Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebookGoogle+


Delite | 
 

 Zal Kopp

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6
AutorPoruka
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35381

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Čet 20 Avg - 11:52

DVIJE KAPI


Posteljom me slijedis
i njeznim dodirima moje dodire pratis .
Dok ispod nasih ruku ,
tijela njezno klize ,
poput mora iznad sebe me nosis .

Sa grudi mi , dvije kapi ,
kao bisere nudis
da usnama mojim bljeste ,
pa kroz prste ih bijelinom cijedis
i porama slascu nadrazaje mnozis .

Mila moja zeno ,
u tebi muskost tvrda vri ,
i oko mene ti se svijas ,
ne mozes do daha doci ,
jezikom mi po ocima skaces .

Svakim pokretom ,
koljenima privlacis k sebi
i zatvaras sve strane .
Ponovno medju bedra stavljas ,
jer sokove zadovoljstva samnom uzivas .








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35381

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Čet 20 Avg - 11:53

Zal Kopp - Vrele kapije

U vremenu u kojem moje biće sanja, trenutak je smjelo bistar i dolazi s tobom kao biser u noći oblikom zavodljivog parfema. Od poslijepodneva odlučno priprema tvoje ruke za nedoumice, što ih udaljenost nabacuje, ne sasvim slučajno, našoj molitvi.
Ovo je godina dodira i zbog toga se sve manje budimo sami, nismo više uspavani i skriveni drhtaji u njedrima tihih vjetrova. Kameni likovi naših susreta polako nestaju u obrisima sjećanja i možemo dokučiti maštom nekadašnje mirise dalekih zagrljaja.
Po stepenicama kojima stižeš stojim budan na svim odmorištima, ostavljam misli o beznačajnim stvarima i razmišljam u čekanju. Nisu mi važna nasljeđa djedovine, niti balava usta djetinjstva, čeznem za zvucima što dopiru sa snažnim svjetlom bijelih vrhova.
Širok kao boja jorgovana odbacujem sve svoje izvučene primjedbe i napeto pratim tvoje približavanje snu kratkim prijelazom uzdaha. Naučen da ležim mirno i brinem se prvi put štitim mjesto samoće, ne ponavljam se govorom riječi i šuteći grizem dah crvene jabuke.
Pripijena uz mene, tečeš sporo i uspavano, primjećujem obraćaš pažnju, a nasred postelje uglavnom treperiš u pupoljcima zvjezdanog neba. Gole ruke potapaš i buci padajućeg mraka prilaziš oprezno i tiho, ponekad se zaustaviš i s cvrkutom ptica pokupiš miris šumskih jagoda.
Od prvih ljubavi izabrala si zanos zaborava i dijeliš plavim trbuhom svaki korak na pijesku, hladovinom prezrelih šetnji oslikavaš stope. Zastaješ i pomišljaš kako je lijepo vrtlogom tek otkrivenog izvora zaroniti, utažiti žeđ i zasladiti usne u toj vodi nepoznatog i prozirnog okusa.
Kako da se osnažim kad dođeš i kada po meni raspeš dubinu školjki, uspneš komadom svog srca i rascvjetaš pjesmu cijelom mojom dušom? Razvući ću se širokim pogledom i blagosloviti svakom kapi tvojih grudi. Kako da to podijelim i svako tvoje javljanje odnesem na obronke sna?
Stižeš i ja se podmećem kišnom zemljom ispod tvoga mekanog hoda, započinjem navikom ravnice i pružam nebu prostor užarenih zjenica. Želim te među koljenima kušati i skinuti veo strepnji u hrpi mraka i napokon nestati, kad jednom zauvijek prođem kroz te vrele kapije.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35381

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Čet 20 Avg - 11:53

DALJINA

Sanjam, kako u mom nebu,
opojnom bojom sna,
poput mirisnog pupoljka
u cvijet ruze izrastas.
Pod opustjelim krosnjama
nebeske tisine,
iz moje duse citas ove stihove.
Nudim ti samo jesen i nista vise,
a ti tako osjecajna pristajes
i pretaces moje jesenje misli,
u osmjeh svojih latica.
Vrhovima usana,
tiho klizis mojim srcem
i njegovim otkucajima sapuces,
kako si odavno opustjela
i da zbog tebe,
vise nitko nije trebao doci,
a ja samo slusam tvoje rijeci
i osjecam plavu boju daljine
u crvenoj boji tvoga glasa.
Pratim drhtanje svojih prstiju.
Zeljni su tvoga obrisa.
Glasom te ljubim
i mjesto u mom bicu,
istkano za tebe
srcem njezno namjestam.
Otkrivas kakav si cvijet.
i kako da te zelim,
kako da svoja slova u uzdahe pretvorim,
kako da zaustim,
dok mojoj dusi svoje tajne dajes,
kako da te osjecam,
kad se zbog mene
u zrak pretvaras
i omamljujes me svojim stidom.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35381

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Čet 20 Avg - 11:54

TEBI , LJUBAVI MOJA JEDINA


Namjeravam , o tebi nekoliko rijeci napisati jedina moja ljubavi .
Sretan sam , jer si moja , u rijecima jedina i ljubav u pjesmi ,
u tisini i gubljenju glasa dok promatram nebo iznad ravnice .
Uvijek si ziva slika dodira sto ima odgovor svakoj mojoj sutnji ,
moj smisao kad zaustim ili urlik u bespucu slomljenih emocija .

Svatko ima pjesmu i svatko ima rijeci , a ja tebe , ljubav jedinu .
Onaj prvi koji ima pravo u ocima vidjeti svjetlo nema tu velicinu ,
kao ja , kad me obasipa moja ljubav jedina , jedina moja ljubavi .
Rijec po rijec umivas pjesmu s mirisima svog zanosnog osmjeha
i rukopisom ljubavi pretvaras ih u slatke bukete predivnih latica .

Prostires se sa skripom prvog prosinackog snijega , ljubavi moja .
Skupljas sve zvukove sto se stoljecima skrivaju u starim sumama
i ljekovita si jer donosis maglovitim jutrima neuhvatljivi sjaj rijeke .
Budis sapatom proljeca lastavice dok njihova krila drhte u zavjetrini ,
a pospanost vlati pokrivas , svaku posebno , svojim plavim zjenicama .

Ljubavi moja jedina , izmirujes me u snovima gdje daljine ne postoje .
U vjetru sto mojom dusom struji olujna si snaga i vladar svim morima ,
pomices u meni kamene otoke i u njihove se uvale zalijeces uzdasima .
Kad zakoracim u nepregledne dubine hladnog i beskonacnog svemira ,
ti me docekujes ljubavi moja jedina i u tebi jedinoj prepoznajem zvijezde .

Zato me povedi do kraja jedina moja ljubavi i istisni komadice straha .
Izvuci mjesecinu i samo s tom srebrnom zavjesom moje tijelo podari ,
privuci me i svjetlucavim poljupcima razmnozi , podigni i nebu prinesi .
Ostavi tako ovjencanog , kraj jezera i na obali rijeke , na vrhu planine ,
uz polja i boji suncokreta , na kapi vjecne misli i u tvom srcu koje volim .

Poslusaj ljubavi moja jedina , poslusaj koliko sam sretan sto te imam .
Cijelog si me u svoj divni vijenac ljubavi isplela , cijelu te u sebi imam ,
kao dah bijelog jorgovana u meni postojis i mirises , jedina moja ljubavi .
Moje te usne prije spavanja k sebi zovu i na tvoje grudi s tobom lijezu ,
ljubavi moja jedina , poslusaj koliko sam sretan sto me zauvijek volis .








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35381

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Čet 20 Avg - 11:54

NOC JE NAGODBA ZA MOJE SNOVE





Noc je nagodba za moje snove
i u njoj me vrelina tvojih poljubaca stiti,
a ljubav tvoja, u meni izaziva silno rusenje sumnji.
Potrebni su mi tvoji mramorni trenuci
i tvoja svjetlost da po meni bdije,
potreban mi je tvoj glas,
kao potvrda vjecne smjelosti,
pa, iako sada sutis,
ja te moram pitati,
jesam li te vec negdje volio, ljubavi moja
ili samo neobicno drhtim?
I jesam li nekada davno
razgrtao mjesecinu po tebi,
kad na tvojim usnama
prepoznajem isti onaj osmjeh,
u kojem nikada nisam sam.
Zbrajam godine i pokrete
i neznam, osjecas li moju stvarnost,
divlju i raspjevanu,bez straha,
u ovom nasem krevetu prepunom ceznje,
crvene i slatke,mirisno oznojene,
slutis li misao, medju nasim tijelima,
veliku i spokojnu,hranjivu misao,
slutis li,ljubavi moja
nasu tjelesnu besmrtnost?
To sto ljubimo, to smo mi,
zgrceni u bojama i njezno rasporedjeni,
poslagani po zagrljajima i dodirima uokvireni,
u dubokom miru, u milovanja pretvoreni.
Dok te cijelu posjecujem,pitam se.
jesam li te vec nekada bez prestanka imao, mila moja
kad se ovoliko u tebi uspinjem
ili sam samo sunce otkinuo,
pa tvojim stablom iz korijena trcim?
Jesi li se sjetila draga,
zasto me snagom pozude uzdizes ramenima
i tako iz mene, sve udaljenosti brises?








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35381

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Čet 20 Avg - 11:55

Dah proljeća



Jos sam jucer drhtao
i kao rijeka nemirnih uzdaha
takav obale oplakivao,
a danas,
rukopisom svoga srca,
na mekom papiru svoje duse
tvoje biserno ime ispisujem
i kazem ti,
kako za tebe imam osmjeh
u onom lopocu sto je jaci od svake trave koju znam
i kako narastam dahom tvoga proljeca u svom snu.
Ljubavi, mozda ti se cini da placem,
ili moj glas u ponoci nestaje,
ali ti zaista plovis mojim zjenicama
i znam,
da je svako slovo kojim pisem tvoje ime,
zlatno slovo tvoga imena u mojim otkucajima.
Ako sumnjas, upitaj svoje oci
i moje prste sto se u plavoj noci lome,
i tad mi reci zasto lutas ruzinim vrtom
i dajes mi svoje usne slatkih poljubaca,
zasto tvoju kosu zvijezde pletu,
a na tvojim grudima lisce lipe spava
i zasto se odjednom bistrom rijekom cutis
i gledas jutro u granama proljeca.
Dopusti jasnoj vrelini mog daha da te uz mene privije,
kazi svojim mislima neka zagrle moje tijelo
i ja cu ti prici crvenim jabukama
i njihovm sokovima natopiti tvoje pore.
Ne cekaj uzalud, ljubljena moja,
vec u boji mojih obraza ugasi zedj,
lezi u moje ruke i radosno zamirisi
i tada ces osjetiti,
kako s njima tvojim tijelom pjevam,
kako se u mojim prstima tvoje ime budi,
kako ih tvoji otkucaji mojom dusom slazu
i tebe,
u dahu proljeca,
mom zivotu daju.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35381

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Čet 20 Avg - 11:55

Pod mostom moga tijela


Tu pod mojim mostom teče tvoje tijelo,
moji prsti klize tamo gdje ti želiš,
poklanjaš mi bedra, razdijeljena noću,
moram ih stići, posjetiti cijela.

Brojne su me tvoje opkolile čežnje
i u tvom se oku kao mjesec skrivam,
želiš da te uzmem, mirno hoćeš snivati,
a za uzvrat otkrivaš svoja tajna mjesta.

Božanstvena si, mila, prepoznaješ moj dodir,
puštaš moje ruke da po tebi plove,
ispred svakog daha ti se meni daješ,
i poput vira uvlačiš u sebe.

Zaista sam sretan iznad tvojih grudi,
ulazim u carstvo što ga tijelom nudiš
i po njemu hodam, otkrivam tvoje tajne,
pa s usana tvojih želju skidam.

Kao da si htjela, ulazim još jednom,
prepuštam se slatko za snove u tebi
i preko tvog trbuha unosim se strasno
da u podnožju mekom osjetim tvoj smiraj.

Ti si moja žena, zato te ja pratim
i svakim pokretom stižem tvoja mjesta,
znam da si zbog mene tako zasjala,
pa po meni svu milinu rasipaš.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35381

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Čet 20 Avg - 11:55

Izvor vremena


Kad utisneš moje ime u obris svojih misli,
izabranice morskih uvala i bjeline školjki,
kad ustaneš u modrom satenu praskozorja,
nepomućena visinama planinskih vrhova,
kad mirisna zalepršaš dubinama moje duše,
zahvaljujem se njedrima ravnice sa kojih si,
u vječnom dahu, postala moja ljubavnica
puneći moj život olujnom snagom ljubavi.

Kome reči da oko mene rascvjetavaš zrak?
Ne pitaš, niti ulaziš u razvodnjena sjećanja,
već oslobađaš u meni slast postojanja.
Liježeš i moje tijelo častiš svojom ljepotom,
glasom žene ispunjavaš otkucaje srca,
lakoćom dodira hvataš bjelinu mog trbuha,
grliš kao prepelica i obuhvaćaš me zjenicom,
da se ispod tvojih krila umirim i snivam.

Kakav je to divan osjećaj, imati tebe u sebi
i svakoj slutnji izbristati trag pamćenja!
Krenuti osmjehom prema izvoru vremena,
pronaći zajedničko nebo iznad trenutka,
u predvorju beskonačnosti osvanuti s tobom,
podsjetiti stare pjesme koliko su nevješte,
dići ruke i s njima dohvatiti toplinu srca,
pokloniti se tebi i srasti u korijenu sreće.

Tako mi je lijepo vratiti se pod stare orahe
i njihovim plodovima podsjećati utrobu.
Blago ravnice unositi u sebe krvotokom.
S oblacima ptice vrhom pogleda posjećivati.
Neiskazane riječi obalom rijeke vaditi.
Po vrtovima cvijeće uz mjesečinu gledati
i u tom kraljevstvu, gdje si ti kraljica,
čekati svitanje u kojem osmjehom dolaziš.

Dok te čekam, ramenom mi tvoja ruka šeće,
druga trči mojim strukom i zalazi pod pazuh.
Jedna s drugom, kao dvije nerazdvojne sestre,
čas u kosi, čas oko vrata, šutke stižu moje želje,
proljetnim se mirisima razbacuju po meni,
nude svoje strasti kao da si i ti s njima stigla.
Zorom staju dvije nježne sestrice i u snu me
među tvoja bedra posteljom od rose vode.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35381

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Čet 20 Avg - 11:56

Velicina cvijeta

Nocas smo se ti i ja,ponovno zagrlili u meni
i cini mi se, kad god se tako u mene vratis,
kao da te umjesto ociju imam,
jer mi sve duze ispod vjedja ostajes.
Koliko se samo u obrisu moga svijeta
tvojih zlatnih i mekih poljubaca nanizalo,
koliko je samo dragog kamenja tvog srca
u meni iskreno zablistalo.
I nocas si igra dodira nevidljivih ruku,
i po tko zna koji put, poklanjas se
pozudnim obalama mojih usana.
Osjecam, kako si sva u meni
i ne vidim kraj zanosu moje krvi,
gledam, kako se radjas mojim prstima
i odjednom postajes crvena i sjajna,
slatki okus tresnje u mojim otkucajima.
I upijam te kapi tvojih uskih bedara
i prepusten mirisu tvoga tijela,
pijem tvoj sok sto se vrelom bujicom,
niz moju kozu razlijeva.
Opijen titranjem valova,
uzburkanu tisinu tvojih bokova osjecam
i nad tihim osloncem drhtavog jezera,
tom bistrom vodom,
zauzimam prepone koje mome tijelu nudis.
Uranjas me svojom uzbudjenom povrsinom
i toplom dubinom snazno u sebe, primas.
Osjecam, kako narastam u tvom blazenom vrtlogu
i iz mjesecevog pupoljka,
postajem velicina cvijeta...








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35381

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   Čet 20 Avg - 11:58

Harfa


Između mog i tvog sna stoji harfa.
Iznad naših htijenja miješa se noć.
Moramo priznati, u svakome od nas
postoji dugi odsjaj neostvarenih maštanja
i kao što vjetar zaposjeda planinu
i mi stalno izviremo vlastitim beskrajem,
vođeni horizontom stižemo na početak.
Dakle, kako ovu pjesmu ispjevati,
a ne poremetiti smisao prvih stihova
i ne potrošiti uzalud tako škrte riječi,
kao što su, pomalo i uzbuđenje?
Jer, niti je naše divne ljubavi malo,
niti uokvirujemo naše uzbuđenje.
Vjeruj mi, ovo jest ljubavna pjesma,
njena potreba je nastala iz čežnje,
a njeni obrisi prolaze tvojim prostorom
i spuštaju se niz pramen kose u pogled,
pa kroz zjenicu ulaze vibracijama,
zalaze u mozak, iz njega klize kičmom,
da bi na kraju klicali s otkucajima srca.

Gdje se mi tu ljubimo i vodimo ljubav?
Idemo ispočetka, prislonimo prvo harfu,
ugodimo njenim tonovima naša tijela,
između neba i zemlje pronađimo mjesto
u njemu izmiješajmo sve protekle noći.
Osjećaš li sada kako plovimo melodijom?
Vidiš, s tim silnim zvijezdama na vrhu prstiju
možeš zagrebati prozirno nebo što u nas teče,
u svaku pukotinu utisnuti poljubac.
Možeš i svemir prigrliti, uzeti u sebe,
a ako to nije dovoljno, poslušaj harfu,
vrati se s vrha pjesme i zapjevaj.
Kada to jednom učiniš, zauvijek ćeš htjeti,
a vrijeme kojim ću ti reći, ljubavi moja,
pokrenuti će suštinu u tebi.
Već dolazi. Polako pođimo prema zagrljajima.
Putem ćeš naučiti koliko si snažna,
koliko u sebi skrivenih dodira imaš.
Sama ćeš otkriti molitvu svoje duše
i usvojiti osnove kretanja kroz ljubav.

Zastani na trenutak kod prvog koraka,
uskoro će i dugo očekivani zagrljaji.
Pogledaj samo oko sebe, podsjeti se harfe,
napregneš li dovoljno sluh, razaznati ćeš noć
i u njoj moje ruke kako izrastaju u tebi.
Prepoznaš li ih, vječnu ćeš tajnu otkriti,
a ako im dozvoliš i one će tebe prepoznati.
Mila moja, sada smijemo započeti ljubav,
unijeli smo sebe u pramiris uzdaha i želja,
okrijepili postojanje. Započnimo osmjehom.
Dovoljno da se u nama svemir pokrene
i dobrim vijestima napuni naše duše.
Ovo je rijetkost, jer samo ponekog iskra dotakne
i uglavnom tada ne prozbore ni riječi.
Mi ne smijemo šutjeti, nećemo tišinu u nama,
ako treba slabosti i predrasude ćemo izmiriti,
pogledati mjesečinu kroz čašu žuči,
ispiti njene namjere i stati jedno kraj drugog.
Tako ćemo, mila moja, ti i ja napraviti,
iskazivati ljubavno poštovanje i zauvijek lebdjeti.

Sada smo konačno spremni nastaviti ovo putovanje
i smireni usput uživati u beskonačnosti,
a darove sakupljene u prostoru plodnih kiša
prihvatiti kao ponuđene stvari za pamćenje.
Prihvatimo, jer smo posebnom vatrom rasplamsani,
zbog toga milovani toplinom izgaramo.
Ne postojimo u papirnatim mislima,
niti u svim onim staklenim drangulijama,
ljubavnim pričama što ih suzama rastaču.
Primjećuješ, nas zaobilazi svakodnevna mizerija.
Mi proizlazimo iz općeg nestanka kaosa,
iz nas se nebo visinom stalno uznosi,
s ponosom zrcali u nama ljepotu prostora,
uzdahom milostivo odvaja dan od noći,
stvara vrijeme po našoj mjeri.
Možda ćeš pomisliti, kako je moguće
da se odjednom u tebi trajno javlja zora
i dok pokrivena samim dahom vjetra spavaš,
posjećuju te mirisni snovi mog bića.
Sve je to razlog za kraj ove pjesme.

Gledam tvoju sliku i znam kad si zaspala.
Rubom mog oka ocrtavaš istinsko pomirenje
i ja te grlim dok hodam uspomenama.
Znam kako je tumarati uhvaćen trenutkom,
kako je biti prekrižen od svih obzira
i što poslije nemogućnosti povratka.
No, izbor je u nama, on tek dolazi,
on s nama sniva i poziva onkraj izgubljenog.
Sadašnjost i budućnost vriju našim mislima,
poput pupoljka sazrijevamo u njima
i na velikim stabljikama zelenila drijemamo.
Tu smo jednaki, istom brzinom otvaramo osjećaje,
nemamo razloga šutjeti, već naprotiv pjevamo,
želimo jedno drugom utisnuti nadu
zagrljeni u vječnost zakoračiti
i kao pečat pokloniti nezaboravne dodire
Od svih pomjeranja, naše je najveće,
u svim pokušajima, samo se naš san ostvario
i nismo zapušteni, već smo sjajem optočeni,
nismo izmišljeni, stvoreni smo iz praska vremena.

Eto, napokon ti donosim ljubav,
još malo, pa ćemo je i početi voditi,
a onda ćeš utonuti i sve ovo neopisivo osjetiti.
Tvojim ću srcem sve do korijena prodrijeti,
ponijeti te u naručju neuhvatljivog sazviježđa,
njegovim dodirima primiriti nemirnu utrobu,
svaku tvoju poru u međunožju nježno ljubiti,
sagnuti se i posegnuti za tvojim očekivanjima,
a zatim skinuti veo i udahnuti te.
Unijeti te u svoj krvotok, rasaniti milovanjima,
prihvatiti igru tvojih prelijepih grudi
i neću se ondje zaustavljati, moja ljubavi.
Dalje ću krenuti vrišteći prostranstvima puti,
jer naša ljubav nudi i može više.
Na početku ove pjesme istrčala je našim stomacima,
urezujući požudu najavila svoju moć
i dala svakome od nas pravo izbora.
Hoćemo li se nakon što je osjetimo,
promijeniti u beskonačnoj praznini blještavila?
Ili ćemo s njom nastaviti, moja ljubavi?








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Zal Kopp   

Nazad na vrh Ići dole
 
Zal Kopp
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Zal Kopp
» Zal Kopp
Strana 6 od 6Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Umetnost i Kultura :: Književnost-