Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebookGoogle+


Delite | 
 

 Haruki Murakami- 1Q84

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Haruki Murakami- 1Q84   Pet 22 Maj - 9:00

[You must be registered and logged in to see this image.]








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 26466

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Haruki Murakami- 1Q84   Pet 22 Maj - 9:01

Prikaz  by quentin

Sjećate li se onog Japanca iz Džarmuševog filma Mistery Train? Okamenjen izraz tuge na licu, voli Karla Perkinsa… Mene taj japanski backpacker (iako on i djevojka sa sobom vuku neki golemi kofer) podsjeća na Murakamija. Ne fizički, znam kako pisac izgleda, vidio sam slike, ali ta melanholija, tajanstvenost i opsjednutost američkom kulturom nekako neizbježno upućuju na Murakamija, ili bar na sliku koju sam kao čitalac nekoliko njegovih romana i nešto priča o njemu stvorio. Kažu da je Murakami kada je počeo da piše prvi roman do svog književnog glasa došao tako što je prvi odlomak napisao na engleskom jeziku i potom ga preveo na japanski. I njegov dugogodišnji engleski prevodilac kaže da engleski probija iz originalnog japanskog teksta. Iako dolazi iz naroda bogate i originalne književne tradicije, svi Murakamijevi književni i širi kulturni uticaji su američki i evropski.
Prirodno, ni Japan iz njegovih knjiga ne liči mnogo na onaj stvarni. Jedan američki novinar koji se za put na daleki istok pripremao gotovo isključivo čitajući Murakamijeve knjige, pet minuta po silasku na stanicu podzemne željeznice u Tokiju shvatio je da je beznadežno izgubljen u gradu ni nalik onom iz njegove lektire. Nigdje nije bilo zamišljenih studenata koji nose knjige Skota Ficdžeralda pod rukom i slušaju opskurne džezere na vokmenu da mu pomognu. Niko nije govorio engleski, putokazi su bili nerazumljivi, sve je brujalo kao u robotizovanoj košnici i jadni njujorčanin shvatio je da Murakamijev Japan postoji samo u Murakamijevim knjigama, uronjenim u jezik, muziku i kulturu zapada.
Paradoksalno, u 1Q84, najobimnijoj i najambicioznijoj Murakamijevoj knjizi – megaromanu, kako je ponegdje zovu – amerikanizovani Japan manje je nametljiv, pa je i meni bio prihvatljiviji nego u nekim ranijim susretima s ovim piscem. OK, povremeno se razlika između Aristotela i Platona pojašnjava razlikom između Mela Tormea i Binga Krozbija, tjelohranitelji čitaju Prusta, a taksisti slušaju srednjeevropsku klasiku, ali atmosfera Tokija sredinom osamdesetih prošlog vijeka ipak je prilično uvjerljivo data.
[You must be registered and logged in to see this link.]
Još jedna stvar koja mi je ranije smetala kod Murakamija bila je motivacija i karakterizacija likova: previše često sve se dešavalo nekako volšebno, mehanika radnje djelovala je neprirodno i zadato. Mogu da prihvatim da je sve to osobina specifičnog, donekle pomjerenog, Murakamijevog izraza, ali za mene su posljedica bili otežano uživljavanje u tekst i identifikacija sa likovima. U novom romanu stvari stoje bolje, likovi djeluju kao ljudi od krvi i mesa, a njihova razmišljanja i akcije su logičniji i prihvatljiviji. I ponovo je to paradoksalno, jer će se čitalac sve vrijeme pitati da li je išta od onoga što čita u 1Q84 stvarno i moguće. Pri tom, glavni likovi po svojim biografijama i karakterima ostaju tipično Murakamijevi – dobrovoljno osamljeni mladi ljudi sa traumatičnim uspomenama iz djetinjstva i nejasnom prazninom u duši.
U svojoj apsolutnoj ogoljenosti, 1Q84 je priča o dvije srodne duše koje se, povezane jednim susretom u djetinjstvu, narednih dvadeset godina nadaju novom i konačnom spajanju. Da bi se ta njihova veza ostvarila, Tengo i Aomame silaze u jednu drugu stvarnost, u godinu 1Q84, i tamo im se dešavaju neke nevjerovatne stvari. Ali, da li uopšte možemo govoriti o nevjerovatnom, ako je radnja smještena u zemlju s one strane ogledala? Ako prihvatimo da je svijet na čijem se nebu nalaze dva mjeseca mjesto dešavanja, ne mogu nas fascinirati ni čovječuljci koji noću izlaze iz usta mrtve koze i od prozračnih niti koje grabe iz prostora ispred sebe prave lutku od vazduha.
Bez sumnje, mnogi će fascinirani i ambiciozni čitalac razbijati glavu ovim piščevim maštarijama, pitajući se šta sve to znači, na šta se u stvarnosti odnosi, ali to je gubljenje vremena. Niti je 1Q84 roman sa ključem, niti Murakami šalje neke poruke. On samo priča priču, a to što ta priča ima neke fantastične elemente, sasvim je nevažno – u piščevoj imaginaciji sve je podjednako stvarno i nestvarno. Ni pisac nije bez krivnje za ovakvo zavođenje čitaoca. Naznake istina koje gube smisao onog trenutka kad se pretvore u riječi, lakonski odgovori poput onoga da ono što ne razumiješ ako ti se ne objasni, nećeš razumjeti ni ako ti se bude objasnilo, mogu izazvati frustraciju, iako nam pisac njima zapravo daje najdirektnije uputstvo za čitanje knjige.
I pored dužine 1Q84 nije preopterećena digresijama ili paralelnim radnjama. Sve što se u njoj nalazi usmjereno je na osnovnu nit događanja. Ovo ne znači da pisac ne koristi prostor da bi se pozabavio nekim uobičajenim temama, poput odnosa sa roditeljima, posebno ocem, ili poniranja u rana sjećanja, ona nejasna, ali formativna.
Pitanje religije, odnosno vjere, čini važnu dimenziju knjige. Iako na sadržinskom nivou kritičan prema radikalnim religijskim pokretima, Murakami ipak ozbiljno koketira s nekim new age konceptima što, u kombinaciji sa osnovnom potkom romantične potrage za izgubljenom drugom polovinom bića, rezultuje pomalo otužnim misticizmom. Ovo, međutim, teško je kvalifikovati kao grešku. Čini se da je pisac upravo tako nešto i želio, a za pravo mu daje i već dostignuta kultna popularnost knjige i uglavnom pozitivne kritike.
[You must be registered and logged in to see this link.]
Neko krajnje nesklon Murakamiju mogao bi reći da je od Norveške šume, preko Sputnik ljubavi, pa do 1Q84 (da pomenem njegove vjerovatno najpoznatije romane) prešao put od postmodernog japanskog Selindžera do mistika bez pokrića koji pokušava da piše knjige nalik filmovima Dejvida Linča. Ja mislim da je Murakami, iako i dalje Murakami, u 1Q84 ipak znatno bolji pisac nego u ranijim radovima. Manje je minucioznog insistiranja na banalnostima svakodnevice (što ne znači da ne svjedočimo kuhanju nekoliko jednostavnih japanskih obroka), a trajna opsesija odnosom s ocem artikulisana je i prirodno motivisana. Povremeno onespokojavajuća hermetičnost priče može nam smetati samo u onoj mjeri u kojoj se oglušimo o savjet samog pisca da ne tražimo poruke, već uživamo u pripovijedanju.

1Q84, čiji je završni dio u Japanu objavljen 2010, već naredne godine dobila je i svoje izdanje na srpskom jeziku. Na tome možemo zahvaliti Geopoetici, izdavaču koji godinama pronalazi osjetljivu ravnotežu između surovih zakona tržišta i čistog književnog kvaliteta i time nam omogućava solidan uvid u vrhunsku svjetsku književnu produkciju.








Ono na šta se fokusiramo raste, a ono što ignorišemo nestaje.
Nazad na vrh Ići dole
 
Haruki Murakami- 1Q84
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Haruki Murakami
» Haruki Murakami
» Haruki Murakami - Okorela zemlja čuda i Kraj sveta
» Preporučite knjigu
» Haruki Murakami
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Umetnost i Kultura :: Književnost :: Čitaonica-