Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebookGoogle+


Delite | 
 

 Miladin Berić

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : 1, 2, 3  Sledeći
AutorPoruka
neno

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 25820

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


PočaljiNaslov: Miladin Berić   Sub 4 Apr - 22:00

Miladin Berić, pjesnik i satiričar je rođen 1962. godine. Do sada je objavio knjige: "Korakom ranjene kornjače" (poezija, 1998); "Svitac u ogledalu" (poezija, 2001); "Jutro na Zadušnice" (poezija, 2002); "Laku noć propali studenti" (satira, 2003); "Lovci na sjenke" (sa Živkom Vujićem i Darkom Samardžićem - aforizmi, 2003); “Četvoroboj” (sa Živkom Vujićem, Slobodanom Jankovićem i Goranom Kljajićem - satira, 2004); "Jednom u zauvijek i dalje" (poezija, 2005); "Priče iz Pedonije" (satira, 2007); "Od konca do gajtana" (satirična poezija, 2008) i "Na dan Svetog Trifuna" (poezija, 2008).

U NOCI PUNOG MJESECA


Nocas sam samo leptir
koji u mljecnom putu tvoje kose
glumi medonosni cvijet.
I malo mi je ove moje prasume
u kojoj poput nacetog vrganja
starim u svjetlosti.

Samog me nema
pa mi se i sjenka uvukla u kamen
po kojoj gmize mjesecina,
poput miholjskog gustera
umanjena za najveci dio mene,
koji sada negdje s tobom suska
po bojama jeseni koja se razliva.

Noc je punog mjeseca,
moja mjeseceva djevojcice,
pa te ne trazim pod desnim kapkom
gdje povremeno stanujes
i gdje ti je krevet i nocno ogledalo
i duguljasta lampa koju palis pogledom..
nego u krugu sto spaja dvije delte...

Trazim te,
dok se onaj lopov u grudima
koji otkljucava brave koje je vec jednom otkljucao,
divi svojim madjionicarskim rukama
u kojima se kalauz zacas pretvara u ruzu.

Cvrkucu zvijezde u rasparanom sutonu
nad premijerom pozorista iluzija.

Obuci se,
kad sjenke prerastu prazninu
sa pristojne udaljenosti ce mjesec da izviri iza oblaka
da doceka moj znak.

Jer najjace svjetlo se ipak krije u mraku...

Oprosti
jos samo...
jos samo da u bunar zelja ubacim ovaj zamotuljak od stihova.








Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 25820

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Sub 4 Apr - 22:01

Rekla je samo nemoj
... i dan se povukao u svoju crnu senku
ispod koje su nesretni zemljani patuljici igrali ruski rulet sa drvenim pištoljima,
... I bio je Vrbas, al ne onaj koji Dunavom odlazi u Crno more, već onaj ispod Kastela,
koji se vraća po priču za uplakane vrbe sa ade
... i bila je mesečina čije su zvezdane oči olovni oblaci prekrili svojom vlažnom pelerinom...
... i bili smo mi
i nismo bili...
dve senke, jedna senka, pola senke
i ćutnja... i ćutnja... i ćutnja...

.. i znao sam...
tek kad se iz kastela pojavi prvi svitac moći ću nekako
da joj kažem...

Oprosti što nemam reči tiših od pčelinjeg zuja,
dok mesec sleđenim srebrom zasipa jesenje vrbake.
Srce se najlakše opije ranjenim korakom,
leluja prtinjajući nebesku stazu kroz sunce i kroz oblake.

Oprosti što su mi oči prepune zlatnih svitanja,
pa su mi breze, princeze, umotane u marame od lana.
Na koplju ti nosim dušu umornu od samoće i skitanja,
da kisne pod tvojim balkonom bez kaputa i kišobrana.

Umiven suzama neba što preti da se u slapu prospe
šapućem ti uspavanku rimama isčezlih trubadura,
a u srcu nosim medaljon sa ikonom presvetle Gospe.

Moje su pesme noćas umolitvene u lavirint od nada,
praćene muzikom kiše, svirane iz neznanog dur-a,
pa nek ti budu jastuk na koji... mesečina pada...


Rekla je samo nemoj...
i stado crnih leptira je sakrilo stotinjak sveća u staklu...
i ne znajući da igraju poslednju noć...
... i ponovo je bio mesec oskrvavljen kao dečji balon
nakon strasnog poljupca nokta
... i bio je splav od poljskog cveća za Robinsona i za Petka,
koga su vetrovi slučajno poveli na malo noćno kupanje
... i bili smo mi... i nismo bili...
dve senke... jedna senka... pola senke...
i ćutnja... i ćutnja... i ćutnja...

i znao sam...
tek kad iz Kastela zapeva prvi slavuj moći ću nekako da prošapućem...

Ovde u zatvoru sobe, u kraljevstvu koje te sluti
u svakom zovu trube napravljene od vrbovih kora...
Ovde gde jednako traju i vekovi i minuti
i gde beli jedrenjaci deru pučinu mrtvog mora...

dani dišu na škrge i u ponoć bi da se udave
u reči što ispod zemlje svoje korito guta,
u čiju senku je bačen ključ od trostruke brave
sudbonosnih vrata, na papirusu pisanog puta.

Noć se po zemlji kotrlja strepeći od svakog kruga,
opijena mirisom dunja što ih niko ubrati ne želi...
neke se ptice nikad ne žele vratiti s juga...

Niz nisku usnulih reči crvenkasta cure slova...
Ćuti i ne gledaj mesec što se nedoklan deli,
nad ikonom gde kleči grešnik bez Božjeg blagoslova.


Rekla je samo nemoj...
i nisu još verovale ribe što ponekad u sumrak izlaze iz Vrbasa
da slušaju šaputanje juga u naručju breza i topola...
.. i bio je čamac u žicama od puzavica , bez užeta i sidra,
sveže ukraden iz doline našeg detinjstva
... i bila je mesečina... noćno sunce... kašika meda i
gitara na kojoj su svirci svirali Uspavanku za gospođicu N...

i bili smo mi... i nismo bili...
dve senke, jedna senka.. pola senke...
i ćutnja... i ćutnja.... i ćutnja...

... i znao sam...
tek kad se na Kastel sruše prve zvezde ona će znati...


Lagan sam kao perce iz krila divljeg gusana
kome su lovačke puške otkinule pola kljuna.
I doći ću ti kao senka da pokupim šećer sa usana
koji će pospanim okom da osvetli jesenja luna.

Ne traži me na trepavici noćne lampe
gde se senka ukrsti sa kazaljkom noćnog sata.
Ja imam dvorac od maćuhica i ako podigneš ruku
dodirnut će nam se prsti
za malu noćnu muziku... kidanih srebrnih žica...

I da znaš... kad noć napukne i kroz pukotinu proviri,
stidljivo kao puž pred obrisom nezvanog gosta...
... ja lelujam kroz vrbake sa smeškom što se širi.

I ne znam gde pobeći osim sna,
koji boji u lila ...mesečevu dugu što se zlati povrh mosta
gde ćeš biti zauvek
i gde si oduvek bila.


Miladin Berić








Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 25820

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Sub 4 Apr - 22:02

DOĐI NOĆAS KADA ZASPIM . . .

Dođi noćas kada zaspim sa lepezom od nevena
da mi budeš plava vatra koja svjetli u tunelu
i da svu noć lutaš lavirintom mojih vena
s mjesečinom koju mjesec raspiruje po mom tijelu.

Ponor pliva crnom rijekom koritom od noćnih rima
sve pobjeglo iz svitanja srebrnim se snom okiva
ako noćas još u tebi nešto moje budno ima
dolepršaj kao leptir da mi snenom budeš živa.

Ko mastilom srca piše u vječnom je raskoraku
ni na nebu ni na zemlji nevidljiv a ipak strši
sve mu bježi za okean a čini se ko za dlaku
dođi noćas kada zaspim da se nebo ne rasprši.

Kao artist čiji trapez mora pući pod težinom
izgubljen u svijetu kojem već odavno ne znam ime
razapet u carstvu snova i pričešćen crnim vinom
. . . dođi noćas kada zaspim al' te molim ne budi me.

Miladin Berić








Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 25820

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Sub 4 Apr - 22:03

VRBAS



Nebesko-plav svjetionik u predvečerje safira

srebrni trag mjeseca plovi nad Adom

vrbe slikaju suton na platnu bojom nemira

zvijezde skrivene neonkama kao šibice gore nad gradom.

*

Ponoć posljednji put zvoni na sahat-kuli

Na Abaciji dječak s gitarom kuca na tajna vrata

Pjesma o zelenoj rijeci...

... i „Kad zaboraviš juli“

niz Kastel se jutro ruši kao kula od karata.

*

Jednom kad se ne vratim ne zovi me imenom

san o velikoj ptici ostaće samo sjećanje

sve dok krv jedne rijeke pliva i mojom venom

uvijek kad zvijezde krišom izvire kroz usnulo granje.

*

A šta će reći svitac koji je promašio obalu

i sletio na gitaru na kojoj niko ne svira

dok srebreni trag mjeseca na prvom jutarnjem valu

umire na svjetioniku u praskozorje safira.

*

Vrbas ... Vrbas ... Vrbas








Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 25820

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Sub 4 Apr - 22:04

PONOĆNA PJESMA


Izmedju tebe i mene milion je malih vragova
Kao zbunjeni svici prkosno svijetle noću
Kroz maglu plače snijeg po njemu nema tragova
Ti ne znaš kuda nećeš ja ne znam kuda hoću.

U očima ti gori nebo na mahove posuto srebrom
Duboko unutar vena zbunjeni se rakovi kreću
Nosi se... i nosi srnu što mi uzdiše pod rebrom
Ti ne znaš kuda hoćeš ja ne znam kuda neću.

I tako u neznanju sa dušom smrznutom i nagom
Na domaku dalekih vatri što će da nadžive ljeto
U kojem nismo našli sanduk sa skrivenim blagom

Mada smo držali mapu u našim golim.
Kažem ti jezikom tišine da kasno je i da je prokleto
Što nisi znala da voliš i što nisam znao da volim.








Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:23

EPILOG

Nisam li drugacije zamisljao ovu noc,
purpurnu do zvijezda,
biserno-hladnom sobicku bez zidova
i dva malena svica utetovirana u tvoju kosu.
Bit ce da jesam jer samo klovnovi znaju
koliko je najcesce tuzno ono sto izaziva smijeh...

A ja jos uvijek nosim one iste
vagone neistovarene njeznosti ispod koze
kao usnulu obalu vrele krvi
u ocima koje su ponekad zelene.

Na sto te nocas sjeca sve to?
Dva svjetla u jednom mraku sta cine?
More ili moru...
Okean ili kap...
Trijumpf ili elegiju...

Znam,
vrijeme je rastanka
i svaka staza nekuda vodi...
osim unatrag.
A ja bih nocas upravo unatrag...

Ti dobro znas, biseri u mom oku ne poticu od kapi
vec od uplasenih svitaca koji ti vise ne pripadaju.
Rukama sada gutam prazninu dok tisina postaje bodljikava,
kao noc usamljenog vojnika.
Prst sudbine... ili dva i po prsta sudbine?
Dvije jednake zvijezde nisu li najudaljenije?
U praskozorje kad nas vise ne bude
ostace samo milion pahulja vrelog snjega na vrsku granate.

I mjesec je svjestan da postoji jos samo dok pliva na povrsini vode,
kao posljednji camac u posljednoj noci,
a srebrni trak rijeke u njegovom oku je samo mac sudbine
koja ga dijeli na pola.
Zatvori vrata,
iza crvene zavjese je i crvena svjetlost.
manje crvena, a
ja iza nje ucim da zaboravim.

U svijetu slavuja i cvrcaka osim krvi postoji jos pjesma,
nemoj nikad bar to da zaboravis,
ostalo je uglavnom nevazno.

Mali moj svicu, ciji mrak nocas cinis blagim.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:23

CIRKUS


Cirkus i bol
bol i cirkus.

Čovjek bez žice svira na gitari bez žica
pjesmu o relativitetu
donose mu omot u kom se nalaze tri ključa
jedan ulazni i dva izlazna
ključeve od vrata moždanog testamenta
sa deformisanom slikom u oku.

Za divno čudo niko se ne smije
ili je ovdje uvijek cirkus?

Tamo gdje niko nikoga a svi sve
na rukama se hoda kroz prašumu
od žice i rešetaka

Kraj čuvara u bijelim mantilima
gitarista prstom pokazuje smjer
reflektori se gase
nečiji poderan glas ječi u mikrofon
pjesmu bez riječi.

Masa je uzbudjena
neka oproste svi oni
koji su večeras došli zbog majmuna
jednostavno pod ovim šatorom
večeras svi nastupamo
bez njih.

Uostalom ovdje se oduvijek znalo
ko je u cirkusu.

Vjerujem da razumijete
stvar je opipljiva i kristalno jasna
večaras nastupamo bez majmuna
kao što i oni sada negdje nastupaju
bez nas.

Ako vam se ne svidja uzimite ogledalo
i sve će biti u redu
jer oni koji primjećuju razliku
ne dolaze u ovakav cirkus
... da slušaju pjesmu od suza.

Čovjek bez žice
svira na gitari bez žica
za divno čudo masa umire od smijeha.

Bol i cirkus
cirkus i bol.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:24

TESTAMENT


Napiši!

Napiši mastilom što traje duže
od najvećih zabluda
koje će kad tad da izrone.

Napiši guščijim perom koje će sve nas da uvede
u knjigu mrtvih.

Napiši noktom pjesnika obješenog u zoru
ispod tepiha od zaboravljenih knjiga.

Napiši nožem umočenim u krv vuka.

Napiši još jednom
ono što piše
na listu koji se prvi
strmoglavi.

Na dnu odakle se sve jasnije vidi
drugačije se osjeća mir
koji nikad ne nadju
oni što su sve osjenčeno
u životu
prećutali.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:25

LEPTIR

Imao je jedan dan
i jednu noć
u praskozorje je počela kiša
i šta da leptir uradi
za jedan kišni dan
i za jednu kišnu noć








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:26

DRVENI LUTAK


Noćas bih htio da budem
tvoj mali drveni lutak
čije će oči da svijetle
kao fenjer sa seoskih kola
da budem tvoj jastučić
u jedan plačni trenutak
raznježen cvjetak sreće
što raste iz cvjeta bola.

Nemoj da ga bereš po mraku
jer mrak te nebeskom crta
zbog te sam slike probao
opojno vino od gloga
sto zrije na tvojim usnama
u stakleniku rajskoga vrta
gdje sam vec jednom bio
sjenovit u naručju Boga.

Noćas bi htio da budem
jedini mornar na brodu
što plovi od mora do mora
tvojih usnulih svjetova
napravio sam ga od lokvanja
pa ponekad propušta vodu
i zato ti letucka u oku
i nije mu do drugih letova.

Sve sto se u srcu krije
jednom se zarumeni
jer srce za svaku ružu
predvidi tajni kutak
kada ti zaspim na ruci
zaspi i ti u meni
hoću noćas da budem
tvoj mali drveni lutak.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:28

TETOVIRANA JESEN


1.

Ti ne znaš kako je čarobno
znati da negdje postojiš
jednako draga i krhka
i na poludjelom moru
u ovu tetoviranu jesen
koje se sve manje bojiš
u svijetu u kojem leptiri
i ne dočekaju zoru.

Sakriven u tvojim venama
ja sam kap što ne otiče,
ma kako bili daleko,
ma kako izgledali tudji.
Srećom ne gube klovnovi
na kraju svake priče
mada iz nje izlaze
bar za milimetar ludji.

A ti, ti si zvijezda
zaspala na mom dlanu
i ja te čuvam i ne dam
i nemoj da se bojis.
A ako vec budeš bodež
i napravis nekakvu ranu
i tad cu da budem sretan
što jos uviek negdje postojiš.

2.

Te jeseni je u mojoj ušećerenoj krvi
zaspalo Ciganče modrozelenih očiju
i dvije ranjene srne iz neke daleke basne.
Sjećaš se... bio sam kočijaš
zaljubljen u svoju kočiju
i u svjetlost naše zvezde koja polako gasne.

Suton... iz mene izlaze klovnovi ulicom koja ne postoji
i hiljade svitaca donose svijeće
našem nerodjenom sinu.
Oprosti.
Na nebu je uštap i moja se sjenka boji
trubadura koji uglavnom razbija mandolinu.

Sad... nemam ništa sem rima
a i njih bi najradije da vratim
nekoj dalekoj zvezdi sa koje sam sišao ranjiv.
Necu ti reći hvala, a necu ni da ti platim
jer si najveci krivac što sam nežan i ranjiv.

3.

Te jeseni mi je ostao osmjeh,
a i njega sam ubrzo izgubio.

4.

A kada ostavim zvezde
hoću da budes kraj mene
jer mogle bi i one
začas da odu vragu.
duboko ispod vode.
mutno ogledalo.
Bar zbog najlepših tajni
kojima smo bili na tragu
ostani koji trenutak.
ostani
samo
jos
malo.

Jer kada odes iz rime
u noc jezivo strašnu
ja cu manirom klovna
staviti šešir od slame,
poderan kaput
i trošnu krvavu leptir mašnu
i svojim sanjivim rukama
ogroman mjesec na rame.

5.

Kiša i nebo mutno do plača.
San je posljednja mogućnost
da se sačuva
ono što mora da ode.
Ne budi me
U očima pijanog svirača
jutros je previše vode
nemir,i jedna jesen daleka.

Ni slavuji ne zvižduću pesmu
koju znaju sve ptice.
Pusti.
u praskozorje izmedju smreka
naći ce uplašene zvezde
i upaljene sveće.
veče, i jedan komadic bola.

Reči će uvek reći
manje
nego što govore oči.
Ne okreći se.
Čaše su na kraju stola
al više nikog nema
da ih natoči.

6.

TAJNA JE SAMO TAJNA AKO JE PRIHVATI ZORA

Možda zvezde večeras namerno na pčelinjak liče
dok svetlost klizi niz lice i zvezdane kapi bodu.
Ti znaš da postoje i dobre i loše priče,
al ne znaš kada dodju, jos manje kada odu.

VALOVI SE PONEKAD I BEZ OSEKE IZNENADA POVUKU

Zamisli rijeku koju mjesec dijeli na pola
i nad njom bijelog galeba koji je zaboravio da leti.
Slikar je po najdražem platnu prosuo mrvicu bola
u vidu kapi krvi,a dalje, tko zna kada će smjeti.

MIRIS ODLASKA NOSI U SEBI VIšE SOLI OD MIRISA MORA

Ne budi me,u snovima je nedostižno malo tuge.
Smejući se mi igramo jednako komičnu rolu,
a oni koji se provuku u praskozorje ispod duge
možda će u drugu jesen s andjelima ići u školu.

I LADJE KAD POTONU JOS DUGO SANJAJU LUKU

Sad uzmi tetoviranu jesen i kao bumerang zavrti.
Volim te kao što pčela voli dunju u cvatu.
Mi smo sve bajke večno krali od smrti,
a da nismo ni znali da su nam duše u matu.
Jer,
Tajna je samo tajna ako je prihvati zora,
valovi se ponekad i bez oseke iznenada povuku,
miris odlaska nosi u sebi više soli od mirisa mora,
i ladje kad potonu jos dugo sanjaju luku.

7.

Ja više nemam za čim da žalim ni kome da praštam,
sem maloj krpici svetla što me pokatkad dodirne i razbudi
i da verujem i da ne verujem
i da sanjam i ne sanjam,
isto se vraćam i isto krvarim
i isti me trag vodi u uzalud kao slikara
koji bi ponovio svoju najbolju sliku
na komadu beloga zlata
a život teče dalje.

Ti i ne znaš
da vec danima sanjam istog leptira,
samo svetiljke nisu iste ili se bar budim s nadom da nisu.
On nema lica i nema ništa po čemu bi ga prepoznao
sem malog ožiljka na lijevom krilu,
a meni je i to dovoljno.
Znam,
trebalo je da bude proleće,
a bila je jesen na splavu meduza
i nije bilo sjaja u travi.

Ne, ne boj se.
Moje rime sem što me nikad ne ostavljaju samog
ponekad znaju tako divno da šute.

Sve je istetovirano i izgubljeno.
I ova jesen je istetovirana i izgubljena
mada jos uvijek mogu sam sebe da ubijedim da sam
sve sanjao.
A ti?
Šta ces ti?

8.

Da li se ponekad seti gledajuci kroz tudja okna
niz ulice puste i kišne, da l' je bar malo zaboli.
Meni je sasvim dovoljno ako joj zadrhti lokna
pa makar nikad ne rekla da me jos uvijek voli.

Ona ne zna koliko boli ono što se nikad ne vrati
kao noći koje se čuvaju u očima što dvostruko gore.
Sve nema svoju cijenu, ali ipak sve se plati
jednim sanjivim vriskom mjeseca što pada u more.

Ja sam najlepshu pesmu zaključao u njenoj kosi
i sve sam svoje osmehe sakrio u zavjesu kiše,
a ona je predobro znala šta ta jesen nosi
al nije htela da prizna i nije nas bilo više.

Ko zna... mozda joj noćas neke slike ponovo znače,
možda se zaista voli samo jednom u zhivotu.
A ja sam samo klaun koga su natjerali da plače
sa željom da samog sebe igra za bednu svotu.

Da li se ponekad seti gledajuci kroz tudja okna
niz ulice puste i kišne, da l' je bar malo zaboli.
Meni je sasvim dovoljno ako joj zadrhti lokna
pa makar nikad ne rekla da me jos uvijek voli.

9.

Milion svetionika u noći i nebo od pečene gline
i tvoje ruke i usne, sočnije od zreloga nara,
u očima usnula kiša i oblak vrele tišine
i jedno platno za sliku pomalo nespretnog slikara.

Krvario je u vodi mesec zaklan do pola,
nad tvojim polu-zbogom noc se sklopila crna.
Sećam se bila si zvijezda veća od Velikih kola,
seti se bio sam svitac manji od makova zrna.

I onda sam do obale s očima što ne drže plimu,
težak kao bura, lagan kao jugo.
Ko zna ko noćas gubi: vatra što gori u dimu
ili dim iz te vatre, ili možda i jedno i drugo.

Ah, da, jednom davno, skoro se ne sećam više
sa druge strane svetla tetovirano sanjiv do zore
jedan je klaun kroz suze sanjao ostrvo kiše
kao što mrtav delfin zamišlja usnulo more.

Iznad pepela najdraže slike našli su dušu slikara
valovi što u zoru uguše sve što se olako žari.
Kad jednom kroz miris mora osjetis miris nara
povjeruj da negdje za mnom mjesec zaklan krvari.
happy








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:29

Citat :
MOŽDANI MRAV


Kad jednom budeš suza ove kiše
što danima lije po posljednjoj barci
orahova ljuska u kojoj se njiše
kapljica života iznad kojeg starci
mole bajalice samo njima znane
u ime korijena što će da nadraste
na stablu života najlomnije grane
odakle će jednom da polete laste
nečujno niz vjetar ko što leti duša
otrgnuta od sna koji se ponavlja
u tišinu vode kad se zapjenuša
gdje su jutra možda i od neba plavlja.
Tu se valjda vrijeme ne dijeli na sate
nego na prostranstva izvan domašaja
gdje bivstvuju oni što se jednom vrate
iz svojih za vječnost spremljenih odaja
tu smo samo isti ili nismo … ipak
lagani ko perce prozračni i sneni
pretvoreni u svoj odsanjani pipak
duboko pod maglom nadom zatravljeni
od koje smo pošli u mimohod javom
kroz prašumu boja slijepi od rođenja
koracima puža za moždanim mravom
koji samo sebe ne može da mijenja.
Da … kad jednom budeš svjetlost koja mili
ispod površine vode što pjenuša
u društvu sa onim koji su već bili
dio pristaništa iznad kojeg duša
svojim golim krilom korača ka tmini
u kojoj svjetluca kormilo sa broda
nespojivog s tamom od koje se čini
neko drugo more neka druga voda
bićeš dio zida kojeg sjenkom dijele
po najtanjoj cigli napukloj od mraza
dvije nevidljive kružne paralele
iz zemlje do koje nema putokaza.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:29









Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:31

NEVIDLJIVA SVJETLOST

I da znaš ...
niko ti nikad više neće pisati pisma
puna šećera
i ustajale usirene krvi
u maju kada slavuji zvižduću Malu noćnu muziku
praćenu žabljim horom
i niko se nikad više neće
pred tvojim pogledom
da onako topi i mrvi
i niko te nikad više neće nazvati
luckastom noćnom morom ...
budi mi noćas tajna ...
i ne daj da se u nama
ovakvim
samo nesrećni rastanci legu
u predvečerja što zlatom boje
u oku
majušne kaskade
i ne žali
jer ja sam samo jedan od onoh rijetkih ludaka
što će krvlju
na poslednjem snijegu
da našvrlja ime tvoje
slovima bolešljive nade ...
i da znaš ...
meni je Gospod na leđa natovario samare
od cvijeća
i od korala
pa te u dugim večernjim molitvama nazivam
i Princezom
i Pepeljugom
jednom si kao Manjača velika
drugi put kao Suturlija mala
jednom te zovem vječnom i jedinom
drugi put samo drugom ...
i tako to kroz mene prođe
i otkravi
i i raskrvari
nešto što se pravi da ne živi
nešto što samo s tobom
nevidljivu svjetlost daje
dovoljno je da se nasmiješ
i kažeš
oboje smo krivi
da se u meni bijela zastava
podigne u znak predaje ...








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:32

DOĐI NOĆAS KADA ZASPIM . . .

Dođi noćas kada zaspim sa lepezom od nevena
da mi budeš plava vatra koja svjetli u tunelu
i da svu noć lutaš lavirintom mojih vena
s mjesečinom koju mjesec raspiruje po mom tijelu.

Ponor pliva crnom rijekom koritom od noćnih rima
sve pobjeglo iz svitanja srebrnim se snom okiva
ako noćas još u tebi nešto moje budno ima
dolepršaj kao leptir da mi snenom budeš živa.

Ko mastilom srca piše u vječnom je raskoraku
ni na nebu ni na zemlji nevidljiv a ipak strši
sve mu bježi za okean a čini se ko za dlaku
dođi noćas kada zaspim da se nebo ne rasprši.

Kao artist čiji trapez mora pući pod težinom
izgubljen u svijetu kojem već odavno ne znam ime
razapet u carstvu snova i pričešćen crnim vinom
. . . dođi noćas kada zaspim al' te molim ne budi me.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:32

* * *




neka ti poštari donose pisma
sa plavim zumbulom na rubu
i neka ti u snu dobri bogovi pričaju najljepše basne
i neka u tebi još ima volje za posljednju nježnost grubu
za cigaretu i za gutljaj vina ove jeseni kasne

mjesec se kotrlja k'o slomljen točak
još korak pa će da padne
sa krikom dječaka još negrljenog
k'o sumrak u tvoj sobičak
maslačak mu spava rasut u kosi a oči oči mu gladne
lijevo mu oko patuljasta sipa a desno xinovski čičak

ti si sad leptir koji bi da leti istom brzinom unatraške
a tek da slutiš koliko mnogo ima u prošlom ljepote
dani poderani ko izlizan mantil
a noći dosadne k'o vaške
i sve se duže i duže vuku i sve se teže krote

nikog ko će u ovu noć da prospe nježne psovke i kletve
pijani maestro umjesto violine zauvijek uzima trubu
kao mjesec prije pomračenja kao njiva poslije žetve
neka ti poštari donose pisma
sa plavim zumbulom na rubu








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:33

RIJEČI


I


Riječi ne postoje da bi se objasnilo ono što već oči znaju
riječi se nose još dugo kao ordenje poslije dobijene bitke
riječi najljepše miluju - zato i najbolje ubijaju
riječi kao bezdan duboke i riječi kao mozak plitke.
Riječi koje ništa ne govore ne treba ni da postoje
kao ni roman koji niko ne želi da pročita
riječi u istinama koje samo na riječima stoje
riječi u molitvi dječaka i u zakletvi bandita.
Riječi kao ptice s poremećenim glavama i izgubljenim letom
riječi kao zvijezde u maju razbacane bez nekog vidljivog reda
riječi kvrgave, ružne u očajanju zgažene petom
riječi sa tijelom od magle i s oklopom sibirskog leda.
Riječi bačene u noć i ostavljene da umru na pragu jutra
riječi kao opomena i prijetnja izgovorena šaputanjem
riječi za juče, za sutra i riječi trule iznutra
riječi kao molitva jadnika naučenog da priča ćutanjem.

*

II

Bože,
ima li nekog ko može da spriječi
sve te pogrešne
i nesretne
riječi.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:34

DO SVIDANIJA . . .

Možda je trebalo da zaboravim tvoje oči
i one oblake što ludi slikari iz besposlice
boje u oker
i neraspakovano veče u Nišu u kafani gdje vodoskoci
uporno stepuju
u ritmu pijanih primaša. . .

. . . donio te istočni vjetar
u praskozorje
dok sam sa zvijezdama igrao poker
u bokal rujnog vina
u djevojku
i tamburu
u sedlo
i konja kulaša. . .

Gospode
o kako je samo znala da čuva u oku raspjevane kanarinke
i ljubičaste leptire što joj u kosi
krišom igraju lambadu
mogla je pogledom da me ugasi
da me ubije dodirom šminke
i da nagovori bijele anđele
da mi sve snove bez nje pokradu...

Do viđenja
do svidanija Tatjana Fjodorovna Rostova
i ne zaboravi noći što mirišu na oskoruše
jer neće ih boljih biti...
sve je više dalekih obala,
a sve je manje mostova
za naše nesrećne duše
noćas između ruskih stepa
i ovih srpskih zabiti.

Negdje daleko ja ne znam s kim
i ne znam kad
sviraće Cigani po istočnom vjetru
plačući
„Tamo daleko“
i „Oči čarnoje“
što bjehu moje
što za nas dvoje
jedva da više postoje
jer na kraju znamo oboje
u zaborav se jedino unosi pad.

U jednom pismu pjesma Cvetajeve
i hiljadu pet stotina kilometara za najobičnije
Zbogom

i premalo i previše,
tada previše,
sada sve jasnije premalo. . .

proteci kroz mene
kao pogled pijanca za razbijenom flašom
kao jecaj apostola za razapetim Bogom
kao krik albatrosa za nebom
što mu se učini da je palo.

Do viđenja,
do svidanija Tatjana Fjodorovna
i nekako još
Rostova

i ne zaboravi
nikad
noći što mirišu na oskoruše
jer neće ih boljih biti...

sve je više dalekih obala
a sve je manje mostova
za naše mrtve duše
noćas između ruskih stepa
i ovih srpskih zabiti.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:35

AMFORA

(...zalud ti sada sva ćutanja...)


zalud ti sad sva ćutanja i ovaj patrljak mjeseca
što pokatkad proviri kroz razbijeno staklo sumraka
pa se prospe po tepihu vode kao dobri duh
prije nego što ti u oku ugravira sjenku
na kojoj si nacrtala jednodnevnog leptira
i kornjaču sa oklopom od lažnih osmijeha
koji te čekaju na kraju ovog pisma bez adrese...

(...kao dodir svile što u oku čini mjesečevu dugu koja se otvori
tek kad padne karta iz lažnoga spila nevidljive boje i neznanog broja
na ukrasno drvo iz sanjane bašte noć postaje pauk koji mrežu pori
po istim nitima po kojim smo išli onda kad si bila nepresušno moja...

neke noći znam to nikad nisu bile a piše se da jesu u dnevniku oka
s izgubljenom slikom u stampedu kapi iz lednika koji čeka svoju lađu
a ta neće doći ni kad bude leptir ni kad bude visnja bez imalo soka
u srcu amfore što sa dna proklinje da je jednom nađu i nikad ne nađu...)


zalud ti sada sva ćutanja jer u vjetru koji rascvjetava ružu
miris je ruže sličan onom neuhvatljivom u pogledu
u zjenici koja se rasprskava i čini vodopad
slučajno otkriven u prašumi u kojoj živimo sami i zaboravljeni
sve dok nas ponovo ne odnesu nevidljivi anđeli
u zemlju sretanja u kojoj jato crvenih mrava sanja svoj pijesak
kao što bubamara sanja svoj put prije no što je u beskraj ponese nada

(...na dnu gdje korali čine morsku dugu nad kojom se vuku trokutaste raže
i gdje mulj pokriva davne upitnike - nedohvatnu jesen poezije tame
mješaju se suze onih koji nađu s osmijesima onih što uzalud traže
eho mjesečine koja noćas mora još jednom da sleti na pradavno rame...

na tom pristaništu nema više sidra željnog da po mulju kandžama zagrebe
niti ima luke spremne da dočeka sinove oluje što pučinom jezde
nema više tvorca spremnog da izvaja u pečatnom vosku nekadašnjeg sebe
po slici u oku ... one ... iznad koje ...drhte u groznici usamljene zvijezde...)


zalud ti sada sva ćutanja jer nebo se oslikava u ćupu od zlata
iz kojeg se pio nektar i božansko vino od kojeg se zakašnjelo ludi
dok nagrižena vodom na dnu među rakovima i hobotnicama spava amfora
svoj vječni san nedodirljiv u pustinjsko jutro koje u milionima preliva
završava u pogledu ribe sa staklenim okom svoj varljivi ciljni put
u nigdinu u oblak nadolazeće kiše obasjan munjom koja je krenula
iz srca pete da još jednom zapali onaj plamićak zbog kojeg se uzaludno traje...








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:36

KORAKOM RANJENE KORNJAČE


Pjesniku je ljubav igra
u kojoj je jedini rezultat tuga
zato nemoj noćas da budeš na nekim slikama starim
nemoj da ličiš na nju
jer tek sam pobjegao iz kruga
ne gledaj me njenim očima
i ne daj da prokrvarim.

/Hiljadu zvijezda i pola lune
zaspalo noćas iznad Une
i sjenke se nekud izgubile

eh da mi je još jednom moći
kao stranac u noći
kao kralj bez krune
tamo gdje su me ljubile
tamo gdje su me ubile
njene oči...

Riječi lutaju, bole me,
šutaju
riječi me lome
ja nemam kuda...ja nemam kome./

Pjesniku je i osmijeh varka
mogućnost trenutnog ludila
zato kad šetaš snovima ne daj da ti se otima
iz stanja lažne sreće
nemoj da bi me budila
u meni dovoljno ljubavi
jos uvijek za nekog ima.

/Noć guta vrbake
korakom ranjene kornjače
svici glumili svjetiljke
a zrikavci svirače

slučajno me dodirnula bedrom

eh kada bih mogao noćas
bar u kočijama od misirače
da gledam mrak nad Sedrom
i mjesec kako plače
tamo gdje su me ubile
tamo gdje su me ljubile
njene oči...

Rijeci lutaju, bole me,
šutaju
riječi me lome
ja ne znam gdje ću
ja nemam kuda...ja nemam kome./

Pjesnik je na vječitoj straži
izmedju inja i ruža
izbjeglica u rođenoj kuci i uvijek izvan kruga
hitar kao kometa
i prespor poput puža
ne gleda me njenim očima
jer je rezultat tuga.


Pjesniku je ljubav igra
u kojoj je jedini rezultat tuga
zato nemoj noćas da budes na nekim slikama starim
nemoj da ličiš na nju
jer tek sam pobjegao iz kruga
ne gledaj me njenim očima
i ne daj da prokrvarim.

/Hiljadu zvijezda i pola lune
zaspalo noćas iznad Une
i sjenke se nekud izgubile

eh da mi je jos jednom moći
kao stranac u noći
kao kralj bez krune
tamo gdje su me ljubile
tamo gdje su me ubile
njene oči...

Riječi lutaju, bole me,
šutaju
riječi me lome
ja nemam kuda...ja nemam kome./

Pjesniku je i osmijeh varka
mogućnost trenutnog ludila
zato kad šetaš snovima ne daj da ti se otima
iz stanja lažne sreće
nemoj da bi me budila
u meni dovoljno ljubavi
jos uvijek za nekog ima.

/Noćguta vrbake
korakom ranjene kornjače
svici glumili svjetiljke
a zrikavci svirače

slučajno me dodirnula bedrom

eh kada bih mogao noćas
bar u kočijama od misirače
da gledam mrak nad Sedrom
i mjesec kako plače
tamo gdje su me ubile
tamo gdje su me ljubile
njene oči...

Rijeci lutaju, bole me,
šutaju
rijeci me lome
ja ne znam gdje cu
ja nemam kuda...ja nemam kome./

Pjesnik je na vječitoj straži
između inja i ruža
izbjeglica u rodjenoj kući i uvijek izvan kruga
hitar kao kometa
i prespor poput puža
ne gleda me njenim očima
jer je rezultat tuga.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:37

TOČKOVI


Možda sam stvarno umro onog trena
kada je u zaborav otišla ona
mada je još dugo ruka njena
mahala s prozora posljednjeg vagona
iza kojeg noć je podizala prugu
kao što vjetrovi žuto lišće nose...

... Bože zašto mučiš noćas svoga slugu
dok se sjever boji bojom njene kose.

lupaju točkovi
crni i gubavi
sta znaju točkovi
o ljubavi

Mnogo se prašine nakupilo sive
po sjećanju gdje se i najbolje prima
kada snoviđenja prestanu da žive
iz kapi oseke neka druga plima
nastavi da gori onim istim žarom
koji pod pepelom vješto krije plamen...

... stigla je u zoru našminkana garom
da na dnu pronađe izgubljeni kamen...

lupaju točkovi
crni i gubavi
pjesmu o ljubavi
i neljubavi...

Bacila je u noć svoj osmijeh od inja
k'o što klinci bace zmaja od papira
njene strašne usne s okusom gloginja
bile su sonata što se jednom svira
na strunama davnih nespojivih niti
što trunu pod teškim teretom godina

kojih niti ima niti će ih biti
izvan čaše crnog sladunjavog vina.

lupaju točkovi
crni i gubavi
ne znaju točkovi
nista
o ljubavi.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:37

SEM LUKE U TVOM OKU

Sem luke u tvom oku ja nemam drugog pristaništa
I nemam gdje da uspavam od lutanja poludjele sipe
Kad odeš moj noćni leptiru ne daj da vrata zaškripe
Pokupi svoje stvari
I
Ne ostavljaj ništa

Ne daj da vrata zaškripe u snu te još želim da krijem
U svjetioniku što jedva trepće u moru od noćnih mora
Kad nema ničeg do rastanka...
Nikako da zavrišti zora
U čijoj rosi bi da te osveštam
I
Kao melem da te pijem

Nikao da zavrišti zora a san je teži od krajputaša
Što vjekove mjeri kišom koja ga i umiva i runi
Ti si posljednji dragulj na mojoj osvijetljenoj kruni
Koji može da ukapa suze
I
Kad ih je već prepuna čaša

Na mojoj osvijetljenoj kruni – sazviježdju što se vidi
Samo iz oka nenaviknutog da u tami svijetli kao plamen
I da u nevidljivom svetilištu iskopa dragi kamen...
Sem pristaništa u tvom oku...
...sanjam...
Bolje je idi...








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:38

BROŠ

Otkad noći mjerim
jedino
šapatom odlazećih koraka
što u meni
kradom stepuju mjesečevu romansu
sve češće
ugledam
u plavom osmijehu ponoćne duge
jasan trag svitanja
koji ostavlja nemir
kad na trenutak dodirne nevidljivo
u njenom snu.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:41

PONOĆNA PJESMA


Izmedju tebe i mene milion je malih vragova
Kao zbunjeni svici prkosno svijetle noću
Kroz maglu plače snijeg po njemu nema tragova
Ti ne znaš kuda nećeš ja ne znam kuda hoću.

U očima ti gori nebo na mahove posuto srebrom
Duboko unutar vena zbunjeni se rakovi kreću
Nosi se... i nosi srnu što mi uzdiše pod rebrom
Ti ne znaš kuda hoćeš ja ne znam kuda neću.

I tako u neznanju sa dušom smrznutom i nagom
Na domaku dalekih vatri što će da nadžive ljeto
U kojem nismo našli sanduk sa skrivenim blagom

Mada smo držali mapu u našim golim.
Kažem ti jezikom tišine da kasno je i da je prokleto
Što nisi znala da voliš i što nisam znao da volim.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   Ned 5 Apr - 9:44

EPITAF ZA SUZE BOJE RUNOLISTA


Još mi ponekad
dođe u snove
u istom haljetku
duginih boja

iste mi riječi
njoj mrakom zaplove:
"Laka ti noć malena moja."

Uđe u oči,
u srce u pore
korakom vojnika
pred sudnji boj

njene mi usne
sapatom zbore:
"Laku ti noć maleni moj."

Negde još ima
u ovom gradu
ulica ljubavi
klupa bez broja

jedno palidrvce
za jednu baladu:
"Laka ti noć malena moja."

Imaš suzu
boje runolista
košulju,
neki smiješan kroj. . .

ti isti, ja,
sebi ni slična:
"Laku ti noć maleni moj."

da li ću te
još jednom sresti
ili ćeš zauvijek
nestati k'o Troja. . .

jos jedna sjen'a
na srebrnoj niti:
"Laka ti noć malena moja."

Na po' si puta
a već na dnu
sa glavom u pijesku
kao noj . . . ?!

u svakom osmijehu
jos trazis Nju?
"Laku ti noć maleni moj."










Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Miladin Berić   

Nazad na vrh Ići dole
 
Miladin Berić
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Miladin Beric
» Miladin Berić
» Miladin Šobić
Strana 1 od 3Idi na stranu : 1, 2, 3  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Umetnost i Kultura :: Književnost-