Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebookGoogle+


Delite | 
 

 Halil Dzubran

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3  Sledeći
AutorPoruka
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35381

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Sre 18 Mar - 18:34

Cesto bih se zamislio nad srcem koje pruza utociste svima sto dolaze iz pustinje u njegovo svetiste, a za dvolicnog ostaje zaboravljeno i zapecaceno.
Jednog dana,dok smo odmarali s Njim u vrtu narova,
rekoh mu:
"Ucitelju,ti prastas i utjehu pruzas grijesniku i svima slabima i kolebljivima,samo ne licemjeru."
A On rece:
"Dobro si odabrao rijeci svoje kada si nazvao grijesnike slabima i kolebljivima. Ja im prastam slabost njihovu tjelesnu i kolebljivost duha. Jer,slabosti ove na njih svalise njihovi preci ili pohlepa susjeda njihovih.
Ali,dvolicnog ne trpim, jer on rukom svojom namice jaram bezazlenom i popustljivom.
Slabici,koje nazivas grijesnicima,kao ptici su bez perja sto ispadaju iz gnjezda.
Licemjer je strvinar sto ceka na litici smrt pljena svog.
Slabici su ljudi izgubljeni u pustinji. Ali,licemjer nije izgubljen.
On poznaje put, a ipak se smije izmedju pjeska i vjetra."








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 75121

Učlanjen : 06.06.2011


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pon 20 Apr - 10:24

Pismo H.Dzubrana Mej Zijade



Mayy Ziyādah

Kažeš mi da se bojiš ljubavi....
Zašto se bojiš,malena moja?
Bojiš li se sunčeve svetlosti? Bojiš li se plime?
Bojiš li se zore? Bojiš li se proleća?
Zašto se bojiš ljubavi?

Znam da te malo ljubavi neće zadovoljiti.
Isto tako znam da malo ljubavi neće zadovoljiti ni mene.
Mi želimo mnogo.Mi želimo sve.Mi želimo potpuno.
Kažem,Mari, da je u želji ispunjenje, a ako je naša
želja jedna od Božjih senki , dosegnućemo sigurno nešto
i od Božje svetlosti.

Ne boj se ljubavi Mari. Ne boj se saputnice mog srca.
Treba da joj se predamo , i pored bola,žudnje i
potištenosti koje nosi, i pored nedoumice koju nosi,

Slušaj Mari: danas sam ja u zatvoru želja. Te su želje
rođene sa mnom. Danas sam ja vezan starom idejom
starom koliko i godišnja doba. Možeš li biti sa mnom
u zatvoru dok ne izađemo na svetlost dana?
Hoćeš li biti pored mene, dok se ne raskinu ovi okovi pa ćemo
slobodno ići do vrha?!

Sada približi čelo.
Priblizi svoje ljupko čelo,tako,tako...
Bog te blagoslovio.
Bog te sačuvao ,voljena saputnice moga srca.

Dzubran

Njujork 26.februar 1924.








Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35381

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pon 20 Apr - 18:53

Otkrio sam tajnu mora, razmisljajuci o rosi.

Gde mogu da nadjem coveka kojim upravlja razum umesto navika i nagona.

Vise volim da sam sanjar medju najskromnijima sa vizijama na ostvarenje,
nego vlastelin medju onima koji nemaju ni snova ni zelja.

Od dve glavne vrednosti zivota, lepote i istine.
Prvu nalazim u srcu koje voli, drugu u ruci koja dela.


Video sam ih kako jedu i ocenio ko su.

Sta da kazem coveku koji me samara dok ga ljubim u lice
i koji ljubi moja stopala dok ga ja samaram.

Neki misle da na njih namigujem
kad zatvorim oci da ih ne bix video.

Kazu da cutanje obitava u zadovoljstvu,
ali ja vam kazem da bunt, opiranje i prezir obitavaju u cutanju.

Ambicija je neka vrsta rada.
Podela izmedju mudraca i budale je mnogo tananija nego paukova mreza.

Ne treba da zaboravimo da jos uvek ima onih koji zive u pecinama;
pecine su nasa srca.

Mi se mozda menjamo sa godisnjim dobima,
ali godisnja doba nas nece promeniti.

Ako biras jedno do dva zla,
bolje da tvoj izbor padne na vodljivo nego na skriveno,
iako se ono prvo cini vecim.

Da li pesma mora zavrsava na obali ili u srcima onih koji slusaju.

Vecina od nas lebdi sumnjicavo izmedju cutljivog bunta i brbljive pokornosti.

Nejvisi stepen duse je poslusati cak i ono cemu se um protivi.
A najnizi stepen uma je protiviti se onome cemu se dusa pokorava.

O, srce, ako ti neznalica kaze da dusa propadakao telo, reci mu da cvet propada ali seme ostaje.

Ako zelis da vidis dolinu, popni se na rh planine;
ako zelis da vidis vrh planine, podigni se na oblak;
ali ako tezis da razuems oblak, zatvpri oci i razmisljaj.

Zivot nas ljubi u oba obraza
Danju i jutrom,
Ali se smeje nasim delima
Nocu i vecerom.

Slusaj zenu kada te gleda, a ne kada ti govori.

Ko danas slusa himnu potoka kad bura govori.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35381

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pon 20 Apr - 18:56

Mozete li reci kakav je ukus vina gledajuci na krcag vina?

Skrhano srce od ljubavi peva,
tuga znanja govori,
Ali ima jedna tuga, dublja od ljubavi, uzvisenjija od znanja, jaca od zelje i gorca od siromastva.
Ona je nema i nema glasa; njene oci blistaju kao zvezde.

Ljubav je treperava sreca.

Ako u nesreci trazis sazaljenje od suseda,
dajes mu deo svog srca.
Ako je on meka srca, bice ti zahvalan;
ako je tvrdog srca on ce te prezreti.

Neznost i ljubaznost nisu znaci slabosti i ocajanja,
vec znaci snage i odlucnosti.

Kada sam posejao bol na polje strpljenja, ubrao sam plodove srece.


Odusevljenje je vulkan na cijem vrhunikada ne raste trava oklevanja.

Vodenicki kamen moze da padne,
ali ce reka nastavitisvoj tok ka moru.

Lepota u srcu koje zudi za njom, uzvisenija je od one koja se vidi u ocima.

Nepravilnost dolazi ili od ludila ili od genijalnosti.

Zena je delo Boga.

Secanje je kamen spoticanjana putu nade.

Umetnost Rusa je u setnosti.

Najkorisniji medju ljudima je onaj koji je daleko od ljudi.

Kada bih znao uzrok svog neznanja - bio bih mudrac.

Jaki rastu u samoci, dok slabi venu.

Ljubav ne zna svoju sudbinudok ne dodje cas rastanka.

Cednost tela moze biti siromastvo duha.

Tvoje poverenje u ljude i sumnja u njih tesno su povezani sa tvojim samopouzdanjem i tvojom sumnjom u sebe.

Sloga i tolerantnostidu zajedno.
Ljubav i praznina u nama, kao plima i oseka.

Najcvrsci kamen gradjevine je koj ise nalazi duboko u njenom temelju.

Mrtvi drhte pred burom, a zivi koracaju sa njom.

Mnogi govore kao more, ali su njihovi zivoti ustajale bare.

Kako sam daleko od ljudi kad sam sa njima i kako sma im blizi kad su oni daleko








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35381

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pon 20 Apr - 18:56

Mirisni plodovi duse


"Kad god sam popio gorku casu, imala je talog meda. Kad god sam savladao neku sumovitu prepreku, dospeo sam u zelenu ravnicu. Kad god sam izgubio prijatelja u nebeskoj izmaglici, nasao sam ga u osvitu jutra.
Koliko puta sam svoj bol i jad pokrivao trpeljivoscu nadajuci se da za to sledi nagrada! Ali, kad bih ih otkrio, video bih da se bol u radost preobrazio i da je jad bodrost postao. Koliko puta sam sa prijateljem prolazio pojavnim svetom misleci da je glup i nerazuman, ali sam uvek u tajnome svetu sebe smatrao tiranom i nasilnikom, a njega mudrim i pronicljivim.
Koliko puta sam, opijen nektarom vlastite duse, sebe i svoga sagovornika smatrao jagnjetom i vukom, a kada bih dosao k sebi vidio bih da smo obojica ljudi. I ja i vi, ljudi, ocarani smo onim sto se iz nas javno ispoljava, a prenebregavamo sustinu u nama skrivenu. Ako neko od nas posrne, kazemo da pada; ako polako ide, kazemo da je slabic koji propada; ako zamuca, kazemo da je nem; ako uzdahne, kazemo da je u samrtnom ropcu i da umire.

I ja i vi strasni smo poklonici ljustura koje zovemo '' ja '' i povrsnosti zvanih ''vi '' – zato ne vidimo tajne duha u svome '' ja '', niti tajne duha u '' vi ''.
Sta mozemo uciniti kada smo, zbog vlastite uobrazenosti, nemarni prema istini u nama?

Kazem vam, a mozda su moje reci veo koji prekriva lice istine u meni, kazem i vama i sebi:
Ono sto vidimo ocima samo je oblak koji nam zaklanja ono sto treba da vidimo dusama; ono sto cujemo usima samo je buka koja zaglusuje ono sto treba da usvojimo srcima. Ako vidimo policajca kako hapsi coveka, ne treba da mi sudimo ko je od njih prestupnik. Ako vidimo coveka oblivena krvlju, a drugoga okrvavljenih ruku, razumno je da ne presudjujemo ko je ubica, a ko zrtva. Ako cujemo coveka kako peva, a drugoga kako place, valja da se strpimo dok ne utvrdimo koji od njih je veseo.

Ne, brate, ne sudi o istini u coveku prema onome sto on ispoljava, niti uzimaj njegove reci ili neko delo kao simbol njegove nutrine. Jer, ima mnogo onih koje omalovazavas zbog njihovog teskog jezika i oskudna govora, iako su prepuni umnosti i osecanja. Takodje je mnogo onih koje nipodastavas zbog ruzna izgleda i nedolicna zivota, a oni su jedan od nebeskih darova, jer u ljudima ima bozanskog daha.

Katkada u jednome danu posetis i dvorac i stracaru. Iz prvoga izlazis zadivljen, iz drugoga tuzan, ali kada bi mogao zanemariti pojavnosti koje culima opazas, tvoje divljenje ne bi bilo tako veliko, vec bi se u tugu pretvorilo, a na drugoj strani bi se tvoja tuga do divljenja vinula.

U toku dana mozes sresti dva coveka. Jedan ti se obraca glasom sto lici na bes oluje i pokretima kao u vojnika dostojna strahopostovanja, a drugi ti govori bojazljivo i stidljivo, drhtavim glasom i isprekidanim recenicama. Ali, kada bi ih mogao videti na iskusenjima, ili u cinu zrtvovanja u ime principa, znao bi da napadna plahovitost nije hrabrost i da nemušsa stidljivost nije isto sto i bojazljivost.

Katkada pogledas kroz prozor i medju prolaznicima ugledas monahinju kako ide na jednu stranu i prostitutku koja ide na drugu stranu te odmah pomislis: Koliko li je dostojanstvena jedna, a koliko li je ruzna druga. Ali, kada bi zatvorio oci i za trenutak oslusnuo, cuo bi saputanje u vazduhu: Jedna se za me moli, a druga mi bol zeli; u dusi svake od njih je senka Duha.

Katkada ides svetom tragajuci za onim sto se zove civilizacija i razvijenost te udjes u grad sa velelijepnim palatama, divnim hramovima i sirokim ulicama. Narod u njemu hita na sve strane: neki kao da bi kroz zemlju prodreli, neki kao da bi poleteli, neki kao da bi munju uhvatili, neki kao da bi sami vetar dohvatili, a svi su u prelepoj odeci, sa sjajnom dugmadi – kao da im je praznik ili festival.

Posle izvesnog vremena, put te dovede u drugi grad sa bednim kucama i tesnim sokacima koji, kada kisa padne, pretvore se u glinena ostrva u moru blata. Kada ih sunce ogreje, pretvore se u oblake prasine. Mestani su prosti i jednostavni, kao tetiva na luku: idu lagano, rade polako, gledaju te kao da kroz tebe gledaju negde daleko te napustas njihovu zemlju osecajuci odvratnost i ogavnost, govoreci:
Razlika izmedju onog sto videh u jednom i u drugom gradu je kao razlika izmedju zivota i smrti. U prvom gradu je snaga na vrhuncu, a u drugom krajnja nemoc; u prvom je prolecna i letnja mladost, a u drugom jesenja i zimska apatija; u prvom je upornost mladosti razigrane u vrtovima, a u drugom je staracka nemoc sto iscezava u pepelu.

Ali, kada bi oba grada mogao pogledati bozjim ocima, video bi da su oni kao dva srodna stabla u jednoj basti. Kada bi tako mogao duze pronicati u njihovu sustinu, video bi da ono sto ti se cinilo naprednim u jednome samo su kratkotrajni, sjajni mehurici, a da ono sto si smatrao apatijom u drugome je nevidljiva, postojana vrednost.

Ne, zivot se ne sastoji od svojih pojavnosti, vec od onoga sto se ne vidi; sav vidljivi svet nije sadrzan u svojim ljusturama, vec u sustinama; o ljudima ne treba suditi po licima, vec po srcima.

Ni vera nije sadrzana u izgledu bogomolja, u onome sto grade svestenici i tradicija, vec u onome sto se krije u dusama i sto postoji u namerama.

Ni umetnost nije u onome sto cujes usima, bilo da je to tiho zvucanje pesama, zvonjava reci u kasidama, ili linije i boje koje na slici opazas ocima. Umetnost je u onim nemustim, treperavim distancama izmedju tonova u pesmama; u onome sto do tebe dospeva posredstvom kaside, a sto je u dusi pesnika ostalo neizgovoreno, mirno, samotno; u onome cime te slika nadahnjuje, gledajuci je, vidis nesto dalje i lepse od nje.

Ne, brate, ni dani ni noci nisu sadrzani u svojim pojavnostima; ni ja, koji sam samo putnik u vremenu, nisam sadrzan u ovim recima koje ti izgovaram, osim tek toliko koliko su reci u stanju da ti prenesu moju mirnu nutrinu.

Zato me ne smatraj neznalicom prije nego sto dokucis moje tajno bice, a ne smatraj me ni genijem pre nego sto oslobodis moje bice onoga sto sam od drugih preuzeo. Ne reci:
On je skrtica tesne ruke, pre nego sto moje srce sagledas, ili da sam plemenit i blagodaran pre nego sto saznas sta me podstice na plemenitost i blagodarnost. Ne smatraj me ni zaljubljenikom dok ti se moja ljubav ne objavi u svoj svojoj svetlosti i zaru, niti me smatraj praznim dok ne dotaknes moje krvave rane."








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35381

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pon 20 Apr - 18:57

"Najčudnija i najbezočnija vrsta robovanja na koju naidjoh jest ona što sadašnjicu ljudsku neraskidivo veže za prošlost predaka; što im duše tjera na klanjanje tradicijama djedova; što im u mladićka tijela uvodi drevne duše, kao u svježe grobove kosti stare.

Vidjeh nemušto robovanje - trajno vezivanje muškarca za ženu koju potcjenjuje; tjelesnu vezanost žene za postelju supruga koga mrzi te im ni jednome nije stalo do života.
Vidjeh nijemo robovanje - kada su pojedinci prinudjeni slijediti svoju sredinu, krasiti se njenim bojama, njenim se ruhom odijevati, te se oglašavaju poput odjeka i tijela su im nalik sjenama.
Vidjeh nakazno robovanje - šije moćnika upregnute u jaram obmanjivača, odlučnost jakih ljudi u službi pohotnika što žude za slavom i znamenitošću te se ponašaju poput marioneta što se prstima pokreću, zaustavljaju i razbijaju.
Vidjeh prastaro robovanje - kako duše dječje padaju sa prostranih nebesa u nesretne domove gdje nužda i maloumnost druguju, gdje poniženje i očaj idu ruku pod ruku te djeca stasavaju nesretna, žive kao prijestupnici i umiru poročni.
Vidjeh odvratno robovanje - prodavanje predmeta u bescijenje i naopako imenovanje stvari: obmanjivanje se naziva oštroumnošću, brbljanje umnošću, slabost blagošću, bojažljivost gordošću.
Vidjeh surovo robovanje - kada se nejaki strahom tjeraju da govore, pa kazuju ono što ne osjećaju, predstavljaju se suprotno svome biću te se nesreća s njima poigrava kao s krpama.
Vidjeh ogavno robovanje - kada jedan narod živi po zakonima drugoga naroda.
Vidjeh nakazno robovanje - kada kraljevski sinovi krunišu kraljeve.
Vidjeh crno robovanje - kada prijestupnici svaljuju sram na nedužne.
Vidjeh robovanje samom robovanju, a to je inercija.

Kada sam se umorio prateći generacije i kada mi je dojadilo da gledam prohod naroda, sjedoh osamljen u dolini silueta, tamo gdje se skrivaju sjene minulih vremena i gdje počivaju duhovi budućih stoljeća. Tamo vidjeh slabunjavu siluetu kako osamljena ide zureći u sunce te je zapitah:

- Ko si i kako ti je ime?
- Sloboda je moje ime.
- Gdje su ti potomci?
- Jedan je umro razapet, drugi je umro u ludilu, a treći se još ni rodio nije.

Potom mi se izgubi iz vida, u magli."








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35381

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pon 4 Maj - 17:41

Duša

... I Vrhovni Bog izdvoji Dušu iz svoga bića i u njoj sazda Ljepotu.

Darova joj nježnost jutarnjih lahora, miris poljskoga cvijeća i blagost mjesečeve svjetlosti.

Podari joj pehar radosti i reče: Iz njega ćeš piti samo kada prošlost zaboraviš i budućnost zanemariš. Zatim joj podari pehar tuge i reče: Iz njega ćeš piti da bi shvatila suštinu životne radosti.

Zatim u nju uvede Ljubav koja Dušu napušta sa prvim tragom pohote, i uvede u nju dražesnost koja iz nje nestaje sa prvom riječju uznositosti.

I obdari je znanjem nebeskim da je vodi putovima istine.

I spusti u njene dubine sposobnost da vidi što se ne da vidjeti.

I stvori u njoj emocije koje prate vizije i himere.

I odjenu je ruhom čežnje koje anđeli od duginog treperenja satkaše.

Potom u nju postavi tamu sumnje koja je sjenka svjetlosti.

Onda uze Gospod oganj srdžbe, i vjetar što duva iz pustinje neznanja, i pijesak sa obale mora egoizma, i zemlju ispod nogu vremena i sazda čovjeka.

Dade mu slijepu snagu što bjesni u bezumlju i pokorava se uživanjima.

I udahnu mu život koji je sjenka smrti.

I Vrhovni Bog se osmjehnu, pa zaplaka, osjeti bezgraničnu ljubav, te sjedini čovjeka i njegovu Dušu.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35381

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Uto 9 Jun - 8:29

Sve se to dogadjalo prije nego što se moj život stubokom okrenuo, prije
nego što Bog zapali plamen ljubavi u mome srcu i prije nego što proklija
sjeme ljubavi u njemu. Da, sve se to dogadjalo u vrijeme kada sam
smatrala da su najveca sreca neke povrsne stvari. Ali kada sam se
prenula, kada mi svjetlost oci otvori, kada osjetih sveti plamen koji mi
srce pali, kada osjetih glad koja mi dušu muci, kada se prenuh i vidjeh
kako me krila nose i žele me na nebo ljubavi uznijeti, ali drhte
nemocna protiv okova zakona koji su mi tijelo okovali prije nego što sam
shvatila što su ti okovi i što su ti zakoni - kada sam se prenula i sve
to osjetila, shvatila sam da sreca žene nije u znamenitosti njezina
supruga niti u njegovoj casti, vec u ljubavi koja im duše obujmljuje,
koja njene osjecaje toci u njegovo srce, koja ih cini jedinstvenim
tijelom i jednom rijecju na Božjim usnama. Kada spoznah tu bolnu istinu,
vidjeh samu sebe u Rešidovoj kuci kao lopova koji jede njegov kruh, a
zatim se gubi u tami. Shvatila sam da je svaki dan koji provodim uz
njega nesto sto plamenim slovima ispisuje na mome celu, pred zemljom i
nebesima, jer nisam mogla uskratiti mu ljubav svoga srca, jer voleh ga
za njegovu plemenitost, i darovah mu dušu za iskrenost i dobrotu. Uzalud
sam pokušavala. Uzalud sam se trudila da naucim ne voljeti ga - nisam
naucila, jer je ljubav snaga koja dolazi iz naših srca... Zatim sam se
uzalud pred nebom molila u vrijeme nocnoga mira ne bi li se u meni javio
osjecaj koji ce me odaljiti od covjeka koga mi je nebo odredilo za
ljubav. Ni nebo mi nije pomoglo, jer nam ljubav pada na duše po Božjem
nadahnucu, a ne po ljudskom zahtjevu. Oplakivala sam vlastito srce
rodjeno sa spoznajom, a unakaženo zakonom, te je svakodnevno stradavalo
od gladi i žedji za njim….

Halil Džubran – “Pobunjeni dusi”








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35381

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Čet 11 Jun - 11:04

Tri dana po mom rođenju, dok sam ležao u svilom prekrivenoj kolijevci,
gledajući sa zaprepašćenjem i nevjericom u novi svijet koji me je
okruživao, moja majka upita dojilju: “Kako je moje dijete?”

A dojilja odgovori: “Dobro je, gospo, nahranih ga tri puta. Nikad prije ne vidjeh tako maleno odojče, a tako veselo.”

Rasrdih se i povikah: “Nije tačno, majko! Postelja mi je tvrda, a
mlijeko koje pih gorko je ustima mojim, smrad dojke gadan je nozdrvama
mojim, i veoma sam jadan i nesrećan.”

Ali, moja majka ne shvataše, kao ni dojilja, jer jezik kojim govorah
biješe jezik svijeta iz kog dođoh. Dvadeset i prvog dana mog života, dok
su me krštavali, sveštenik reče majci mojoj:

“Trebalo bi da uistinu budeš srećna, gospo, što je tvoj sin rođen kao hrišćanin”

Iznenadih se i rekoh svešteniku:
“Onda bi tvoja majka na Nebesima trebalo da bude nesrećna, jer ti nisi rođen kao hrišćanin”

Ali ni sveštenik ne razumješe moj jezik. I nakon što se pun mjesec
pojavi sedam puta, jednog dana prorok me pogleda i reče majci mojoj:
“Tvoj će sin biti državnik i veliki vođa ljudima”

A ja povikah: “To proročanstvo je lažno, jer ja ću muzičar biti, i ništa sem toga!”

Ali, čak ni tada moj jezik ne biješe razumljiv, i moje zaprepašćenje bi
veliko. Nakon tri i još trideset godina tokom kojih mati moja, dojilja i
sveštenik bejaše umrli, prorok još uvijek bi živ. I juče ga sretoh u
blizini kapije hrama, i dok razgovarasmo, on reče:

“Oduvijek sam znao da ćeš postati veliki muzičar. Još u djetinjstvu tvom prorekoh ti sudbinu”

I ja mu povjerovah, jer i ja u međuvremenu zaboravih jezik tog drugog svijeta.

Halil Džubran – “Drugi jezik”








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Dala

Urednik
Urednik

avatar

Ženski
Poruka : 30115

Godina : 30

Lokacija : U reči

Učlanjen : 29.10.2014

Raspoloženje : Nizvodno od juce


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Sre 31 Avg - 17:22

Zanijemih, 
Jedan jedini put 
Kad me neki covjek 
upita: 
"Ko si ti?" 

Razmisljanja - Halil Dzubran








“Volimo se, jer su nam slabosti iste.”- Jonathan Swift
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 94863

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pet 3 Mar - 16:04

"O Ljubavi"


...A on podiže glavu i pogleda na ljude, i muk
zavlada među njima. I snažnim glasom reče:
Kad te ljubav zove, slijedi je,
Premda su joj putovi tvrdi i strmi.
A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se,
Premda vas mač skriven u njezinim perima
može raniti.
A kad vam govori, vjerujte joj,
Premda njezin glas može razdrmati vaše snove
kao što sjeverac pustoši perivoj.
Jer, kao što vas ljubav kruni, tako će vas i
razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i
potkresava.
Kao što se uspinje na vašu visinu i draga vam
najnježnije grane što dršću na suncu,
Tako će vam sići u korijenje i protresti ih dok
prianjaju uza zemlju.
Poput snopova žita ona vas u se skuplja.
Ona vas mlati da bi vas razgolitila.
Ona vas sije da bi vas lupine vaše oslobodila.
Ona vas melje dok ne pobijelite.
Ona vas mijesi dok gipki ne budete,
A onda vas meće na svoj sveti oganj, da
postanete sveti kruh za Božji sveti pir.
Sve će vam ovo ljubav učiniti kako biste
doznali tajne svojega srca i da biste po tome znanju
postali komadić srca samoga Života.
Ali, ako u svojem strahu budete tražili samo
ljubavni mir i ljubavni užitak,
Bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da
odete s gumna ljubavi,
U svijet bez godišnjih doba, gdje ćete se smijati,
ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne
svim svojim suzama,
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa
osim sebe.
Ljubav nema ništa niti se ona može imati;
Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Kad ljubite, ne valja da kažete: »Bog mi je u
srcu«, nego radije: »Ja sam u Božjem srcu.«
I ne mislite da možete upravljati putem ljubavi,
jer ljubav, vidi li da ste vrijedni toga, upravlja
vašim putem.
Ljubav ne čezne ni za čim drugim do za tim
da se sama ispuni.
Ali, ako ljubite i svakako morate imati želja,
neka vam ovo budu želje:
Rastopiti se i biti poput žuborna potoka koji
pjeva svoju pjesmu noći.
Upoznati bol od prevelike nježnosti.
Biti ranjen vlastitim razumijevanjem ljubavi;
I krvariti s veseljem i radosno.
Probuditi se zorom krilata srca i zahvaliti za
još jedan dan ljubavi;
Smiriti se o podnevnoj uri i razmatrati ljubavni
zanos;
Vratiti se s večeri kući sa zahvalnošću;
I onda zaspati s molitvom za ljubljeno u srcu i
s pjesmom zahvalnicom na usnama.
Tada Almitra opet progovori i reče: A što o
Ženidbi veliš, Učitelju?
A on odvrati govoreći:
Rodiste se zajedno i uvijek ćete biti zajedno.
Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu
vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem
pamćenju.
Ali, neka bude prostora u vašem zajedništvu.
Neka nebeski vjetrovi plešu meńu vama.
Ljubite jedno drugo, ali ne pravite spone od
ljubavi:
Neka radije bude uzburkano more meńu obalama
vaših duša.
Lijevajte čašu jedno drugome, ali ne pijte iz
iste čaše.
Dajte jedno drugome od svoga kruha, ali ne
jedite od iste kriške.
Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka
svako od vas uzmogne biti i samo,
Kao što su žice na lutnji same, premda odzvanjaju
istom glazbom.
Podajte svoja srca, ali ne jedno drugom u
posjed.
Jer samo ruka Života može obuhvatiti vaša
srca.
I stojte zajedno, ali ne preblizu;
Jer, stupovi hramski stoje odvojeno,
A hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan
drugome.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 94863

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pet 3 Mar - 16:05

Pregršt pijeska sa žala

Kad povjeriš svoju nevolju susjedu,
daruješ mu dio svojega srca.
Ako je u njega velika duša, zahvaljuje ti;
a ako je malena, omalovažava te.

Napredak nije puko popravljanje prošlosti;
on je neprekidno kretanje prema budućnosti.

Gladan, divljak bere plod s drveta i jede ga;
Gladan, uljuđen čovjek kupuje ga od čovjeka
koji ga pak kupuje od čovjeka
koji ga bere.

Čovječje je oko povećalo;
pokazuje mu Zemlju većom nego što jest.

Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nježnost kukavnost.
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a šutnja neznanje.

Oni vele meni:
Ako vidiš roba gdje spava,
ne budu ga jer možda sanja o slobodi.
Ja velim njima:
Ako vidite roba gdje spava,
probudite ga i objasnite mu slobodu.

Osporavanje je niži stupanj umnosti.
Hrabrost je vulkan;
sjeme neodlučnosti ne klija u njegovom krateru.

Rijeka i dalje teče k moru,
pa bilo mlinsko kolo slomljeno ili ne bilo.

Što ti je veća radost ili žalost, to ti je manji svijet u očima.

Često sam mrzio u samoobrani.
Ali, da sam bio jači, nikad ne bih pribjegao takvom oružju.

Očuvaj me od mudrosti koja ne plače,
filozofije koja se ne smije
i veličine koja se ne klanja pred djecom.

Prijateljstvo je uvijek slatka odgovor
nost, nikad udobnost.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 94863

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pet 3 Mar - 16:06

Prorok (isječci)

Kad te ljubav zove, slijedi je,
Premda su joj putovi tvrdi i strmi.
A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se,
Premda vas mač skriven u njenim perima može raniti.

A kad vam govori, vjerujte joj,
Premda njezin glas može razdrmati vaše snove kao što sjeverac pustoši perivoj.

Jer, kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava.

Kao što se uspinje na vašu visinu i miluje vam najnježnije grane što dršću na suncu,
Tako će vam sići u korijenje i protresti ih dok prijanjaju uz zemlju.
Poput snopova žita ona vas skuplja.
Ona vas mlati da bi vas razgolitila.
Ona vas sije da bi vas vaše lupine oslobodila.
Ona vas melje dok ne pobijelite.
Ona vas mijesi dok gipki ne budete,
A onda vas meće na svoj sveti oganj, da postanete sveti kruh za Božji sveti pir.

Sve će vam ovo ljubav učiniti kako biste doznali tajne svoga srca i da biste po tome znanju postali komadić srca samoga Života.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 94863

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pet 3 Mar - 16:06

Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 94863

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pet 3 Mar - 16:07

I ne mislite da možete upravljati putem ljubavi, jer ljubav, vidi li da ste vrijedni toga, upravlja vašim putem.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 94863

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pet 3 Mar - 16:07

Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona maju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima.
Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću;
Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 94863

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pet 3 Mar - 16:07

Dobro je dati kad tko moli, ali je bolje dati nezamoljen, razmijevanjem.
...

Često kažete: "Dao bih, ali samo potrebitima."
Ali, voćke u vašem voćnjaku ne kažu tako, ni stada na vašem pašnjaku.
Daju da bi mogli živjeti, jer zadržavati znači propadati.
...

I vi primaoci - a svi ste vi primaoci - ne prihvaćajte nikakva tereta zahvalnosti, da ne biste podjarmili sebe i onoga tko daje.
Radije se dignite zajedno s davaocem na njegovim darovima kao na krilima;
Jer previše se sjećati svojega duga jest sumnjati u plemenitost onoga koji ima prostodušnu zemlju za majku, i Boga za oca.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 94863

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pet 3 Mar - 16:08


Vaša odjeća krije mnogo od vaše ljepote, iako ne skriva ono što nije lijepo.
...
I ne zaboravite da zemlja uživa u tome da ćuti vaše bose noge i da vjetar čezne da se poigra vašom kosom.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 94863

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pet 3 Mar - 16:08

Kao što se svetac i pravednik ne mogu dići iznad najvišega koje je u svakome od vas,
Tako zli i slabi ne može pasti niže od najnižega koje je, također, u vama.
I kao što ni jedan list ne požuti bez tihoga znanja cijeloga drveta,
Tako zločinac ne može činiti zlo bez skrivene volje svih vas.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 94863

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pet 3 Mar - 16:08

Uživate u postavljanju Zakona,
A još više uživate kršeći ih.

Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih, uza smijeh, razaraju.

Ali, dok gradite pješčane kule, ocean donosi još pijeska na žal,
A kad ih razarate, ocean se smije sa vama.

Odista, ocean se uvijek smije sa nevinima.
Ali što s onima kojima život nije ocean, a ljudski zakoni nisu pješčane kule,
Nego za koje je život stijena, a zakon dlijeto kojim bi ga usjekli na svoju sliku i priliku?

Što s bogaljem koji mrzi plesače?

Što s volom koji voli svoj jaram i smatra šumskoga jelena i srndaća zabludjelim i potucačkim stvorenjima?

Što sa starom zmijom koja ne može svući svlaka, te sve druge naziva golima i besramnicima?

Što s onim koji podrani na pir i, kad se prejede i zamori, odlazi govoreći da su svi pirovi nasilje i da su svi svatovi kršitelji zakona?

Što bi rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenutim suncu?

Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.

I što je sunce njima nego bacač sjena?

I što li je priznati zakone nego sagnuti se i obilježiti sjene na zemlji?

Ali vas, koji idete s licem prema suncu, kakve slike nacrtane na zemlji mogu zadržati?

Vi koji putujete s vjetrom, kakva će vjetrenjača upravljati vašim smjerom?

Kakav vas ljudski jaram može svezati ako slomite jaram svoj, osim uz nečija zatvorska vrata?

Kakva se zakona morate bojati dok plešete, osim posrtanja preko nečijih željeznih lanaca?

I tko će vam to suditi ako strgate odjeću svoju, osim ako je ne ostavite na nečijem putu?

Orfaležani, možete prigušiti bubnjanje, olabaviti žice na liri, ali tko će ševi zapovjediti da ne pjeva?








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 94863

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pet 3 Mar - 16:09

Vaša je bol lomljenje ljuske koja zatvara vaše poimanje.

Kao što se ljuska ploda mora slomiti da bi mu jezgra izišla na vidjelo, tako i vi morate upoznati svoju bol.

I ako vam se srce uzmogne diviti svakidašnjim čudesima života, vaša vam se bol neće činiti ništa manje čudesnom od radosti;
I prihvatit ćete doba svojega srca, kao što uvijek prihvaćate godišnja doba što prolaze nad vašim poljima.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 94863

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pet 3 Mar - 16:09

Učitelj koji se šeće u sjeni hrama, među učenicima, ne daje od svoje mudrosti nego od svoje vjere i svoje ljubavi.

Ako je doista mudar, ne nudi vam da uđete u kuću njegove mudrosti, nego vas radije vodi do praga vašega duha.

Zvjezdar vam može govoriti o svojem poimanju svemira, ali vam on ne može dati svojega poimanja.

Glazbenik vam može pjevati o ritmu koji je u cijelome svemiru, ali vam ne može dati uho koje hvata ritam, ni glas koji ga odražava.

A onaj koji je upućen u znanost o brojevima, može govoriti o područjima težine i mjere, ali vas ne može odvesti onamo.

Jer viđenje jednoga čovjeka ne uzajmljuje svoja krila drugome čovjeku.

I kao što svaki od vas sam stoji u Božjem znanju, tako mora svaki od vas biti sam u svojem poznavanju Boga i u svojem poimanju zemlje.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 94863

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pet 3 Mar - 16:09


Užitak je hvalospjev slobodi,
Ali nije sloboda.
On je cvjetanje vaših čežnja,
Ali nije njihov plod.
On je dubina što zove u visinu,
Ali nije ni dubina ni visina.
On je zatočenik što uzima krila,
Ali nije prostor što ga obujima.
Da, odista, užitak je hvalospjev slobodi.
I rado bih da ga pjevate iz puna srca; ipak, ne bih da izgubite srca svoja pjevajući.








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 94863

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pet 3 Mar - 16:10

A stari svećenik reče: Govori nam o Vjeri.

A on odvrati:
Zar sam danas o čemu drugom govorio?
Nije li vjera sve stvari i svaka misao,
A i ono što nije stvar i nije misao, nego čuđenje i iznenađenje, koje uvijek niče u duši, čak dok ruke tešu kamen i napinju krosnu?

Tko može odvojiti svoju vjeru od svojih čina, ili svoje vjerovanje od onoga što ga zanima?

Tko može rasprostrijeti svoje sate preda se i reći: "Ovo je za Boga, a ovo za mene; Ovo mi je za dušu, a ovo za tijelo."?








love
Nazad na vrh Ići dole
lana

MODERATOR
MODERATOR

avatar

Ženski
Poruka : 94863

Učlanjen : 06.12.2012


PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Pet 3 Mar - 16:10

Ljepota je život kad život skine koprenu sa svoga svetog lica.
Ali, vi ste taj život i vi ste ta koprena.
Ljepota je vječnost što se gleda u ogledalu.
Ali vi ste ta vječnost i vi ste to ogledalo.








love
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   

Nazad na vrh Ići dole
 
Halil Dzubran
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Halil Dzubran
» Halil Dzubran
» Kahlil Gibran
» Fenomen Zla u Filozofiji
» Omiljeni delovi iz knjige
Strana 2 od 3Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Umetnost i Kultura :: Književnost-