Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemTražiLatest imagesRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebook


Delite | 
 

 Aleksandar Sergejević Puškin

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3, 4  Sledeći
AutorPoruka
Gost

Gost
avatar


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Pon 23 Feb - 10:43

ELEGIJA

Sve sam želje preživio,
Već i snove mrzim ja!
Osta samo bol - ko dio
Što mi prazno srce da.

U vihoru zime hladne,
Cvjetnog vijenca blijedi sjaj.
Sad pod šibom sudbe jedne
Čekam da mi dođe kraj,

Ko sam list, sred golih grana,
Što na mjestu čeka svom
Buru ledenog zimskog dana -
Pa da u smrt pođe s njom.
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sre 25 Mar - 21:52

НОЋ

Сав чежња, милошта, мој глас чим си преда мном,
Ремети ћутање у ноћном часу тамном.
Крај моје постеље, при невеселој свећи,
Промичу стихови сливени, жуборећи -

Бујице љубави што, пуне тебе, хује.
Блистави поглед твој с осмехом знаним ту је,
За мене сија он. И чујем сад, у тмини:
- Мој мили - твоја сам - да, твоја сам, једини.

1823.










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 2294901356
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sre 25 Mar - 21:52

ОПРОСТИ СНОВЕ ЉУБОМОРНЕ

Опрости снове љубоморне моје:
Љубави страсне немир слепи, чудни,
Верна си ми, ал зашто речи твоје
Воле да плаше мој ум вечно будни?

Сред поклоника што за тобом лете
Што желиш ти да драга будеш свима?
И празне наде што дарује њима
Твој поглед, час нежан, час пун сете?

Заслепивши ми ум и мисли моје,
У љубав болну моју уверена,
Не видиш ти кад у тој патњи страсној
Туђ сам разговору, у вечери касној,
Усамљен чамим изван круга њена.
Ни погледа, ни речи нема твоје:
Кад одлазим - са страхом, с молбом мамном,
Не следе никад твоје очи за мном:

Лепотица кад која са мном стаје
И двосмислен поведе говор свој,
Мирна си ти, и шаљив прекор твој
Убија ме, јер љубав не одаје.
Кажи ми још: супарник вечни мој,
Затекавши ме с тобом усамљена,
Због чега тебе поздравља лукаво?
Ко ти је он и какво има право

Да тугује и бди пун љубоморе?
Без матере и полуодевена,
Насамо измеђ вечери и зоре,
Што њега ти у часе примаш касне?
Но вољен сам и, кад си са мном сама,
Пољупци су ти тако пуни плама,
И нежна си, а речи твоје страсне
Тад искрено су пуне душе твоје:
Теби су, знам ја, смешне муке моје.

Ал' вољен сам и могу да те схватим;
Но не мучи ме, мила, ја те молим,
О, не знаш ти колико силно волим,
И не знаш како ја дубоко патим.


1824.










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 2294901356
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sre 25 Mar - 21:56

ПЕСНИКУ

За љубав света - људи, Песниче ти не мари!
Велике хвале хука - то је тренутан шум.
Хладан је смех гомиле; глупаков суд поквари
Смисао. Ал' ти буди - чврст и сам ко твој ум.

Ти - цар си. И сам живиш. Креће те воља твоја,
Тамо куда те води слободе твоје пут.
Усавршавај само духовна блага своја,
Не тражи да свет пуни - мирног ти посла кут.

Благородни су само твог срца прави труди;
О делу уметничком уметник строже суди...
А пусти и глупаку, пусти гомили тој

Нека те брани, или шта хоће нека збори
Нек' пљује онај олтар где твоја светлост гори
Несташлук деце нека колеба престо твој.










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 2294901356
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sre 25 Mar - 21:57

ПОД СИЊИМ НЕБОМ ЈЕ

Под сињим небом је, у родном крају свом
Венула сетна, замишљена...
На крају увела и можда, нада мном
Лебдела већ је сенка њена.
Но непреступна црта стоји измеђ´ нас:
Залуд сам стару љубав звао
С равнодушних сам уста чуо смрти глас,
Равнодушно га саслушао.
И ето кога љубих душом својом свом
С толико тешких жудњи, нада,
С толико болног туговања за њом,
С толико безумља и јада!
Па где су патње, љубав? Сад у души тој
За сенку коју смрт ми узе,
За сећање на живот неповратни мој,
Не налазим ни бол ни сузе.










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 2294901356
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sre 25 Mar - 21:57

ПОЗИВ

О, ако збиља, док је мрак
Кад сан стиша душе живе,
И с неба падне сјајни зрак
На неме гробне плоче сиве,

О, ако збиља у позни час
Опустоши гроб за гробом,
Чекам тад на сусрет с тобом,
Чекам тад твој лик и твој глас.

О, дођи ми, кроз ноћ, кроз сан,
Онаква као задњег часа;
Ко лед и сва ко зимски дан;
Од бола бледа без гласа . . .

О, дођи ми што пре, што пре
Ко ветра дах, звук, ил' тајна.
Ко страшна сен – звезда сјајна,
Свеједно је: што пре, што пре!

Не зовем те никад због тог
Да корим људе чија злоба
Учини крај живота твог,
Ни да прочитам тајне гроба,

И не због тог што сумњи рој
Душом носим: да преболим,
Не могу, јер још те волим,
И још сам ко некад твој.

1830.










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 2294901356
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sre 25 Mar - 21:58

ТРЕНУТКА ЈА СЕ СЕЋАМ

Тренутка ја се сећам сјајна,
Кад преда мном се ти појави
Као привиђење, као тајна,
И као лепоте удах прави.

Кад туга све ми скрха наде,
А кињиле ме стрепње таште,
Твој нежни глас ми певати стаде
И лик твој сневах на дну маште.

Но, доба мину. Вихор нежни
Распршио ми и сне и јаву.
И предадох твој глас нежни
И лик небески забораву.

Полако су се вукли дани
У забити, у заточењу,
Без заноса, без суза раних,
Без надахнућа, налик мрењу.

Али стиже души буђење.
И опет ми се ти појави
Као ненадано привиђење
И као лепоте удах прави.

Куцати стаде срце вруће,
Нов живот у њему маха узе.
И опет пламти надахнуће,
И љубав сја, и теку сузе.










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 2294901356
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sre 25 Mar - 22:00

ШТА ИМЕ МОЈЕ

Шта име моје за те значи?
Умреће оно ко шум вала
Што тужно мије туђа жала,
Ко жагор шумски кад се смрачи.

На листу твога споменара
Остаће попут трага сивог,
Ко гробни натпис, чудна шара
Нечитљива за иког живог.

Шта значи оно? Већ одавно
Талас нових немира га брише
И сећање животодавно
Не буди у твом духу више.

Но реци га у време чаме,
Кажи у часовима сивим:
Постоји успомена на ме,
Постоји срце где ја живим…










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 2294901356
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sre 25 Mar - 22:03

НЕ ПЕВАЈ ДРАГА

Не пјевај, драга, када си са мном,
Грузинске песме, пуне туге:
У сећању ми буде тамном
Далеки жал и дане друге.

Кад разлију се у тишини
Те песме луде, занесене,
Ја видим степу, месечину
И лик далеке једне жене.

Откада угледах те, драга,
Њен лик у мом срцу гасне,
Ал’ нова оживи га снага,
Кад зачујем те песме страсне.

Не певај, драга, када си са мном,
Грузинске песме пуне туге,
У сећању ми буде тамном
Далеки жал и дане друге.










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 2294901356
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sub 28 Mar - 13:09

Dionizijska pjesma
Zar utihnu veselja glas?
Nek zaore pjesme Bakha!
Nek djevojka živi svaka
I mlade žene, koje ljube nas!
Ded više vina u te čaše!
I na dno njino
U gusto vino
Bacajmo zavjetne prstene naše!
Ispijmo grožđa radosne suze!
Nek živi razum! Nek žive muze!
Ti, sveto sunce, gori!
Kao što ovo kandilo blijedi
Pred jasnom zorom koja zori,
Tako i lažna mudrost malo vrijedi
Pred suncem uma, što sja puno plama.
Neka živi sunce, nek se skrije tama!¨
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sub 28 Mar - 13:10

Ne pjevaj draga kada si sa mnom
Ne pjevaj, draga, kada si sa mnom,
Gruzinske pjesme, pune tuge:
U sjećanju mi bude tamnom
Daleki žal i dane druge.
Kad razliju se u tišini
Te pjesme lude, zanesene,
Ja vidim stepu, mjesečinu
I lik daleke jedne žene.
Otkada ugledah te, draga,
Njen lik u mom srcu gasne,
Al’ nova oživi ga snaga,
Kad začujem te pjesme strasne.
Ne pjevaj, draga, kada si sa mnom,
Gruzinske pjesme pune tuge,
U sjećanju mi bude tamnom
Daleki žal i dane druge.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sub 28 Mar - 13:10

Preživio sam
Preživio sam svoje želje,
odrekao se sanka svog.
Stradanje teško sad me melje:
mog pusta srca to je plod.
Pod olujama sudbe krute
povenuo mi vijenca sjaj,
ubog mi život boli mute
i čekam da mi dođe kraj.
Kao što, shrvan kasnim ledom,
slušajuć vjetra fijuk znan,
na nekoj goloj grani bijednoj
posljednji list treperi sam.
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Čet 2 Apr - 16:04

A. S. Puškin "Tatjanino pismo Onjeginu"

Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Tumblr_mcbqoibaDr1r61ws8o1_500_large


Pišem vam - šta bih znala bolje?
I šta vam više mogu reći?
Sad zavisi od vaše volje
prezrenje vaše da l' ću steći,
al' ako vas moj udes hudi
bar malo trone i uzbudi,
vi me se nećete odreći.

Da ćutim ja sam prvo htela,
i za sramotu mojih jada
ne biste znali ni vi sada,
bar da se nadam da sam smela
da ćete opet k nama doći
i da ću ma i retko moći
u selu da vas vidim našem,
da se veselim glasu vašem,
da vam što kažem, pa da zatim
o istom mislim i da patim
dane i noći duge sama
dok ne dodjete opet k nama.
Al' osobenjak vi ste, znamo,
i teška vam je selska čama,
a mi...mi ničim ne blistamo,
no iskreno smo radi vama.
Što dodjoste u naše selo?
U stepi, gde moj život traje,
ja ne bih srela vas zacelo
i ne bih znala patnja šta je,
Smirivši burne osećaje,
možda bih jednom (ko će znati?)
po srcu našla druga verna
i bila bih mu žena smerna,
a svojoj deci dobra mati.

Drugi!...A' ne, ja nikom ne bi'
na svetu dala srce svoje!
Oduvek tako pisano je...
Nebo je mene dalo tebi;
moj život sav je jemstvo bio
da ću te sresti izmedj' ljudi;
znam, bog je tebe uputio,
moj zaštitnik do groba budi...
U snove si mi dolazio,
i nevidjen si bio mio,
tvoj pogled me je svud proganj'o,
u duši davno glas odzvanj'o...

Ne, nije mi se san to snio,
jer čim si uš'o, ja sam znala,
sva premrla i usplamsala,
i rekla: on je ovo bio!
Ja tebe često slušah sama;
govorio si sa mnom jednom
kad prosjaku pomagah bednom
i kada blažih molitvama
buru i jad u srcu čednom.
Zar nisi ti i onog trena,
o prividjenje moje drago,
promak'o kroz noć kao sena,
nad uzglavlje se moje sag'o
i šapnuo mi reči nade
ljubavi pune i iskrene?
Ko si ti? Čuvar duše mlade
il' kobni duh što kuša mene?
Utišaj sumnje što mene guše.
Možda su sve to sanje moje,
zablude jedne mlade duše,
a sasvim drugo sudjeno je...
Nek bude tako! Što da krijem?
Milosti tvojoj dajem sebe,
pred tobom suze bola lijem
i molim zaštitu od tebe...
Zamisli: ja sam ovde sama
i nikog nema da me shvati,
sustajem i moj um se slama,
a nemo moje srce pati.
Čekam te: nade glas u meni
bar pogledom oživi jednim,
ili iz teškog sna me preni
prekorom gorkim i pravednim.
Završih! Da pročitam strepim...
Od stida više nemam daha...
Al' vaša čast mi jemči lepim
i predajem se njoj bez straha...











Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 2294901356
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Čet 16 Apr - 8:59

ОПРОСТИ СНОВЕ ЉУБОМОРНЕ


Опрости снове љубоморне моје:
Љубави страсне немир слепи, чудни,
Верна си ми, ал зашто речи твоје
Воле да плаше мој ум вечно будни?

Сред поклоника што за тобом лете
Што желиш ти да драга будеш свима?
И празне наде што дарује њима
Твој поглед, час нежан, час пун сете?

Заслепивши ми ум и мисли моје,
У љубав болну моју уверена,
Не видиш ти кад у тој патњи страсној
Туђ сам разговору, у вечери касној,
Усамљен чамим изван круга њена.
Ни погледа, ни речи нема твоје:
Кад одлазим - са страхом, с молбом мамном,
Не следе никад твоје очи за мном:

Лепотица кад која са мном стаје
И двосмислен поведе говор свој,
Мирна си ти, и шаљив прекор твој
Убија ме, јер љубав не одаје.
Кажи ми још: супарник вечни мој,
Затекавши ме с тобом усамљена,
Због чега тебе поздравља лукаво?
Ко ти је он и какво има право

Да тугује и бди пун љубоморе?
Без матере и полуодевена,
Насамо измеђ вечери и зоре,
Што њега ти у часе примаш касне?
Но вољен сам и, кад си са мном сама,
Пољупци су ти тако пуни плама,
И нежна си, а речи твоје страсне
Тад искрено су пуне душе твоје:
Теби су, знам ја, смешне муке моје.

Ал' вољен сам и могу да те схватим;
Но не мучи ме, мила, ја те молим,
О, не знаш ти колико силно волим,
И не знаш како ја дубоко патим.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sub 4 Jul - 17:30

Teško zemlji ako su samo rob i laskavac bliski prestolu, a nebom izabrani pesnik ćuti, oborivši oči.


Šta je slava? – Sjajna zakrpa na trošnoj odeći pesnika.


Ljubav je kapljica nebeske rose koju nebesa kanuše u blato života da mu zaslade gorkost.
Nazad na vrh Ići dole
katarina

MODERATOR
MODERATOR

katarina

Ženski
Poruka : 74915

Učlanjen : 06.06.2011


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Uto 28 Jul - 20:24


Ne pevaj draga kada si sa mnom

Ne pevaj, draga, kada si sa mnom,
Gruzinske pesme, pune tuge:
U sećanju mi bude tamnom
Daleki žal i dane druge.
Kad razliju se u tišini
Te pesme lude, zanesene,
Ja vidim stepu, mesečinu
I lik daleke jedne žene.
Otkada ugledah te, draga,
Njen lik u mom srcu gasne,
Al’ nova oživi ga snaga,
Kad začujem te pesme strasne.
Ne pevaj, draga, kada si sa mnom,
Gruzinske pesme pune tuge,
U sećanju mi bude tamnom
Daleki žal i dane druge.



Aleksandar Puškin










Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 2294901356
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sub 14 Nov - 10:15

Sužanj

Za gvozdenom rešetkom tamnujem sad,
Ja - nekad slobodan orao mlad.
Kraj prozora slece moj srecniji drug,
On razdire plen svoj i leti u krug.
On kluje i baca i gleda u mrak,
I krikom i pogledom daje mi znak.
Ja tacno razumem što hteo bi rec;
On poziva mene: ''Hajd' vreme je vec!
Mi slobodne ptice smo. Hajde i ti
Na mesto gde oblak nad urvinom spi,
Gde plavetno more na obzorju sja,
Gde lutamo jedino vetar, i ja!''
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sub 14 Nov - 10:17

N O Ć

Sav čežnja, milošta, moj glas čim si preda mnom,
Remeti ćutanje u noćnom času tamnom.
Kraj moje postelje, pri neveseloj sveći,
Promiču stihovi sliveni, žuboreći -
Bujice ljubavi što, pune tebe, huje.
Blistavi pogled tvoj s osmehom znanim tu je,
Za mene sija on. I čujem sad, u tmini:
- Moj mili . . . tvoja sam . . . da, tvoja sam, jedini.

1823.
(Lav Zaharov)
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sub 14 Nov - 10:18

Oprosti snove ljubomorne moje:
Ljubavi strasne nemir slepi, čudni,
Verna si mi, al zašto reči tvoje
Vole da plaše moj um večno budni?
Sred poklonika što za tobom lete
Što želiš ti da draga budeš svima?
I prazne nade što daruje njima
Tvoj pogled, čas nežan, čas pun sete?
Zaslepivši mi um i misli moje,
U ljubav bolnu moju uverena,
Ne vidiš ti kad u toj patnji strasnoj
Tuđ razgovoru, u večeri kasnoj,
Usamljen čamim izvan kruga njena.
Ni pogleda, ni reči nema tvoje:
Kad odlazim - sa strahom, s molbom mamnom,
Ne slede nikad tvoje oči za mnom:
Lepotica kad koja sa mnom staje
I dvosmislen povede govor svoj,
Mirna si ti, i šaljiv prekor tvoj
Ubija me, jer ljubav ne odaje.
Kaži mi još: suparnik večni moj,
Zatekavši me s tobom usamljena,
Zbog čega tebe pozdravlja lukavo?
Ko ti je on i kakvo ima pravo
Da tuguje i bdi pun ljubomore?
Bez matere i poluodevena,
Nasamo izmeđ večeri i zore,
Što njega ti u čase primaš kasne?
No voljen sam i, kad si sa mnom sama,
Poljupci su ti tako puni plama,
I nežna si, a reči tvoje strasne
Tad iskreno su pune duše tvoje:
Tebi su, znam ja, smešne muke moje.

Al' voljen sam i mogu da te shvatim;
No ne muči me, mila, ja te molim,
O, ne znaš ti koliko silno volim,
I ne znaš kako ja duboko patim.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sub 14 Nov - 10:18

Pod sinjim nebom je, u rodnom kraju svom
Venula setna, zamišljena . . .
Na kraju uvela, i možda, nada mnom
Lebdela već je senka njena.
No neprestupna crta stoji izmeđ nas:
Zalud sam staru ljubav zvao,
S ravnodušnih sam usta čuo smrti glas,
Ravnodušno ga saslušao.
I eto koga ljubih dušom svojom svom
S toliko teških žudnji, nada,
S toliko bolnoga tugovanja za njom
S toliko bezumlja i jada!
Pa gde su patnje, ljubav? Sad u duši toj
Za senku koju smrt mi uze,
Za sećanje na život nepovratni moj,
Ne nalazim ni bol ni suze.

1826.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sub 14 Nov - 10:18

Zbog obala svoga zavičaja
Napustila si tuđi dom.
Gorko sam plakao do kraja
Pred tobom u trenutku tom.
Moje su hladne htele ruke
Da odlazak zadrže tvoj,
Da rastanka ne kratiš muke
Preklinjao je uzdah moj.

Al ti si usne iščupala
Iz poljupca dubokog tog,
U drugi kraj si mene zvala
Iz predela progonstva mog.
Govorila si: "Dan postoji,
I sastanka će našeg čas
U senci maslina da spoji
Poljupcem novim opet nas."

Al tamo, pod visokim svodom
Što sja u plavom blesku svom,
Gde raste maslina nad vodom,
Usnula ti si večnim snom.
Tvoj setni bol i čar lepote,
Sve uze urna večnog sna,
Sastanka poljubac nam ote,
Al još ga uvek čekam ja.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sub 14 Nov - 10:19

POSLANICA U SIBIR

U rudnicima, u Sibiru
Strpljenje vaše nek' ne klone,
Jer vaša dela ne umiru,
Ni uzvišene težnje one.

Nada, ta verna sestra zala
U podzemlje će mračno sići
Da bi vam bodrost održala
I željeno će vreme stići.

Drugarstvo, ljubav će vam doći
Kroz brave što nad vama stoje
K'o što do vas kroz memlu noći
Slobodne reči stižu moje.

I pašće teške negve vaše,
Sloboda će vas dočekati,
Sve tamnice će da se spraše
I mač će vama braća dati.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sub 14 Nov - 10:19

Preživio sam svoje želje,
odrekao se sanka svog.
Stradanje teško sad me melje:
mog pusta srca to je plod. Pod olujama sudbe krute
povenuo mi vijenca sjaj,
ubog mi život boli mute
i čekam da mi dođe kraj. Kao što, shrvan kasnim ledom,
slušajuć vjetra fijuk znan,
na nekoj goloj grani bijednoj
posljednji list treperi sam.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sub 14 Nov - 10:19

SPOMENIK PODIGOH SEBI


EXEGI MONUMENTUM

Podigoh spomenik što nije rukom tvoren,
Neće mu prilaze zaboraviti puk.
Celom se ponosnim uzneo nepokoren
Nad Aleksandrov ratni luk.

Ne, smrti nisam plen; moj duh sa lirom svetom
Van sudbe sveg što mre, nadživeće mi prah.
Slavan ću ostati dok traje sa planetom
Bar jednog pesnika dah.

O meni Rusijom živ glas proneće ljudi,
Pomenuće me svud naroda njenih krug -
Slovena gordi sin, i Tunguz divlje ćudi,
Finac i Kalmik, stepa drug.

Dugo ću biti drag i mio svome rodu:
Lirom sam bodrio svih dobrih težnji glas,
U veku okrutnom opevao slobodu,
Za sužnje uvek zvao spas.

Najvišu zapovest o, muzo, verno sledi -
Hvala i kletva spokojno slušaj zbor,
Ne traži lovore, pred uvredom ne bledi,
I sa glupakom mani spor.
Nazad na vrh Ići dole
Gost

Gost
avatar


Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610Sub 14 Nov - 10:20

DOK ŠUMNIM ULICAMA ŠETAM

Dok šumnim ulicama šetam,
Il’ ulazim u prepun hram,
Nerasudne mladiće sretam,
Ja samo jednu miso znam.

Ja kažem: godine će stići,
I svi, koliko ima nas,
Pod večne ćemo svode sići
I već je nekom blizu čas.

Kad vidim hrast nasred poljane,
Ja mislim: starina će ova
Preživeti i moje dane,
Ko dane mojih pradedova.

Detence pomilujem često
I reknem “zbogom” u taj mah:
Ja tebi dajem svoje mesto,
Ti bićeš cvet, ja biću prah.

I svaki dan, i svaki minut
Ja pratim kao kobnu nit,
Sve čekam da l’ će slutnja sinut
O času gde je kraj moj skrit.

I gde će doći smrt po mene?
U boju, il’ u valu plime,
Il’ susedne doline sene
Već spremne su da gosta prime?

I makar da je hladnom telu
Svejedno gde će najzad biti,
Al’ ipak sve bliže rodnom vrelu
Svoj grobni san bih htio sniti.

I neka smrt za među šalje:
Kraj nje će mladost sjati ista,
I mirna priroda će dalje
Lepotom večitom da blista.
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Aleksandar Sergejević Puškin    Aleksandar Sergejević Puškin  - Page 2 Sat610

Nazad na vrh Ići dole
 
Aleksandar Sergejević Puškin
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Evgenije Onjegin - Aleksandar Sergejevič Puškin
» Pikova dama - Aleksandar Sergejevič Puškin
» Bajka o ribaru i ribici – A.S.Puškin
» Aleksandar Blok
» Aleksandar Leso Ivanovic
Strana 2 od 4Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3, 4  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Umetnost i Kultura :: Književnost-