Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebookGoogle+


Delite | 
 

 Dragutin Tadijanović

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : 1, 2, 3, 4, 5, 6  Sledeći
AutorPoruka
neno

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 32956

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


PočaljiNaslov: Dragutin Tadijanović   Čet 19 Mar - 18:13

Dragutin Tadijanović

(1905 - 2007)

Rođen jeu selu Rastušju, kod Slavonskog Broda. Njegova poezija odlikuje se izrazitom osjećajnošću, po formi vrlo jednostavna, jasna i podsjeća na narodne lirske pjesme.
Prvu pjesmu "Tužna jesen " objavio je 1922. pod pseudonimom Margan Tadeon, a pod svojim imenom počinje objavljivati 1930. god.
Za života je objavio više od 500 pjesama u 20-ak zbirki, od kojih su najpoznatije: Pepeo srca, Tuga zemlje, Blagdan žetve, Prsten, Prijateljstvo riječi … Uredio je brojna kritička i druga izdanja, preveo više pjesama stranih pjesnika, sastavio nekoliko antologija. Knjige pjesama i pojedine pjesme prevedene su mu na 20-ak jezika.








Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 32956

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Čet 19 Mar - 18:14

Večer nad gradom



Što Te sputava, srce moje, da ne progovori iz dubina
Kao orgulje skrivene u crnom lišću noći?
Noćas gledaš kako se odražava u Armu red svjetiljaka
Firentinskih.
Zar nisi o tome davno sanjarila
U djetinjstvu, dok su nad glavom
Drhtale zvijezde, u vinogradu?
Noćas, gle! Kako osjećaš vjetar što dolijete s Arna ,
Sa rijeke koju gledaš otvorenim očima,
A moglo bi je rukama grabiti kao vodu
S potoka u Rastušju. U Rastušju je mati,
Moja mati, i moje sestre, i kuća. Jeste li spremile
Ljetinu, vas tri koje ste same
Ostale kod starinske kuće mojih djedova,
Čuvajući oganj da ne zgasne med zidovima
Doma koji ostaviše muške ruke? Gledao sam
Danas u San Lorenzu „ Zoru ¨, koju stvoriše Ruke
U tamnim tišinama mutnoga stoljeća;
Bez prestanka mislim na ruke te
I ne mogu da vjerujem da su zaista
Mrtve. Mrtve ruke.
Oprostite mi, gospodine Michelangelo, što ja
Raskidane misli redam nevješto u tihe rečenice.
Vi možda već znate da sam ja pjesnik iz Hrvatske,
Koji ne može vjerovati da su vaše ruke
Mrtve. Mrtve ruke.
Mislim na moje polje, koje su neznane
Ruke požnjele, spavaj, srce moje,
I ne slušaj muziku u gostionicama,
I ne uzdiši, i ne plači nad rijekom
Sa svijetlima. Ruka će sigurno
Ugasiti svjetiljke. Spavaj.
Spavaj, srce moje. Vjetar, i zlato, i kosti,
I pepeo. Spavaj.








Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 32956

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Čet 19 Mar - 18:14

Mjesečina



Gle, iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini,
Mjesec se pomalja. Rumen. Okrugao.
Lanjskog ljeta, s klupe ispod kestena,
Gledao sam s tobom, u zanosu,
Izlazak punog mjeseca iza šume hrastove,
U rasvjeti mliječnoj i smijehu.
Oh, kakve li smo krhke igračke
U krvničkima jakim rukama!
Tuga me je, i ja sam posve sam:
Mjesečina večeras grob tvoj poliva.
Mjesečina večeras meni šapuće
Da tebe nema, i nema, zauvijek.
O, dugo, dugo, još dugo poslije nas
Tuđe će oči gledati kao što gledasmo i mi:
Naže se sunčani dan,
Večernje sjenke oduljaše;
Mjesec se pomalja
Iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini.








Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 32956

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Čet 19 Mar - 18:15

Lutanje



Samotan lutam večernjim ulicama,
Na svakom uglu, visoko, svjetiljka sja:
Stotinu uglova, stotinu svjetiljaka,
Al nigdje nema tebe…Tebe nema.








Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 32956

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Čet 19 Mar - 18:16

Nečije ranjeno srce



Tko ti je dušu uzeo prijatelju moj,
Dugo te poznajem pa znam da si zaljubljen.
Vidim da tvoje najdraže vino više nema ukusa,
I stalno gledaš kroz vrata kao da nekoga čekaš.
Tko je ta djevojka zbog koje se opijaš.
U tebi kao da nema više ni života ni radosti.
Znaš da smo prijatelji i da mi možeš reći sve.
Ne volim kad si takav, šutjiv i bezvoljnog pogleda.
Uvijek smo znali upasti u svakakve nevolje,
Ali ti, baš uvijek si znao izvući ono najbolje.
Koliko si me puta k sebi pozivao da dođem,
I po suncu, i po kiši ja sam uvijek dolazio.
Slušali bismo onu tvoju ludu glazbu,
Često smo si znali zapaliti i dobro popiti
I pred ponoći na ulicama si me znao dobro preplašiti
Koliko puta smo znali doći do mene jedva trijezni,
Budili susjede putem , galamili ulicom pjevajući
Naše najdraže pjesme, nabijali nogoma u kontejner.
I tako do moje kuće, nakon duge zamorne šetnje
Opet bismo nešto popili i zaspali jedući trešnje
Prijatelju najbolji, došao je trenutak da se središ,
Prošlo je dosta vremena a još nisi ništa postigao
I vrijeme je da se pomiriš sa svijetom.
Za svoje dobro zaboravi svoju odavno bivšu ljubav,
Nije ona jedina za tebe, neka ti kao san tone u zaborav!








Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 32956

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Čet 19 Mar - 18:17

Pjesma Mariji



Moje srce još i sad, Marijo,
Kada te vidim gdje mi u susret dolaziš,
Moje srce zbog tebe naglo zakuca.

Budi mi sklona, molim te, Marijo,
I nemoj mi srce odjednom zgaziti:
Gazi ga malo-pomalo, kao i dosada.

A ja ću se smijati, i smijati,
Kao što sam se i večeras smijao.

A i ti se smij, Marijo,
I gazi srce moje!








Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 32956

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Čet 19 Mar - 18:18

Jučer se razapela
Duga preko neba:
Htjedoh se provući ispod nje
Kao nekad u djetinjstvu,
Kad sam trčao za njom
Do mlina, gdje pije vodu.
Al se najednom sjetih
Da nema starog mlina
Da nema mog djetinjstva,
I da nikada neću
Dugu taknuti rukom.
Pa sklopih oči. A duga
Još jače zasja u meni.








Nazad na vrh Ići dole
neno

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Muški
Poruka : 32956

Učlanjen : 09.02.2014

Raspoloženje : ~~~


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Čet 19 Mar - 18:19

Daleko

Kroz grane, na moru vidim
Jedro bijelo i mlade žene
Razdragane. A preko mora,
Daleko, u gradu
Velikom, ti misliš na me,
Zaplakana.








Nazad na vrh Ići dole
Erra

Elita
Elita

avatar

Ženski
Poruka : 2763

Učlanjen : 23.11.2013


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Ned 22 Mar - 17:51

Visoka žuta žita


Kada u rumene zore
Ili u jasna jutra
Prolazim
Poljima rosnim
Gdje mlad vjetar njiše teške klasove
Visokog žutog žita,
Izneneada stanem;
I gle!
Moje srce, od radosti, glasno kuca
Kao zlatan sat.
Nazad na vrh Ići dole
Erra

Elita
Elita

avatar

Ženski
Poruka : 2763

Učlanjen : 23.11.2013


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Ned 22 Mar - 17:53

Otvori mi vrata, Grlice



Kaži mi, Grlice,
Zašto nosim suze u crnim očima?
Znaš li da stoka pase travicu zelenu,
A svirala svira sitne pjesmice
Od ljubavi i od crne zemljice?
Ta zašto me ti ne voliš?... Grlice!
Dva jareta, dva jareta skaču veselo
I krškaju se mladim rozima:
Runo im je mekano, kudravo.
Sestro moja! ti što predeš vunu ovčiju,
Čuješ li ti moje jecaje?
Srce moje i misli moje gorom lutaju:
Zapadnu li kruti, duboki snjegovi,
Zapalit ću žutu lampicu.
Zapalit ću lampicu
I otići u planinu... Grlici.
I zakucat ću na smrznut prozor, Grlici:
Otvori mi vrata, Grlice!
Nazad na vrh Ići dole
Erra

Elita
Elita

avatar

Ženski
Poruka : 2763

Učlanjen : 23.11.2013


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Ned 22 Mar - 17:55

Pjesma o Čovjeku i Suncu


Zaogrnuv tamni plašt,
Čekat ću osvitak dana.

I poći zatim na pute daleke:
Kroz dozrela polja i livade zelene,
Preko voda, planina, dolina,
Do devetoga brda.

A Sunce još neće
Planuti na mene!

No kad stupim na vrh,
Izaći će Sunce, veliko, sjajno,
I zaliti mene, Vječnoga Bježača,
Srebrnim i zlatnim zrakama.

Pružit će se moja sjenka
Duboko.

Stajat ću na vrhu dugo, dugo, dugo.

Sunce će me milovati blagim rukama,
A ja ću biti na vrhu sam.

Zaviknut će grlo moje Suncu:
Pobijedio sam mrak,
Savladao sam žalost...
Sad sam radostan, jak.

Vječan sam kao i ti, Sunce!

Najzad ću početi da se spuštam, lagano,
S vrha u dolinu.
Sunce će me pratiti neprestano.

Moja će sjenka bivati sve manja,
Sve tanja:
Nestajat će me, polako, u dolu.

Pa ću se okrenuti vječitom Suncu
I pogledati na vrh:
Ugledat ću Drugoga Čovjeka
Gdje ide mojim stopama;
Čovjeku ću se nasmijati,
A Suncu šapnuti, malen:
Tko može s tobom, Sunce?

Nestat će mene
I moje sjene

U dolini mraka.
Nazad na vrh Ići dole
Erra

Elita
Elita

avatar

Ženski
Poruka : 2763

Učlanjen : 23.11.2013


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Ned 22 Mar - 17:57

 Sanjam kako idem pored tebe

...ali kad te u daljini ugledam,
Prelazim na drugu stranu, protivnu,
Gdje me nećeš opaziti
Izmed prolaznika mnogih.

Pred tobom se sakrivam
Za uglove ulične
Ili za široka stabla.
U noći, sanjam kako idem pored tebe.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Ned 23 Okt - 13:27

Miris ljiljana

Sumračje blijedo u bezglasnoj sobi.
Zastori su spušteni.
Umorne moje trepavice, i one su sklopljene!

Ja vidim dvije svijeće voštane. Zapaljene
Pored njenog odra.

Ona tako mirno spava. Nepomična.
I smiješi se. Ljiljani su oko odra
Ukočeni.

Samo njihov miris lebdi oko odra.
Ona spava.I smiješi se.

Ispuni se želja tvoja, Lelijo, srce!
Šuma od ljiljana bijelih oko tvog odra
Miriše.
Nazad na vrh Ići dole
Talija

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 12025

Lokacija : Ruke pune sunca

Učlanjen : 30.04.2018

Raspoloženje : Glas vatre


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Sub 5 Maj - 12:36

Još malo, kaže baka, i ja ću biti
Sedam godina star. Zbog toga moram
Da čuvam Đuru (to je moj brat);
Moram da na njega pazim,
Jer mama žanje žito.

Al evo, iznenada, počinje krupna kiša
I svi bježe, bježe, bježe da uteknu pod kakav krov.
I naši već dotrčaše... Otac psuje, othukuje.
Zatvoreni prozori i vrata.

Baka se moli Bogu, a sveti Ilija
Juri preko neba, u kolima od zlata,
I grmi, i puca. Ima li on pušku
Il top? Tko je to mogao da preplaši konje
Svetoga Ilije?... Gle, Đura Perin








Moja najdraža pakost i veština je to što je moje ćutanje naučilo da se ne odaje ćutanjem  

Nazad na vrh Ići dole
Talija

Master
Master

avatar

Ženski
Poruka : 12025

Lokacija : Ruke pune sunca

Učlanjen : 30.04.2018

Raspoloženje : Glas vatre


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Sub 5 Maj - 12:37

Uvenuše rujni cvjetovi
Tvoje i moje ljubavi.

Nikad više
Neću gledati
Tvoja dva oka
Duboka.








Moja najdraža pakost i veština je to što je moje ćutanje naučilo da se ne odaje ćutanjem  

Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 107548

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Pon 15 Okt - 15:22

Balada O Zaklanim Ovcama
Pastirica blijedog lika, niz obronak, u svitanje,
goni dvanaest ovaca, mekih runa,
u grad sneni na prodaju sitom mesaru.
Na čelu im ovan vitorog.

Eno ih, gle! Bez bojazni uđoše,
bezazleno, u povorci, jedna za drugom,
u dvorište gradske klaonice:
Tu stadoše u ugao, u hrpi, stisnute.

Mesarski ih pomoćnici, šutljivo,
odvukoše kao kurjaci:
Nijedna se više natrag ne vrati.
Danas je svetkovina: stoka se kolje za gozbu.

Okrutne ruke snažno svaku obore:
Bez opiranja, pritisnuta koljenom,
dočeka ona smrt od noža, u krvi.
Dvanaest ovaca visi o stupu gvozdenom.

Ugasle oči; Runo krvlju polito; Noge slomljene.
Javlja se sunce za obronkom... Na povratku
pastirici se čini da čuje, u daljini, muklo blejanje.
Pašnjak blista rosnatom travom, u suncu.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 107548

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Pon 15 Okt - 15:23

Da Sam Ja Učiteljica
Izmeđ dasaka dvorišne ograde
Gledam vojsku kako ide u korak:

Puceta, sjajna, žuta, u suncu blistaju;
Sviraju trublje, žute, sjajne, svinute;
Udara bubanj i žuti poklopci:
Prolazi banda... Na bijelcu oficir.

Ej, da se smijem popet na ogradu!
Lako ti je gospodični učiteljici:
Ona dođe ranije nego obično,
visoko stane na školske stube... i vidi sve.

Rano dođe da nama ne da vojsku gledati.
A ja da sam učiteljica... pustio bih djecu pred školu:
Gledajte, djeco! A poslije ćete sjesti uokrug
i svaki će pričati šta je vidio.

A naša učiteljica, da! samo rekne odozgo:
U razred!... Koji prvi čuje, glasno zavikne:
U razred! U razred!... I svi odmah trčimo
kao da nas čeka med, a ne računica.

Svima bi nam bolje bilo...
da sam ja učiteljica!








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 107548

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Pon 15 Okt - 15:23

Dugo U Noć, U Zimsku Bjelu Noć
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
moja mati bijelo platno tka.

Njen pognuti lik i prosijede njene kose
odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
po snijegu što vani pada
u tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
moja mati bijelo platno tka.

O mati žalosna! Kaži, što sja
u tvojim očima
dugo u noć, u zimsku bijelu noć?








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 107548

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Pon 15 Okt - 15:23

utarnja Zvezda Pozlaćen Orah
Jutarnja zvijezda o nebo pribodena:
Pozlaćen orah viseć na božićnom drvcu.

Rasklopila je snene oči zora:
Djevojčica razmažena, ljutita,
što su je tako rano bukom izbudili
još neispavanu.

Uzduž potoka jabuke u cvjetanju mirišu;
Na govedima klepke sve su glasnije.

Iz bliske niske šikare
dopire pjesma ptičija
do uha mome ocu...
Al on je ne sluša.

Otac moj oruć viče na konje za plugom
pa nije ni primijetio
kako se sjena konja prostrla do nakraj oranice,
i konjska se leđa snažno isparuju,
i kako se k nebu iz brazda para uzdiže
kao tamjan iz dragocjenih kadionica.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 107548

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Pon 15 Okt - 15:25

Moja Baka Blagosilja Žita
Tiha nedjelja. Sunce. Žita se u polju zelene.
Od kapele procesija ide na Lazine:
Treba žito blagoslovit, Bože pomozi!

Velečasnog boli noga... Mjesto njega moja baka,
U ime božje, vodi i moli. Ja nosim križ okićeni,
u sredini: zdesna mi baka, a slijeva Liza Šumareva.

Čuj moju baku:
- Isuse blaga i ponizna srca!
Svi: - Učini srce nače po srcu svojem!

Liza Šumareva svaku riječ kaže
dva trenutka kasnije od svih.

Moje razmatranje:
Dobro bi bilo da je sada s nama i Toma Blažev.
Isus bi se njemu smilovao i Toma ne bi morao psovati kao jučer,
kad je u blatu zapao s drvima i tri puta opsovao,
oslobodi Bože, - Sveti Isusov Križ.

Tada me prekinu moja baka:
- Od kuge, glada i vojske!
Svi: - Oslobodi nas, Gospodine!

Moje drugo razmatranje:
Zašto se baka nije molila Bogu da nas oslobodi vojske
prije nego što je tata otišao u rat?
Baš su želi žito na Lazinama kad se čulo:
Mora se u rat! I on je otišao sa srpom kući da se spremi.
Bog i moja baka, oni se jako vole:
On bi sigurno čuo baku, jer se ona njemu uvijek moli,
i napamet, i iz crnog molitvenika.

Sad ću baš da izbrojim korake,
koliko treba da načinim s križem
dok baka prevrne list u molitveniku.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 107548

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Pon 15 Okt - 15:26

Nebo
Nebo je modro platno
na kojem nevidljiva ruka
bez prestanka nove oblike slika:

Pogledaj, u dnu neba slatko pase
stado ovaca u bijelim runima.
Gdje im je pastir?

Rumneno cvijeće cvate
u mirisu,
do neba.

U nebeskim pašnjacima
moja draga baka
čuva goveda.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 107548

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Pon 15 Okt - 15:26

Nosim Sve Torbe A Nisam Magarac
Ja se ne volim ni s kim tući
i nikad neću da dotaknem
kad me nagovaraju i kažu:
Ne smiješ dodirnuti njegovo uho.

Kad nas učitelj pusti iz škole
najprije idemo svi u redu,
a poslije, čim nas ne vidi više,
tuku se s onima iz drugog sela.

Ja ne volim o tome ni govoriti.
Meni je najdraže kad idemo kući
a netko vikne: Tko će bit magarac?
Ja onda kažem: Metnite na me torbe!

I svi na moja ramena povješaju.
A meni nije teško, jer znam da nosim
i Jelinu torbu. Mogao bih za nju
da nosim, sigurno, trideset i tri torbe.

Al nikom ne bih priznao da sve nosim
zbog Jele!... Koji možda o meni misli da sam
magarac pravi, znam: vara se, i ne zna...
Magarac, to svi već znaju, imade dugačke uši.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 107548

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Pon 15 Okt - 15:26

Ogledala Sreće
Mladić i djevojka nose
u srcu mladost vedrine.
Jutrom, kad prolaze cestom,
drže se za ruke, nježno.

Ruka je djevojke topla:
Mladić se njom poigrava.
Djevojka veselo gleda,
smiješi se, žurno korača.

Oči su im pune radosti.
oči su im ogledala sreće.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 107548

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Pon 15 Okt - 15:26

Skinuo Bih Šešir Pred Gospodinom
Kod ulaza u Rastušje, na breščiću,
od hiljadu devesto i devetnaeste,
na gvozdenom crnom križu
visi Naš Gospodin Isus
srebrnom bojom namaljan.

Zimi je sav u ledenicama,
ljeti ga nebesko sunce žeže:
Kad se za nj, s kiša, uhvati rđa,
on ponovo bude premaljan bojom
zlatnom, srebrnom.

A ja?...Uvijek bih dolazeći
u Rastušje, pri povratku
iz daleka grada, tužan, svite glave,
pred srebrnim Gospodinom
s pobožnošću skinuo šešir...kad bih ga imao.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 107548

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   Pon 15 Okt - 15:27

U Smrt Pjesnika
Tvoje tijelo sad pokriva crna zemlja
mati mrtvih i živih.

Poliven blagom svjetlošću zvijezda
boravio si kao gost u zemaljskom vrtu
zamišljen nad knjigama i spisima
osamljen
gradeći misli rečenice stihove
(živ u vlastitom lešu)
dok nije na kraju i tvoga kratkog puta
tvojih mučnih dana
pristupila siromašnu tijelu
neželjena Smrt.

Večeras ponad puste zemlje
nad crnim grobom tvoje mrtve noći
zelenkast mjesec u suzama korača
i razbija zvijezde.

Na rubovima neba
leže teške hrpe
razlupanih plavih zvijezda








love
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Dragutin Tadijanović   

Nazad na vrh Ići dole
 
Dragutin Tadijanović
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 6Idi na stranu : 1, 2, 3, 4, 5, 6  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Umetnost i Kultura :: Književnost-