








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26003

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Nordijska mitologija   Sre 21 Sep - 19:07

Frejr je staronordijski bog. Poznat je i pod nazivima Fröse, Frö, Atridi i Menglad, a nekad se zvao i Yngwe. Imao je čarobni mač koji se borio sam od sebe, ali ga je dao svome slugi Skirniru da mu isprosi lepu Gerd, kćer divova Gymira i Aurbode.
 
Frejr sa čarobnim mačem i veprom

Poseduje još dve vrijedne stvari, koje su izradili patuljci Sindri i Brakki: to je zlatni vepar Gyllenborsti koji vozi njegova kola, i brod Skidblandir na koji su mogli stati svi bogovi, a u jedra bi mu uvijek duvao povoljan vetar. Kada ne bi plovio, smotao bi ga poput maramice i stavio u džep. Konj mu se zove Blodighovi.

Bori će se boriti protiv Surta, vatrenog diva, koji će svojim mačem spržiti celu zemlju i tad će verojatno zažaliti što je onako nesmotreno poklonio svoj čarobni mač.

IzvorWikipedia








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26003

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Nordijska mitologija   Sre 21 Sep - 19:08

Freja, Mardell ili Syr je boginja ljubavi i lepote u nordijskoj mitologiji. Njin muž je Od–Svipdag, a ćerka Nos (Dragocenost) i Gersimi. Navodno je lila zlatne suze za odsutnim mužem, ali je često optuživana i za promiskuitet.
 
Freja

Praktikovala je seidhr, određenu vrstu magije koju je naučila i Odina. Njenu kočiju vukle su dve mačke a sama se mogla pretvoriti u sokola. Posedovala je ogrlicu Brisingamen koju su joj napravila i poklonila četiri patuljka pod uvetom da provede noć sa svakim od njih.

Polovina ratnika palih u borbi pripada njoj.

IzvorWikipedia








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26003

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Nordijska mitologija   Sre 21 Sep - 19:08

Ragnarok

Posle tri zime - Zime Vetrova, Zime Vukova i Zime Mačeva - petlovi Fjalar i Gulinkambi će zakukurikati i objaviti početak Ragnaroka, Poslednje bitke, gde će sami bogovi umreti, boreći se protiv zla. Svi svetovi, bogovi, smrtnici i džinovi biće uništeni.

Vrhovni bog Odin umreće u boju sa ogromnim vukom, Fenrirom, potomkom Lokijevog braka sa ženskim divom Angrbodom.

Tor i džinovska jegulja Jormundgar( za koju se kazuje da je toliko narasla da je mogla obaviti svet ako se ugrize za rep) poginuće u međusobnom boju - jegulja od rana koju joj Tor zada, a Tor od davljenja u otrovu jegulje.

Tir, bog rata koji je odgajio Fenrira, umreće od strane Garma, psa-čuvara kapija pakla. A kada svi bogovi padnu u boju, ostaće samo Loki i Hajmdal u poslednjoj bici. I u njoj će oba boga poginuti.

A tada, bi Balder, bog lepote i Odinov sin koga je ubio slepi brat, oživeće, vaskrsnuće svet posle Ragnaroka i vladaće njime. Ovakva verovanja su postavila temelje hrišćanstvu, koje će ubrzo prodreti na sever Evrope.

IzvorWikipedia








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Shadow

ADMIN
ADMIN

avatar

Ženski
Poruka : 96951

Lokacija : U svom svetu..

Učlanjen : 28.03.2011

Raspoloženje : Samo


PočaljiNaslov: Re: Nordijska mitologija   Pet 17 Mar - 22:25

Freya

[You must be registered and logged in to see this image.]
Freya, kao ilustracija Wagnerovih opera naslikana od Arthura Rackhama.

Freya ili Freyja je ličnost iz nordijske mitologije. Porijeklom je uz Vanira, boginja ljubavi, seksa, magije, vještičarenja, onih stvari, plodnosti, lepote, ponekad predstavlja i božanstvo bitke i smrti. Sestra blizanka boga Freya, kćer Niorda i njegove sestre Nerthus.

Trgovala je seksualnim uslugama (spavajući sa četiri patuljka) kako bi posjedovala ogrlicu Brisinga. Kada joj je Loki oteo ogrlicu, započela je rat povratka.

Njezin je otac Njord, bog plodnosti. Plavokosa, plavooka, prelijepa Freya je putovala u kočiji koju su vukle mačke. Ona je vođa Valkyrie ratnica i Idiza (pod imenom Vanadis). Stanovala je kraljevstvu Folkvang gdje je primala jedan dio ratnika ubijenih u bitci i odnosila njihove duše u njenu dvoranu Sessrumnir. Drugi dio ratnika primao je Odin u drugu dvoranu Valhallu.

Prema skandinavskoj mitologiji ima kćer Hnoss, boginju opčinjenosti.

Freya voli glazbu, proljeće, nosi ogrtač sačinjen od ptičjeg perja, koji omogućava onome koji ga nosi pretvaranje u sokola. Oko vrata nosi ogrlicu Brisinga. Za nordijske narode ta ogrlica je Mliječna staza. U germanskoj mitologiji, Freya je često bila i Frigga, Odinova žena.


izvor:wikipedija








[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26003

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Nordijska mitologija   Sub 18 Mar - 20:22

ISTINA O VIKINZIMA

Još od vikinškog napada na engleski samostan Lindisfarne 793. godine uvriježila se slika o Vikinzima kao o plavookim barbarima s “rogatim” šljemovima. Arheološka istraživanja vikinških nalazišta od Rusije do Newfounlanda otkrivaju nam, međutim, jednu humaniju sliku o Vikinzima: Vikinzima ratarima, stočarima, ribarima, trgovcima i istraživačima novih zemalja, dakle, ljudima uobičajenog načina života tadašnje Europe. Danas postoji tendencija da se mnogi običaji različitih etničkih skupina u Skandinaviji u IX. i X. st. svedu na zajednički nazivnik – Vikinzi.
[You must be registered and logged in to see this image.]
TKO SU VIKINZI?

Znanstvenici se većinom slažu da je riječ “viking” norveškog podrijetla, ali su neslaganja oko njezinog značenja velika. Tri se verzije smatraju najvjerojatnijima: vik – zaljev vig – bitka, te glagol vikja – krenuti, otići. Vikinško doba trajalo je otprilike od VIII. do XI. st., a narodi koje se naziva Vikinzima živjeli su na području današnje Skandinavije i Danske. Taj je sjeverni dio Europe bio polazište za ekspanziju koja će uslijediti. Glavni razlog ekspanzije Vikinga jest veliki prirast populacije uzrokovan poligamijom. Time je ubrzana potrošnja prirodnih bogatstava, koja je, uz česte podbačaje žetve, dovela do gladi. Sustav nasljeđivanja favorizirao je najstarijeg sina kao nasljednika, dok mlađi nisu dobijali ništa, što je potaknulo bujicu i snagu s kojom su Vikinzi stupili na povijesnu pozornicu Europe. Svaka od tri “normanske” zemlje, Danska, Švedska i Norveška, međusobno su se razlikovale pa su tako imale i svoje različite smjerove utjecaja i oblike ekspanzije.

Danski Vikinzi krenuli su prema jugozapadu Europe, duž Engleske obale prema Friziji, franačkom obalom pokraj Pirinejskog poluotoka prema Sredozemlju. Švedski su Vikinzi krenuli na istok i na velikim ruskim rijekama stvorili razgranatu trgovačku mrežu. Nastanili su područje od Finske i dijelova Baltika, oblast Ladoge pa čak do Bizanta i Bagdadskog kalifata.

Norveška ekspanzija započela je osvajačkim pohodima prema otocima oko Škotske, a nastavila se na Škotsku, Irsku i Irsko more. Ovaj dio vikinške povijesti vjerojatno je najbliži predodžbi o Vikinzima kao barbarima i koljačima. Vikinzi su pravili dva tipa brodova: dugačke i uske, za rat i kraće,široke i stabilnije za trgovinu i transport. Razvili su brod bez palube, s kobilicom i ojačanim koritom koji se naziva drakar. Ratni brodovi su bili lagani, stabilni i laki za manevriranje. Bili su nevjerojatno brzi i moglo se njima doći veoma blizu obale, tako da mještani nisu uspjevali organizirati obranu. Tipično za vikinške ratne brodove bila je glava zmaja ili nekog vodenog čudovišta, koja je stajala naprijed na vrhu i svojim otvorenim čeljustima i razrogačenim očima plašila neprijatelje. U to doba cijela Europa je bila u strahu od vikinškog napada i izgovarali su molitvu: “Od normanskog bijesa, čuvaj nas mili Bože” Upravo tako dobri brodovi omogućili su im nevjerojatnu mobilnost. Stići na četiri kontinenta (u vrijeme kada se za samo tri znalo!!) u ranom srednjem vijeku doista je impresivno. Za navigaciju su koristili kristal – mjesečev kamen. U nastavku ekspanzije osvojeni su Farski otoci, Island, Grenland te Vinland, tj. Sjeverna Amerika. Pusti i močvarni dijelovi južne Danske odvajali su zemlju od južnih susjeda, a danske Vikinge primorali na putovanje morem i vodenim putevima.

Zapadna Europa bila je u to vrijeme uvelike oslabljena ratovima i gospodarskim prilikama: Engleska je, naime, bila rascjepkana na više malih i međusobno zaraćenih kraljevina, Škotska je bila preslaba da se odupre moćnim ratnicima sa sjevera, dok je Irska nerazvijena i podijeljena. Za razliku od norveških Vikinga, koji su napadali nasumce, stihijski i pojedinačno, Danci su imali pravu vojsku sastavljenu od uvježbanih vojnika i elitnih jedinica koje su vodili veliki ratni zapovjednici. Takvim vojnim formacijama pokorili su gotovo cijelu Francusku, a o silini njihove vojske govori podatak da su na osvajanje Pariza krenuli s 30000 vojnika.Od 835. godine zauzeli su dijelove Engleske koje su do tada držali Norvežani i u razdoblju od trideset godina osvojili središnju i južnu Englesku, a do kraja IX. st. cijelu Englesku od Yorkshirea do rijeke Temze. Područje je nazvano “Danelaw” jer se u njemu živjelo prema danskim zakonima, a obuhvaćalo je pet utvrđenih gradova: Derby, Leicester, Lincoln, Nottingham i Stamford. Udružen s drugim poglavarima, poglavar Hastein 859. g. okuplja silu od 60 vikinških brodova drakkara, prolazi kroz Gibraltar u Sredozemlje i pustoši obale Maroka i Alžira.Švedski su Vikinzi krenuli na istok, gdje je situacija bila bitno drugačija nego u zapadnoj Europi. Dok je zapadna Europa oslabljena ratovima i podijeljena, na istoku su se nalazila dva velika carsva: Bagdadski kalifat i Bizantsko carstvo, između kojih se nalazi Hazarski kaganat, sjeverno od Kaspijskog mora, gdje su se nalazili starosjedioci Slaveni.U ovom dijelu Europe Vikinzi su bili malobrojni i preslabi za bilo kakve napade i osvajanja. Zbog toga se okreću trgovini, a ploveći Volgom i Dnjeprom povezuju sjever s jugoistokom Europe.Glavni cilj Vikinga bio je otvaranje i učvršćivanje puteva koji povezuju trgovačke centre. Bolji životni uvjeti učinili su da se Vikinzi ovdje trajno nastane i asimiliraju s ugro-finskim, baltičkim i slavenskim plemenima. Tako je Helgi postao Oleg, Ingvar – Igor, a Valdemar – Vladimir.
Vikinški korijeni sežu duboko u rusku zemlju jer su Vikinzi stvorili prvu organiziranu državu na ovim prostorima i nazvali je po sebi Rusija. Naime, skandinavske ratnike i trgovce Slaveni su nazvali “Rusima”, a Finci “Ruotsima”. Legendarni poglavar Rurik postao je 826. g. novogorodski princ, a vikinški su poglavari postali vladari slavenskih gradova Novogoroda i Kijeva. Do XI. st. ruska se država centralizirala u Kijevu i protezala se od Baltika do Crnog mora.
Iako znanstvenici zemalja bivšeg SSSR-a umanjuju važnost Vikinga na ovim prostorima, Vikinzi su bili prvi koji su stvorili državu i ujedinili sva plemena s područja današnje Rusije, Bjelorusije i Ukrajine.
Treća i možda najzanimljivija frakcija bili su norveški Vikinzi, poznati kao moreplovci, istraživači i kolonizatori. Norvežanin Folke Vilgerdson bio je prvi čovjek koji je kolonizirao Island, premda je, prema knjizi islandske povijesti Landnamabok, Island ipak prvi otkrio Šveđanin Gardard Svarvarsson sredinom IX. st. Proučavajući zemlju nisu naišli ni na kakve tragove ljudskih naselja, oplovili su otok i shvatili da je gotovo okrugao. Nazvali su ga Gardarsholm te se žurno vratili u domovinu, donoseći vijesti o novoj zemlji.
Vilgerdson se 874. g. našao u izgnanstvu od strane kralja Haralda Herfargea te je s 400 ljudi stigao na ledeni otok. Ipak, Island nije bio sasvim nenaseljen kao što se mislilo. Doseljenici su povremeno viđali bradate ljude koji su bježali od njih i skrivali se po špiljama. Nazvali su ih Parpasi. Parpasi su ustvari bili irski klerici, “božji ljudi” koji su smatrali da je smrtni grijeh živjeti među poganima. Stotinu godina prije dolaska Vikinga napustili su Irsku i naselili otočje Orkney, Island i Farske otoke kako bi ovdje pronašli mir potreban za predanje Bogu. S vremenom su nestali s otoka.
Na Islandu je oko 930. g. stvoren i prvi, najstariji nacionalni parlament Althig koji se uz određene modifikacije održao do danas. Otok je podijeljen na 39 okruga, a svakim je vladao po jedan vladar, godar. Nova društvena zajednica predstavljala je kompromis između vođa i vođenih – godara i ostalih stanovnika. To je bila najstarija republika sjeverno od Alpa.
Althig je zasjedao svake godine od kraja lipnja pa sve do početka kolovoza. On nije bio samo skupština članova zakonodavnog vijeća, već i općenacionalni skup na kojem su sklapani brakovi, ugovarani poslovi, dogovarani polasci brodom preko oceana…
Na jednom takvom zasjedanju 982. g. vikinški je poglavica Erik Crvenokosi presudom Althiga protjeran s Islanda na tri godine. Još iste godine odlučio je krenuti na zapad prema legendarnoj zemlji koju je jednom posjetio njegov prijatelj Gunnbjörn Úlfsson. Za samo jedan dan brze plovidbe naišli su na nimalo privlačno kopno. Odlučili su istražiti zemlju te ubrzo naišli na plodne i zelene fjordove. Tu su se utaborili, podigli naselje i proživjeli tri godine izgnanstva. Otok je nazvao Grenland – Zeleni otok. Vrativši se na Island, ljudima je ispričao priče o plodnom Grenlandu, a oni su, oduševljeni otkrićem, pristali poći pod njegovim vodstvom na novi otok. U ljeto 986. g. Erik napušta Island s 25 brodova, 500 muškaraca, žena i djece te kreće za Grenland. Na cilj stiže svega 15 brodova.
Nakon njih stižu i novi brodovi s novim doseljenicima i stokom, tako da se ubrzo broj stanovnika na Grenlandu popeo na 3000 stanovnika. Bavili su se uglavnom lovom, ribolovom, ali i robnom razmjenom s Islandom i Norveškom. U plodnim godinama uzgajali su otpornije vrste ječma i primorske zobi, pa čak i neku vrstu mirisnih jabuka. Ovo nesumnjivo upućuje na zaključak da se klima na Grenlandu u međuvremenu uvelike promijenila. Slabljenjem trgovačkih veza s kopnom smanjivala se i populacija na otoku.
Grenlandske Vikinge u potragu za novim obalama nije tjerala samo neugasiva težnja za novim otkrićima, već i arktička oskudnost njihove domovine. Stoga su ih zemljopisne pojedinosti zanimale manje od pitanja što im novootkriveni krajevi mogu pružiti u poljoprivrednim dobrima. Erikov nećak Bjarni Hjerolfsson prvi je čovjek koji je ugledao kopno koje danas nazivamo Amerika. Bjarni zbog nevremena nije pristao, već se odlučio vratiti na Grenland i ispričati što je vidio.
Potaknut Bjarnijevim pričama, Erikov sin Leif Eriksson 992. g. zajedno sa svojih 35 ljudi napušta Grenland u potrazi za novom zemljom. Nakon četiri dana brze plovidbe naišli su na kopno.
Saga kaže: “…dojedriše do kopna, baciše sidra, spustiše čamac i pođoše na kopno. Ali nigdje ne ugledaše travu… zemlja im se učini neplodnom… neka se zove Helluland – (od hellur – veliki plosnati kamen)… na drugom pristajanju vide da je zemlja ravna i da je obrasla šumom… nazvat ćemo je Markland (zemlja šumâ)… po trećem zaustavljanju vidješe pitomu zemlju te odlučiše podići šatore i prezimiti.”
Naselje su nazvali Leifbudir. Istraživali su bogatu zemlju te između ostalog pronašli i vinovu lozu, zbog koje su ovu zemlju nazvali Vinland. U proljeće se odlučiše vratiti na Grenland s brodovima punim čokota i grožđa.
Od tada pa nadalje putovanja u Vinland postala su dio obiteljske tradicije. Nakon Leifa, njegov brat Thorvald krenuo je u vlastitu ekspediciju i po prvi je put zabilježen susret, ali i sukob sa sjevernoameričkim Indijancima koje su Vikinzi nazvali Skräeling, “ružni ljudi”.
Prvi Viking koji je pokušao trajno naseliti Vinland bio je Karlsefni. Došao je sa šeststotina ljudi i sa stokom. Već prve zime došlo je do međusobnih sukoba, a uslijedili su i napadi Skräelinga s kojima su Vikinzi imali stalnih problema boraveći na ovom području. Na kraju ipak odustaju i vraćaju se protjerani na Grenland i Island. Malo je povijesnih zapisa o tom događaju, poznato je samo da nakon otprilike 1374. g. Vikinzi nisu naseljavali Ameriku, već su samo putovali po neophodne stvari, kao što je drvo za gradnju kuća i sl.

Dokazi da su Vikinzi bili u Americi su neosporni, a njih dodatno podupiru tvrdnje iz skandinavskih saga. Prema Sagi Grenlanđana, do prvog je otkrića došlo sasvim slučajno kada je trgovac krenuo na put prema Islandu 896. godine, izgubio se na moru zbog magle i jakih vjetrova, te završio nadomak kopna prekrivenog šumama. On se ovdje nije iskrcao, već je uspješno pronašao put kući. Kasnije, 1000. godine, nakon što je njegova priča nadahnula Leifa Erikssona, on je kupio brod i krenuo u istraživanje nepoznatog. Ako je ostatak legende tačan, Leif se sa posadom iskrao na kopno današnje Kanade.

A postoje brojni fizički dokazi koji ovo potvrđuju. U 20. stoljeću, arheolozi su otkrili čitavo vikinško naselje na Newfoundlandu, velikom ostrvu u Kanadi. Na sjevernom dijelu otoka, poznatom kao L’Anse aux Meadows, pronađeni su dokazi koji savršeno odgovaraju Leifovom putovanju opisanom u Sagi Grenlanđana.

Otprilike 7 godina nakon Leif Erikssonovog putovanja, novi odvažni istraživač, Thorfinn, je krenuo istim putem te uspješno stigao do Newfoundlanda (a možda i dalje). Snorri, sin Thorfinna i njegove supruge Gudrid, se smatra prvom evropskom bebom rođenom u Sjevernoj Americi. Oko tri godine nakon što su stigli u Ameriku, Thorfinn, zajedno sa svojom porodicom i posadom napušta svoje sjevernoameričko naselje, najvjerovatnije nakon što su ih napali lokalni stanovnici, koje su Vikinzi zvali ‘bijednim ljudima’. Nakon što su otplovili do Grenlanda, a zatim do Norveške, Thorfinn se sa svojom porodicom skrasio na Islandu.

Ostalo je vrlo malo dokumenata suvremenika o vikinškom dobu, o plemenima i zemljama Skandinavije toga vremena. Posljednje dokumente predstavljaju rune preko kojih Vikinzi govore o sebi.

Germanska runska abeceda, zvana futhark, sastojala se od 24 znaka, a nastala je oko 200. godine. Ima karakterističan uglast oblik, po čemu se vjerojatno razvila iz tehnike duboreza. Sjevernjaci su vjerovali da rune imaju magijsku moć koja je bila poznata samo posvećenima. U razdoblju prije vikinškog doba urezivane su na oružje, nakit, oruđa. Bile su to kratke magijske formule, a ponekad samo vlasnikovo ime. Natpis je obično bio skriven, a njegovo značenje poznato samo vlasniku. Na koricama mača iz tog doba ugravirano je: “Moj Maru,ne štedi nikog.”
Rune se gotovo nikad nisu upotrebljavale za pisanje velikih tekstova, već uglavnom za ovakve kratke poruke, najčešće na spomenicima koji bdiju nad grobovima kraljeva ili ratnika.
Spomenik kralju Haraldu najvažniji je runski zapis u Skandinaviji. Na njemu su ispisani podvizi ovog velikog kralja “koji je pokorio svu Dansku i Norvešku, i preveo Dance na kršćanstvo.” RUNE – FUTHARK
Od 985. g. u Danskoj i 988. g. u Rusiji pa do 1028. g. u Norveškoj, Skandinavci su preuzeli kršćanstvo kao svoju vjeru. S kršćanstvom su preuzeli i latinski jezik i pismo, a s njima i velike promjene u pisanoj riječi.
Vikinzi su bili narod sklon pripovijedanju. Za dugih zimskih večeri okupljali bi se oko ognjišta i uživali slušajući priče staraca o smionim pothvatima njih i njihovih predaka. Te su se priče naraštajima prenosile usmeno, sve dok ih negdje u XIII. st. nisu na pergamentima zapisali islandski redovnici.
Od tih tekstova sastavljene su dvije zbirke mitova i pripovijedaka o bogovima i junacima, prozna Eda i poetska Eda.
Dok mlađa poetska Eda u sebi sadrži svu ljepotu, genijalnost i temelje bogate skandinavske poezije, starija prozna Eda sadrži sage. Za proznu Edu koja se sastoji od mnogih poznatih saga (Egils saga, Laxdaela saga, Frithiof saga…) zna se da ju je napisao Snorri Sturluson.
Sage su herojske prozne pripovijetke koje pričaju o podvizima bogova, o drevnim i poznatim junacima, o prvim kraljevima. Predstavljaju važne povijesne dokumente jer su stoljećima bile jedini izvor informacija o vikinškom načinu života, od raznih političkih prilika do istraživačkih pothvata prema “novim zemljama”. U tom smislu sage možda nisu sasvim pouzdani povijesni dokumenti jer je od nekih događaja do trenutka kada su zapisani prošlo i po petsto godina usmene predaje. Međutim, i danas ih se, usprkos različitim arheološkim otkrićima, i dalje uzima kao polazišta u istraživanjima.

Vikinzi su se naučili prilagođavati i iz svake situacije izvući ono što su mislili da je najbolje za njih same. Zbog toga su se i relativno lako asimilirali u Europi. Nisu bili ništa drugačiji i okrutniji od ostalih ljudi tadašnje Europe, koja je u svakom svom kutu svjedočila neprestanim ratnim previranjima. Danas ih, srećom, vidimo ne samo kao pljačkaše i osvajače već i kao poduzetnike i trgovce, ljude koji su spojili tadašnji svijet od Bagdada do Skandinavije, od južne Europe do Sjeverne Amerike. Arheološka nam otkrića sve više potvrđuju ova nova saznanja o Vikinzima.

Većina ljudi zamišlja Vikinge kao izuzetno mišićave ratnike, kao brutalne divljake koji su samo pljačkali i ratovali, kao prljavu hordu koja je došla sa sjevera i opustošila sve što je našla ispred sebe.

Suprotno popularnim mitovima koji sve Vikinge prikazuje kao nesutrašive ratnike, većina Vikinga su bili poljoprivrednici. Čak i oni koji su sudjelovali u napadima na zapadnu Evropu, ili oni koji su kao trgovci plovili istočno ili zapadno, bili su poljoprivrednici. Nakon svake pljačke, rata ili puta, oni bi se vratili na svoje farme i nastavili sa svojim mirnim životom. Dok su se pljačke pokazale kao odličan izvor prihoda, one i dalje nisu mogle zamijeniti farme koje su nudile mnogo stabilniji dohodak. Tokom odsustva muškaraca, o farmama su se brinule njihove supruge.Istina, neki Vikinzi su bili klasični pirati koji su napuštali svoje brodove samo kada su pljačkali i palili sela, ali ipak većina je mirno sijala ječam, raž i zob. Oni su također uzgajali goveda, koze, svinje i ovce na svojim malim imanjima, koja su obično bila dovoljno velika da prehrane cijelu porodicu, ali ne dovoljno velika da bi se proizveo višak hrane koji bi se mogao prodati ili zamijeniti za druge potrepštine. Uzgajali su zob, raž, ječam, pšenicu, sakupljali su razne plodove poput šljiva, divljih jabuka, orašasto voće. Također su uzgajali i krave, koze, ovce, svinje i perad: kokoši, guske, patke. Važan izvor hrane bili su im i lov i ribolov. Vjerojatno najpoznatije vikinško piće je medovina koju su pravili od meda; dakle, bavili su se i pčelarstvom.

Engleski srednjovjekovni kralj Henry IV naredio je svojim vitezovima da se okupaju barem jednom u životu. Isti ti Englezi su tvrdili da su Vikinzi prljavi barbari.

No, činjenica je da su Vikinzi zapravo održavali osobnu higijenu na zavidnom nivou, te da su bili jedni od najčišćih, ako ne i najčišći, narodi u odnosu na svoje evropske suvremenike. Možda danas zvuči smiješno, ali Vikinzi su se kupali najmanje jednom sedmično – što je za taj period bilo čak i previše.

Arheološke iskopine su otkrile da su Vikinzi koristili i pincete, britvice, češljeve i štapiće za uši, napravljene od životinjskih kostiju i rogova. Pored redovnog sedmičnog kupanja, ovi prljavi neljudi, kako su ih tada zvali, često su posjećivali prirodne termalne izvore u kojima su se dodatno kupali. I da – ratnici su uvijek oblačili čistu odjeću tokom svojih krvavih pohoda. Kosu su češljali svakoga dana, a svatko je imao svoj vlastiti češalj, kupanje je bilo svake subote, o čemu svjedoči i ime toga dana (švedski lördag, norveški lørdag), a pritom su koristili i sapun. Često su mijenjali odjeću. Koristili su se saunom. Postoje zapisi o tome da su engleski muškarci uvelike zavidjeli Vikinzima jer su ih Engleskinje, čini se upravo zbog urednosti, više voljele. Ha!

U periodu Vikinškog doba, žene u Evropi su bile, blago rečeno, potlačene. U desetom stoljeću, za samo nekoliko žena se moglo reći da posjeduju moć, ali i one su je stekle putem svojih očeva, muževa, sinova i unuka. Ženska vrijednost kraljevske porodice bila je jednostavna: one služe za rađanje nasljednika, te kao pijuni za sklapanje novih alijansi.

No, Vikinzi su se prema ženama odnosili sasvim drugačije u odnosu na ostatak srednovjekovne Evrope. Tehnički, termin Viking se odnosi na muškarca, no to ne znače da i žene nisu učestvovale u pljačkama i zauzimanjiima i naseljavanjima novih teritorija.

Žene su mogle biti i bile su dio vikinških osvajanja, a postoje dokazi da su tokom pljački skandinavske žene putovale svijetom zajedno sa muškarcima, te obišle gotovo sve dijelove svijeta Vikinga, od Rusije na istoku do Newfoundlanda na zapadu.
“Da bi pretpostaviti da su muškarci bili rangirani iznad žena je uvođenje moderne vrijednosti na prošlost, što bi bilo pogrešno”, pojašnava Marianne Moen koja proučava status žena Vikinškog doba.
Kada su njihovi muževi bili odsutni ili mrtvi, žene su imale potpunu kontrolu nad imovinom, a čak postoje dokazi o tome da su vikinške žene mogle živjeti i potpuno samostalno baveći se trgovinom (opet, nezamislivo u ostatku srednjovjekovne Evrope). Nakon smrti muža, cijelo imanje bi prešlo u vlasništvo supruge, a mnoge od njih su na osnovu ovoga postale jako utjecajne u društvu. Vikinzi smatraju da udana žena pripada njezinoj obitelji iz djetinjstva. Na taj način ona nikada nije postala cjeloviti član suprugove obitelji. Ako suprug loše postupa prema njoj ili je previše lijen za rad na farmi može se razvesti od njega. Za razvod će morati pozvati par svjedoka i naviještati razvod prvo izvan praga kuće, a kasnije pored kreveta. Nakon toga je razvod bio činjenica. Ako žena ostavi muža, bez opravdanog razloga, muž bi zadržao svoju imovinu i svoje stvari. Međutim, vikhogarViking žena je imala više prava od većine žena u ostatku Europe u tom razdoblju kad je u pitanju nasljeđivanje bračne imovine. Bebe i mala djeca su automatski pripala majkama nakon razvoda. Starija djeca su obično podijeljena između obitelji svojih roditelja – sve prema statusu pojedinih obitelji i kako su bogati. Djecu su gledali kao pravne članove obitelji, a bila su zaštićena zakonom. Na ovaj način oni su imali pravo na svoj dio nasljedstva nakon razvoda. Miraz koji djevojka donese u brak, stvari kao što su posteljina od vune i lana ili čak ako je iz bogatije obitelji nakit od srebra i zlata, domaće životinje, dio farme etc. je doprinos braku koji sa smrću postaje dječje nasljedstvo.

Djevojke su se vjenčale već sa 12-15 g a supruga im je birao glavni u obitelji. Vikinzi su gledali na brak kao na osiguranje (zajednička pomoć i zaštita). Normalno djevoljka nije pravo na izbor supruga

izvor Pixelizam Nova Akropola








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Nordijska mitologija   

Nazad na vrh Ići dole
 
Nordijska mitologija
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Nordijska mitologija
» Finska mitologija
» Nordijska mitologija
» Slovenska mitologija
» Japanska mitologija
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Nauka :: Istorija-