Kralj Solomon
Premudri vladar i sudija
Kralj David je u Palestini stvorio moćnu državu, ali imao je mnogo žena i mnogo sinova koji su pretendovali da preuzmu judejsko-izraelski presto. Jedan od njih - Absalom- se i pobunio iskoristivši nezadovoljstvo plemena Judinog.
Pobuna je bila ugušena, a sada su ostali sinovi pokušali da se istaknu. Ipak, to je uspeo jedino Solomon. Ali ne svojom zaslugom već zahvaljujući majci Batšebi i proroku Natanu koji su ga, raznim intrigama doveli na presto još pre Davidove smrti. Naravno, uz Davidovu saglasnost. On se povukao i prepustio presto svom omiljenom sinu. Na taj način sprečena je i pobuna Adonijaha.
Prvi potezi
Kada je postao vladar, pretpostavlja se 961. godine pre Hrista, Solomon je imao svega 16 godina. Ipak, on nije pokazao nezrelost. Diplomatske sposobnosti morao je da stekne još kao dečak pošto je odrastao u okruženju u kome je samo jedan potez bio dovoljan da padne glava, a kamoli da se izgubi pravo na nasledstvo. Adonijah je planirao pobunu, ali Solomon ga je zaustavio.
Jedan od prvih poteza Solomona bilo je stupanje u dobre odnose sa egipatskim faraonom, jednim od poslednjih u DžDžI dinastiji. On se oženio njegovom kćerkom, a u miraz dobija grad Gezer koji se nalazi na obali Crvenog mora, a to je bio zaista značajan događaj. Prvenstveno zbog te luke Fenikija i vladar Hiram I i stupaju u savezništvo i razvijaju široku trgovinu, a njihovi brodovi odlaze u daleke zemlje koje se nalaze na jugu Arabijskog poluostrva i Indiju. Kao miraz dobija i 1.000 muzičkih instrumenata i 80.000 graditelja.
Kraljica od Sabe
Bog je u snu posetio Solomona i pitao ga da li ima neku želju, bilo koju, a on je zatražio samo dovoljno mudrosti da vlada narodom i naravno, Bog je ispunio njegovu želju. Mudrost Solomonova postala je mit i njegova slava pročula se po čitavom svetu.
Kraljica od Sabe, iz zemlje na jugu Arabijskog poluostrva, prešla je oko 1.500 kilometara kako bi posetila ovog vladara. Ona je postavila Solomonu veliki broj pitanja koja su ispitivala njegovu mudrost, a koja su bila uobičajena u tadašnjoj diplomatiji. Kada je on odgovorio na sva, ona mu se poklonila i prihvatila je poštovanje njegovog Boga.
U Bibliji ime kraljice nije sačuvano, ali u nekim drugim verzijama ove priče jeste. Po Kuranu zvala se Bilkis, a po etiopskoj verziji Makeda. U Etiopiji veruju da je ona sa Solomonom začela sina koji je postao prvi kralj ove zemlje.
Solomonov hram
Solomon je bio veliki graditelj. Mnoge palate, kuće, parkovi krasili su Jerusalim, ali najpoznatija građevina bio je Solomonov hram koji je 400 godina krasio Davidov grad. Prema opisima, to je bila veličanstvena građevina visoka tri sprata. Ne toliko velika koliko raskošna i lepa.
Kada je završen hram Solomon je napravio veliki festival na koji su bili pozvani svi stanovnici, a zavetni kovčeg prebačen je iz šatora u hram, a Bog je, u znak odobravanja, svojim duhom ispunio prostoriju.
Reorganizacija
Razvitak države u doba Solomona zahtevao je i novu organizaciju države, a cilj je bilo slabljenje plemenske podele i stvaranje teritorijalne. Izrael, Judeja i osvojeni Hanaan bili su podeljeni na 20 jedinica. Na čelu svake od njih stajao je nadzornik koji je prikupljao i porez.
Reorganizovana je vojska - osim pešadije uključuju se i jaki odredi konjanika i kola. Međutim, ekonomski i politički procvat u doba Solomona ne bi trebalo preuveličavati. Tokom gradnje hrama Solomon se zadužio kod Hirama i morao je da mu preda 20 gradova u Galileji
Slabljenje države
Zasluge za snagu Solomonove države nose brakovi sa stranim princezama. Po legendi, pod njihovim uticajem on pred kraj života počinje da poštuje idole. Nekima čak prinosi i ljudske žrtve. A to je bio veliki greh i razlog zbog koga se Bog naljutio na njega. Ipak, zbog poštovanja prema Davidu nije ga zbacio sa prestola, ali je njegove naslednike osudio na to da vladaju mnogo manjom teritorijom od tadašnje.
Solomonovo carstvo nije bilo čvrsto. Severni deo - Izrael - bio je bogatiji i napredniji nego vladajuća Judeja. Opterećeni porezima Izraelci su pod vođstvom Jerovoama digli ustanak. Ipak, Solomon je bio dovoljno jak da zaustavi pobunjenike, ali Jerovoama nije uhvatio. On je pobegao u Egipat i čekao povoljan trenutak da ponovo pokuša da osamostali Judeju. To mu je uspelo po Solomonovoj smrti kada je pobedio njegovog sina Rovoama.
Izvor:wikipedija