Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemTražiLatest imagesRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebook


Delite | 
 

 Danilo Nikolić

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
neno

MODERATOR
MODERATOR

neno

Muški
Poruka : 35951

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


Danilo Nikolić Empty
PočaljiNaslov: Danilo Nikolić   Danilo Nikolić Sat610Pon 8 Feb - 9:47

Danilo Nikolić rođen je u Splitu 1926. godine, srpski književnik.



Danilo Nikolić je detinjstvo i mladost proveo je na Kosovu i Metohiji, a u Beogradu je završio Pravni fakultet. Prvu knjigu pripovedaka, „Male poruke”, objavio je 1957. godine, a od knjiga pripovedaka zapažene su još: „Povratak u Metohiju”, „Spisak grešaka” i „Provetravanje vladara”.

Prvi roman objavio je 1989. godine - „Vlasnici bivše sreće”, koji je ušao u deset najboljih romana decenije.


Za roman „Kraljica zabave” dobio je Nolitovu nagradu, nagradu „Bora Stanković” i nagradu „Branko Ćopić”. Dobitnik je i Andrićeve nagrade 1998. godine za knjigu pripovedaka „Ulazak u svet”. Dobitnik nagrade „Meša Selimović” za 2001. godinu za knjigu „Jesenja svila”, u izdanju „Narodne knjige” iz Beograda.

Zastupljen je u gotovo svim antologijama srpske priče 20. vijeka.

Dva romana Danila Nikolića - "Kraljica zabave" i "Jesenja svila" - objavljena su u kolekcijama "Biseri svjetske književnosti" i "Romani 20. vijeka", prvi u tiražu od 50.000, a drugi 100.000 primjeraka.

Autor je knjiga pripovjedaka "Male poruke", "Povratak u Metohiju", "Spisak grešaka", "Spisak zasluga", "Provetravanje vladara", "Ulazak u svet" i "Jedna uporna uspomena", romana "Vlasnici bivše sreće", "Kraljica zabave", "Fajront u Grgetegu", "Fotokeramika gospodina Cebalovića", "Jesenja svila", "Melihat iz Glog", "Korektor" i "Spisak budućih pokojnika".

Autor je knjiga memoarske proze "Velika prazna reka", "Prah za pozlatu" i "Crta za sabiranje", te knjiga za djecu "Put za prijatelje", "Neko sat neko budilnik", "Oni su voleli srne", "Divljak u mračnoj šumi" i "Najbolji deda na svetu".


Danilo Nikolić je umro 07.02.2016
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

malalila

Ženski
Poruka : 52047

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


Danilo Nikolić Empty
PočaljiNaslov: Re: Danilo Nikolić   Danilo Nikolić Sat610Pon 8 Feb - 15:30



JEDNA UPORNA USPOMENA

Danilo Nikolić




Danilo Nikolić Jedna_uporna_uspomena_v

Kroz dvadeset uverljivih, istinitih, bolnih, poetičnih, isklesanih priča,
Danilo Nikolić nas, knjigom „Jedna uporna uspomena”, vraća u svoju
nezaboravnu uspomenu – u Metohiju.

“Nikolićevi junaci su brodolomnici, njih pritiska ono što su izgubili i tonu
pod teretom uspomena. Oni ne nose samo tragični pečat ličnog
stradanja, već se u njima sažima i jedna opšta nesreća. I ovde
čitalac sreće majstora pripovedanja, koji u nekoliko reči ume
da sažme ljudske tragedije…”

Iskusni romanopisac i pripovedač, nosilac brojnih književnih nagrada,
Nikolić u ovoj zbirci pokazuje veštinu lakog i nepretencioznog
pripovedanja, s poetskom sugestivnošću. On prosto zavodi čitaoca,
od stranice do stranice. Spoj moderne književne tehnike i duhovnosti
nacionalne kulturne tradicije – jedna je od najjačih crta Nikolićeve
proze. Nikolić piše staru, dobru priču, za kojom, još uvek, čitalac čezne.


delfi.rs
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

malalila

Ženski
Poruka : 52047

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


Danilo Nikolić Empty
PočaljiNaslov: Re: Danilo Nikolić   Danilo Nikolić Sat610Pon 8 Feb - 15:32


FOTO-KERAMIKA GOSPODINA CEBALOVIĆA

Danilo Nikolić


Danilo Nikolić Foto_keramika_v

Danilo Nikolić izabrao je sasvim osobenu tačku gledišta za razvijanje jedne
ljubavne priče. Tema te priče bi se mogla odrediti kao nastojanje da se
dođe do onih psiholoških mehanizama koji ljubav pretvaraju u tako snažnu
strast da se ona lako promeće u nešto što je, istovremeno, i psihološki
devijantno i podloga je za stupanje na tlo tragičnog. Kao retko ko u
savremenoj srpskoj prozi Nikolić kroz ljubav osvetljava ljudsku prirodu,
ali i one šire okolnosti, mahom političkog tipa, koje oblikuju sudbinu
njegovih vrlo prepoznatljivih i sugestivnih književnih junaka.


delfi.rs










"Treba otimati radost danima koji beze "
 Majakovski
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

malalila

Ženski
Poruka : 52047

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


Danilo Nikolić Empty
PočaljiNaslov: Re: Danilo Nikolić   Danilo Nikolić Sat610Pon 8 Feb - 15:34


Jesenja svila
Danilo Nikolić

Danilo Nikolić Jesenja-svila-5183

"Jesenja svila" roman je za sve one koji su umorni od postmodernizama i svih
 ostalih izama, a žele da pročitaju roman sa junakom, junakinjom i ljubavlju,
 koja će se, treba li reći, ispostaviti kao lepa i daleka. U jedno kasno leto,
 jedan čovek odlazi daleko od sveta, u potrazi za samoćom. Onda nailazi
 jedna žena i jesenja svila počinje da se odmotava.

knjizara.com










"Treba otimati radost danima koji beze "
 Majakovski
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

malalila

Ženski
Poruka : 52047

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


Danilo Nikolić Empty
PočaljiNaslov: Re: Danilo Nikolić   Danilo Nikolić Sat610Pon 8 Feb - 15:44


Danilo Nikolić D92

Razgovarao: 
Rastko Zakić

Danga: Potičete iz metohije, u kojoj su izmešani narodi i kulture, ali se preživljava ne- kako, zahvaljujući više čojstvu nego hrabrosti. Šta je sa čoj- stvom danas?
Nikolić: Vrlo nezgodno zvuči taj pojam danas, pretpostav- ljam. Po definiciji Marka Mila- nova, čojstvo je gest zaštite drugih od sebe. Sad je sve okrenuto naglavačke, pa i to. Sad je sve usmereno na zaš- titu drugih.
Čojstvo, kao mnoge druge, nekad opšte vrline, ide na ot- pad. Poneki od onih koji pro- laze - opet pretpostavljam - kažu: "Šteta, kakva divna stvar u smeću. Mogla je još poslužiti." Kažu, ali im ne pada na pamet da je uzmu. Bili bi ismejani. Plemenitost je, da- nas, stari gospodin u smeš- nom cilindru koji je svestan neminovnosti odlaska. Ali je ravnodušan i miran kao čovek koji je ispunio svoje dužnosti i zaslužio miran san.
Danga: Zar se izgubljeno poverenje ne može obnoviti?
Nikolić: Ako mislite na poverenje koje bi prekrilo Balkan, teško. Nema nade... Možda sam u zabludi, ali mi smo imali neku vrstu iskrenosti i poverenja. Nešto od ljubavi koja se ima prema polubratu. I nismo bogzna koliko vodili računa o zajedničkoj imovini, niti pomišljali na deobu. Najmanje da pritegnemo vanbračnu decu naše majke. A ta deca su odavno smišljala zamku. Stavite ispred sebe kartu ili zamislite onu Jugoslaviju, tobože samo administrativno izdeljenu, videćete strašna klešta za Srbiju i Crnu Goru: Vukovar i Prevlaka.
Nekad su se, u mojoj mladosti, nepoznati ljudi u pustim predelima susretali kao prijatelji. Čak sa radošću. Danas zaziru jedni od drugih u mnoštvu, kao što su nekadašnji zazirali od zveri. Zveri su domaće životinje danas.
Mržnja i poverenje stoje, naravno, u obrnutoj srazmeri. Ono što utiče na to jeste veliki broj. Nije davno bilo kad se računalo da na zemaljskoj kugli ima oko dve milijarde ljudi. Danas, 1998, ima, kažu, preko šest. To je kao povećanje porodice i odrastanje čeljadi u jednoj sobi. Jednog dana ih je toliko da ne mogu da dišu.
Andrić kaže: "Svi naši pokreti, pa i rukovanje, nastali su iz potrebe za odbranom". Citirajući ga, dodao sam: "Rukovanje je nastalo iz potrebe za uzimanjem." Uzeti, to je kategorički imperativ živih bića. Svih. Jer nas vlast dva vrhovna nagona na to goni. Glad, prvo, pa onda pol. Odatle sve potiče, od zadovoljenja potrebe našeg tela. Glava nije vrhovni gospodar. Ona služi samo za manevre.
Danga: Vi ste u svom delu stvorili širok luk duhovnosti i duhovitosti, od čehovljevog setnog humora do žestoke vojnovićevske satire. Koliko humor i satira mogu pomoći da se obnove stare ili stvore nove vrednosti?
Nikolić: Ako bismo uporedili satiru sa ružom punom bodlji, ili sa trnovitim žbunjem, onda vidim rascvetavanje. To je jedna od crta našeg tzv. nacionalnog karaktera. Kritički podsmeh svim glupostima oko sebe. I oblik izokrenute utehe, zbog nemoći. Nemoć da utičemo, da nešto promenimo.
Imam mnogo nade za ovu vrstu literature. Mislim da će se sve više, sve bolje, i sve dublje, mrežiti naše pisanje u tom tonu, u tom pravcu. Imam i dokaza: sve više će biti materijala za humor i satiru. Ludost pojedinca preći će u ludost miliona. Namerno grešim u glagolskom vremenu. Nije buduće vreme, nego prezent.
Danga: Dobili ste najznačajnije nagrade za svoju pripovedačku umetnost. Biće da se od Vas može i štogod naučiti. Možete li nam odati koju tajnu iz svoje književne radionice?
Nikolić: Sad, kad su me, u nevreme, sustigle brojne književne nagrade, prođe pored mene osećanje koje verovatno ima šetač koga su nagnali u trku, koji je uleteo u neku grupu trkača i, zbunjen, dobio dve zlatne i dve srebrne medalje. Zbunjen, jer nije trenirao za taj kros, niti je obraćao pažnju na štopere i štoperice.
Tajna moje književne radionice je višestruka. Počev od tamne pelerine sa crvenom postavom, koju oblačim, kad zamračim radni kabinet, i kad upalim tri kristalne kugle u zelenoj, modroj i plavoj boji. Radim na tri različite pisaće mašine, sa dva različita kompjutera, ali sa jednim mikrofonom, kad, koračajući po prostoriji, diktiram. Ne mogu da radim bez krupne lule, niti da smislim ništa ako viljuškom ne češljam bradu... Ne mogu ni bez turbana, koji sam kupio u Bangladešu...
Izmišljam, razume se.. Izmišljam istinu. A sve je vrlo jednostavno. Zapišem ponešto; idem, šetam, tamo gde je manje sveta, gde je prazno, noću, i motam, mrsim, razmotavam neku ideju, mahom slučajno iskrslu.
Imam staru pisaću mašinu, onu od pre 20 godina, kojoj stalno pada slovo A, prvo slovo azbuke. Olabavila se i tačka, najstrašniji je znak interpunkcije. Živim u malom, tuđem stanu, i ako mi išta smeta, ako me u njemu išta zbunjuje, kad pristupim prekucavanju, to su pogledi Njegoša i Bore sa zida. Pa nekako kriomice pišem, čini mi se.
Nema nikakve tajne, niti potrebe za mistifikacijom našeg posla, književnog. Ja tražim jednostavna sredstva i mučim se oko neočekivanih rešenja u priči. Tako se nisu mučili moji književni učitelji u davnoj Metohiji, mojoj današnjoj rani. Uveče kad padne mrak (ponavljam po stoti put ovo) prema kućama mojih stričeva kretale su sa svih strana lebdeće buktinje. To su, sa parčadima zapaljenog luča ili game od opanka, kroz dubok sneg, dolazili rođaci, komšije i prijatelji na noćne sedeljke. Sednu uz debelu furunu koja se zasijala, i počnu da suču priče koje se pamte. Sve je bilo kao pred očima, jasno i reljefno. Pričali su bajno, glumili sjajno. I to kakvim jezikom, kako slikovito! Na primer, Krdža Ðuričić, kad je nabasao na medveda u pećini, kaže: "Kapa mi ode metar uvis, pa se vrati. I tako dvaput!" Tada sam zavoleo priču, ludo. I posvetio joj ono što se život zove, trajno.
Danga: Nekad se dosta govorilo i raspravljalo o tzv. umetničkim slobodama, o slobodnom stvaralaštvu. Imate li Vi, kako se to kaže, svoje mišljenje o tome, o slobodi uopšte?
Nikolić: Imam, ali se sa njim ne slažem... (Smeh u sali.) Hteo sam ovim da podsetim na vic iz vremena kad se o slobodi stalno galamilo. A, zna se: čim se o nečemu mnogo govori, toga malo ima. Bio je vic: "Vi, druže, samo citirate Marksa. Imate li neko svoje mišljenje?" Odgovor: "Imam, ali se s njim ne slažem."
Malo je onih koji pamte kako su novine prenosile govor Najvećeg Druga. U zagradama se tada stavljalo: (Aplauz)... (Dugotrajan aplauz)... (Veselost u dvorani)... (Frenetičan pljesak)... Čuvam iz "Ježa" karikaturu na kojoj jedan sa govornice kaže: "Jedan puta jedan jesu jedan!" Na to cela sala pljeska i viče: "Tako je!"
Dakle, kada se govorilo o slobodi stvaralaštva, mislilo se na slobodu mišljenja, mogućnost da se štampa i objavi sve što umetnik želi da izrazi. Fraza o slobodi bilo je na pretek. Ali uvek sa jednim ali i ako. Inače, mi smo slobodi privrženi nastrano. Ima je, ali kao da je negde deponovana. Ne možemo je dobiti po viđenju, ni kad mislimo da su prispeli rokovi. 
Davno sam čuo izreku: "Iz redova elegičara regrutuju se inkvizitori." A ja sam sa zapenjenošću pratio, decenijama, kako se veliki borci za slobodu pretvaraju u tvrde tamničare.


..............

aforizni.com
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

malalila

Ženski
Poruka : 52047

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


Danilo Nikolić Empty
PočaljiNaslov: Re: Danilo Nikolić   Danilo Nikolić Sat610Pon 8 Feb - 15:46

..........

Danga: U to vreme, sve što je bilo pre, ili gotovo sve, označavalo se kao "mračna prošlost"...
Nikolić: Niko se, međutim, nije pitao hoćemo li i mi biti mračna prošlost onima posle nas. Ili smo već to. Ili smo im već strašna prošlost.
Danga: Kažete da postoji ludilo miliona kao što postoje ludosti udvoje. Jesmo li u tome?
Nikolić: Isuviše. Nedavno, na trolejbuskoj stanici u Cvijićevoj ulici, dok čekamo, jedan čovek sa nekim novinama u ruci, šparta i nešto govori. Očigledno je da protestuje.
Jedan čovek mojih godina, bivši drug očigledno, i jedna proseda dama, kažu: "Lud!" i gledaju u mene, čekaju da odobrim. Odobravam sledećim rečima: "On je samo spolja ono što smi mi svi unutra."
Danga: Ima mnogo muka i nelogičnosti u koje su nas uterali. Ima li izlaza?
Nikolić: Donekle. Možda i sasvim. Treba, za početak, uzeti programe i propise iz vremena tzv. realnog socijalizma i sve tačke izokrenuti, sve suprotno programirati i raditi. Odbaciti sve neljudsko u praksi, prema kriminalcima, na primer, postupati onako kako se postupa prema političkim neistomišljenicima. Ne označavati sopstvenu zemlju sa ipsilonom. Ne izražavati ljubav prema zemlji na stranom jeziku. Ta lukavost je plitka, ali nas truje. Zabraniti uvoz bejzbol palica.
Danga: Dakle, ipak se nadate?
Nikolić: Apsolutno. Mi smo zemlja prepuna talenata. Svih vrsta. Ali... Pogledajte kako naši sportisti, mladi ljudi iz male zemlje, stalno postižu svetske rezultate. Naše mlade naučnike prima svet. Nasa književnost je jedna od najboljih u svetu.
Svuda smo među prvima, u svemu gde nije važna politička podobnost, članstvo u nekom idiotizmu.
Satiričnik DANGA
aforizmi.com
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Danilo Nikolić Empty
PočaljiNaslov: Re: Danilo Nikolić   Danilo Nikolić Sat610Uto 8 Maj - 18:24

Danilo Nikolić
U onom prošlom vremenu i komunističkom režimu bilo je i nečeg dobrog. Pre svega bila je ograničena moć novca, dejstvo imovine. A svi sukobi, i sva zla, potiču iz te sfere. U svetu i među pojedincima. U onom režimu, kako narod kaže, nije se trpelo čeljade koje ore po kući. Dakle, zapt. Ali, danas, u takozvanoj demokratiji oru svi, grabe svi, mahnitaju svi.
Ovo u razgovoru za "Novosti" ističe pisac Danilo Nikolić (1926), čije raznovrsno i bogato delo pripada vrhovima savremene srpske književnosti. Pre nekoliko dana Srpska književna zadruga mu je objavila roman "Spisak budućih pokojnika", u kojem autor, idući tragom adresa na kojima je živeo, kroz niz živopisnih vinjeta, rekonstruiše događaje i ličnosti, progovarajući na otvoren, ponekad i provokativan način, o ondašnjim i današnjim društvenim (ne)prilikama.

* Čitalac stiče utisak da se ne zna šta je gore: jednoumlje ili mnogoumlje?

- To je kazano u romanu, naravno ne direktno, posebno u poglavlju kada je došlo do malog spora između mene i moje lektorke. Ona je predlagala da se roman zove "Spisak budućih pokajnika", ne pokojnika. Ja bih to prihvatio, ali bih morao da menjam i pravac i sadržaj knjige. Prihvatio bih, jer je mnogo pokajnika među nama. Kajemo se što smo naseli na laži takozvanog slobodnog sveta. A svet sazdan na lažima i obmanama, sili i uslovljavanjima, neće dočekati ništa dobro. Balon, previše naduvan, mora pući.

* Kad pisac uzme sebe za glavnog junaka verovatno se suočava sa dilemom u kojoj meri čitaocima može da odškrine vrata svoje duše?

- Nema mnogo ni svesnog, ni naučenog u mom načinu pisanja, jer sam pisac - samouk. Zato sam bio začuđen kad je povodom mog romana "Vlasnici bivše sreće" bilo rečeno "za takvu i toliku smelost srpska književnost ne zna". Smelost je, kao i u novom romanu, bila u tome što sam uveo sebe kao junaka knjige, i tretirao ga kao sve ostale. Uneo sam, dakle, istu količinu samootkrivanja i prikazivanja, postupao kao i pri slikanju drugih, fiktivnih. Otud i zapažanje Radovana Belog Markovića: "Svaka Danilova rečenica je istinita i malo drtava, kao potpis na menici". Najzad, čar knjige i književnosti je, pored ostalog, i u otkrivanju onog što se obično krije i prikriva.

TREZOR USPOMENA
- Dugogodišnja služba u Radio Beogradu, dugogodišnje veze sa ljudima koji pišu, napunili su moj trezor uspomena. Imam nezaboravna sećanja na divnog Radovana Samardžića, Dejana Medakovića, Tasu Mladenovića, Skendera Kulenovića, Eriha Koša, Dragana Jeremića, Lojza Krakara, Branka Miljkovića, Stevana Raičkovića... Godinu dana pre nego što je Stevan otišao da spokojno počiva u naručju večnosti, uzdahnuh i rekoh: "Ti si, bre, Stevane, baš pametan čovek. Nisi, kao ja, učestvovao u demonstracijama.”
- Šta nisam? Jesam. Kad sam bio kod sina Miloša u Njujorku. Dvadeset hiljada Portorikanaca demonstrira, a samo jedan belac među njima. Ja!
* U romanu navodite da ste živeli u devet država, šest gradova, četiri sela i u 13 beogradskih ulica. Gde vam je bilo najprijatnije?

- Uzeo sam u obzir i promene imena iste državne celine, i, kasnije, teritorijalna obeležja. Taj istiniti podatak, uz niz gradova, sela i sijaset ulica i kuća u kojima sam živeo, nagomilao je mnoštvo utisaka, doživljaja, i prizora i postupaka, da sam ovaj kratki roman lako oblikovao. A sve je, u romanu, počelo kada sam dobio upitnik Instituta za očuvanje nacionalnih vrednosti i akt da sam stavljen na spisak budućih pokojnika s pravom na spomen-ploču. Kad za to dođe vreme. Tada su nastale nevolje. I moje, i narečenog instituta. Teško je bilo izdvojiti mesto, kuću, grad, državu, gde će spomen-ploča stajati. Što se mene tiče, ja bih se lako odlučio.

* Ali...

- Ali, više ne postoji kuća u kojoj sam proveo najlepši deo života, detinjstvo i deo mladosti. Ta kuća je spaljena, a ostaci porušeni, čim su nemački tenkovi ušli u Peć, u Metohiju celu. Nešto veća i mnogo bolja od te kuće, srušene 1941, sagrađena je 1945. I trajala je sve do 1999. godine, kada je spaljena i zatrta u vremenu NATO bombardovanja. I nema je više u selu Vitomirica, šest kilometara od Peći.

* A koji period biste želeli da zaboravite?

- Vreme podstanarstva, u vreme promena. Stanodavac je pokušao da me uvuče u opšte poniženje. U ono lupanje u šerpe i korita za vreme režimskog dnevnika. Opisao sam to u romanu detaljno.

* Poznato je da veoma držite do rodoljublja i patriotizma, od čega neki intelektualci kao da zaziru?

- Moje osećanje pripadnosti i ljubavi prema svom narodu ne potiče iz školskog udžbenika. Neki su iz onih dugih zimskih noći u Vitomirici, kada su u našu kuću, gazeći sneg do pojasa, dolazili rođaci, komšije, prijatelji. Priče o svemu i svačemu. Pa, povremeno, meni "Gorski vijenac" u ruke: "Nađi, Dale, ono: Bog se dragi na Srbe ražljuti". Ja sam tako naučio napamet ceo spev i neke pesme iz Njegoševe knjige "Ogledalo srpsko"... Izvesna demokratska žica splela se u meni prateći ono što je moj otac govorio i radio kao jedan od viđenijih članova stranke Ljube Davidovića. Davno. Otud potiču neka moja poređenja, nedoumice i ogorčenja. Uzgred, što dublje toneš u godine, to više poprimaš odlike konzervativca, i tvrdokornog rodoljuba. To jest, čoveka koji voli svoju zemlju i svoj narod, poštujući prava drugih u istoj meri, i u istom smeru.


KNJIGE I NAGRADE
Za proteklih decenija Danilo Nikolić je objavio nekoliko knjiga priča: "Male poruke", "Povratak u Metohiju", "Spisak grešaka", "Spisak zasluga", "Provetravanje vladara", "Ulazak u svet" (Andrićeva nagrada).
Autor je romana "Vlasnici bivše sreće" (svrstan među deset najboljih romana decenije 1982-1992), "Kraljica zabave" (Nolitova nagrada, "Bora Stanković", "Branko Ćopić"), "Jesenja svila" ("Meša Selimović").
Za prozu i pripovedačko delo dobio je i nagrade "Žak Konfino", "Stevan Pešić", "Veljko Petrović", a za životno delo "Zlatni krst kneza Lazara". Napisao je i nekoliko veoma zapaženih knjiga za decu, "Put za prijatelje", "Oni su voleli srne", "Neko sat, a neko budilnik", "Divljak u mračnoj šumi", kao i nekoliko dramskih tekstova za radio i televiziju.

* Mnoga vaša dela vezana su za Kosovo i Metohiju. Kako vidite razrešenje kosovskog čvora?

- Svakom se, bar jednom, dogodilo da mora razvezati neki čvor, ako, kao ja, u nervozi, zategne oba kraja, čvor je još tvrđi. Mora se, dakle, olabaviti. Uprkos mnogima, odmah sam se, dakle davno, priklonio predlogu o podeli koji je izneo Dobrica Ćosić. Bolje će se razumeti ako podsetim na ono što sam napisao u zbirci pripovedaka "Spisak grešaka". Tamo moj junak kaže svojima: "Ovo da uzmete kao amanet: sahranite me u Belom Polju kod Peći gde se sahranjuju pravoslavni makar i za mene mrtvog morali vaditi pasoš". Tada su mi urednik i recenzent knjige rekli: da li si normalan? Jer, to je napisano 1976. Rekao sam: videćete. I šta sad? Dogodilo se, govoreći figurativno, da je vlasnik kuće primio podstanare. Kad su se namnožili, potisnuli su ga, pa, uz pomoć drugih, izbacili na ulicu. Čak proterali. Inače, sve su moje knjige manje više o Metohiji, o mom zavičaju, ali tamo nema ni prekora, kamoli mržnje prema narodu sa kojim smo u sporu.

* Šta očekujete od nastavka pregovora srpske i albanske strane?

- Ako sam dobro razumeo, pregovori koji predstoje sadržaće i pitanje imovine Republike Srbije na tom prostoru. To je ono što je, takođe davno, zapazio Brana Petrović. Ne govorite o istoriji, velikim umetničkim spomenicima, oni to ne razumeju. Ti, potomci kolonizatora, koji nose pune torbe soli za našu pamet, razumeju samo jezik tapija.


Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Danilo Nikolić Empty
PočaljiNaslov: Re: Danilo Nikolić   Danilo Nikolić Sat610Čet 5 Sep - 14:11

Iskusni romanopisac i pripovedač, nosilac brojnih književnih nagrada,
Nikolić u ovoj zbirci pokazuje veštinu lakog i nepretencioznog
pripovedanja, s poetskom sugestivnošću. On prosto zavodi čitaoca,
od stranice do stranice. Spoj moderne književne tehnike i duhovnosti
nacionalne kulturne tradicije – jedna je od najjačih crta Nikolićeve
proze. Nikolić piše staru, dobru priču, za kojom, još uvek, čitalac čezne.
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




Danilo Nikolić Empty
PočaljiNaslov: Re: Danilo Nikolić   Danilo Nikolić Sat610

Nazad na vrh Ići dole
 
Danilo Nikolić
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Danilo Kiš
» Da li znate ko je Danilo Kiš?
» Dragan Nikolić
» Vitomir Vito Nikolić
»  Magdalena Živanović Nikolić
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Umetnost i Kultura :: Književnost-