Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebookGoogle+


Delite | 
 

 Herodot

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Herodot   Ned 11 Sep - 22:06

Herodot (484. - 424. pr. Kr.) je bio grčki povjesničar. Rodio se u imućnoj obitelji u Halikarnasu u Maloj Aziji. Bio je u rodu s poznatim epskim pjesnikom Panijazisom s kojim je sudjelovao u buni protiv halikarnaškog tiranina Ligdamisa, zbog toga je Herodot prognan na otok Sam. Nakon bune u kojoj je svrgnut tiranin Ligdamis Herodot se vraća u svoj rodni grad, pretpostavlja se da je između povratka u Halikarnas i odlaska u Turij poduzeo svoja poznata putovanja i da je boravio u Ateni koja mu je postala drugom domovinom. U Ateni je dobio vrijedne podatke za svoje djelo o grčko-perzijskim ratovima, pristao je uz Periklovu politiku te je stekao mnogo uglednih prijatelja. Periklovo prijateljstvo je zacijelo bilo povod da se Herodot pridruži atenskim naseljenicima koji su 444. - 443. na Periklov poticaj otišli u Donju Italiju te podigli grad Turij. Tu se Herodot, živeći u miru posvetio pisanju svoje povijesti kojom je želio prikazati Atenu kao spasiteljicu Grčke te joj pripisati zasluge zbog pobjede u grčko-perzijskim ratovima. O vremenu njegove smrti nemamo nikakvih točnih podataka, zato se to vrijeme približno određuje na temelju zapisa u njegovoj povijesti gdje vidimo da je doživio Peloponeski rat (431. - 404.), ali ne zna za sicilski poraz (415. - 413.), po tome se nagađa da je umro između god. 430. - 424. Kao mjesta njegove smrti spominju se gradovi Atena, Turij, Pela u Makedoniji, najvjerojatnije je da je umro u Turiju.
Najvažniji događajii u Herodotovom životu su svakako njegova velika putovanja koja je poduzeo pa se i čitavo njegovo povijesno djelo zasniva na onome što je na tim putovanjima saznao i vidio. Proputovao je cijelu Grčku i obišao mjesta gdje su se vodile najznačajnije bitke grčko - perzijskih ratova. Međutim ipak su najznačajnija njegova tri putovanja. Prvo na sjever (skitsko - tračko putovanje ), putujući na sjever došao je do Crnog mora i posjetio mnoga grčka naselja, prešao je i skitsku zemlju te se najduže zadržao u miletskoj koloniji Olbiji gdje je sakupio dragocjene etnografske i zemljopisne podatke. Drugo putovanje bilo je usmjereno na jug (egipatsko putovanje). Herodota je od svih zemalja najviše privlačio Egipat koji je na njega ostavio dubok utisak. U Egiptu je dobijao podatke od svečenika iz Memfisa, Tebe, Heliopola i Saisa. Prošao je donji i srednji Egipat i stigao do otoka Elefantine u gornjem Egiptu. Treće putovanje je bilo na istok (azijsko putovanje), za vrijeme tog putovanja upoznao je dvije velike kulture: perzijsku i babilonsku.
[You must be registered and logged in to see this image.]








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Herodot   Ned 11 Sep - 22:09

Ali ne mogu te nazvati srećnim, dok ne saznam da si svoj život srećno završio


[You must be registered and logged in to see this image.]
Naljuti se tada Krez i uzviknu:
- Goste Atinjane, zar moju sreću smatraš za tako ništavnu da me nisi hteo uporediti ni s prostim ljudima?
- Kreze, odgovori Solon, zar mene koji znam da je život prevrtljiv pitaš za ljudsku sreću? U dugom veku valja mnogo videti što čovek neće i mnogo pretrpeti. Sedamdeset godina je, po mome računu, kraj čovečijem životu. Tih sedamdeset godina imaju dvadeset i pet hiljada pet stotina i šezdeset sedam dana, a nijedan od tih dana ne donosi isto. Svaki je drukčiji. Tako je, dakle, čovek igra pukog slučaja. Ja vidim da si ti i veoma bogat i kralj nad mnogim ljudima. Ali ne mogu te nazvati srećnim, dok ne saznam da si svoj život srećno završio. Jer ko je veoma bogat nije srećniji od onoga koji ima za svaki dan, ako mu usud ne dosudi da život srećno završi uživajući svako dobro.
To se Krezu nije svidelo i on se hladno oprostio s gostom. Mislio je da je taj mudri Solon ipak lud, kada ga se ne tiče šta je sad, nego gleda svakoj stvari na završetak.
Iz priče Koji je čovek najsrećniji? (knjiga Herodotove priče)








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Herodot   Čet 15 Sep - 13:27

MOŽETE li zamisliti kako su ljudi živjeli prije više tisuća godina? Kakve su običaje imali? Arheologija nam može pomoći da proniknemo u mnoge tajne minulih vremena, ali na neka pitanja jednostavno ne može odgovoriti. Što nam može pomoći da razumijemo kako su pripadnici drevnih naroda poimali svijet oko sebe? Mnogo toga mogli bismo saznati iz zapisa jednog čovjeka koji je bio dobro upućen u povijest tadašnjeg svijeta. Taj vrstan poznavatelj povijesnih zbivanja živio je prije otprilike 2 400 godina. Riječ je o Herodotu, grčkom povjesničaru iz 5. stoljeća pr. n. e.
Herodot je iza sebe ostavio opsežno djelo Povijest, u kojem je pisao o uzrocima ratova što su ih vodili stari Grci. Puno pažnje posvetio je i uzrocima perzijskih vojnih pohoda na Grčku koji su se odigrali 490. i 480. godine pr. n. e., dok je on još bio dijete. U svojim je zapisima često znao skrenuti s teme te nadugo i naširoko pisati o kojekakvim usputnim pojedinostima. Zabilježio je sve što je uspio saznati o narodima koji su došli u doticaj s Perzijancima tijekom njihovih osvajanja.

ŽIVOPISAN PREGLED POVIJESNIH ZBIVANJA


Herodot je bio vrstan pripovjedač. Bio je izuzetno temeljit i u svoje je zapise uključio sve pojedinosti koje je smatrao neophodnima. To je činio zato što je želio da čitatelji steknu što potpuniju sliku o događajima koje je opisivao. Herodotovo je djelo uistinu izvanredno ako se uzme u obzir činjenica da se pri pisanju nije mogao osloniti na povijesnu građu iz državnih arhiva jer u njegovo doba gotovo da i nisu postojali takvi pisani izvještaji.
U to se vrijeme malotko trudio pisati o povijesnim zbivanjima, osim vladara koji su se htjeli pohvaliti svojim ratnim podvizima i drugim junačkim djelima, pa su izvještaje o tome dali uklesati na kamene spomenike. Herodot se stoga morao oslanjati na vlastita zapažanja, usmenu predaju te izjave ljudi koji su bili svjedoci događaja o kojima je želio pisati. Da bi prikupio sve te podatke, morao je mnogo putovati. Odrastao je u grčkoj koloniji Halikarnasu, koja se  nalazila nedaleko od današnjeg gradića Bodruma, na jugu Turske. Na svojim putovanjima obišao je velik dio stare Grčke.
Herodot je mnogo putovao da bi prikupio podatke na temelju kojih je napisao svoje djelo
Putovao je na sjever sve do Crnog mora i Skitije, koja se nalazila na području današnje Ukrajine, te na jug do Palestine i Gornjeg Egipta. Neki izvori kažu da je na istoku stigao do Babilona te da je posljednje dane svog života vjerojatno proveo u jednoj grčkoj koloniji koja se nalazila na jugu Apeninskog poluotoka. Kamo god je išao pomno je promatrao sve što je vidio i postavljao mnoga pitanja. Prikupljao je podatke od ljudi na čije se iskaze mogao najviše osloniti.



VJERODOSTOJNOST HERODOTOVIH ZAPISA



[You must be registered and logged in to see this image.]

Fragment papirusa na kojem je napisan ulomak iz Herodotove Povijesti


Možemo li se pouzdati u točnost onoga što je Herodot napisao? Njegovi zapisi o zemljama koje je proputovao i onome što je ondje vidio smatraju se točnima. Herodotovi izvještaji koji govore o običajima koji su Grcima bili potpuno nepoznati — primjerice opisi nekih skitskih običaja vezanih za ukop plemenskih vođa te egipatskih običaja balzamiranja mrtvaca — prilično se slažu s onim što je otkriveno arheološkim iskapanjima. Povjesničari smatraju da je ono što je Herodot napisao o Egiptu daleko važnije od svega ostalog što je u drevno doba bilo zapisano o toj zemlji.
Međutim, Herodot često nije imao drugog izbora nego pouzdati se u iskaze čiju vjerodostojnost nije mogao provjeriti. Osim toga, ljudi njegovog vremena štovali su poganske bogove te su čvrsto vjerovali da oni upravljaju ljudskim životima. Stoga suvremeni povjesničari osporavaju vjerodostojnost nekih dijelova Herodotovih zapisa. Ipak, valja reći da je Herodot nastojao razlučiti činjenice od kojekakvih mitova i legendi. Pokazao je razboritost time što je rekao da ne vjeruje svemu što je čuo. Zaključke je donosio tek nakon što bi preispitao građu kojom je raspolagao i usporedio različite izvore podataka.
Herodot je, po svemu sudeći, velik dio svog života posvetio pisanju Povijesti. Uzmemo li u obzir šturost povijesnih podataka kojima je raspolagao, možemo reći da je to njegovo djelo izvanredno postignuće.

LIK I DJELO



  • Rimski pisac Ciceron (106-43. pr. n. e.) nazvao je Herodota “ocem povijesti”. Tu mu je titulu najvjerojatnije nadjenuo zato što dotad nitko nije tako temeljito i opsežno zabilježio povijesna zbivanja kao što je on to učinio u svom čuvenom djelu Povijest.
  • “Povijest je remek-djelo neprolazne vrijednosti”, kaže povjesničar James Romm. “Ono se ne bavi samo poviješću nego i antropologijom, zemljopisom, teologijom, filozofijom i političkom mišlju. U njega su utkani čak i neki elementi klasične grčke tragedije.”
  • U iznimno važnom razdoblju svjetske povijesti Herodot je zabilježio mnoge podatke koji nam omogućavaju da bolje upoznamo svijet stare Grčke te zapadnu Aziju i Egipat.



Što stručnjaci kažu o Herodotu?


“Dosad smo prikupili dovoljno dokaza da možemo zaključiti kako su Herodotovi zapisi vjerodostojni”, napisao je historiograf Arnaldo Momigliano. “Mnogi su orijentalisti pomno proučavali Herodotove zapise te provjeravali njihovu vjerodostojnost oslanjajući se na arheološka otkrića i poznavanje jezika koje Herodot nije razumio. Utvrdili su da je točno opisao sve što je vidio te pošteno izvijestio o onome što je čuo. Ako je u nečemu pogriješio, onda je to učinio zato što su ga ljudi od kojih je dobio podatke doveli u zabludu ili zato što je pogrešno razumio ono što su mu rekli.”








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Herodot   Čet 15 Sep - 13:31

Herodot, veliki antički historiograf, u svojem je djelu Povijest dao bitne podatke za poznavanje ondašnjeg pogleda Grka spram sebe samih i ostalog, tada poznatog svijeta.
U vremenima kada je Grčkom vladala pustoš, glad, bolesti, smrt i ranjenici, te napušteni i razrušeni gradovi, Herodot pored svojih suvremenika Perikla, Sokrata, Sofokla i Euripida, donosi simboličko svjedočanstvo o vremenu nakon peleponeskih ratova, odnosno kraj V. stoljeća prije nove ere.
Pod utjecajem ratnih zbivanja, te straha grčkog naroda od jačanja Perzijske države Herodot intuitivno naslućuje duh novog vremena na način da veliku mitološku i Homersku priču o jedinstvu svih Helena zamjenjuje pričom o grčko – perzijskim ratovima.1
Svoja sagledavanja Herodot je objedinio u jedinstvenu priču koju je Grcima prezentirao kao simbolički prostor u kojem su oni mogli pronaći elemente svog jedinstva. No, unatoč toj činjenici pogrešno bi bilo zaključiti kako je njegovo djelo progrčki napisano.   
2. ŽIVOTOPIS
Herodot, veliki antički historiograf predstavlja "oca povijesti", ali i  "oca priča", kao i "oca laži".
Herodot je rođen u Halikarnasu (gradu na jugozapadnoj obali Male Azije, podređenom Perzijskom carstvu) u Maloj Aziji, te je potomak obitelji u kojoj je bilo Grka i Negrka.       Vlastitu je domovinu napustio nakon jedne pobune koja je buknula unutar grada, te je neko vrijeme izbivao iz rodnog kraja, u koji se vratio sudjelujući u protjerivanju tiranina Ligdamisa (tiranin otoka Naksa, protjeran pobjegao je u Eretriju). 
Tijekom svog života puno je putovao te je prošao velik dio tada poznatog svijeta. To je vidljivo u činjenici da je stanovao je na otoku Samu u Egejskom moru, u Ateni, te u atenskoj koloniji Turija u južnoj Italiji.
Posjetio je obale Crnog mora i Balkan (uključujući Grčku), Egipat, Libiju, Bliski Istok, Mezopotamiju, Siciliju, južnu Italiju. Na navedenim je putovanjima Herodot započeo svoju aktivnost recitatora vlastitih takozvanih logoia.
Stigavši u Atenu, koja je tada bila pod Periklovom vlašću, sprijateljio se sa Sofoklom kojemu je posvetio jednu svoju elegiju. Posljednje godine svojega života proveo je u Ateni, gdje je imao prilike prisustvovati izbijanju peloponeskog rata, a umro je nedugo nakon 430.- te godine pr. Kr.
Većina njegovih razmatranja i zapisa iz Povijesti temelji se na njegovim osobnim, ali i objektivnim razmatranjima do kojih je stigao na svojim brojnim putovanjima.
Njegovo djelo Povijest  veoma je opsežno te sadrži tisuću petsto poglavlja (Matičino izdanje ima gotovo 900 stranica) te prikazuje ratove Grka s Perzijskim Carstvom koji su se odvijali u razdoblju od 500. do 479. pr. n. e.
Zbog svojih historiografski vrijednih zapisa Herodot se smatra ocem povijesnog istraživanja i njegovih autopsičkih metoda, odnosno izravnog promatranja gradova, pejzaža, spomenika i događaja te slušanja, odnosno prikupljanja vijesti od učenih ljudi, svjedoka važnih zbivanja i putnika. Razlikuje ono što je osobno vidio od onoga što je čuo, a veću pozornost pridaje onome što je osobno vidio, pa i očevicima više nego onima koji prepričavaju stvari koje su čuli od drugih.2
Zahvaljujući njegovom geografskom i etnografskom istraživačkom radu Herodot nam prenosi informacije o najstarijoj povijesti gradova, naroda i njihovih svakodnevnih običaja.
3. O POVIJESTI      
            Djelo Povijest su aleksandrijski gramatičari podijelili u devet knjiga, nazvanih po imenima devet muza. Djelo započinje uvodom koji ilustrira ciljeve istraživanja i priča o mitovima o neprijateljstvima između Grka i barbara.3 Zatim se nastavlja kao univerzalna priča koja kreće od najstarijih događanja u lidijskom kraljevstvu, ponovo se dotiče velike ekspanzije Perzijskog carstva, sve do perzijskog poraza kod Mikale, te atenskog osvajanja Sesta na Helespontu (godine 478.).
Herodot predstavlja glavni povijesni izvor za upoznavanje perzijskih ratova.4 Autor u djelu gradi nove elemente konstitucije helenskog identiteta na način da Grke postavlja u prostor ekumene, dakle cijelog naseljenog i poznatog svijeta, te da pokaže u kolikoj su mjeri oni različiti od drugih naroda, brižljivo opisuje mnogobrojne činjenice vezane uz druge narode i ustanovljuje u kolikoj se mjeri one razlikuju od istovrsnih fenomena kod Grka. 
On u djelu ne navodi da su grčki običaji bolji ili vrjedniji od običaja drugih.5 Na taj način Herodot u svrhu izgradnje indetitetske grčke konstrukcije posve očito suprotstavlja grčku demokraciju nasuprot totalitarizmu Perzijskog Carstva. 
Herodot je smatrao da razlika između demokracije i tiranije stavlja ideološku okosnicu oko koje se može okupiti grčka zajednica.
Sami podaci o Herodotu su uglavnom nepovjerljivi, što ne znači da su i netočni.6
Herodotova se Povijest  čita, prije svega, kao književno djelo te se promatra kao putopisni roman ili zbirka bajki, novela i anegdota, ne uzimajući u obzir povijesna ili etnografska vjerodostojnost podataka koji se u djelu nalaze.7
Nasuprot prije navedenom mišljenu za Herodotov spis se može promatrati i kao neka vrsta enciklopedije antike zbog svog opširnog sadržaja u kojem se nalazi velik broj osobnih, geografskih imena i etnonima, brojnih natuknica o kojima autor sam daje velik broj podataka.
Veliku pozornost posvećuje etnografskim podacima, odnosno navodi nazive samih naroda kao što su Perzijanci, Grci, Babilonci, Asirci, Masagećani, Egipćani, stanovnici Libije i Kirene, Etiopljanima, Skitima i Tračanima.8
Iz navedenog vidljivo je da je znameniti historiograf pravi komparativni antropolog i terenski etnograf koji detaljno bilježi sve što mu se doima bitnim, a posebnu pažnju posvećuje ženidbenim i spolnim obilježjima, pogrebnim ritualima, načinima odijevanja, pripremi jela, religiji i sličnom.
            Na razini cjeline djela vidljiv je autorov opći plan, čiji se strukturalni dijelovi samo djelomično podudaraju s podjelom na devet knjiga, koje nose nazive po devet Muza, koju su uveli helenistički učenjaci.9
Najstariji sačuvani rukopisi Povijesti potječu iz 10. i 11. stoljeća, a najpouzdaniji iz 14. stoljeća i predstavljaju rezultat dviju dugotrajnih prepisivačkih tradicija koje podrazumijevaju i niz grešaka i kasnijih ispravaka u tekstu i redaktorske intervencije.
S književne strane Herodotov je jezik korišten u bilo kojem literarnom djelu, na neki način ovisan o jezičnoj tradiciji koja mu je prethodila.
Tu se mogu uočiti utjecaji epskog ili dramskog izričaja, a ponekad i tragove ilirskog poetskog iskaza.10
Navedeni je historiograf izborom riječi i njihovim slaganjem, te raznolikošću figura uvelike nadmašio ostale i uspio je u tome da prozni iskaz postane sličan najsnažnijoj poeziji, i po uvjerljivosti, i po ljupkosti, i po vrhunskom užitku što ga pruža.11
Ulomak iz Povijesti

Pored navedenih činjenica koje je Herodot iznio u svojim razmatranjima, veoma je važan zapis koji je on iznio o zaleđu i rijeci Istr, odnosno Dunavu koji je prema njegovu mišljenju, najveća europska rijeka. On navodi da Dunav izvire u zemlji Kelta blizu grada Pirene  na krajnjem zapadu. 
No, za taj se podatak smatra da je Herodot preuzeo od Hekateja. Pored opisa samog Dunava, Herodot je opisao i njegove pritoke, odnosno Atlas, Auras i Artnes u zemlji naroda Krobyzoi,  što se smatra da je sjeveroistočna Trakija.12
U slijedećem će tekstu biti iznesen prikaz devet Herodotovih knjiga Povijesti.

            Prva knjiga nosi naziv po grčkoj muzi Klio, te u njoj piše o sukobu Grka i barbara u kojem slijedi prikaz starije povijesti Lidije do Kreza i niz epova iz njegova života te uključujući i onu njegovu o susretu sa Solonom. 
Također Herodot opisuje kako su Perzijanci došli u kontakt s Maloazijskim Grcima preko Liđana (koji su dotad vladali Jonskim Grcima). Zatim pripovijeda o osnivanju perzijskog carstva u kojem najprije opisuje odnos Međana i Perzijanaca i mladost Kira, osnivača Carstva (95-122), te ustanak protiv Međana s ekskurzom o perzijskim običajima, perzijski pohod na Lidiju i rat s Krezom, nakon kojeg Krez postaje Kirov zarobljenik i savjetnik.
Na koncu se razlažu druga dva osvajanja kojima, prvi put uspješno, a drugi put neuspješno, Kir pokušava proširiti svoju državu (pokoravanje Babilona, i rat protiv Masagećana koji završava Kirovom smrću u borbi s kraljicom Tomirijom).
13
Druga knjiga nosi naziv Euterpa, te govori o razdoblju nakon Kirove smrti kada na Perzijsko prijestolje stupa njegov sin Kambiz, koji organizira pohod na Egipat.
Detaljno je opisan Donji Egipat i Nil, te su navedeni običaji Egipćana u vezi s svetim životinjama, svakodnevnim životom i religijom, dok drugi dio knjige govori o Egipatskoj povijesti od najstarijih vremena preko razdoblja graditelja velikih piramida (Kefrena, Mikerina i Keopsa) i perioda nemira, do posljednjih faraona odnosno dvadeset i šeste dinastije nakon koje će Egipat pasti pod Perzijsku vlast.14
Treća knjiga nosi naziv Talia, te započinje Kambizovim osvajanjem Egipta, te odlaskom u neuspjelu ekspediciju protiv Etiopljana (Afričkog naroda).
Opisuje posljednje dane Kambizove vladavine koja je obilježena njegovom okrutnošću i ludilom gdje Herodot umeće digresiju o Polikratu (tiraninu Sama), i Perijandru, tiraninu Korinta (39-60), a zatim se vraća Perzijskoj povijesti. Mag Smerdis u Kambizovoj odsutnosti uzurpira Perzijsko prijestolje, a nedugo zatim Kambiz umire, dok je protiv maga sedam uglednih Perzijanaca, na čelu s Darijem podignulo uspješnu pobunu koja je rezultirala preuzimanjem vlasti (61-87).
Nakon što je Darije zauzeo prijestolje, najprije uređuje Carstvo i podijelio ga je na dvadeset satrapija (88-17). Slijedi opis zbivanja koji su se odigrali na samom početku Darijeve vladavine (smrt Polikratova, osvajanje Sama, uspjesi liječnika Demokeda na perzijskom dvoru i ugušivanje ustanka u Babilonu).15
Četvrta knjiga nosi naziv Melpomena, te započinje pričom o Darijevom pohodu protiv Skita (1- 4), pa Herodot tom prigodom opisuje najstariju povijest Skita (5-15), te narode koji žive sjeverno i istočno od Skita, uključujući i Hiperborejce (16-36).
Herodota su ti podaci navodili na geografski opis poznatog svijeta i odnosa između Europe, Azije i Libije- Afrike (37-45) a zatim se ponovo bavi Skitima gdje opisuje rijeke u Skitiji (46-58) i običaje Skita (59-82). Darijev pohod protiv Skita, preko Helesponta i Dunava (gdje opisuje susjedne narode Skita, npr. Amazonke) završava neuspjehom i povlačenjem u Aziju (83- 144). Arijand (perzijski satrap) kreće u pohod u Libiju, Kirenu i Barku, a više o tome pothvatu Herodot je iznio upućujući na historiografske i etnografske podatke o tim krajevima Afrike (145- 205).16
Peta knjiga nosi naziv Terpsihora započinje opisom neposrednih uzroka i povoda grčko- perzijskog sukoba.
Zabilježen je pohod o kojem Darijev vojskovođa Megabaz osvaja primorske dijelove Trakije i podvrgava vrhovnoj perzijskoj vlasti Makedonce (1-22).
Opisan je ustanak maloazijskih Grka, koji je poznatiji pod imenom jonski ustanak, te o kojem su obuhvaćeni njegovi uzroci te se govori o tiranima Mileta, Histijeju i Aristagori, koji su započeli ustanak(23-38). Aristagora posjećuje Spartu i Atenu tražeći pomoć, te se spominju događaji iz povijesti jednog i drugog grada. Sparta odbija pružiti pomoć, a Atenjani, zajedno s Eginjanima, šalju svoje brodovlje (39-97).
Maloazijski Grci kopnom prodiru do Sarda kojeg spaljuju, ali nedugo zatim doživljavaju nekoliko poraza, pa jonski ustanak završava neuspješno, Astrigora pogiba (98- 126).17
Šesta knjiga nosi naziv Erato u kojem je opisan Miletski tiranin Histijej, koji je za vrijeme ustanka boravio na perzijskom dvoru (umjesto njega vladao je Aristagora), te uspijeva pobjeći, ali Milet ipak pada u ruke Perzijanaca nakon pomorske bitke kod Lade (1- 30).        Nedugo nakon toga bili su pokoreni i otoci u Jonskom moru, te grčki gradovi na tračkom Hersonezu (31- 42).
Time je započeo veliki Mardonijev pohod na Grčku, koji je započeo katastrofalnim brodolomom perzijske flote kod Atosa na Halkidici (43- 47), no ipak Perzijanci pod vodstvom Datisa i Artafrena poduzimaju novu ekspediciju na Grčku (48-140). Njezin opis sadržava i dugačak umetak o prilikama u grčkoj s historijskim podacima posebno u Sparti (48-93), te govori o dolasku perzijske vojske na Maraton, i o samoj Maratonskoj bitki (94-131). U posljednjem je djelu izlaganje o atenskoj porodici Alkmeonida i o maratonskom pobjedniku Miltijadu (132-140).18
Sedma knjiga nosi naziv Polihimnija, te govori o smrti Darijevoj koji je poginuo u pripremama za vojnu koja je trebala osvetiti poraz kod Maratona (1-4), pa njegov nasljednik Kserko preuzima nasljedstvo i započinje pripreme zajedno sa svojim vojskovođama te odlučuje premostiti Helespont i prokopati kanal ispod Atosa kako bi izbjegao plovidbu oko rta na Halkidici (5-25). Vojska je krenula prema Europi kroz Sard i prešla je preko Helesponta (26-58).
Herodot detaljno daje popis sudionika svih dijelova perzijske vojske, njezina pješaštva, flote i konjice (59-100). Nakon što pređe u Europu, mora ponovno preći kroz Trakiju i Makedoniju (101-130). Za to vrijeme Grci se pripremaju za rat i bezuspješno traže pomoć u svojim moćnim kolonijama na Siciliji i Kreti (131-170). Dok Kserko i dalje napreduje Grci za to vrijeme za mjesto svoje obrane izabiru Termopilski kanal (171-198), gdje dolazi do bitke kod Termopila, gdje junački pogiba Leonida sa svojih tri stotine Spartanaca (199- 239).19
Osma knjiga nosi naziv Uranija. U njoj se nalaze podaci o pomorskoj bitki kod rta Artemisija, gdje Perzijanci doživljavaju gubitke (1-22), dok na kopnu Kserkso zauzima Atiku i spaljuje i razara Atenu (23-55). Zahvaljujući Temisfoklu Grci su se upustili u pomorsku bitku kod Salaminskog tjesnaca, u kojoj su ponovo pobijedili Perzijance (56-96).
Tada je Kserkso odlučio da se povuče u Perziju, dok je u Tesaliji ostavio Mardonija koji je u proljeće planirao nastaviti pohod. Temisfoklo je za to vrijeme primao nagrade i pohvale diljem čitave Grčke (97-129). Mardonije je pokušao sklopiti savezništvo s Atenjanima, uz posredništvo makedonskog kralja Aleksandra, no bez uspjeha (130-144).20
Deveta knjiga nosi ime Kaliopa. Tu je autor iznio događaje kada su Perzijanci pod Mardonijevim zapovjedništvom ponovo upali u Atiku, no ubrzo su prešli u Beotiju, gdje je došlo do odlučne bitke (1-25). To je bitka kod Plateje koja je vrlo detaljno opisana i u kojoj je Mardonije poginuo (26-98).
U isto vrijeme kada se odigrala bitka kod Plateje, odigrala se i pomorska bitka kod rta Mikala u Maloj Aziji.
U toj su bitki Grci nanijeli teške gubitke perzijskoj mornarici (99- 106). Tada se perzijska vojska počela povlačiti prema Sardu, a Grci su uspjeli osloboditi grad Sest na Helespontu.
Za Herodota je taj događaj značio simbolički završetak grčko- perzijskih ratova (107- 121), tako da posljednje poglavlje sadržava neku vrstu etičke i filozofske pouke čitava djela, što se može razaznati iz Kirovih riječi upućenih Perzijancima.21

4. ZAKLJUČAK
           
Herodot predstavlja jednog od najvećih historiografa ikad. Njegova je Povijest, kako je u sadržaju i vidljivo, nezaobilazan izvor za proučavanje povijesti grčkih polisa u vrijeme kada su se odigrali grčko- perzijski ratovi. Iako je sam Herodot grčki historiograf, on u svom djelu ne nastupa na način da favorizira Grke dok drugim narodima umanjuje važnost, već pokazuje određenu objektivnost što se tiče tog aspekta historiografskog pisanja.


 



UVOD

Što je to srednji vijek?

Pojam srednjeg vijeka pojavljuje se u 15. st. u vrijeme humanizma. Njime se označavalo razdoblje između antike i renesanse. Razdoblje je značajno jer se tada stvaraju današnje nacije i cijeli se europski prostor kristijanizira. Pojam „Europa“ dobiva današnje značenje.

Periodizacija:

Početak – pokrštavanje cara Konstantina I., selidba prijestolnice Carstva iz Rima u Carigrad 330. g., početak seobe naroda, propast ZRC[1]-a 476. g., smrt bizantskog cara Justinijana 565. g., krunidba Karla Velikog 800. g.

Kraj – Kolumbovo otkriće Amerike 1492. g., pad Carigrada pod Osmanlije 1453. g., Magellanovo oplovljivanje svijeta, Tridesetogodišnji rat, Francuska revolucija 1789. g. zbog nestanka feudalizma, izum tiskarskog stroja, početak reformacije od strane M.


Uvod

Prošlost ljudskog društva od njegova nastanka do danas možemo podijeliti na dva velika razdoblja: prapovijest i povijest. Prapovijest je razdoblje prošlosti za koje ne postoje nikakvi pisani izvori, dakle o životu ljudi u prapovijesno doba govore samo materijalni ostaci. Postoji još jedan termin koji se kod nas manje upotrebljava, a to je termin protopovijest.



 









Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Herodot   Čet 15 Sep - 13:31

"Ako je čovjek uvijek ozbiljan i nikad si ne dozvoljava da se našali ili opusti, malo po malo će poluditi ili postati nestabilan bez da je toga svijestan."








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Herodot   Čet 15 Sep - 13:32

"Bolje da ti zavide nego da te sažaljevaju."








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Herodot   Čet 15 Sep - 13:32

Gdje treba vještina, snaga je nepotrebna."








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Herodot   Čet 15 Sep - 13:34

Herodot

Osoba koju su krstili i "ocem povijesti" i "ocem priča" i, bome, "ocem laži" živjela je u V. st. prije nove ere, kao suvremenik Atene Perikla i Sokrata, Sofokla i Euripida - i to u cijelom grčkom svijetu. Herodot je, naime, rođen u Halikarnasu u Maloj Aziji (u "miješanoj" obitelji, u kojoj je bilo i Grka i Negrka), stanovao je na otoku Samu u Egejskom moru, u Ateni, i u atenskoj koloniji Turijima u južnoj Italiji; proputovao je, pak, velik dio tadašnjeg civiliziranog svijeta: obale Crnog mora i Balkan (uključujući Grčku), Egipat i Libiju, Bliski Istok i Mezopotamiju, Siciliju i južnu Italiju. Herodot nije putovao kao trgovac ili ratnik, ali ni kao puki turist: sve što je vidio i doznao postalo je građa Povijesti. Ova knjiga u više od tisuću petsto poglavlja (Matičino izdanje ima gotovo 900 stranica) pripovijeda pretpovijest i povijest ratova Grka - čiji se gradovi-države nalaze po čitavom Mediteranu - s Perzijskim Carstvom; ti su ratovi vođeni od 500. do 479. pr. n. e. (Herodot je, pak, rođen oko 484, što znači da su se u ratovima o kojima piše borile generacije njegovih djedova i njegovih roditelja), a njihove su najdramatičnije točke Maraton, Termopile, Salamina. Istovremeno, Herodot priča i mnogo više od samih grčko-perzijskih ratova; zapravo tek uvid u cjelinu Povijesti, u svih onih 900 stranica, pokazuje šokantnu mjeru toga "više". Povijest, naime, više sliči na Tisuću i jednu noć nego na modernu historiografsku monografiju. Više kao kod narodnog kazivača iz Rudana kraj Žminja nego kao kod Ive Goldsteina, jedna Herodotova priča budi drugu, spomen jednog imena ili naroda otvara dalekosežne antropološke ili biografske ekskurse. Herodotova Povijest nipošto nije aerodinamična, nije mono-grafska (grčko-perzijski ratovi koji su "glavna tema" knjige stvarno počinju tek u drugoj njezinoj polovici); ona nije let strelice odapete u metu, već radoznala šetnja kroz fantastični svjetski lunapark. Također, motivacije i interpretacije u Povijesti bajkovite su - ili, u najbolju ruku, heterogene: u Herodotovim očima, recimo, povijesna zbivanja pokreću i uvrijeđeni kraljevi i ekonomski interesi, i proročanski snovi i realpolitika, i vanjska trgovina i rodbinsko-plemenske veze, i povijesna nužnost i bogovi i slijepi slučaj.

Said

Orijentalizam (prvo izdanje 1978) jedna je od najvažnijih knjiga "postkolonijalne teorije"; lani preminuli Edward W. Said, u Egiptu školovan Palestinac s američkim pasošem, u Orijentalizmu, na primjeru jednog znanstveno-umjetničkog područja - mišljenja i pisanja o "Orijentu" - pokazuje kako ljudski um funkcionira u susretu s nepoznatim: kojim se sve mehanizmima šok nečeg tuđeg i nerazumljivog pripitomljava i preoblikuje u inačicu već viđenog (ponekad čak neovisno o stvarnome stanju). Said pokazuje, također, kako taj jednom formiran skup uvjerenja i stereotipa utječe na daljnje ljudske čine - kako tekstualni univerzum počinje oblikovati stvarnost (premda obično mislimo da stvari teku u obrnutom smjeru, od stvarnosti u tekstove). Tumačenje nepoznatog poznatim, barem u fazi prilagodbe, vjerojatno je (uz intuiciju i nasumičan izbor) jedino ljudsko oruđe za snalaženje u novim i neočekivanim situacijama; razumijevanje stvarnosti pomoću knjiga nije lošija ni ograničenija metoda od razumijevanja pomoću vlastitog iskustva; mimo toga se ne može, to je condicio humana. No ono na što Said posebno upozorava jesu dvije dodatne pogibelji: težnja da zaboravljamo, i težnja da manipuliramo. Težnja da zaboravljamo - da nijedna akademska disciplina, nijedna knjižnica, nijedan skup generalizacija (posebno onih izvedenih na osnovi dva-tri detalja) ne mogu iscrpiti stvarnost, da su knjige i generalizacije tek aproksimativni modeli (komadićaka) stvarnosti. Težnja da manipuliramo "objektivnim" znanjem - koristeći proučavanje Drugoga za definiranje sebe... ili naprosto za opravdavanje sebičnosti i eksploatacije.

Orijent

Najupadljivija paralela Herodota i Saida jesu prostor i radnja. Zapad susreće Istok; Zapad govori o Istoku. Herodotova Povijest - kako Dubravko Škiljan u predgovoru upozorava čitaoca Matičinog izdanja - važan je doprinos "izgrađivanju novog kolektivnog identiteta i memorije Grka", Grka koji su u V. st. pr. n. e, prisjetimo se, niz patuljastih zajednica raspršenih diljem golemog Mediterana, zajednica koje, k tome, često skaču jedna drugoj za vrat, u svim mogućim kombinacijama. Herodotov tekst Grke postavlja (kaže Škiljan) "u prostor ekumene, dakle cijelog naseljenog i poznatog svijeta", i zatim pokazuje "u kolikoj su mjeri oni različiti od svijeta", inzistirajući "da su granice prema drugima bitnije od samog sadržaja zajedništva". Iz ove perspektive, prva polovica Herodotove knjige - povijesni, antropološki, etnografski i romaneskni (!) opis Istoka: Lidije (otprilike današnje Turske), Sirije, Babilonije (otprilike današnjeg Iraka), Perzije i Medije (otprilike današnjeg Irana), Egipta i Libije (današnje sjeverne i istočne Afrike), Skitije (od donjeg toka Dunava, preko sjevernih obala Crnog mora, pa do Pamirske visoravni) - taj je opis podjednako važan kao i druga polovica Povijesti, dio o samim pohodima Perzijanaca na Grke. Skup znanja o Orijentu i Orijentalcima pokazuje što sve Grci nisu, baš kao što i anegdote u kojima se Orijentalci čude Grcima (perzijski vladar Kir zato što imaju tržnicu i bave se trgovinom, njegov kolega Kserkso zato što se pokoravaju zakonima, a ne kraljevoj osobi) pokazuju što Grci jesu. Herodot tako - rekao bi Said - artikulira Orijent, sređuje kaos sirove stvarnosti u razuđen i prepoznatljiv sustav naroda, područja, običaja. No Herodotov se Orijent u nezanemarivom aspektu razlikuje od onog iz Orijentalizma. Saidov je Orijent prvenstveno onaj u koji imperijalistička Evropa od XVIII. stoljeća nadalje prodire, kolonizirajući ga i "civilizirajući"; u Herodotov svijet prodire Orijent sâm, da sâm kolonizira i podvrgava. Herodotov je Orijent grčkom svijetu nadmoćan i znanjem (poput Egipta) i resursima (poput Perzije). Ali, razmišljajući dalje, uviđamo da Herodotova Povijest bilježi - ili konstruira - upravo prekretnicu, upravo početak zapadne dominacije, da je Herodotova knjiga proizašla iz trenutka u kojem je Zapad po prvi put odnio prevagu nad Istokom, (pri čemu je ta prevaga - za razliku od, recimo, kasnijih kršćanskih pobjeda nad Arapima i Turcima, pobjeda koje je jamčio kršćanski Bog - odnesena protiv svih razumnih očekivanja; ta u grčko-perzijskim ratovima čak je i dobar dio Grka tipovao na suprotnu stranu, boreći se za Perzijance). Herodotovu Povijest ne oblikuje čuđenje Orijentu; oblikuje je i čuđenje totalnim autsajderima koji su se zbog nečega uspjeli tom Orijentu oduprijeti. Herodotovo rješenje ove nevjerojatne jednadžbe - Zapad kao "carstvo slobode" nasuprot Istoku kao "carstvu ropstva" - manevar je koji se, hvala gospodinu Bushu, i danas uvelike rabi.

Poštucana verzija

No Herodot nije propagandist; njegova knjiga i njegova vizija dovoljno su prostrane da stvari ne budu crno-bijele. Vidjeli smo već da su jedni Grci bili za grčku stvar i stvar slobode - dok su drugi bili protiv istog toga; pa ni sami Grci-pozitivci nisu stupali svi kao jedan u borbu s okupatorom, već su se putem čerupali i svađali oko toga tko će biti veća faca, kome će pripasti više počasti (moja je omiljena anegdota glasanje grčkih zapovjednika nakon bitke kod Salamine o tome tko je bio najzaslužniji u ratu: svaki je zapovjednik glasao za sebe, pa nitko nije dobio više od jednog glasa; ali glasalo se i za drugog najzaslužnijeg, i tu su svi birali Temistokla). Dobar dio Herodotovih Grka tako se u stvari - po lojalnosti, po geografiji, po mentalitetu - iskazao kao dio Orijenta, koliko god to nama danas izgledalo začudno i teško pojmljivo (jednako kao i činjenica da se lavovski dio antičke grčke civilizacije nalazi tamo gdje su današnja Turska, Ukrajina, Egipat). Tada mi primjenjujemo svoj manevar, i Herodotove Grke tretiramo kao što je Zapad tretirao njihove moderne sljednike. U priči koju sebi slažemo Grcima je pripala uloga iskona i kolijevke - pa je tako moderna Grčka članica Evropske Unije takorekuć po pravu rođenja - premda se u praksi i "stvarnosti" ti Grci - i Herodotovi i moderni - sasvim lijepo uklapaju u drugačiji stereotip, u ono što zovemo "Balkancima" (Said ih ne spominje, ali vlastiti arhiv znanja govori lokalnom čitaocu Orijentalizma da su Balkanci neka vrsta prijelaznog oblika ka Orijentalcima). Drugim riječima: da bismo od Grka učinili stupove evropskog identiteta, svašta smo im prešutno otfikarili. Tako Herodot i njegov tekst nisu samo nosioci i proizvođači saidovskog orijentalizma; oni su i njegov predmet. Probrani skup predodžaba o Orijentu (Balkanu, Crnoj Africi itd.) služi određivanju što Mi nismo; isti taj skup oslobađa nas neugodnog zadatka da vidimo i čujemo ljude koji tamo stvarno postoje. Analogno tome, probrani skup predodžaba o Herodotu i antičkom svijetu služi određivanju tko Mi jesmo; isti taj skup oslobađa nas neugodne zadaće da vidimo i protumačimo sve do nas dospjele aspekte Herodota i antičkog svijeta.

Koloniziranje klasika

Dvije ilustracije. Svatko tko je u školi učio grčki imao je priliku pročitati malu antologiju Herodotove Povijesti. Koje su dijelove odabrali sastavljači antologije? One o Termopilama i Salamini; priču o ratu, junačkom muškom žrtvovanju (pri čemu je homoseksualna ljubav spartanskih boraca kod Termopila ostala izvan korica antologije), o borbi za slobodu, o pobjedi Zapada nad Istokom. U maksimalnoj verziji - ako ste odlučili pročitati ne samo ono što se radi na satu, već sve što donosi udžbenik - mogli ste pročitati još komadić iz opisa basnoslovnih životinja u Egiptu, i par fantastičnih pričica (čini mi se, o pjevaču Arionu kog su spasili delfini, i o prekomjerno sretnom Polikratu). Ukupan je učinak lagano shizofren - izvještaj o Leonidinu junaštvu i Efijaltovoj izdaji nikako se nije dao spojiti s bajkom o kralju koji, da bi uravnotežio svoju sreću, baci najmiliji prsten u more, ali mu ga ribar donese natrag, skupa s ribom koja ga je bila progutala. Tek čitanje cijele Herodotove Povijesti - i zato je važno što imamo Škiljanov prijevod, makar i u mrtvački ozbiljnoj i neprijaznoj Matičinoj opremi - pokazuju koliko su bajke isprepletene s izvještajima; kod Herodot je "tigrova koža", a ne aparthejd "mašte" i "činjenica". Drugi primjer. Čitajući dvije tisuće petsto godina star iskaz o svijetu i ljudima, zatječemo se kako Herodota "dešifriramo" - kako čitamo "dublje", "između redaka". Uzmimo, recimo, Herodotov opis Klistenovih političkih reformi (Povijest V, 69):
Citat :
To je bio uradio Sikionjanin Klisten, a Atenjanin Klisten, koji je bio sin kćeri Klistena iz Sikiona i nosio je njegovo ime, također je, kako mi se čini, prezirao Jonjane, pa da njegove file (tj. općine) ne budu jednake jonskima, odlučio se ugledati na svojega imenjaka Klistena. Čim je za sebe pridobio atenski puk, koji je u to vrijeme bio u svemu potisnut, izmijenio je imena filama i povećao je njihov broj. Uveo je deset poglavara fila umjesto prijašnjih četiriju, a i po deset je dema (sastavnih dijelova općina) raspodijelio među filama. Kako je puk bio uza nj, on je stajao mnogo bolje od svojih protivnika.
Nama se ovo čini kao da priča neko dijete; odmah prevodimo: "dotadašnja rodovska podjela Atenjana zamijenjena je teritorijalnom... veći broj općina očito je imao utjecaja na odnose snaga pri glasanju... Klisten je imao podršku nižih slojeva, bio je, dakle, demokrat (ili populist)..." Pritom smo velike dijelove Herodotova iskaza, kao "naivnosti", naprosto gurnuli u kut: Klistenovo rodoslovlje, njegov stav prema Jonjanima (suplemenicima Atenjana s maloazijske obale Egeja), mijenjanje imena fila. Time smo Herodota, rekao bi Said, ušutkali: umjesto njega sad govorimo mi - i da li je onda čudno što u takvoj verziji antički Grci ispadaju praktički isti kao mi danas? Ponešto pesimistična teza Saidova Orijentalizma jest da u susretu s nepoznatim nijedan od dva moguća puta ne vodi prema stvarnosti: niti "alegoriziranje" - pomoću kojeg smo gornji odjeljak preveli u inačicu modernog političkog procesa - ali niti "uživljavanje" - "eto, u Herodotovu svjetonazoru krvne i rodovske veze događaje oblikuju u jednakoj mjeri kao i klasna borba, istaknuti individualac na povijest utječe u jednakoj mjeri kao i kolektiv, tu još ravnopravno supostoje i racionalna i mitska svijest..." Potonji stav - koliko god bio opreznije i dobronamjernije formuliran - također je paternalistički, nadmoćan: još uvijek Herodota objašnjavamo, još uvijek iz multidimenzionalnog, proturječnog, uzburkanog univerzuma izdvajamo nekoliko geometrijskih likova. Drugačije, velim, ljudima nije dano; ali Said nam pomaže da ostanemo svjesni toga što radimo; ali Herodotov tekst (kako nas podsjeća i ovaj dragocjeni novi prijevod) ostaje postojati u svojoj ošamućujućoj punini; kao poziv na sljedeće čitanje.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Herodot   

Nazad na vrh Ići dole
 
Herodot
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Nikada otkrivene tajne
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Nauka :: Istorija-