Avramović, Dimitrije, slikar, karikaturista, stručni pisac (Šajkaš, 7. III 1815 — Novi Sad, 1. III 1855)
Detinjstvo i mladost proveo je u Novom Sadu gde je kao đak niže gimnazije dve godine (1827. i 1828) učio crtanje u crtačkoj školi Atanasija Nikolića. Bez obzira na sklonost crtanju, otac ga je dao na trgovinu koju je ubrzo napustio i počeo da uči slikarski zanat kod malo poznatog živopisca Dimitrija Jovanovića, a nastavio kod Alojzija Kastanje, Italijana iz Mantove, od 1820. nastanjenog u Novom Sadu, i Joana Ivanića, slikara iz Petrovaradina. Dalje usavršavanje nastavio je u Beču (1833) kopirajući dela starih majstora. Po povratku u Novi Sad radio je ikone i portrete po narudžbinama građana. Za bačkog episkopa Stefana Stankovića kopirao je portrete karlovačkih mitropolita i njegov portret u nekoliko replika, te mu je episkop skromnom stipendijom od 100 forinti godišnje omogućio da studira (1836—1840) na Slikarskoj akademiji u Beču.
Uporedo je radio u ateljeu poznatog bečkog slikara i pedagoga Fridriha Amerlinga, čije je radove kopirao. U Beču je izradio čuvenu sliku Apoteoza Lukijana Mušickog (1840), na kojoj romantičarski glorifikuje nacionalnog pesničkog genija. Slika je nastala pod neposrednim uticajem skulptorskog dela italijanskog vajara Antonija Kanove (nadgrobni spomenik u Beču Mariji Kristini Austrijskoj). U to vreme naslikao je i nekoliko portreta savremenika, od kojih se ističe portret Vuka Karadžića. Nakon završenih studija Karadžić mu je pomogao da 1841. bude izabran da, u novosagrađenoj Sabornoj crkvi u Beogradu, slika ikonostas i zidne kompozicije, podstakavši tako obnovu tradicije zidnog slikarstva. Ovaj obimni posao završio je do 1845. Istovremeno je u Beogradu slikao portrete: kneza Mihaila Obrenovića, mitropolita Petra Jovanovića, književnika Sime Milutinovića Sarajlije, profesora Dimitrija Isailovića i ikonostas kapele starog mitropoliskog dvora a naredne godine naslikao je ikone ikonostasa Karađorđeve crkve u Topoli. U revoluciji 1848. učestvovao je u političkoj borbi protiv mađarona uspelim političkim karikaturama, koje su litografisane u Knjaževskoj srpskoj kamenoreznici u Beogradu, i one su prva politička karikatura kod Srba. Karikature je radio i kasnije i objavljivao ih u listovima: Šumadinka, Podunavka, Šaljivac i Sedmica.
Kako u Beogradu nije više dobijao veće slikarske poslove, sa porodicom se 1852. stalno nastanio u Novom Sadu. Odmah je dobio da slika ikonostas, svodove i zidove man. Ravanice u Vrdniku (1852—1853), potom prestone ikone i dve manje ikone za Hristov grob srpske crkve u rodnom Šajkašu (1854). Poslednji pogođeni posao sa Crkvenom opštinom u Futogu, slikanje crkve Sveti Vračevi, nije uspeo da obavi jer je iznenada umro od srčane kapi u četrdesetoj godini života. Sahranjen je u Novom Sadu kod nekadašnje Jovanovske crkve
Stilska pripadnost njegovog umetničkog dela je dvojaka. Rane portretske radove odlikuje klasicistička strogost crteža i uzdržanost kolorita, dok je u kasnijim radovima zaokupljen kolorističkim i svetlosnim odnosima. Znatno obimnije crkveno slikarstvo, svetlog i mekog kolorita, stilski je blisko shvatanjima bečke nazarenske škole; ono sadrži opšte karakteristike nazarenskih likovnih formula koje imaju obeležje ranog romantizma. Za vreme boravka u Srbiji pokazao je posebno interesovanje za srpske srednjovekovne spomenike i onovremenu srpsku narodnu nošnju. Da bi proučavao srpske starine, 1846. obišao je manastire Manasiju i Ravanicu, a 1847, uz novčanu pomoć vlade Srbije, i Svetu Goru. Nakon ovih putovanja objavio je dve knjige: Opisanіe drevnostій u Svetoй (Atanskoй) Gori, sa trinaest litografisanih tablica, i Sveta Gora sa strane vere, hudožestva i povestnice. U prvoj knjizi su prepisi povelja srpskih vladara i slike zastava, pečata, pehara, posuđa i nošnje, a u drugoj opisi svetogorskih manastira. Prevodio je sa nemačkog i objavio nekoliko posebnih publikacija čiji je sadržaj moralna pouka. Sarađivao je (1843—1855) u više periodičnih publikacija: Serbski narodni list (nekoliko prevedenih odlomaka iz Vinkelmanove Istorije drevne umetnosti (Geschichte der Kunst der Altertums), Podunavka i Sedmica (člancima o srpskoj starini). Decembra 1847. izabran je za dopisnog člana Društva srpske slovesnosti.
DELA: slikarska: Portret Vuka Karadžića, 1840, NMB; Ikonostas kapele starog mitropolitskog dvora, 1844, sada u kapeli Medicinskog fakulteta u Beogradu; Ikonostas Karađorđeve crkve u Topoli, 1846, sada u crkvi u Gornjoj Trešnjevici; Ikonostas, svodovi i zidovi man. Ravanice u Vrdniku (1852—1853); ikone za Hristov grob crkve u Šajkašu; knjige: Opisanіe drevnostій u Svetoй (Atonskoй) Gori, s XIII litografiranы tablica, Beograd 1847; Sveta Gora sa strane vere, hudožestva i povestnice, Beograd 1848.
Juče u 1:40 od Emelie
» Tamburasi za srce i dusu
Juče u 1:36 od Emelie
» Ko je za kolce?
Ned 12 Maj - 23:58 od Emelie
» Čudni tekstovi,nasmej me :))
Ned 12 Maj - 23:51 od Emelie
» Kad žensko zapeva
Ned 12 Maj - 23:18 od Emelie
» Uživo...
Ned 12 Maj - 23:15 od Emelie
» A malo bluesa?
Ned 12 Maj - 23:11 od Emelie
» Šta slušate dok kuckate na Haossu?
Ned 12 Maj - 23:07 od Emelie
» Šta trenutno slušate?
Ned 12 Maj - 23:03 od Emelie
» Pozdrav Haossu
Ned 12 Maj - 23:01 od Emelie
» Riječ koja počinje sa SI
Sub 11 Maj - 0:21 od ankianki
» Riječ koja počinje sa PRI
Sub 11 Maj - 0:16 od ankianki
» Nijedno slovo
Sub 11 Maj - 0:12 od ankianki
» Opiši smajlijem osobu iznad
Sub 11 Maj - 0:10 od ankianki
» Pogodite o čemu sada upravo razmišlja osoba iznad?
Sub 11 Maj - 0:08 od ankianki
» Reč koja u sebi sadrži slovo Z - azbuka
Sub 11 Maj - 0:05 od ankianki
» Reč koja u sebi sadrži slovo Č -azbuka
Sub 11 Maj - 0:02 od ankianki
» Reč koja u sebi sadrži K - azbuka
Pet 10 Maj - 23:59 od ankianki
» Azbuka zanimanja ,običnih ,neobičnih ,svih mogućih
Pet 10 Maj - 23:57 od ankianki
» Napiši riječ kojoj su prvo i treće slovo isto, po azbuci
Pet 10 Maj - 23:47 od ankianki