Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebookGoogle+


Delite | 
 

 Isak Samokovlija

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
neno

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 30799

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


PočaljiNaslov: Isak Samokovlija   Pet 31 Jul 2015 - 18:07

Isak Samokovlija (Goražde, 3. septembar 1889. — Sarajevo, 15. januar 1955) je poznati bosanskohercegovački književnik, autor djela sa bosansko-jevrejskom tematikom. Po zanimanju je bio ljekar. Živio je u Goraždu, Fojnici i Sarajevu.






Isak Samokovlija je rođen u Goraždu, tada dijelu Austro-Ugarskog carstva, 3. septembra 1889 u porodici sefardskih (španskih) jevreja. Njegova porodica se doselila iz Samokova u Bugarskoj, po čemu su dobili prezime Samokovlija. Nakon djetinjstva provedenog u Goraždu, odlazi u Sarajevo i završava Prvu gimnaziju, te studira medicinu u Beču. Nakon studija, radio je kao ljekar u Goraždu, Fojnici i Sarajevu. Svoju prvu pripovjetku "Rafina avlija" objavljuje 1927. a dvije godine kasnije izlazi i prva zbirka pripovijetki "Od proljeća do proljeća" u izdanju Grupe sarajevskih književnika.

Početak Drugog svjetskog rata dočekuje u bolnici Koševo u Sarajevu gdje je bio šef jednog odjeljenja. Ubrzo dobija otkaz i biva prinuđen nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali sve Jevreje. Nakon proglašenja NDH zatvoren je od strane ustaša, te kasnije prebačen u izbjeglički logor na Alipašinom mostu u Sarajevu. U proljeće 1945. uspijeva pobjeći od ustaša koji su ga prinudno vodili sa sobom, te se krio sve do oslobođenja zemlje.

Po završetku Drugog svjetskog rata drži razne pozicije u bosanskohercegovačkim i jugoslavenskim književnim krugovima. Uređivao je književni časopis "Brazda" od 1948. do 1951, a poslije toga je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom preduzeću "Svjetlost".

Na njegovo književno djelo mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku Drinu u Goraždu. Ivo Andrić ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovijedač poslije Kočića.

Umro je 15. januara 1955. u Sarajevu. Sahranjen je na starom jevrejskom groblju na strmoj padini Trebevića.








Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 30799

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


PočaljiNaslov: Re: Isak Samokovlija   Pet 31 Jul 2015 - 18:14

Na književno djelo Isaka Samokovlije je umnogome uticalo odrastanje uz rijeku Drinu u Goraždu. Ivo Andrić ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je “Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovijedač nakon Kočića”.

Najboljim djelom Isaka Samokovlije se smatra zbirka pripovjedaka “Nosač Samuel” iz 1946. godine.


Dok sređujem utiske, poput žubora planinskog potoka, dopiru riječi kćerke Mirjane: “Sjećam se: otac je, i kad bi pisao za ovim stolom, sjedio u svom bijelom ljekarskom mantilu. U njemu je dočekivao i prijatelje i namjernike. Ovo o ljekarskom mantilu spominjem zato što mi se uvijek činilo da se u njegovoj ličnosti, na neki način, ljekar nikad nije odvajao od književnika, ali također ni književnik od ljekara…

Zanima me kako su nastajale priče o nosaču Samuelu, o Jusi, Rafaelu, Simhi, Hanki i mnogim drugim junacima njegove proze. Sjećanja naviru.

Sve je nekako svježe, kao da se dogodilo juče ili nedavno. Kult oca pisca prisutan je u duši kćerke i ona ne krije svoju veliku ljubav i poštovanj e prema ocu: “Pisao je polagano i strpljivo. Znam da je rijetko bio zadovoljan napisanim. Naprotiv! Pisao bi, prerađivao, dopunjavao ili skraćivao svoje tekstove po nekoliko puta: neka mjesta u njima brisao, pa ih ponovo ispisivao i veoma uporno i strpljivo radio sve dotle dok, najzad, napisanim ne bi bio zadovoljan. Tada bi nam, odahnuvši, obično rekao: “Sad mislim da je ovo konačno gotovo!” U trenucima posebnog raspoloženja tata bi naglas čitao neku od svojih pripovijedaka, želeći da čuje i naše mišljenje i utiske…”




„Od proljeća do proljeća“ — Sarajevo, 1929.
„Pripovijetke“ — Beograd, 1936.
„Nosač Samuel“ — Sarajevo, 1946.
„Tragom života“ — Zagreb, 1948
„Izabrane pripovetke“ — Beograd, 1949.
„Pripovijetke“ — Sarajevo, 1951.
„Đerdan“ — Sarajevo, 1952.
„Priča o radostima“ — Zagreb, 1953.
„Hanka“ (drama) — Sarajevo, 1954.
„Plava jevrejka“ (drama)
„On je lud“ (drama)
„Fuzija“ (drama)








Nazad na vrh Ići dole
Talija

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 10001

Godina : 29

Lokacija : Ruke pune sunca

Učlanjen : 30.04.2018

Raspoloženje : Glas vatre


PočaljiNaslov: Re: Isak Samokovlija   Sub 5 Maj 2018 - 10:08

"Drina je za me jedan od najdubljih doživljaja. Zanosila me je kao neko živo, božanstveno biće." (Sunce nad Drinom)








Moja najdraža pakost i veština je to što je moje ćutanje naučilo da se ne odaje ćutanjem  



Nazad na vrh Ići dole
Talija

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 10001

Godina : 29

Lokacija : Ruke pune sunca

Učlanjen : 30.04.2018

Raspoloženje : Glas vatre


PočaljiNaslov: Re: Isak Samokovlija   Sub 5 Maj 2018 - 10:08

Što me se tiču vaši snovi i riječi
vaših smjelih želja?
Osjećanja moja isprela su konce
i satkala veo;
da na suncu bijelom postanem dijelak
ovoga svijeta
i svijet ovaj cio." (Bijela nirvana)








Moja najdraža pakost i veština je to što je moje ćutanje naučilo da se ne odaje ćutanjem  



Nazad na vrh Ići dole
Talija

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 10001

Godina : 29

Lokacija : Ruke pune sunca

Učlanjen : 30.04.2018

Raspoloženje : Glas vatre


PočaljiNaslov: Re: Isak Samokovlija   Sub 5 Maj 2018 - 10:09

"Vremena nisam imao mnogo, jer sam bio zauzet kao 1jekar. Radio sam u ambulanti i poslije podne vodio privatnu ordinaciju. Zato sam uglavnom najviše pisao noću. Kad bih završio medicinske poslove, bacio bih se na književnost. A to je za mene bilo najveće uživanje. Volio sam da pišem i volio sam stvari koje pišem, doživljavao ih. Ali držao sam ih suviše dugo u ladici i nije mi bilo stalo da ih štampam. Ja sam imao teme, imao sam ljude, pa sam htio da dam te ljude, da kažem nešto o njima u pripovijetci."








Moja najdraža pakost i veština je to što je moje ćutanje naučilo da se ne odaje ćutanjem  



Nazad na vrh Ići dole
Talija

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 10001

Godina : 29

Lokacija : Ruke pune sunca

Učlanjen : 30.04.2018

Raspoloženje : Glas vatre


PočaljiNaslov: Re: Isak Samokovlija   Sub 5 Maj 2018 - 10:10

Drugi o Samokovliji

Enver Čolaković
"Ja ne znam zašto Isak Samokovlija nije najtipičniji bosanski pisac." (intervju s Enesom Čengićem, Svijet, Sarajevo, 26. februar 1971)
Ivo Andrić
"Srećna je okolnost (okolnost koja pokazuje važnost i značaj umjetnosti, u ovom slučaju književnosti) da je sefardska zajednica Bosne i Hercegovine dala našoj književnosti jednog pisca od vrijednosti i tako se u njegovom djelu sačuvala sa svim svojim bitnim osobinama."
kćerka Rikica Najdanović
"Mi, djeca, nismo voljeli to njegovo pisanje. Zatvorio bi se u radnu sobu, pisao. Mnogo je precrtavao i ispravljao a poslije bi mati to prepisivala na mašinu. Sjećam se te slike. Radna soba, u koju nismo smjeli mnogo ulaziti, tišina, otac piše, mati kuca. Uvijek je imao mnogo rječnika po stolu, tražio je odgovarajuće riječi. Mi smo bili skoro ljubomorni na toliko vrijeme koje je posvećivao pisanju. A mama nam je uvijek govorila da se ne bunimo jer je ono što tata piše jako važno. Ljubomora je nestala nakon prvog izvođenja drame Hanka u Narodnom pozorištu. Cijela porodica sjedila je u loži u dupke punoj sali. Tada sam prvi put doživjela oca kao književnika. Kada se predstava završila publika je ustala i počela skandirati: Autora na scenu! Ja tada nisam dobro ni znala šta je autor, ali sam bila jako ponosna. (...)
Dvije stvari koje nam je uvijek govorio bilo je kako moramo dobro učiti, te voljeti sve ljude bez obzira na vjeru. Meni je u životu vodilja često bila poruka koju mi je napisao u spomenaru a govori o njegovom shvatanju života. Napisao mi je:
Šta da ti napišem u tvoju knjigu uspomena? Da si moja radost, to znaš. Uči i sabiri znanje što više možeš jer u znanju je mudrost. Čitaj dobre knjige pa ćeš upoznati život i ljude. Voli prirodu, uživaj u zlatnoružičastim zalascima sunca, tu ćeš imati mnogo lijepih časova. I voli ljude, ne gledajući njihov imovinski status, njihovo obrazovanje, njihovu religiju i nacionalnost. Ima toliko dobrih ljudi. I ostani moja radost. Tata.
Ja danas više ne vidim čitati, ali ove riječi pamtim kao svoje najveće bogatstvo."








Moja najdraža pakost i veština je to što je moje ćutanje naučilo da se ne odaje ćutanjem  



Nazad na vrh Ići dole
Talija

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 10001

Godina : 29

Lokacija : Ruke pune sunca

Učlanjen : 30.04.2018

Raspoloženje : Glas vatre


PočaljiNaslov: Re: Isak Samokovlija   Sub 5 Maj 2018 - 10:10

Isak Samokovlija je u Srpskom književnom glasniku 1927. godine objavio svoju prvu pripovetku Rafina avlija. U njoj jednostavno i prirodno piše o jevrejskoj sirotinji, i oblikuje veoma reljefno glavni lik Rafe, čoveka koji ništa nije postigao u životu, nikoga nije imao i živeo od milostinje drugih. Pišući o Rafinom umiranju on razmatra univerzalna pitanja o ljudskoj egzistenciji, o životu i smrti.

Junak pripovetke Rafina avlija je stari ubogi siromah Rafo. On je imao svoj dobro utrven put, i samo na početku u njemu je bilo nejasnih želja i planova. Kada su mu umrli roditelji, našao je radost i volju za život u molitvama u kojima se ističu sopstveni gresi. Posle sledećih neuspeha i nesnalaženja, kada mu propada ženidba i polako nestaju bilo kakva interesovanja i zanimanja Rafo nalazi svoju ravnotežu, svoje pomirenje sa sobom i svim oko sebe. Njegov život postaje "jednolik, stalan i siguran". Išao je u hram, molio se Bogu, od svojih sugrađana primao milostinju koja mu je bila dovoljna za njegove nevelike potrebe. Bio je sasvim miran, i smatrao je da je sve u redu, i da je sve kako treba. Celokupnu snagu svoje ljudske duše utrošio je u praznom trajanju i život mu je prošao uzaludno. U njemu nisu postojale protivrečnosti, koje bi ga gonile na borbu i akciju, na otpor i pobunu. I te godine, bez ikakvog razloga i povoda, bez velikih životnih uspeha bile su "najlepše u njegovom životu".

Rafin život je na neki način bio ispunjen, oduhovljen. U sredini u kojoj je proveo svoj život živela je sirotinja, bezazleni i prostodušni ljudi raznih vera, koji su saosećali jedno s drugim, i učestvovali u tuđim radostima i nevoljama. Tako je i Rafa bio okružen njihovom pažnjom i ljubavlju, i oni su ga na svoj način uvažavali.

Rafin život je tekao mirno kako treba, i kako je Bogu drago, dok neki ljudi nisu bezobzirno prodrli u njega i poremetili njegovu harmoniju. Pijani crevar Tinco mu je slučajno otkrio bezdušnu šalu grubih ljudi, i da je neko hteo da izvuče koristi iz njegove smrti, pa mu je osigurao život. Ovo saznanje se sručilo na njegovu glavu kao iznenadni udarac maljem. On shvata da postoje ljudi koji zbijaju šalu sa tuđim životom i smrću, koji mogu da se raduju tuđoj smrti, čak i da je žele, očekujući svoju korist od nje. Ojađen, Rafo je stao pred svog Boga i pitao da li želje ovih ljudi mogu da se ostvare, a njihove molitve budi uslišene, iako se mole za njegovu smrt. Verovao je i dalje da samo Bog može odrediti kada će ko umreti.

Pomisao na skoru smrt je odjednom promenila ceo Rafin život. Nad njim se nadvila senka smrti, koja je donela prazninu i tišinu i u njegovu avliju. On se odupire smrti, i traži od svog Boga pravdu i milost, jer veruje da je pravda na njegovoj strani, želi i očekuje da se ona izvrši. Smatrao je da je živeo onako kako to Bog hoće i kako, zapoveda, da nije nikome učinio nikakvo zlo, čak ga nije ni poželeo. Ako nije činio ni dobro, to je zbog toga što nije mogao da ga čini, a i to je bilo po Božjoj volji.

Rafo se skrušeno povlači, i obraća se molitvom Bogu, kao što je uvek činio, potpuno se prepuštajući. Međutim, nagrada za njega je i ovog puta izostala, molitve su bile uzaludne. Stari Rafo umire od bolesti i starosti, jer je došao njegov red, kao što će doći red i svih ostalih ljudi.









Moja najdraža pakost i veština je to što je moje ćutanje naučilo da se ne odaje ćutanjem  



Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Isak Samokovlija   

Nazad na vrh Ići dole
 
Isak Samokovlija
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Isak Samokovlija
» Isak Basevis Singer
» Isak Asimov
» Knut Hamsun
» Jeste li znali ?
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Umetnost i Kultura :: Književnost-