Ljudska dobrota

Pomozimo starijima da prijeđu ulicu. 

Nije teško, ne košta nas ništa, a nekoga usreći.
U krajnjem slučaju, može mu spasiti i život.  

ON JE RUKAMA POMERIO PLANINU ZBOG LJUBAVI: Svi su govorili da je lud! Trebalo mu je 22 godine...

Jednog dana njegova žena je pokušala da pređe preko planine. Okliznula se, pala i povredila. Tada je shvatio da nešto mora da uradi



Zamisli da živiš u malom gradu. Manje od kilometra dalje nalazi se još jedan mali grad.

Imaju dobre škole. Dobre poslove. Dobre doktore. Svi u tvom gradu idu u taj drugi grad. Stalno.

Ali ima jedan problem - postoji ogromna planina između ta dva grada.

Iako ima manje od kilometra do drugog grada žitelji tvog mesta moraju da zaobilaze planinu. Zbog toga moraju da pređu više od 45 kilometara.

Oni koji ne mogu toliko da pešače pokušavaju da pređu preko planine. To je bolno i opasno.

Jednog dana tvoja žena je pokušala da pređe preko planine. Okliznula se, pala i povredila. Tada shvataš da to ne može više ovako.

Šta ćeš uraditi?

Možeš da skupiš npr nekoliko milijardi dolara kako bi došli tipovi sa bušilicama i bagerima kako bi napravili put.

Problem je što ti živiš u siromašnoj zajednici u ruralnoj Indiji. Nemaš ni toliko novca niti znaš neke političare koji bi ti obezbedili taj novac.

Imaš samo svoje dve ruke. I kako sad da napraviš put kroz planinu?

Uzmeš čekić i dleto. I kreneš da prokopavaš put.

E, upravo to je uradio indijac Dašrat Mahi. Svi su govorili da je lud. Niko nije verovao da će uspeti.

Ali on je uspeo. Trebalo mu je 22 godine, ali je uspeo.





(EPK)

Muškarac iz Srbije svakog dana brine se da 450 napuštenih pasa ne završi na ulici

IAKO je bio nezaposlen, Saša Pešić iz Niša, u šumi je u blizini svoje kuće otkrio četiri napuštena psića i spasio im život.



No, taj plemeniti potez nije promijenio samo život štencima već i Pešiću koji je odlučio otvoriti azil za napuštene pse u kojem se danas nalazi preko 450 životinja.

Azil se nalazi na zemljištu nedaleko centra grada, a radi se o terenu bivšeg konjičkog kluba, koji je Pešić 2010. besplatno dobio od vlasnika.

Svi su čupavi stanovnici azila cijepljeni, sterilizirani i mikoročipirani, a zahvaljujući veličini zemljišta, psi su u kavezima samo noću.

Međutim,gradske su vlasti nedavno zaključile da zemljište pripada njima i naredili Pešiću i njegovim psima da odu. Naravno, odluka je izazvala prosvjede skupina za zaštitu životinja, a peticija je skupila desetke tisuća potpisa.

Grad na kraju popustio i potražio drugo rješenje kako psi ne bi završili na ulici.

No, to ne znači kraj problema za Pešića i šest volontera koji rade u azilu jer mjesečno je potrebno skupiti 5-6 tisuća eura samo za hranu.



(Index.hr)