Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupiHimna Haoss ForumaFacebookGoogle+


Delite | 
 

 Irena Vrkljan

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
Tena

Super Član
Super Član

avatar

Ženski
Poruka : 534

Lokacija : U susjedstvu..:)

Učlanjen : 03.02.2013


PočaljiNaslov: Irena Vrkljan   Sre 20 Feb - 10:21


Irena Vrkljan
1930.-




Irena Vrkljan pjesnikinja, prozaistica, radiodramatičarka, esejistica, prevoditeljica , rođena je 21.08.1930. godine u Beogradu.
Sa roditeljima 40-tih godina proteklog stoljeća seli u u Zagreb, gdje završava gimnaziju i diplomira na Filozofskom fakultetu
Željela je studirati slikarstvo, no diplomirala je arheologiju, jer se u to vrijeme umjetnost nije smatrala sigurnim poslom.
Svoj uspješan književni i umjetnički put započela je poezijom, zbirke “Krik je samo tišina” 1954. prva od desetak zbirki poezije; sa Zvonimirom Golobom prevela 30 romana s njemačkog jezika, potom “Doba prijateljstva” 1963., te “Soba, taj strašni vrt” 1966.
Godine 1966. odlazi u Berlin te upisuje Odsjek režije na berlinskoj Akademiji za film i televiziju na kojoj diplomira 1970. godine.
Osim poezije i proze napisala je mnoštvo radijskih drama i scenarija za dokumentarne filmove, drame, a prevodila je s njemačkoga.
Do 1984. godine objavila je desetak zbirki poezije, no tek je s ispovjednom prozom “Svila, škare”, prevedenom na engleski jezik.
koja je proglašena jednom od najvećih inovacija u hrvatskoj književnosti, postala je poznata široj javnosti.,
Pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća, od zbirke Krik je samo tišina (1954.) do zbirke Doba prijateljstva 1963., piše poeziju blisku nadrealističkim postulatima da bi se od zbirke Soba, taj strašni vrt 1966. okrenula analitici egzistencije, autorefleksiji i subjektivnoj gnoseologiji.
Potom slijedi duga faza umjetničke inkubacije, obilježena unutarnjim i vanjskim egzilom – prelaskom u Berlin, u drugi jezik i kulturu.
Poetski zaokret naznačuje zbirka U koži moje sestre 1982. s rasutim identitetom i inventurom vlastite intime kao novim i trajnim tematskim opsesijama.
Te će opsesije puni umjetnički oblik i estetski kapital dobiti u autobiografskom romanu Svila, škare 1984. u kome se pričom o vlastitu životu i fragmentima tuđih biografija otkriva specifičan senzibilitet, topika i retorika ženskog pisma. Potraga za vlastitim identitetom, prepoznavanje sebe u tuđim biografijama, naporan proces samospoznavanja i samopotvrđivanja kroz umjetničku kreaciju, kroz pisanje shvaćeno kao terapeutsko sredstvo u oslobađanju od tereta prošlosti i u osobnoj katarzi, obilježit će romane Marina ili o biografiji 1987., Berlinski rukopis 1988. i Dora 1991.
S romanom Svila, škare ta djela karakteristične fragmentarne strukture čine autobiografsku tetralogiju u kojoj se dijelovi međusobno dopunjuju, objašnjavaju i bogate stalno novim podacima.

Vrijeme ljubavi


Kad prođe ova neobična mjesečina
Koja je provalila daleki put od mene do tebe,
Plašljivo obojena srebrom,
kad odleti drhtava ptica koja živi od topline moje ruke,
i još me osvaja, sitnim koracima približava nebo,
mojim otvorenim očima,
kad prođe ovo sporo i teško ljeto
vezano svojim remenom za jesen,
kad stanu svi satovi koji su otkucavali
opojne i bujne vrtove,
poslije tople kiše,
kad sve prođe,
pretvorit ću se u zrno pijeska sto ga nosi vjetar
prema središtu usamljene zvijezde,
bit ću voda koja ispire šljunak
i od toga postaje mutna
i umorna,
bit ću prazan trg sa sjenom nećijih stopa
stablo obraslo šutljivim bršljanom što vene,
samo sjećanje na samu sebe,
u času umiranja,
jednostavna riječ zaboravljena u grlu,
nikad izgovorena,
pokušaj smješka koji se hrani
podnebljem jedne pjesme,
koju nisam znala ispjevati
ni proživjeti.
Nazad na vrh Ići dole
Tena

Super Član
Super Član

avatar

Ženski
Poruka : 534

Lokacija : U susjedstvu..:)

Učlanjen : 03.02.2013


PočaljiNaslov: Re: Irena Vrkljan   Sre 20 Feb - 10:22

Žeđ

Nebo upija moju površinu
gladna vatra
prži razinu mojih očiju
nebo upija moju mokru kožu
sastavljenu od prozirnih struja
Moje glatko telo ranjeno školjkama
moju dubinu i miris
slanog karjolika alga
Nebo traži vlagu mojih ostrva
i vuče me bezdan u usijani pjesak lave
i razdire mi put
Sunce je nezasitan nož
zaboden u središte žeđi
u ovo more pepela
Nebo upija moje krošnje
i pali lisnato meso
mog hrasta
na rubovima zemlje
nebo proždire moje sokove
i suši med u krvotoku debla
Razdire korjenje mojih stopla
moje prste
moj mrak
Nebo je gladno među haljina ljeta
i spaljuje moj potiljak
Sunce je nezasitan nož
zaboden
u središtu žeđi
u ovu šumu pepela
Oborena kao igračka strave
ja branim ovaj prag
i okus žita
Ja se savijam do mulja
do napukle kore mog čela
ja vičem
a nebo je nezasito
ono je crno srce na vratima sunca
Nazad na vrh Ići dole
Tena

Super Član
Super Član

avatar

Ženski
Poruka : 534

Lokacija : U susjedstvu..:)

Učlanjen : 03.02.2013


PočaljiNaslov: Re: Irena Vrkljan   Sre 20 Feb - 10:23

Ja zovem

Neka dođe velika tišina
Neka se reke udalje od obala
i telo nek napusti dubinu vlastite krvi
Jer ja više ne poznajem granicu svog krika
Ne vidim više daljinu između dva neba
ne osećam krv
U ovaj suton sastavljena od dva oblika patnje
U ovu plahost koju nose stupovi
lagani od nevinosti ljeta
U ovaj san
ja dozivam reči
nage i bez uspomena
Ja dozivam agoniju
hladniju od snjega
u disanju moje kože
U ove plohe tuge u ovu tamu
Ja zovem vjetar koji briše obrise gorkih planina
Vjetar zaborava
Ja dozivam pčele
da lancima bez zvukova zarobe tu travu
taj plamen tvoga imena
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Irena Vrkljan   Uto 27 Jan - 15:11

Željela sam biti krotka pred sudbinom
Kao more

I kupiti joj vjetar,
Sunčan obruč snova,
Željela sam kao more
Mnogo topline za moj glas
Zaleđen na dnu opake noći,
Željela sam i tražila
Okomite sjene na mom
tijelu
Malo umora u mojoj kosi
I jedno sasvim malo sunce
Za moje oči
Nagnute u sebe,

Kao more,

Željela sam
I zaustavila
Krhki stroj srca,
Koji postavlja zamke
Nalik na magične predjele,
I koji opominje ove zjene
Da ne lutaju neumitnim nebom,

Kao more.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Irena Vrkljan   Uto 27 Jan - 15:11

Među pogledima
koji su do ruba puni poruge i zime
nismo znali sačuvati
malu škrinju
s našim rukovanjem,
nismo se tražili
pokraj predmeta
što postaju zli, ubojiti i opasni
i mrze naše tijelo,
zastali smo
da beznadne
i tako sumorne slike
objesimo na zidove
što izdaju
sudbinu ove bezimene priče,
dok vrijeme ljušti naslagu uspomena
i gradi maglu,
i gradi saonice,
kada je snijeg odavno zaboravljen,
i kada lavine donose nove brodove,
a onih starih
ima već previše
da bismo na svima mogli ploviti.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Irena Vrkljan   Uto 27 Jan - 15:12

Neka dođe velika tišina
Neka se reke udalje od obala
i telo nek napusti dubinu vlastite krvi
Jer ja više ne poznajem granicu svog krika
Ne vidim više daljinu između dva neba
ne osećam krv
U ovaj suton sastavljena od dva oblika patnje
U ovu plahost koju nose stupovi
lagani od nevinosti ljeta
U ovaj san
ja dozivam reči
nage i bez uspomena
Ja dozivam agoniju
hladniju od snjega
u disanju moje kože
U ove plohe tuge u ovu tamu
Ja zovem vjetar koji briše obrise gorkih planina
Vjetar zaborava
Ja dozivam pčele
da lancima bez zvukova zarobe tu travu
taj plamen tvoga imena








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Irena Vrkljan   Uto 27 Jan - 15:12

RIJEČI KOJE OSTAJU

- odlomci iz pjesama -

....

Želim,
da nikada ne zalutaš u predjele gdje te ne očekuju i da ti na
ipruženu ruku uvijek, uvijek netko pozdravom odvrati
da ti uvijek stignu dobra pisma, vijesti i sjećanja,
da sudbina trajno štiti svakog koga voliš,
da ne bude rata, da se ne zaboraviš smijati,
da vjeruješ u mogućnost istine koja nije sebična, i da svima
koji te za to mole, oprostiš,
da te nikada ne bole uspomene na tvoje mrtve,
da budeš osjetljiv preko mjere,
da spasiš nekog tko ne zna plivati, i da ti ne treba nečija zahvalnost,
da te uvijek voli svečanost riječi.

.......

Jedan sat na površini sunca
traje s pamćenjem,
i svoju nepromijenjenu vjernost godinama
pretvara u samoću,
ova velika ruka
što sniva u blizini vremena
skupila je sve svoje prste
u pregršt sjena,
i prepustila se zaboravu.

.....

tko to leži
umoran svako jutro i svake noći
u sumraku oplođenih grahorica
i zove predjele uvijek žive u svemiru,
tko vraća tvoje prste
u mekane jarbole ocvalih trava i poklanja svoju utvrđenu vjeru
svakoj ljubavi koja budi krv pijeska?
Pjesnik.

....

Bilo zastaje,
koso svjetlo pada, pada u ovaj zatvor,
mrve šećera u moja usta.
Grad se topi i pretvara
u okruglu ružu,
uspomene teku s prstiju umočenih u tintu, u pijesku se gubi
crveni rukopis.
Na tržnici prodaju blistave ribe
i seljaci još plaču strašno i glasno,
duhovi iz rata
sjede zagrljeni oko spomenika,
trg je posve blijed,
nijedan gram života ne pokreće plave tramvaje,
kuće su se okupile oko sinjih golubova,
nigdje nema mog prozora svjetla.
Bijele noći leže na krovovima
dok prozirni muzičari
iznad perivoja plove,
kada sam u tuđini i kada sanjam,
cvjeta unutarnje jezgro Zagreba
poput ploda od crvenog baršuna.

.......

Kažu,
da je za poeziju problem
riječ napalm ili krv, teške riječi,
duga je povorka ubijenih slika,
ipak, zemlja postoji, iako kruh u staniolu
više nema okus sunca,
i sjećanje može da izblijedi, kažu,
možda, poezija tako leži na glasnom bubnju,
kao djetelina, što je znak bjeline na deterdžentu,
kažu,
nema više ničeg, nema više ništa,
i ostatak meda u mom srcu iznenadno hlapi,
no ipak, ljubav je nježna i s kišom u sprezi,
što neprekidno pada
iz jedne kuće koju znam, koju pamtim,
pada na pjesmu, usprkos svemu,
pada, živi i buja.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Irena Vrkljan   Uto 27 Jan - 15:14









Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Irena Vrkljan   Uto 27 Jan - 15:15

.Dvostrukost nije uvijek lako živjeti, ali to je moja stvarnost. Mojim pisanjem htjela sam odgovoriti i na pitanja o sudbini mnogih emigranata, svih onih koji žive između dvije zemlje, dva jezika, dva podneblja. Između jučer i danas. Uključujući također povijest svih onih prije nas, koji su morali ili su htjeli napustiti rodni kraj. Ja volim to nesigurno tlo, a to znači da prihvaćam stimulativnost i destimulativnost takve situacije...- Irena Vrkljan








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Irena Vrkljan   Uto 27 Jan - 15:15

Najveća je ljudska zabluda vjerovati u stabilnost bilo čega.-Irena Vrkljan








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Irena Vrkljan   Uto 27 Jan - 15:16

Zaljubljeni dan

Ovaj je dan
kao otkinut list,
samo tišina
i zrak i ti,
on je zarobljen
u velikoj krletki sunca
koju si nosio kroz ulice,
ovaj je dan uhvaćen
u mrežu tvog lica,
i ne može se izvući,
ne može se otkotrljati
poput lopte
natrag do mojih nogu
On je ptica
koja ne diše,
koja se ne čuje,
njega naprosto nema.
Ovaj sam dan izgubila
kao što se gube ključevi,
kao što se topi snjeg
ili zaboravljaju prijatelji,
i ja se vise ne sjećam
njegova okusa,
njegove obline,
ti si iz njega sve izbacio,
sasvim si ga očistio,
ispraznio, prozračio,
taj dan zbog toga lagan,
poletio je poput balona
nekamo izvan mene
da bi postao oblak ili kap kiše,
taj dan,
bez mirisa, trajanja i boja,
potpuno se osamostalio
i ostavio je za sobom
samo tebe.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Irena Vrkljan   Uto 27 Jan - 15:17

Ure

Kad osluskujem hod ptica u sebi
zaparu praznine
napustene sjene
ocajno umijece laganja
okus ljubavi sto stari
one sto proklinju dan i visinu neba
one sto mrze noc i poruku puti
i one koje prepoznajem dlanom,
kad sve to sakupim, nadjem i zagrlim, kad se presavijem u pasu,
kad se pretvorim u skoljku,
u dah
kad osluskujem hod ptica u sebi,
zle brodove koji su zarobili nasu luku,
pomicem kazaljke na kozi tvoje ruke
i starim.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Irena Vrkljan   Pet 15 Maj - 9:06

Skamenjena na velikom trgu snova,
naslonjena uz bridove neba,
prestrašena u grlu rose,
nijema poput leptira
okrećem svoje lice zemlji
jer svuda nalazim tebe.
Hrabra na žici iznad ponora,
ponosna među obalama ohole rijeke,
ja dozivam noć prisutnih godina,
sav očaj napuštenih drvoreda,
sve naricaljke predaka
jer svuda nalazim tebe.

U ustima ovog zdenca
ne dodirujem rubove vode,
ni dno u srcima riba,
prolazim poput kiše
kroz tkanine jesenjih gradova,
vezujem se glađu,
ranjavam vid na oštrici sunca
stojim na paljevini vlastita sluha,
poklanjam se izvoru mora
i pronalazim svoj strah.

Odrezala sam kosu
spalila sam lice
oderala sam kozu
pretvorila sam se u izgorio pejzaž,
ali ti me prepoznaješ








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Irena Vrkljan   Pet 15 Maj - 9:07

Pred zidom vremena



Radi te boli od koje umiru
prsti
Do juče još uronjeni u pjesak i šećer
Radi te boli
koja nagoni oblake na bjeg i smrt
u dugim ljesovima zore

Radi te boli u mekom tkivu sna
kad se propinje sve do ruba tjela
do izvora krvi
već omamljene dlanom
već budne za plač

radi ovih nepoznatih bića
koje nadgrizaju koru noći
ponosnu koru noći
sto čuva uspomene.
Oklop tako snažan i opet tako ranjiv
tamniji od tame

Radi ove boli
koju mirisom mahovine i odložene stvari donose u sobu
krotku od tišine
u osvetljenom oknu prozora

pa pred zid na koji pljusti kiša ili dani
Stajala je nepoznata žena
i rukom već tuđom
i iglom već zarđalom
pretvorila vjerni sloj prašine
u onaj drugi svijet
opustošen drugom boli
od koje se ne umire

a da se ne zna zašto
a da se ne zna kako








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Irena Vrkljan   Pet 15 Maj - 9:07

Čarolija zaborava

U ovom prostoru omeđanom stablima mog razuma
U ovom prostoru bez središta svijetla
bez okusa; bez glasova
U ovom sjećanju zatvorenom u tamnom obručju tjela
u ovoj boli u ljubavi nepravednoj
U ljubavi
ja dozivam lice koje sam posjedovala juče
ja dozivam noć u ovaj sat neponovljeni
u ovaj dan neotrovani
blizinom vermena
u strahu prisutnom među oblicama
u ovaj moj plač
Neka iz mahovine izađu sve košute
i polože moje telo na zle i visoke borove
danas
na dan neprolazne osvete
nek umorne žene svežu moja stopala
i zapale sve lađe snele pod rukom mog vrata








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Irena Vrkljan   Pet 15 Maj - 9:09

GODINE PROLAZE


Medju pogledima
koji su do ruba puni poruge i zime
nismo znali sacuvati
malu skrinju
s nasim rukovanjem,
nismo se trazili
pokraj predmeta
sto postaju zli, ubojiti i opasni
i mrze nase tijelo,
zastali smo
da beznadne
i tako sumorne slike
objesimo na zidove
sto izdaju
sudbinu ove bezimene price,
dok vrijeme ljusti naslagu uspomena
i gradi maglu,
i gradi saonice,
kada je snijeg odavno zaboravljen,
i kada lavine donose nove brodove,
a onih starih
ima vec previse
da bismo na svima mogli ploviti.








Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Esti

  

avatar

Ženski
Poruka : 35419

Lokacija : U spavačici mesečine

Učlanjen : 28.10.2014

Raspoloženje : U bojama duge


PočaljiNaslov: Re: Irena Vrkljan   Čet 4 Jun - 13:40


Irena Vrkljan pjesnikinja, prozaistica, radiodramatičarka, esejistica,
prevoditeljica , djeluje na hrvatskoj književnoj sceni već više od
pedeset godina. Rodjena 1930. godine u Beogradu, Irena Vrkljan seli sa
roditeljima 40-tih godina proteklog stoljeća u Zagreb, gdje završava
gimnaziju i diplomira na Filozofskom fakultetu. Željela je studirati
slikarstvo, no diplomirala je arheologiju, jer se u to vrijeme umjetnost
nije smatrala sigurnim poslom. Irena VrkljanPoznata i kao “hrvatska
Virginia Wolf”, Irena Vrkljan je odrasla okružena umjetnošću, jer joj je
otac bio strastveni kolekcionar. Čuvena hrvatska pjesnikinja,
prevoditeljica i spisateljica, Irena Vrkljan najpoznatija je po
inauguriranju ispovjedne ženske proze, izuzetno ime hrvatske
knjizevnosti. Svoj uspješan književni i umjetnički put započela je
poezijom, zbirke “Krik je samo tišina” (1954.) prva od desetak zbirki
poezije; (sa Zvonimirom Golobom prevela 30 romana s njemačkog jezika,)
potom “Doba prijateljstva” (1963.), te “Soba, taj strašni vrt” (1966.).
Godine 1966. odlazi u Berlin te upisuje Odsjek režije na berlinskoj
Akademiji za film i televiziju na kojoj diplomira 1970. godine. Osim
poezije i proze napisala je mnoštvo radijskih drama i scenarija za
dokumentarne filmove, drame, a prevodila je s njemačkoga. Do 1984.
godine objavila je desetak zbirki poezije, no tek je s ispovjednom
prozom “Svila, škare”, koja je proglašena jednom od najvećih inovacija u
hrvatskoj književnosti, postala poznata široj javnosti. Uz prozu, sa
suprugom Bennom Meyerom-Wehleckom, poznatim njemačkim piscem, autorom
“Zagrebačkih bilježnica”, piše scenarije za radijske i televizijske
drame. Uz prijevod njezine prve proze “Svila, škare” na engleski jezik i
objavljivanje knjige u SAD-u, veže se jedna zanimljiva anegdota: javio
se neki oduševljeni čitatelj iz Amerike i rekao joj da je ona najbolja
književnica iz istočne Europe i da piše kao anđeo, pišu biografi.


Irena Vrkljan o sebi:

Kod kuće smo imali puno kvalitetnih slika, jer je tata bio strastveni
kolekcionar i poznavao je neke austrijske slikare, primjerice, bio je
prijatelj sa Sirovyjem. Odrasli smo okruženi umjetninama, a moja sestra
kustosica Nada Križić-Vrkljan kasnije je organizirala Sirovyjevu
izložbu. A ja sam htjela studirati slikarstvo, koje neizmjerno volim,
ali nismo imali dovoljno novca jer mi se u to doba činilo da moram imati
atelje, pa kupovati boje i platna što bi poskupjelo troškove studija.
Tako sam upisala arheologiju. Sa slikarima sam se oduvijek družila, čak
više nego s piscima.

Ne mogu pisati izolirana u zrakopraznom prostoru. Moram znati gdje se
nalazi svijet, a gdje se nalazim ja. Zato gledam što se događa oko mene,
kako nastaju i nestaju novi globalni trendovi, što uzrokuju društvene
promjene, pitam se što me čeka, a što me ne čeka. No, ne zanima me
politička nego osjećanje razina svijeta.

Pišući o sudbinama žena u mojim knjigama, nisam bila inspirirana osobnom
biografijom. Moje je djetinjstvo bilo sretno, a moj se otac ponašao
upravo obrnuto: bio je vrlo angažiran, čitao mi je priče i poeziju i
često smo diskutirali o mnogim problemima. Moja je majka bila pomalo
depresivna, ali ne kao majke opisane u knjizi tako da nisam opisala
vlastiti život nego slučajeve prijatelja i poznanika, koji su mi
prepričavali svoje sudbine. Saznala sam da su mnogi od njih imali teške
odnose s roditeljima, bez puno emocija i bliskosti, a neki su bili i
zlostavljani. Učinilo mi se važnim da se to opiše i objavi. No, ja sam
kasnije rekla "doviđenja građanskom načinu životu" što sam i opisala u
svojoj prvoj prozi "Svila, škare". Naime, kad je počeo rat i kad su se
rodile moje deset godina mlađe sestre blizanke, brak roditelja je zbog
cjelokupne situacije došao u krizu i oni više nisu znali ni koju školu
pohađam. Preselili su se u Opatiju, a ja sam sa 17 godina ostala sama u
Zagrebu. Živjela sam kao podstanarka, a odmah nakon što sam maturirala
počela sam raditi. Život se naglo izmijenio, a i moj pogled na njega.

Ja sam se prvo nametnula u Hrvatskoj, a tek poslije je uspjeh uslijedio i
na Zapadu. Moja proza "Svila, škare", objavljena 1984., zaintrigirala
je i čitateljice i kritičare, a ubrzo je uslijedio trend ženske proze.
Moje pisanje se poklopilo s duhom vremena. Danas je situacija drukčija,
nitko ne čita više ni klasike ženskog pisma poput Simone de Beauvoir,
kao da osviještena, ženska literatura nikad nije ni postojala. Chic lit
to ne može zamijeniti. Danas se traže folklor i egzotika. To sam
osjetila i na vlastitoj koži još za vrijeme stipendije u SAD-u. Oni su
se jako iznenadili kad su vidjeli da se nisam pojavila u opancima!

Kao da je tada njihovo zanimanje za mene malo splasnulo, bez obzira na
to što nisu znali gdje su Zagreb i Hrvatska. To sam osjetila i u
Njemačkoj, a slična iskustva su imali i mnogi moji znanci, koji su
pobjegli iz Čilea pred Pinochetovom diktaturom. Njemačka srednja klasa,
djeca liječnika ili pravnika, znači, urbani i obrazovani čitatelji, žele
čitati o egzotičnim sudbinama, bez obzira dolazile one iz Hrvatske ili
Latinske Amerike. Postoji cijeli kontejner knjiga iz Latinske Amerike,
koje se proizvode specijalno za zapadno tržište. Mislim da je s tim
trendom povezan i uspjeh filmova Emira Kusturice. Mene to jako živcira,
ali pretpostavljam da će i taj trend proći, kao i mnogi do sada.

Žene moje generacije pisale su poeziju, pa tako i ja, a ne prozu, jer im
je to bilo bliže i prihvatljivije. Čak je i Vesna Krmpotić prozu počela
pisati kasnije. U to doba socijalizma nije bilo ženske ispovjedne
proze, čak niti literature koja je opisivala obiteljske probleme,
odrastanje i sazrijevanje djevojaka, te njihovo oslobađanje od
građanskih okova i normi. Te teme nije bilo u hrvatskoj literaturi. Ja
sam tada već godinama živjela u Berlinu i ta mi je prostorna i kulturna
distanca omogućila da sebe sagledam iz druge perspektive. Osim toga,
tada sam puno čitala radove Virginije Wolf, koju obožavam, a cijela
Europa je brujala o feminizmu i o emancipaciji.

No, to me nije toliko zaokupilo. Zanimao me pogled unatrag, evociranje
sjećanja i oživljavanje dragih ljudi na papiru. Kad danas razmišljam o
svojim proznim počecima, čini mi se da je za moju tematsku orijentaciju
bila presudna ta geografska distanca, taj pogled na moju prošlost iz
Berlina, grada udaljenog dvije tisuće kilometara od Zagreba. Pitanje je
da li bih pisala upravo tim ispovjednim tonom da sam ostala u Zagrebu i
živjela okružena prijateljima. Možda mi tada nitko od njih ne bi
nedostajao pa ne bi bilo razloga za pripovijesti o mom životu. Iako su
tema i ton mog pisanja u to vrijeme mogli biti pomalo rizični, nisam se
bojala negativnih reakcija, jer sam o svojoj prošlosti pisala s puno
ljubavi o, a ne iz kritičkog rakursa. Knjigu je još u rukopisu pročitao
Zvonimir Golob, s kojim sam u tandemu prevela 30 romana s njemačkog
jezika, rekavši mi da u njoj nema problematičnih mjesta i da se nitko ne
može uvrijediti.











Ne sudite mi danas,možete sutra,kada me iz sna probude jutra!
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Irena Vrkljan   

Nazad na vrh Ići dole
 
Irena Vrkljan
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Irena Vrkljan
» Rečenice
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum :: Umetnost i Kultura :: Književnost-