Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebookGoogle+


Delite | 
 

 Delmira Agustini

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Delmira Agustini    Uto 24 Nov - 17:00

Delmira Agustini,(Montevideo, 24. 10. 1886. - Montevideo, 06. 07. 1914.), urugvajska je pjesnikinja i feministica.

Vrlo mlada počinje pisati svoje prve pjesme i već od 1902. godine surađuje u domaćim i stranim časopisima. 1907. izlazi njena prva zbirka pjesama Bijela knjiga (El libro blanco), potom 1910. godine slijede Jutarnje pjesme (Cantos de la mańana) i 1913. Prazni kaleži (Los cálices vacíos).

Bila je jedna od najizuzetnijih pjesnikinja modernizma. Ignorirala je granice društvenih normi i ispjevala svoje emocije onako kako ih je ona osjećala. Rubén Darío proglašava je unikatnom pjesnikinjom u izražavanju žene.

Uprkos njenoj snažnoj erotici ne postoji niti jedna nepristojnost ili vulgarnost u njenim radovima. Njena forma poetskog izražavanja je cijenjena čak i kod najboljih modernista.

Umrla je tragično. Ubio ju je njen muž, svega nekoliko tjedana poslije vjenčanja, kada ga je odlučila napustiti. Prvo je ustrijelio nju, a potom sebe.

Urugvajske novine su objavile fotografiju njenog mrtvog tijela na krevetu - Delmira ustrijeljena s dva metka iz pištolja, razgolićena kao njena poezija i oblivena krvlju.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!


Poslednji izmenio Esti dana Uto 24 Nov - 17:07, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Delmira Agustini    Uto 24 Nov - 17:01

Podno mjesečine



Mjesec je blijed i tužan, mjesec je bez života i okrutan.
Njegovo glatko lice nalikuje profilu umrlih.
Ja bih radije gledala neko iskrenije svjetlo
ljepše od svih bisera arapskih, tek procvalu ružu.

U jednom kutu ove zemlje, u bojama života,
ipak volim ovaj blijedi mjesec, obožavam ovu masku smrti!
Kad na oltaru noći, poput gorućeg cvijeta,
opijena čudnim parfemima, moja duša zalazi.

Ja znam obamrlim usnama od psovki i vina,
cjelivati poslije orgija njegove stope na cesti;
luda umirati ljubeći svoj odraz u lokvama...
Jer ono je oganj nevinosti, jer pod tim mističnom plamenom
blijedi odsjaj stvari, ponovno se pretvara u bijel žar,
pa čak i najcrnje duše drhte nesigurnom svjetlošću.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Delmira Agustini    Uto 24 Nov - 17:05

Labud - Delmira Agustini



Zjenica plava moga vrta to je drhtavo ogledalo
jezera jednog čiste vode, toliko čiste te vjerujem
da se u sjajnu površinu misao moja upisuje.


Cvijet zraka i cvijet vode, duša jezera to je labud
sa svoje dvije ljudske zjene, težak i otmjen poput princa;
krila mu ljiljan, vesla ruža
kljun mu u ognju, vrat žalovit i ponosit je,
i bjelina i sva umilnost labudova.


Ta ptica bijela, ptica teška, što zlokobnim se pjevom javlja;
-karanfil, skriven u ljiljanu, u plam i čudo pretvara se
uzbuđuju me bijela krila kao goruće dvije ruke.
Nikakve usne nisu žarke ko njegov kljun u mojoj ruci;
nijedna glava tako krotko u moje krilo nije pala;
nijedna put mi nije dala takav užitak, takvu patnju:
kroz njegove se žile pjeni plamena struja, dvaput ljudska.

Rubinom rujnim od požude glava je njemu okrunjena;
i on odnosi puste želje u svome skutu ružičastom.
Na rukama mu vodu dajem a čini se da oganj pije;
i ja izgledam k'o da pružam čitavi pehar svoga tijela.

U mome snu toliko živi i tako u put moju tone
te često mislim jel' to labud s dva svoja krila lepršava,
s očima svojim rijetkim, ljudskim, i sa crvenim, žarkim kljunom
je li to samo bijeli labud u bistroj vodi mog jezera,
il' ljubavnik u mom životu . . .

Jezeru bistrom na obali zapitkujem ga u u tišini . . .
a tišina je samo ruža navrh njegova žarkog kljuna.
No on mi u svom mesu zbori, a ja ga u svom mesu slušam.

Katkada-cijela!-ja sam duša; Katkada-cijela!-ja sam tijelo.-
Uranja kljun u moje krilo i tu ostaje kao mrtav . . .
Na površini od kristala, u drhtavome ogledalu jezera,
koje katkada misao moju odražava,
crvenom bojom labud plaši, a ja bjelinom strah zadajem.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!


Poslednji izmenio Esti dana Uto 24 Nov - 17:07, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Delmira Agustini    Uto 24 Nov - 17:05

Eksplozija

Ako je život ljubav, neka je blagoslovljen!
Želim više života za voljeti! Osjećam danas,
Tisuću godina ideala ne vrijedi
Koliko tek jedna plava minuta osjećaja.

Moje srce umire tužno i sporo...
Danas se rastvara poput poljskog cvijeta;
Život juri naprijed kao uzburkano more
u kojem nam ruka ljubavi dijeli šamare.

Danas odlazim u noć, tužnu i hladnu
Na slomljenim krilima svoje melankolije;
Poput zaraslog ožiljka što se
U dalekoj sjeni otapa...
Čitav moj život pjeva, ljubi, smije se!
Čitavo se moje biće pretvara u usta jednog cvijeta!








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Delmira Agustini    Uto 24 Nov - 17:05

Nepresušni

O ti, koji spavaš tako duboko da se ne možeš probuditi!
Čarolija života, čarolija smrti,
I za žive i za mrtve vječno rastvorena.

Jedne noći u dvoboju želim susresti tvoje oči.

Podno hladna platna ili pod čipkom mjesečevom.
Pijti iz njih svoj Smiraj kao što se pije tišina uvale,
U dubinama, u mirnoći, u dobroti, u tišinama.

Svako se čini kao ležaljka ili grob.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Delmira Agustini    Uto 24 Nov - 17:06

JA ŽIVIM, JA UMIREM, JA GORIM, JA TONEM

Ja živim, ja umirem, ja gorim, ja tonem
Istovremeno sam vrela i hladna
Život je istom odveć lak i odveć krut
U meni se miješaju radost i bol

Odjednom mi se smije i istovremeno plače
U užicima mnogim osjećam bol
Moja sreća nestane iako još traje nepromijenjena
U isto vrijeme sasvim uvenem i rastem zelena

Tako patim u ljubavi zanesena
A kad pomislim da je bol najintenzivnija
Bez razmišljanja, ona nestane sasvim

Potom kad me preplavi osjećaj potpune radosti
I moj zanos dosegne vrhunac
Ja ponovno nađem gdje bol me razdire cijelu








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Delmira Agustini    Uto 24 Nov - 17:08









Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Delmira Agustini    

Nazad na vrh Ići dole
 
Delmira Agustini
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Umetnost i Kultura :: Književnost-