Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Hitskin_logo Hitskin.com

Ovo je previzualizacija teme sa Hitskin.com
Instalirati temuVratiti se na listu teme



Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama.
 
PrijemPrijem  TražiTraži  Latest imagesLatest images  Registruj seRegistruj se  PristupiPristupi  Himna Haoss ForumaHimna Haoss Foruma  FacebookFacebook  


Delite | 
 

 Hajdemo u bioskop - Filmska kritika

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3  Sledeći
AutorPoruka
malalila

MODERATOR
MODERATOR

malalila

Ženski
Poruka : 52047

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: Hajdemo u bioskop - Filmska kritika   Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 EmptyPon 23 Feb - 16:04

Evo jos jedno vidjenje filma " 50 nijansi sive" iz zagrebackog ugla

JELENA VELJAČA O '50 NIJANSI SIVE'
 Seks na filmu više je kazna za gledatelje nego za Anastasiju



Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 SivaS1_777609S1

Ljubitelji pravog SM seksa opravdano su kritični jer ovo što se prikazuje nije ni u ludilu takav seks, osim što možemo vidjeti gomilu lijepih bičeva

Kad sam prije dvije godine u Londonu razgovarala s E.L. James, autoricom “Pedeset nijansi sive”, ona je već bila toliko uspješna da je dogovoriti intervju s njom sličilo na organizaciju intervjua s rock zvijezdom, a ne s “običnom” uspješnom književnicom. Dakako, to ona i nije.
Ostavit ću po strani filozofsko pitanje je li James uopće književnica ili je samo uspjela dobro prodati svoj blog - da, “Pedeset nijansi sive” stvoreno je kao kompilacija tekstova s njezinog bloga - na varijantu “mana s neba”, pogađajući nevjerojatno dobro, ali i posve slučajno, trenutak i potrebu specifične publike koja je nebrojena, a to su žene u srednjim godinama, lagano izmučene obiteljskim životom i zamorene svakodnevicom.

Ljubavni klišej


I ona je sama, kako mi je priznala, bila ta žena. Tipična mama, koja se nikad nije bavila književnošću, u jednom je trenutku, da bi pobijedila krizu srednjih godina, počela pisati “obožavateljsku prozu” na stranici za ljubitelje tada silno popularne “Sumrak sage”. Anastasia Steele i Christian Grey zapravo su modelirani prema već iskušanom uspješnom modelu autorice Sumrak trilogije Stephanie Meyer - glavna junakinja je nevina, usamljena djevojka u potrazi za ljubavlju većom od života, na prvi pogled izuzetno nefeministički, gotovo staromodno romantični karakter; a glavni je junak na neki način “obilježen” - kod Meyer, on je vampir, koji ne smije voljeti smrtnicu. Kod E.L.James on je emocionalni invalid opsjednut SM seksom, koji - opet - “ne smije” voljeti običnu djevojku koja želi više od uloge submisivne seksualne partnerice, jer nije siguran da je sposoban za ljubav, s obzirom na svoje traumatično djetinjstvo.

Ostavljeno dijete, zlostavljano od biološke majke narkomanke i prostitutke i njezinih makroa i ljubavnika, jedino gdje si dopušta užitak je - playroom, igraonica za “prljavi seks”, kako ga zamišlja mašta sredovječne žene koja je, kako mi je sama priznala, počela pisati “50 nijansi sive” da ne bi uništila svoj život izlascima, alkoholom i varanjem muža. I doista, u tim romanima, koliko god na trenutke bili nemušto napisani (E.L.James je posebno slaba u dijalozima), postoji neka zanimljiva psihologija koja je privukla žene do te mjere da su isprva doslovno usmenom predajom, na školskim dvorištima i igralištima, kad bi dolazile pokupiti djecu nakon predavanja ili treninga, jedna drugoj šaputale o Christianu i Anastasiji, dijelile linkove za web adresu na kojoj je objavljivala James, a kasnije i rijetke primjerke prve knjige.

Književni fenomen


Neprilagođen muškarac, nespreman za emocije i dubok odnos, i nevina (i doslovno i metaforički) djeva koja će ga spasiti - to je doista klasična dinamika odnosa u mnogim uspješnim ljubavnim pričama (Mr.Darcy i Lizzie Bennet, Mr.Big i Carrie Bradshaw). Zašto žene toliko vole takve priče, od Austen do modernog chic lita? Vjerojatno zato što mnoge od nas još uvijek žele vjerovati u mogućnost da “prokletog” muškarca, onog s “mračnom tajnom”, možemo promijeniti.
Autorica je tu upješnu jednadžbu začinila s malo pomaknutog seksa - instinktivno, iz vlastitog primjera, osjećajući da žene u srednjim godinama ne sanjaju više (samo) o princu na bijelom konju, već i o (malo) strasti - i dobila je, ne očekujući - nevjerojatan književni fenomen. Nažalost, osim loših dijaloga, film ima malo veze s knjigama E.L. James. Američki je sterilan, snimljen i režiran kao da je zapeo u stiliziranoj filmografiji Hollywooda devedesetih, pa djeluje kao blijeda tinejdžerska kopija nekog seksi blockbustera s Michaelom Douglasom, iz vremena kad je Michael Douglas imao 40 godina.

Promašena poruka


Osim stravično lošeg castinga, problem je i u dramaturgiji filma - gotovo je nevjerojatno kako je scenaristica uspjela odabrati potpuno beskrvne trenutke iz romana, pa je zaljubljivanje Christiana i Anastasije u filmu potpuno zaobiđeno (nejasno je zašto su oni uopće zajedno), a redateljica Sam Taylor-Johnson gotovo je svaku scenu između njih dvoje režirala kao da režira glazbeni spot za novu hrvatsku pop nadu. Tijekom filma, s nostalgijom sam se prisjećala Madonninih spotova u kojima se poigravala seksom. Naime, ovo što nam je Taylor-Johnson, vjerojatno progonjena luđačkom kontrolom američkih producenata, ponudila kao posebnu vrijednost ove priče, izgleda kao luksuzna reklama za čipkasto donje rublje. Vrlo brzo sam shvatila da su scene seksa idealno vrijeme za otrčati do WC-a Kaptol Centra, a moja je prijateljica rekla da se osjećala kao da seks u filmu nije kazna za Anastasiju nego za gledatelje.
Blogovi pravih ljubitelja SM seksa, naravno, eksplodirali su kritikama, jer ovo što se prikazuje u kinima nije ni u ludilu takav seks - osim što u dozlaboga dugačkim kadrovima kao iz skupe tv prodaje možemo vidjeti gomilu lijepo izrađenih bičeva, i što u “ključnom momentu filma” Christian nalupeta Anastasiju po guzici (u njihovoj izvedbi to izgleda kao satira SM seksa, ali ne duhovita).
Jedva da se mogu prisiliti da ovaj film, iako tematika tako naslućuje, usporedim s Larsom Von Trierom i njegovom “Nimfomankom” (gdje su prizori SM seksa toliko brutalni da film nikad nisam uspjela odgledati do kraja - digao mi se želudac i bilo mi je neugodno), ili genijalnim filmom “Tajnica”, s Maggie Gyllenhaal u glavnoj ulozi. Ovaj potonji film, osim što je uzbudljiv, ne samo zato što je Gyllenhaal fantastična glumica, već i zbog toga što je napisan pametno za popizdit, tvrdi da je ljubav, u kojim god oblicima dolazi u životu, ipak na kraju presudna za bilo koji odnos. Paradoksalno, upravo je ta teza ono što nedostaje filmu “Pedeset nijansi sive”, iako E.L.James toga ima napretek u svojoj trilogiji. I to je ono što je žene zapravo “napalilo” na njezino štivo - odnos muškarca koji ne želi vezu, i žene koja ga uspije privoljeti na to da se otvori i prepusti. Koliko god to bila nefeministička misao, to je doista pravi allure ove trilogije.


.............
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

malalila

Ženski
Poruka : 52047

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: Hajdemo u bioskop - Filmska kritika   Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 EmptyPon 23 Feb - 16:09

Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 60878946-jamie-dornan-dakota-johnson-50-nijansi-sive

Muškarac bez emocija

Naime, jedan od ključnih problema današnjice kad su u pitanju ljubavni odnosi muškaraca i žena upravo je činjenica da jedno pola muškaraca s kojima hodamo “nije spremno” ili “ne želi (ozbiljnu) vezu”. Christian je u tom smislu pravi prototip hladnog muškarca koji se boji emocija, a na takvog je svaka čitateljica barem jednom u životu naletjela. Feministička kritika pokopala je film tezama da je ovo priča o onome što mušakarac želi, naglašavajući kako je žena svedena na objekt koji mora zadovoljiti frajera - složila bih se s time načelno, no nakon odgledanog filma, uvredljivijim smatram ideju da je ono što sam pogledala uopće “film”.
Moja osnovna zamjerka liku Christiana Greya bila je njegova kontrolirajuća osobnost. Kad sam to natuknula Erici Leonard (ime koje se skriva iza skraćenice E.L.), prilično me zadovoljila odgovorom. “Nije li to problem modernog društva? Kontrola? Christian nije mogao kontrolirati svoje odrastanje, koje je bilo izuzetno traumatično. Dakle, nije mogao kontrolirati emocije. A izuzetno je privlačan muškarac. Jedino što je mogao kontrolirati je seks.”
Bez obzira na doista lošu filmsku adaptaciju, film je zaradio nevjerojatnih 250 milijuna dolara u prvom vikendu prikazivanja. Hollywood koji se već niz godina nalazi u ozbiljnom problemu - posjeti kinima drastično padaju, a filmove, kad je u pitanju popularnost, sve više zamjenjuju serije koje publici nude duže uživanje u radnji i likovima, bolju kontrolu vremena kad ih mogu pogledati i mogućnost potpune prilagodbe specifičnom ukusu publike, trlja ruke od sreće - nešto im je nakon dugo vremena uspjelo! Naime, nema sumnje da je u komercijalnom smislu “Pedeset nijansi sive” fantastičan uspjeh. Bit će zanimljivo vidjeti kako će producenti reagirati na backlash koji je film dobio od kritike, kao i to hoće li se publika nakon, da se poslužim Jamesovskom metaforom, seksa bez napaljivanja i orgazma, htjeti vratiti po još.

Kako je moguće da je takva katastrofa od djela tako silno uspješna u kinima? Odličan PR tijekom cijele godine, izvrstan odabir tipično konzumerističkog vikenda (premijera je dobro isplanirana za Valentinovo, koje je idealan trenutak da se proda proizvod koji je - kao i sam “dan zaljubljenih” - bliže estetici Hello Kitty majice nego ozbiljnom filmskom ostvarenju), i milijuni obožavateljica djela E.L.James širom zemaljske kugle - uvelike su pridonijeli tom fenomenu. S obzirom na “otvoreni kraj” filma (prenesen direktno iz knjige), jasno je kao bijeli dan da se planirao snimati i drugi nastavak. Može li on ponoviti uspjeh prvog dijela?

Nezahtjevna publika

Likujem zbog mogućnosti da sumnjam u to. Naime, koliko god je publika, pogotovo ona koja pripada mainstream masi, relativno nezahtjevna i samo se želi zabaviti, film ne nudi ni to. Voljela bih vjerovati da je njegov uspjeh temeljen samo na odličnom marketingu koji su knjige napravile same sebi prije nekoliko godina.
Naime, nisam sigurna da će žene koje su nekad davno jedna drugoj znojnim rukama dilale “50 nijansi” potajno, bez riječi, na dosadnim roditeljskim sastancima, pristati gledati još jednom Greya kojeg glavni glumac igra kao srednješkolca koji se ne osjeća najbolje u odijelu, ljutitog kao curica kad nešto nije po njegovom, karizmatičnog kao da je jučer prebolio akne, ali još uvijek misli da ih ima.
Masovna opčinjenost tom knjigom, naime, temeljena je upravo na onom što filmu nedostaje - snazi odnosa u kojem muškarac nevinu djevojku nauči što je strast, a ona njega “izliječi” ljubavlju.




U drugom vikendu u SAD-u 70 posto manji prihod

Ipak to neće biti rekordan rezultat. Film “Pedeset nijansi sive” u drugom vikendu u američkim kinima ostvarit će 70 posto manji prihod nego u prvome, što dosta govori o dugoročnosti njegova opstanka. Očito je dosjetka spoja kontroverzne erotske drame i praznika zaljubljenih funkcionirala samo za Valentinovo, već naredni tjedan zanimanje gledatelja se sunovratilo. Nema razloga za zdvajanje, film je dosad u svijetu zgrnuo preko 330 milijuna dolara bruto (koštao je samo 40 milijuna plus bar još otprilike toliko za troškove marketinga) i po svoj prilici bi mogao utržiti nešto preko pola milijarde dolara bruto, što je impresivno, međutim, zabrinjava što mu je ocjena korisnika najpopularnijeg filmskog web portala imdb.com mizernih 4,1 - znači dvojka. Usmena predaja je očito jako slaba, što je problem narednim nastavcima. Utješno je jedino to što ni prvi dio “Sumrak sage” nije prošao puno bolje, pa je unatoč tome franšiza bila megahit. (Nenad Polimac)


jutarnji.hr
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

malalila

Ženski
Poruka : 52047

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: Hajdemo u bioskop - Filmska kritika   Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 EmptyPon 23 Feb - 16:44

The Grand Budapest Hotel (2014)


U industriji u kojoj sve više profesionalaca izbacuje generične i nemaštovite
 projekte radi brze kapitalne dobiti, zaista je pravi praznik počeo da predstavlja
 datum kada se neki od autora koji i dalje neguje film kao umetnost, odluči
da nam omogući da pogledamo ono na čemu je radio proteklih
godinu-dve dana.
Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 The_Grand_Budapest_Hotel_Poster

“The Grand Budapest Hotel” je definitivno najisčekivanije ostvarenje koje se pojavilo na 64. izdanju Berlinskog filmskog festivala jer predstavlja do sada najambiciozniji projekat genijalnog reditelja Vesa Andersona  (Wes Anderson).
Kako oficijalni sinopsis kaže, “The Grand Budapest Hotel” rekonstruiše avanture Gustava H., legendarnog nastojnika čuvenog evropskog hotela između dva rata, i potrčka Mustafe, dečaka koji postaje njegov najverniji prijatelj. Film prikazuje krađu i povratak neprocenjivo vredne renesansne slike, kao i bitku za ogromno porodično bogatstvo u vreme dramatičnih promena u Evropi.
Osmišljen kao priča unutar priče unutar priče, novi Andersonov film poseduje jedan nelinearni narativ koji nas provlači kroz tri različite decenije. Iako ovo zvuči pomalo komplikovano, Andreson je vrlo kvalitetan pripovedač koji zna da barata s tri različite “stvarnosti” tako da nikome ne bude teško da prati o čemu se zapravo radi u ovoj priči.
Kao i svaki prethodni put, reditelj Ves Anderson je uspeo da me oduševi svojim radom. Za sve one koji ne znaju, Anderson je jedan izuzetno neobičan filmski profesionalac koji vrlo često kombinuje cinizam i satiru sa izuzetno detaljisanim, šarolikim i donekle bizarnim vizualnim sekvencama. Iako se ovaj 44-godišnjak trudi da “suvim” i inteligentnim dijalozima većinskim delom radnju svojih filmova drži prizemnom, on sa druge strane propagira vizualni izraz koji je u potpunosti kontradiktoran gore pomenutoj ideji jer ubrizgava određenu bajkovitu notu tamo gde joj na prvi pogled nije mesto.
Naravno, kao i u svakom prethodnom Andersonovom ostvarenju treba napomenuti prelepu kinematografiju i maestralan kasting. Kamera beleži izuzetno detaljisane i interesantne kadrove, prelivajući ih zaista neopisivo lepim i neobičnim bojama koje će vam naprosto hraniti oči. Pohvale za ovakav genijalni vizualni identitet idu svakako Eni Atkins (Annie Atkins), dizajnerki koja je na neverovatan naćin uspela da realizuje sve Andersonove želje. Ovoj opijajućoj vizuelnoj predstavi znatno pomaže i odlična pozadinska muzika, koja kombinuje nostalgične tonove sa temperamentom likova u datom trenutku.

Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 The-Grand-Budapest-Hotel-Movie-2014-Images-1024x558

Da bi u potpunosti razumeli i spoznali punu lepotu filma “The Grand Budapest Hotel”, neophodno je višestruko gledanje. Na prvi pogled sam film deluje previše intenzivno da se upije odjednom. “The Grand Budapest Hotel” je ispunjen inteligentnim humorom, bizarnim zapletima i likovima koji svoje emocije ne izražavaju na najtradicionalniji način. Iako na prvi pogled deluje da su odnosi ovih likova zasnovani na nesvakidašnjim dijalozima punim vickastih alegorija i uvreda, kada se malo dublje upustimo, možemo olako uočiti da dosta toga ipak leži u samim finesama. Siguran sam da će skoro svakom posmatraču ovaj film biti vizualno jako dopadljiv jer poseduje prelepe boje, izuzetno izdetaljisanu pozadinu i poseban osećaj u vazduhu koji je formiran pomoću prelepih pejzaža i dopadljive pozadinske muzike, ali ono na šta zaista svi treba da obrate pažnju jesu sitni detalji koji iako nemaju nekog direktnog uticaja na samu radnju, znatno produbljuju doživljaj i sve nas više uvlače u izmišljeni svet ovog genijalnog reditelja.
Anderson je zaista jedan od retkih reditelja koji toliko mnogo truda i strasti ulaže u svaki kadar. Naprosto je bizarno ne voleti njegove filmove, nevezano da li vam tematika leži ili ne. Sama kombinacija tonova u svakom kadru je dovoljna da vas zabavi, odnosno da vam pruži kompletni osećaj života onoga što autor prikazuje.

Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 The-grand-budapest-hotel-26-02-2014-18-g-888x489

Jedini problem gledanja filma “Grand Hotel Budapest” u bioskopu jeste što nije izvodljivo pauzirati svaku scenu i satima se gubiti po nadrealno intrigantnim detaljima koji se svuda kriju.
Ono što je dodatno interestatno jeste što je Anderson snimio ovaj film u tri različita formata, što samo dodatno pomaže svakom vremensku intervalu da ima zaseban identitet.
“The Grand Budapest Hotel” je definitivno Andersonov do sada najbogatiji film, barem što se same priče tiče. Pored klasičnog “coming of age” momenta koji je neretko tema Vesovih filmova, reditelj ovog puta ubacuje i dramu i misteriju, što samo dodatno povećava interesovanje kod publike. Iako ovom projektu polazi za rukom da “ukrasi” sam sadržaj kada su Vesova ostvarenja u pitanju, on ne uspeva da prikaže ono što “The Royal Tenenbaums” i “Rushmore” čini toliko posebnim, a to je taj momenat u kojem protagonisti naprave tu snažnu emotivnu konekciju koja će nas proganjati danima posle gledanja filma.
Kao i svaki prethodni Andersonov film, “The Grand Budapest Hotel” se može opisati kao stilski podosta bogata dramatična komedija koja ukršta sudbine velikog broja izuzetno slikovitih i nadobudnih likova. Veliki deo užitka gledanja  nekog od Andersonovih filmova čini sama igra prepoznavanja aktera koji se radovno pojavljuju u njegovim ostvarenjima. Kao što to tradicija nalaže, svoje minute u filmu ovog 44-godišnjeg američkog reditelja zabeležili su Džejson Švarcman (Jason Schwartzman) i Bil Marej (Bill Murray). Od povratnika na Andresonov set ovde još imamo Vilijema Defoa (Willem Dafoe), Ovena Vilsona (Owen Wilson), Edriena Brodija (Adrien Brody), Edvarda Nortona (Edward Norton) i Harvija Kajtela (Harvey Keitel), ali oni nisu toliko česti kao gore pomenuta dvojica.

Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Maxresdefault-1024x576

Pošto bi bilo izuzetno debilno da sada komentarišem performans svakog aktera posebno, fokusiraću se na one koji su ostavili najsnažniji utisak na mene. Prva zvezda filma je definitivno Ralf Fajns (Ralph Fiennes). Iako na papiru Gustav H deluje kao lik koji nikako ne ide uz ovog aktera, Fajns je u potpunosti uspeo da se izgubi u liku i pruži nam jednog slatkorečivog i isfeminiziranog vlasnika hotela koji naprosto osvaja svojim budalastim šarmom. On odličnu podršku ima u mladom Toniju Revoloriju (Tony Revolori) s kojim formira jedan vrlo sladunjav duo. Ostatak glumačke ekipe je zaista kvalitetan, ali se niko više nije toliko istakao da bi ga sada posebno pominjao.
“The Grand Budapest Hotel” sadrži sve one detalje koji se smatraju kao “trademark” u Andersonovim filmovima. Ovo ostvarenje poseduje prelepu fotografiju, bogate i fenomenalno izdetaljisane setove, inteligentne i vickaste dijaloge, slikovite i pomalo uobražene likove, klince kao protagoniste, neodoljivu dozu nostalgije, kompleksne familijarne odnose, večnu i neiscrpnu ljubav, dezene s neobičnim geometrijskim oblicima i naravno, Bila Mareja.
Ne znam za vas, ali meni je izuzetno bitno da film poseduje neku svoju zasebnu stvarnost i da me prelepim opisom, kako scene, tako i likova i situacije, natera makar na tren da se nađem u njegovom svetu. “The Grand Budapest Hotel” je jedan od najlepših i najduhovitijih filmova koji sam u poslednjih ne znam ni sam koliko vremena pogledao. Apsolutna preporuka!

Goran Mirković
Ocena: 10/10

kakavfilm.com


Poslednji izmenio malalila dana Pon 23 Feb - 16:51, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

malalila

Ženski
Poruka : 52047

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: Hajdemo u bioskop - Filmska kritika   Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 EmptyPon 23 Feb - 16:51

Divljina – Wild (2014)


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Wild_ver2

Oduvek sam voleo da gledam filmove koji prikazuju sopstvenog subjekta kako bespomoćno traga za nekim dubljim smislom života i nesretnih okolnosti koje su ga zadesile. U ovakvim filmovima, mi uglavnom imamo priliku da se upoznamo sa junakom koji teži da bude jedini stabilni stub u svetu koji stoji na klimavim nogama.
Iako podložan raznim uticajima, ishitrenim odlukama i skupim greškama, naš protagonista je uvek taj koji pokušava da pronađe dublji smisao u svemu što ga okružuje. On je spreman da se bori za sebe, i niti u jednom momentu ne želi da prihvati svoju sudbinu kao takvu.
Naš heroj možda stoji izgubljeno na raskrsnici života, ali je itekako dovoljno hrabar da rizikuje i krene jednim putem, bio on ispravan ili ne.
Hteli mi ili ne, ovakvi filmovi nas često inspirišu da baš kao i sam glavni akter, krenemo da analiziramo svoj život i pokušamo da pronađeno odgovore na pitanja koja su nam zauvek ostala nepoznata.
Zašto je baš moralo to tako da se desi? Da sam drugačije postupio, da li bih bio ovde gde trenutno jesam? Da li išta zapravo zavisi od mene, ili sam ja samo reakcija na veće sile koje se neprestano sudaraju iznad moje glave? Da li sam suviše mali da bi se išta pitao?
Bilo kako bilo, ovakvi filmovi retko koga ostavljaju ravnodušnim. Zašto? Zato što u svojoj narativnoj konstrukciji nude problem koji svim silama teži da bude rešen.
“Wild” je upravo jedan od takvih filmova. Osmi po redu dugometražni igrani film kanadskog reditelja, Žan-Mark Valea (Jean-Marc Vallée), nas upoznaje sa Šeril Strejd, devojkom sa problematičnom prošlošću, koja se odlučuje da prepešači 160 kilometara duž obalu Pacifika, ne bi li skrenula misli sa ogromne tragedije koja ju je nedavno zadesila.
Baš kao i prethodni  film ovog reditelja, “Wild” je inspirisan istinitim događajima. Rađen po romanu Šeril Strejd “Wild: From Lost to Found on the Pacific Crest Trail“, ovaj film nas vodi na putovanje sa istoimenom junakinjom, koja očajnički traga za nekom duševnom harmonijom i dubljim razumevanjem onoga što ju je zapravo naterano da skrene sa pravog životnog puta i nađe se u egzistencijalnom čištilištu.
Baš kao i u “Dallas Buyers Club”, Vale još jednom uspeva da prikaže jednog kompleksnog subjekta. On ga još jednom uzima u ruke,  guli mu sve slojeve i pruža nam priliku da formiramo jedan dubok i intiman odnos sa individuom koja izgubljeno traga za lekom protiv svojih dubokih rana.
Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Wild-3-1024x576
Scenarista Nik Hronbi (Nick Hronby) je savršeno razumeo suštinu romana, što je rezultiralo tome da dobijemo jednu skoro pa brisanu platformu, bez ikakvih nepotrebnih distrakcija, na kojoj će nam sam subjekat tokom trajanja filma otkriti uzrok problema, i način na koji on kao kancer jede sve što mu stane na put.
“Wild” je zaista jedan prelepo snimljen film koji pored opijajućih pejzaža ilustruje protagonistkinju koja sa sobom vuče ogroman teret na leđima, doslovno i metaforički.
Meni se zaista ovde dopada to što se reditelj odlučio da izbaci brojne zamorne i pomalo banalizovane metafore koje se u knjizi mogu naći na skoro svakoj stranici, i zameni ih slikama i povremenom naracijom koja za cilj ima da iskomunicira ono što se nalazi unutar Šeril, a i u putnicima sa kojima joj se put ukršta tokom trajanja filma.
Iako poseduje nelinearan narativ, priča filma “Wild” zaista lepo teče. Pored jedne idiotske scene u kojoj dobijamo malo nepotrebnog nadrealizma, film nema neku značajniju manu koja bi mi narušila generalni utisak. Sam kraj filma je izuzetno jak i smatram da na jedan vrlo hrabar i smeo način zaokružuje čitavu priču.
Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 DECMOVIES-1024x614
Iako nikako nisam njen ljubitelj, moram da priznam da je Ris Viterspun (Reese Witherspoon) odradila fenomenalan posao. Ovo joj je apsolutno najbolje izdanje na filmu. Njeno bledo i po malo tupavo lice dobija određenu oštrinu i dozvoljava joj da u potpunosti utone u ulogu koju portreiše. Ris je zaista neustrašiva u ovom filmu. Da mi je neko rekao da ću je hvaliti, ne bih mu verovao.
Vidi se da je radila sa rediteljem koji tačno zna šta hoće, i kako to da izvuče iz svojih aktera. Apsolutno zaslužena nominacija za Oskara.
Kako bih izbegao gomilu komentara kao što su: “Šta je bolje? Film ili knjiga?“; napisaću odmah ovde da su drugačiji. Iako knjiga više ocrtava unutrašnje stanje subjekta, mislim da film daje jednu potpuno novu dimenziju čitavoj ovoj smeloj i uzbudljivoj priči.
“Wild” je vrlo kvalitetan film koji je definitivno vredan vašeg vremena. Preporučujem ovaj naslov svim onim filmadžijama koji vole da gledaju egzistencijalne drame.
Goran Mirković
Ocena: 8/10
Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 File_120396_0_RW-Wild-Bar-640
kakvfilm.com
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

malalila

Ženski
Poruka : 52047

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: Hajdemo u bioskop - Filmska kritika   Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 EmptyPon 23 Feb - 17:02



Levijatan


Левиафан, Ruska Federacija, 24 septembar 2014



  • Žanr kat.: Evropski, Drama, Evropski film, Kritike, Kinematografije,
  •  Filmovi na TV programu, Ruski film, POBEDNICI NA FESTIVALIMA,
  •  KAN / CANNES 2014. , PALIĆ 2014., EFA Awards 2014.
  • Trajanje: 140
  • Festivali: Najbolji scenario u Kanu 2014, Pobednik Festivala Palić 2014


Sinopsis


Kolja živi u malom gradu u blizini Barencovog mora, na severu Rusije.
 On ima auto-servis. Odmah pored, živi u kući sa mladom suprugom Ljiljom
 i sinom iz prethodnog braka - Romkom..

Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 F4fabc1849d9d7fd4d34967bff5cd1bf

Vadim Sergejevič, gradonačelnik, želi da pokrene sopstveni posao. Prvo želi
da kupi ono što ima Kolja, ali ovaj nije zainteresovan za novac. Pošto Vadim
 postaje sve agresivniji, Kolja pita svog najboljeg prijatelja Dimitrija, advokata
iz Moskve, da mu pomogne. Ali, to će zauvek da promeni Koljin život..

Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 F78d34cbcd8e597b23afa760966c42e4

Kasting

Uloge: Elena Lyadova, Vladimir Vdovichenkov, Aleksey Serebryakov

Kritika

Jedan moćan film! Ruski, širok! A, opet, kao da se dešava bilo gde na kugli Zemaljskoj, jel su situacije i nepravde tako istovetne...
Zli gradonačelnik primorskog gradića na severu Rusije, drži sve u šaci. Želeći da dođe do komada Koljine zemlje, ponudi mu petostruko manju vrednost. Želi tu da sagradi izletište za bogate, ili šta već. A, Kolja je od stare fele, automehaničar. On kapira da želi da ga namagarči zli gradonačelnik i ne pristaje da se odseli sa ženom i detetom. To mu je druga žena, nije prava detetova majka. Kolja popravlja kola lokalnim policajcima i nada se da će ga oni zaštititi kad dođe "stani pani"- A, tu je i advokat iz Moskve, Dimitrij, koga moli da mu pomogne. Ovaj poznaje neke malo moćnije mafijaše nego što je gradonačelnik, pa počinju pregovori... U međuvremenu opija se votkom...
Naravno, kao što to biva kod odličnih filmova, detaljnije prepričavanje radnje, izazvalo bi bes onih koji žele da uživaju. Zato, put pod noge...
Mnogo toga u načinu realizacije ove, na prvu loptu, i ne mnogo komplikovane priče, izaziva žmarce veličanstvenosti. Likovi su pažljivo i predano rađeni, prikazani onako kako najviše mogu da nam se urežu u sećanje. Atmosfera je dijabolično mirna, kao na nekoj naslikanoj fresci, a asocijativno upiranje na anomalije smislenosti života jake... pa... kao kod Tarkovskog recimo...
Ljudska drama, snažna, opora i smela. Da li će se neko žacnuti i prepoznati u ovom vanvremenskom delu? Svi mi?
Za prepričavanje! I ponovno gledanje. Sve dok vam duša ne doživi katarzu... čistote... Ako tako nešto uopšte može da postoji...
 
Đorđe Mijušković


filmovanje.com


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 LEVIJATAN-05-660x396


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Kinopoisk.ru-Leviafan-2409436
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

malalila

Ženski
Poruka : 52047

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: Hajdemo u bioskop - Filmska kritika   Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 EmptyUto 3 Mar - 11:56



Film "IDA"


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Ida


2013.
režija: Pawel Pawlikowski
scenario: Pawel Pawlikowski, Rebecca Lenkiewicz
uloge: Agata Trzebuchowska, Agata Kulesza, Dawid Ogrodnik


Mislim da ne postoji zemlja sa mučnijom istorijom od Poljske. U poslednjih 500 godina Poljsku su međusobom delili stranci, nameštali svoje pulene za kraljeve, osvajali zemlju i proganjali ljude. Poljaci su se raselili po svetu, a oni koji su ostali u zemlji su tokom prošlog veka trpeli ne samo siromaštvo, nego i okupaciju za okupacijom. Poljsku su zajedničkim snagama okupirali nacisti i Sovjeti i ta zemlja je podnela najveću žrtvu tokom Drugog svetskog rata. A ni posleratni period nije baš bio blistav, obeležen čistkama, diktaturom, nasilnim i neuspešnim protestima. Poljaci su svoje nedaće hrabro trpeli, zato im ni ovaj post-moderni kapitalizam ne pada teško...
Pawel Pawlikowski je upravo jedan od onih izdanaka poljske emigracije. Kao mladić je došao u Veliku Britaniju, gde je i napravio karijeru, prvo u sferi dokumentarnog, pa kasnije igranog filma. Iz dokumentarne faze gledaocima sa naših prostora će biti posebno interesentan film Serbian Epics (1992) koji se bavi ratom u Bosni na atipičan, antropološki način. Kasniji igrani filmovi su često bile koprodukcije, a teme su varirale od imigrantskih do identitetskih. Veliku pažnju je privukao na sebe sa My Summer of Love (2004), klasičnom pričom o odrastanju koja deluje umetnički, ali ne upada u umetničarenje i preserans. Usledila je pauza, pa prilično žanrovska neo-noir misterija The Woman in The Fifth (2011). Pawlikowski do Ide nije snimao u svojoj zemlji.
Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Ida+3
Sa Idom nastavlja moćnu tradiciju ozbiljnog poljskog filma iz 60-ih godina. Pomislite na Wajdu i na ranog Polanskog. Onda im dodajte začine globalnih umetnika poput Dreyera, Bressona i Bergmana. Naći ćete i nešto socijale od Kieszlowskog i samo natruhe Wendersovog motiva ceste. Smeštena u 60-te, snimljena u crno-beloj tehnici i uskom formatu 4:3, Ida zaista deluje kao da je i snimana u tom vremenu i prostoru. Iako je veoma definisana stilom, Ida nije samo puka stilska vežba niti besomučno citiranje filmskih uzora. Ida je film prelep u svojoj minimalnosti, u svojim načešće statičnim kadrovima u kojima aktere drži nisko u kadru, sa puno praznog prostora iznad njih, ali prava snaga filma leži u priči. Ona je ujedno i komorna i širokog prostornog zamaha, i specifično poljska i univerzalno ljudska.
Centralni lik nam se pojavljuje kao Ana (Trzebuchowska), osamnaestogodišnja devojka koja je odrasla kao siroče u samostanu i sprema se da se zaredi. Od časne majke saznaje da ima živu tetku koja do tog trenutka nije bila voljna za komunikaciju, ali da Ana mora da joj se javi i raskrsti sa svetovnim životom pre nego što se posveti Bogu. Ana odlazi u Lodz i kuca na vrata na zadanoj adresi.
Vrata joj otvara Wanda (Kulesza), u finom kućnom ogrtaču i sa cigaretom u ruci, dok se njen poslednji “slučajni partner” oblači da izađe. Već u prvih nekoliko minuta Wanda pomalo ležernim, a pomalo i ciničnim tonom Ani otkrije jednu popriličnu tajnu. Naime, ona nije nikakva Ana, nego je rođena kao Ida, i nije katolkinja, nego jevrejka, i njeni roditelji su ubijeni tokom rata zajedno sa još jednim dečakom koji joj nije brat. 
Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Ida+2
Dve žene suprotnih karaktera se upute zajedno da otkriju gde im je familija zakopana, što će biti i narativna okosnica filma. Međutim, ona pokriva samo jedan mali deo, pa će više pažnje biti posvećeno studiji karaktera dve heroine i sukobima njihovih svetonazora, te poljskim (i jevrejskim) lutanjima od nemila do nedraga, od nacističke do staljinističke okupacije, sa sve neumrlim duhom katolicizma i seljačkog oportunizma.
Obe žene su lepotice, ali njihova lepota je različita. Ida zrači naivnošću i svet gleda širom otvorenih očiju jer ga, valjda, po prvi put vidi. Wanda je ocvala, cinična, razočarana i autodestruktivna, ali svejedno zrači strašnim integritetom. Njena pozadina ne može biti suprotnija od Idine, ona je prvo bila hrabri borac Pokreta Otpora, pa zatim vernik Partije i državni tužilac u montiranim procesima protiv “neprijatelja naroda”, da bi se temeljno razočarala u ljude i većinu vremena provodila u napijanju, pušenju skupih cigareta i slučajnom spetljavanju sa slučajnim ljudima. Obema je stalo do one druge, ali one žive u različitim svetovima i nikada se neće razumeti.
Ida nam možda daje perspektivu i tera nas da se s njom saosećamo, ali Wanda je svakako najupadljiviji lik filma. Pawlikowski je u nekim intervjuima pomenuo da je Wandin lik skrojio prema ženi jednog svog profesora koja se isto tako razočarala u Partiju nakon što je učestvovala u prljavim političkim procesima. Cinik nije ništa drugo nego razočarani idealista.
Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Ida+1

Sa druge strane, da Ida ne bi postala sporedni lik u sopstvenom filmu, Pawlikowski ubacuje putujućeg jazz saksofonistu (Ogrodnik) i to donosi puno prednosti. Prvo, otvara se nimalo naivna filozofska i ljubavna priča između njih dvoje koja ispituje granice svetovnog i duhovnog. Zatim, seče se gusta, mračna atmosfera oko potrage za istinom i sukoba između dve centralne ličnosti. I na kraju, film nam poklanja sjajan i skladan soundtrack koji nije samo dekoracija u filmu, nego ima i ulogu da prikaže težnje Poljaka za stvarima koje su njima retke, a na Zapadu su potpuno normalne, poput trenutaka bezbrižne, ali kvalitetne zabave.
Ida će nam baciti malo svetla na Poljsku kao zemlju patnje i trauma koje i posle 70 godina isplivavaju na površinu. Kako su se Poljaci poneli prema svojim jevrejskim susedima za vreme rata? Jesu li ih štitili ili su ih izdali, ili pomalo od oba? Kako su se Jevreji snalazili da bi preživeli ta teška vremena? U Poljskoj je i dan-danas uobičajeno da neko otkrije svoje jevrejsko poreklo koje mu ranije nije bilo poznato i o kojem se neko vreme nije znalo ništa. Sa druge strane setite se paradoksa da u Poljskoj postoje neo-nacisti i setite se priče o jednom od njih koji je otkrio da je Jevrejin i postao Hasid.
Neki drugi, tipskiji filmovi bi od otkrića na kraju potrage napravili poentu, poruku, pouku, pa čak i pamflet i nije im za zameriti. Pawlikowski pametno tempira to otkriće na 70% filma i ostavlja ga nedorečenim po pitanju motiva ubice koji može biti i mržnja i ratno profiterstvo, ali i najsitniji, jajarski oportunizam. I to nije kraj puta, barem ne za Idu. Dok je tragala za istinom o svojoj familiji i njihovoj sudbini, Ida je istovremeno bila u potrazi za samom sobom. I zato je Ida pravo remek-delo filmske umetnosti. Sa svojih 75 minuta, ovaj precizni i kompaktni film ocrtava genijalnost nekog književnog klasika.
Napisao   Marko Stojiljković

film-na-dan.blogspot.com

Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

malalila

Ženski
Poruka : 52047

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: Hajdemo u bioskop - Filmska kritika   Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 EmptyČet 12 Mar - 12:08



" Koza u kojoj zivim "
-Rezija Pedro Almodovar

Navucimo sterilne rukavice!
Bizaran, neobičan, dobar, začudan, šokantan – epiteti su to koji dijele zajednički sinonim: almodovarovski. Stoga na plakatu filma Koža u kojoj živim ne treba pisati ništa više osim – „Pedro Almodóvar“. Ako su to karakteristike koje želite da neki film ima, onda vjerujem da ćete nakon ove odjavne špice iz udobne kino stolice ustati kao i ja – zadovoljni. No, krenimo redom!

Skalpel u ruke!

Horor bez vriskova i šokova. Tim je riječima sam Almodóvar definirao svoj novi film. I ta je definicija sasvim točna, zbog dvaju razloga. Jedan leži u almodovarovskom načinu kojim nas želi zastrašiti bez upotrebe vriskova, golemih količina krvi, naglih pojava neočekivanoga i bezumnog nasilja, svojstvenih horor filmovima. Almodóvar nas uznemirava samom radnjom, njezinim tijekom i još više njezinim raspletavanjem. Okrutnost njegovih likova nas iznenađuje svojim pojavljivanjem i nestajanjem tijekom filma. No još nas više iznenađuje što su likovi, obučeni u odijela civiliziranosti, zapravo kadri učiniti. Drugi je razlog Almodóvarovo poigravanje samim žanrom horora unoseći u njega, kao što je napomenuto, svoj način izražavanja, kao i miješajući elemente horora s elementima drame i trilera. Tako je stvorio film koji je nemoguće jednoznačno žanrovski svrstati, a sam ga je označio kao najokrutniji film koji je ikada napravio.

Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 4ec64b3d34877

Reži!
Priča je filma rađena prema literarnom predlošku, a riječ je o romanu Mygale, književnika Thierryja Jonqueta. Smještena je u Toledo, u 2012. godinu. Preciznije, smještena je u kuću doktora Roberta Ledgara (Antonio Banderas), u jednu zaključanu sobu i u jedan laboratorij u prizemlju kuće. Ključeve svih prostorija posjeduje upravo doktor Ledgar. U laboratoriju u prizemlju pokušava uzgojiti umjetnu kožu – jer on je plastični kirurg. A u zaključanoj sobi utamničenom drži jednu ženu, Veru (Elena Anaya) – buduću vlasnicu te kože. Koliko je doktor Ledgar beskrupulozan shvaćamo nakon što mu je izričito zabranjena primjena transgeneze na ljude – a on to svejedno čini. Nova je koža otporna na vatru, čuva tijelo od ozljeda i prikladno skriva ožiljke operacijskih prepravaka, kao i operacijskih krpanja pokušaja samoubojstva. Nova je koža i nova Verina tamnica.

Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 4ec297a7be265

I dok o porijeklu tajanstvene žene u trikou, kao i o doktorovoj prošlosti, ne znamo ništa, preokret slijedi otprilike na polovici filma. Toledom vladaju maškare. I nakon što se prijeđu sve društvene granice pod okriljem maski, nakon što raskalašenost uzme maha i nakon preuzimanja tuđih identiteta, maske u karnevalskoj noći u jednom trenutku padaju. A doktorova beskrupuloznost dobiva novu dimenziju. Jer, kada malo razmislite, Vera nevjerojatno sliči njegovoj pokojnoj ženi...
Kako se film postupno raslojava, uviđamo tipičan Almodóvarov labirint zamršenih odnosa likova, zamršenih veza koje glavni lik ostvaruje s ostalim likovima – gotovo isključivo ženama. Tu je doktorova sluškinja (sudionica u zločinu), koja nije samo sluškinja; tu je preminula žena, koja je izgorjela pri bijegu; tu je kći, koja je smještena u ludnicu; i tu je Vera. A upravo je ženska trauma (uvijek uzrokovana postupcima muškaraca) ono što je odredilo tijek doktorove priče i života. Poput domina, ženina je trauma potaknula kćerinu prvotnu, koja je potpomognuta drugom, muški uvjetovanom, potaknula nagon koji je doktoru Ledgaru postao primaran u jednom dijelu filma: riječ je o osveti. Služeći se jedinim oružjem koje ima – skalpelom – on pomnom hladnokrvnošću realizira svoj stravični plan. No s vremenom hladnokrvnost zamjenjuje ludilo i opsesija, a svojim znalačkim rukama doktor pokušava ponovno izgraditi svoju prošlost. I pritom postaje uzročnik Verine traume.

Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 4ec297be94499

Uspješnost plastične operacije?

I dok Almodóvaru na površini filma plastična kirurgija služi kao sredstvo kojim prikazuje monstruoznost doktora Roberta Ledgera, ispod te se površine, u poanti filma, nazire njezina kritika: izvanjsko se može promijeniti, ali ne i ono unutarnje.
Kritizirajući društvo, i u ovom filmskom klupku nije izostavio svoje uobičajene teme: spolnost, nasilje, zloupotreba moći. Tako se još jednom potvrdio kao enfant terrible španjolske kinematografije. Izvrsna gluma Antonia Banderasa, koji je uspio uravnotežiti ambivalentnost iza kamenoga lica doktora Ledgara, i Elene Anaye, koja u svojoj koži teško miri svoju ambivalentnost, vješto su upakirane Pedrovom režijom. On uspijeva teške i užasavajuće prizore učiniti gledljivima, pitkima, pa čak i dok nas zgraža, zapravo nas oduševljava.
Iako će neki možda film smatrati pomalo predvidljivim, ja se ne bih složila. Koliko god da sam njegovih filmova pogledala i koliko god mislila da sam ga upoznala i da mogu predvidjeti njegove rasplete, svejedno me uvijek ostavi iznenađenu koliko daleko zaista može otići.


moj-film.hr
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

malalila

Ženski
Poruka : 52047

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: Hajdemo u bioskop - Filmska kritika   Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 EmptySub 21 Mar - 3:41

Кап среће, океан туге

Филм: „Енклава”, сценарио и режија: Горан Радовановић; улоге: Филип Шубарић,
 Денис Мурић, Ненад Станојковић, Милан Секулић, Небојша Глоговац, Аница Добра,
 Мето Јовановски, Миодраг Кривокапић, Ненад Јездић;
 трајање: 92 минута; производња: Србија–Немачка, 2015.

Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Enklava

Из филма „Енклава” Горана Радовановића (Промотивна фотографија)
Историја покретних слика бележи многе сјајне филмове на важне теме и са важним порукама, чије су приче испричане из визуре деце. Тренутно ми на памет падају примери Кустуричиног „Оца на службеном путу”, Кијаростамијевог „Где је кућа мога друга”, Панахијевог „Белог балона” или Маџидијевих филмова „Деца раја”, „Боје раја” и „Отац”... Један од светлих примера овакве врсте филма, без сумње је и „Енклава” сценаристе и редитеља Горана Радовановића.
Радовановић тематизује сву тежину живота српских заједница, које после не тако давних ратних сукоба и погрома на Косову и Метохији живе у малим, изолованим просторима – енклавама и о томе прича из визуре српске и албанске деце. Са пуном снагом, правом мером и дирљивом хуманошћу.
Драма је у сваком филму и већа и јача и снажније боли уколико се све категорије које постоје у свету одраслих преламају кроз очи дечијих ликова. И емоције су тада у гледалишту појачане, а у свему томе прикривено леже и све оне замке проклизавања филма у патетику. Радовановић је то у „Енклави” зналачки избегао сигурним вођењем деце-глумаца (и читаве глумачке екипе) и зрело постављеном драматургијом која децентно, а убедљиво прати мелодрамску линију радње, указујући и на узроке и последице неповерења и насиља.
Уз пуну ауторску одговорност, са великим сензибилитетом, естетски префињено, Радовановић заједно са својим маленим филмским јунацима, али и са гледаоцима филма, урања у свет свакодневне животне несигурности у својеврсном гету, јединственом данас у Европи. У свет деце повређеног детињства, принуђене да прерано одрасту. У осами, без пријатеља, очима упртих у свет одраслих који их постепено уче и мржњи и страху, осећањима која деци нису природна.
У том и таквом свету владају ограничено кретање, превоз до школа и порушених гробаља и цркава у мрачним и тескобним утробама Кфорових оклопних транспортера, свакодневни проблеми са комшијама Албанцима... Ту одраста малени Ненад (Филип Шубарић), уз оца Воју који своју тешку муку лечи алкохолом (Небојша Глоговац), уз деду Милутина на самрти (Мето Јовановски) кога сматра најбољим пријатељем, јер другог нема, и уз свакодневно присуство јединог преосталог свештеника (Миодраг Кривокапић) који би на згаришту да подигне нову цркву.
Ништа мање усамљен није ни албански чобанчић (Денис Мурић) из суседног села, који без оца одраста иза високих зидина рођачке куће, пуне оружја, нетрпељивости и жеље за осветом. Ту су још два албанска дечака (Ненад Станојковић, Милан Секулић), који свакодневно камницама добују по Кфоровом транспортеру, док је Ненад у њему, али не из мржње већ из дечије љубоморе. И они би вожњу транспортером, али нису Срби и једина шанса да задовоље своју жељу јесте да Ненад ургира за њих. Деца лако нађу заједнички језик...
Тај наоко једноставан заплет филма изнеће на површину сву тежину, сложеност и трагичност живота на КиМ. Радовановић постепено уводи и друге ликове – Ненадову тетку Милицу (Аница Добра) која из Београда долази да сахрани оца, возача аутобуса (Ненад Јездић) који стоички издржава и сопствено и малтретирање својих путника, српског припадника косовске полиције (Горан Радовановић), немачку представницу Еулекса... – и тако шири свеопшту слику и једног простора и једног времена, водећи сигурно и чврсто филм до самог краја. До Ненадовог избегличког сусрета са убрзаним, скоројевићким и саможивим Београдом, у коме ће му одмах пришити надимак Шиптар. И до његовог новог школског састава на тему најбољи пријатељ, када ће му пред очи искрснути лик албанског чобанчића који му је спасао живот, а који је сада далеко...
„Енклава” – са маестралном фотографијом немачког сниматеља Аксела Шнепата која је један од носећих елемената филма, са префињеним монтажним резовима Андрије Зафрановића, сценографијом Владислава Лашића и функционалном музиком Елени Караиндру и Ирене Поповић – јесте и филм модерног и динамичног филмског језика, изванредно одабраних глумаца (виде се ту прсти искусног кастинг директора Бобана Дедеића). Јесте и филм у којем је Горан Радовановић своја документаристичко-филмска искуства вешто имплементирао у визуелно-поетско играно филмско дело, које нуди могућност катарзе, указује на могућност опроста и помирења.
„Енклава” је и филм у којем је кап среће мала, а океан туге велики. Али, та туга није она што ломи, већ освешћује, прочишћава и исцељује. Уколико јој то дозволите.

Дубравка Лакић
politika.rs
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

malalila

Ženski
Poruka : 52047

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: Hajdemo u bioskop - Filmska kritika   Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 EmptyPet 2 Okt - 9:09



Film "Pored mene" puni bioskopske sale



b92.net

Film "Pored mene" (Next to me) puni bioskopske sale, a do sada je osvojio Zlatnu arenu
za najbolji dugometražni film i Nagradu mlade publike na 21. Sarajevo film festivalu.

Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 359600035560d06fac7659409706557_v4_big

Reditelj, autor priče: Stevan Filipović

Scenario: Stevan Filipović, Milena Bogavac

Uloge: Hristina Popović, Mirjana Karanović, Dragan Mićanović, Nikola Glišić, Milica Majkić, Matea Milosavljević, Katarina Pešić, Rastko Vujisić, Marko Panajotović, Milivoje Miša Stanimirović, Darko Ivić, Jovan Zdravković, Nikola Dragutinović, Uroš Novović, Alek Surtov, Slaven Došlo, Jelena Puzić, Andrej Pipović, Gorica Regodić, Vibor Kreković, Jelena Kesić, Milica Petrović, Anđelko Beroš
Producent: Branislav Jević

Izvršni producenti: Branislav Jević i Jasna Nikolić
Produkcija: Hypnopolis

uz pomoć Filmskog Centra Srbije

Pridruženi producenti: Akademija umetnosti, Beograd i Centar E8

Olji (Hristina Popović) nije bilo dovoljno da samo predaje istoriju. Želela je da menja svet. Da to ne ide tako lako, shvatiće kad otkrije da je neko od njenih učenika odgovoran za napad na nju, koji je snimljen i postavljen na internet. S obzirom da niko iz odeljenja ne želi da prizna i preuzme odgovornost, Olja se odlučuje na radikalne mere.
I tako, umesto planiranog odlaska na ekskurziju, učenici iz IV-3 ostaju zaključani u školi – bez mobilnih telefona i interneta! Od tog trenutka, sve grupe u razredu, od sportista i navijača, preko fenserki i hipstera, do štrebera i gotičarki, po prvi put moraju da rade zajedno, u pokušaju da nađu rešenje.

Neki od njih su u panici, poput odlikašice Sofije (Jelena Puzić), košarkaš Strahinja (Nikola Glišić) pokušava da zavede red, njegova devojka Jelena (Milica Majkić) i drugarice ne mogu da prežale otkazanu ekskurziju, a školski diler Tadija (Darko Ivić) i ekipa imaju i većih problema. S druge strane, Lazar (Slaven Došlo) i Isidora (Gorica Regodić), u toj noći vide priliku za žurku koja će da protrese temelje škole.

Nove ljubavi, stara neprijateljstva i duboko čuvane tajne će isplivati na površinu, u noći koja će promeniti sve, a Oljini učenici će po prvi put biti u situaciji da vide osobe pored sebe nekim drugim očima.

Do kraja večeri, možda će neko i pronaći odgovor na temu sastava koji im je razredna zadala – ''Ljubav''.

KAKO JE NASTAO FILM “PORED MENE”

Kada je reditelj Stevan Filipović (Šišanje, Šejtanov ratnik) počeo da radi sa mladim glumcima u klasi Mirjane Karanović, počeo je i da mašta o filmu o edukaciji, o tome šta se dešava sa entuzijastima u našem obrazovnom sistemu, posebno posle digitalne revolucije. Tako se rodio lik profesorke Olje. Njen lik, Stevan je u startu pisao za Hristinu Popović, inače njegovu školsku drugaricu (išli su zajedno u osnovnu školu na Voždovcu), sa kojom do tada nije profesionalno sarađivao. Što se tiče zapleta filma, ideja o tome da se klincima oduzmu mobilni telefoni i ukine internet (makar na jednu noć!) pala je verovatno napamet svakome ko je ikad radio u prosveti, pa tako i reditelju filma “Pored mene”.

“Bilo je mnogo izmena, ne samo u toku snimanja, već i u montaži. To je karakteristično za sve filmove koje sam do sad radio. Volim da ostavim stvari otvorenim, i da dopustim da neke ideje rastu i razvijaju se. S druge strane, u ovakvom filmu je, da bi uopšte mogao da se snimi, bila neophodna izuzetno temeljna priprema, tako da smo imali unapred skriptovane sve dijaloge, čak i za sporedne likove, napisane neke razgovore koji idu u pozadini, paralelno sa ‘glavnim’ tokom, itd.” – objašnjava reditelj filma.

Dalje stvaranje filma je išlo lako. Stevan je skicirao likove prema njegovim studentima, onda se u rad na scenariju umešala Milena Bogavac, koja je imala izuzetno zanimljiv radni proces na predstavi Muškarčine.
Specifičnosti vezane za stvaranje ovog filma su organizovane radionice iz oblasti ravnopravnosti ljudskih prava, a koje su naši mladi glumci pohađali u trajanju od nekoliko meseci pre početka snimanja. “Radionica u Vojvođanskom omladinskom centru u organizaciji E8 nam je pomogla da se otvorimo, mislim i na glumce i na nas iza kamere, i da učimo kroz razgovor i igru, analiziranje filmova i slično”, istakao je reditelj Filipović.

On je inspiraciju za film Pored mene našao i u kultnom hitu iz osamdesetih godina Breakfast Club, pa zbog toga i imamo mali omaž tom filmu u jednoj sceni.

O PRODUKCIJI

Producent filma Branislav Jević (produkcijska kuća Hypnopolis) nam otkriva kako su tekle pripreme i stvaranje filma Pored mene:
“Steva i Jasna Nikolić, moja najbliža saradnica na filmu, koja je zajedno sa mnom izvršni producent filma, došli su kod mene sa idejom da se jedna studentska vežba, koju je inicirala Mira Karanović, a koju je Steva malo po malo razvijao i razvijao - pretvori u filmski projekat. Steva mi je ispričao ideju u globalu, odmah mi se jako dopala i odmah sam je prihvatio. Zatim je krenuo ozbiljan rad na scenariju, u koji je Stevan još ranije uključio i Minju Bogavac. Paralelno s tim smo napravili i probno snimanje, gde je mnogo toga eksperimentalno izvedeno, i to veoma uspešno. Sve je poteklo od projekta započetog na Akademiji umetnosti, što je, uz ogroman doprinos Mire Karanović, dovelo do sjajne glume jedne izvanredne glumačke generacije, koja će zasigurno ostaviti traga u srpskoj kinematografiji. To je posebno istakao i žiri Pulskog festivala. Veliki je doprinos dao i Centar E8 koji je organizovao kamp, radionicu, na kojoj su Stevan i Minja, s glumcima, davali finalni oblik likovima, koje će ovi kasnije i igrati. Tako je dobijena izuzetna autentičnost teksta i dijaloga, a to je doprinelo i kasnijoj sjajnoj interpretaciji.”

Na pitanje koji su kriterijumi kada se odlučuje da uđe u novi projekat, producent Branislav Jević odgovara:
“Pre svega subjektivni - da mi se dopada. Jednostavno. Da zbog nečega bude važno da takav projekat postoji i da ga ja realizujem. Steva i ja imamo već dva filma iza sebe (Šejtanov ratnik, Šišanje), i prosto je bilo prirodno da nastavimo našu lepu saradnju. Steva je izvanredno talentovan čovek, još više od toga, široko i duboko obrazovan, pametan i mudar, sa veoma visokim IQ-om. Pritom, neverovatno odgovoran i više nego korektan kao saradnik, pa mogu da kažem (iako je velika razlika u godinama) i kao prijatelj.

U odnosu na prva dva, ovaj film je još angažovaniji, nekako tečniji, autentičniji, pritom ozbiljno filozofski postavljen. Vidim da niko o tome naročito ne govori, ali rekao bih da je meni najinteresantnije to, da momenat kad odeljenje ostane odsečeno od sveta može da se "čita" i kao nekakvo isključenje iz matriksa. Mladi ljudi, koji do tada glume nekakve uloge, koje izaberu od ponuđenih stereotipa, iz filmova, lake literature, s televizije, interneta... odjednom gube kontakt sa izvorom. Kao da im neko oduzme tekst. Oni počinju da zaviruju pre svega u svoje duše, a zatim i da primećuju ljudska bića oko sebe. Ja sam pre svega zaista veliki ljubitelj ovog filma. Stevi sam od prvog dana snimanja govorio da će ovo biti najbolje od svega što je uradio. I jeste”
ODELJENJE IV-3

“Je l’ vi shvatate da većina mojih kolega smatra da ste vi najgora generacija sa kojom su ikada radili?” – profesorka istorije Olja

Reditelj filma je članove odeljenja IV-3 delimično zasnovao na svojim studentima ili ljudima koje su/smo poznavali u srednjoj školi. Naravno, daleko od toga da su to bukvalno oni, uzete su možda samo neke osobine koje su inspirisale filmske likove, ali su im junaci koje tumače postali veoma razumljivi i generacijski bliski. Ovo je dalo puno zanimljivih rezultata. S jedne strane, pomoglo je da glumačka interpretacija bude maksimalno autentična, a s druge, većina studenata je mogla da doprinese kvalitetu samog teksta gomilom ideja i anegdota iz ličnog iskustva.

Mladi glumci su imali puno slobode u stvaranju svakog lika, tj. bili su ko-autori. Biografije likova su bile zaista detaljne i razrađene, od porodične situacije svakog lika, do njihovih hobija, interesovanja, osobina, prijateljstava i ranijih iskustava. Svako je imao punu slobodu da daje ideje i predloge, da ubacuje priče iz sopstvene biografije i slično. Tako je napravljen teren gde su se glumci osećali sigurno i gde improvizacija više nije bila besmisleno izgovaranje reči, već ozbiljno džeziranje sa poznatim elementima. Rezultati tog procesa su jako dobri, i odlično se vide u filmu.

..................


Poslednji izmenio malalila dana Čet 15 Okt - 20:45, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

malalila

Ženski
Poruka : 52047

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: Hajdemo u bioskop - Filmska kritika   Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 EmptyPet 2 Okt - 9:16

.............


STRAHINJA (Nikola Glišić)


Strahinja je popularan lik u odeljenju, miran i staložen momak za primer. On je sportista i trenira košarku. U vezi je sa, takođe popularnom, Jelenom koja je iz istog odeljenja. Uprkos tome karakteriše ga određena unutrašnja napetost.

Mladi glumac Nikola Glišić nam govori koja scena mu je najupečatljivija: “To je svakako scena sa kolegom Slavenom Došlom (Lazar) koja se odigrava u kupatilu, jer je smatram prilično zahtevnom, ali pošto glumi pristupam profesionalno, težim da se poistovetim sa likom, a što nije uvek jednostavno. Međutim, potrudio sam se da savladam izazov koji se stavlja pred glumca, koji svoj posao shvata primarnim zadatkom.”

JELENA (Milica Majkić)

Jelena je predstavnica grupe "fenserki". Ima svoj fashion blog zbog koga je postala popularna kako na društvenim mrežama, tako i u školi. To je postao deo njenog svakodnevnog života, ozbiljan posao kome je vrlo posvećena. Glumici Milici Majkić je dodeljen lik Jelene, za koji ona kaže: “Danas, uz pomoć društvenih mreža lako stvoriš ličnost, sliku o sebi, kakvu si oduvek želeo. Tada dobiješ priznanje mase, a svima to generalno prija. Takav je slučaj sa Jelenom. Ali, šta se zapravo krije iza svega toga?”

SANDRA (Matea Milosavljević)

Sandra je tinejdžerka iz imućne porodice, koja na prvu loptu ostavlja utisak nepromišljene devojke, kojoj sem garderobe i statusa nije mnogo stvari bitno, ali kao i kod većine stvari, kada se zagrebe ispod površine, ostaje jedna devojčica željna ljubavi i pažnje. Kada se u školi pojavi klip intimnog odnosa sa golmanom Partizana, zbog čega doživljava osudu i preke poglede sa kojima mora da se suoči, Sandra to hrabro čini.

Mlada glumica Matea Milosavljević opisuje Sandrin lik na sledeći način: “U današnje vreme neretko se srećemo sa slučajevima dece zapostavljene od strane roditelja koji traže način da obezbede bolji život svojoj deci i u jurnjavi za materijalnim, zapostave one momente koji ne zavise od novca, već samo od vremena provedenog sa detetom. Sandra je dete iz jedne takve porodice, ali je ostala željna ljubavi i pažnje koju pokušava da kompenzuje kroz odnose sa vršnjacima.”

TADIJA (Darko Ivić)

Tadija je glavni mangup u generaciji. Inteligentan, drzak i snalažljiv. Za razliku od ostatka odeljenja odrastao je u kraju, na ćošku i jurio dinar od malena. To mu je pomoglo da sazri ranije od vršnjaka. Zna da reši problem kao i da ga napravi. Ne veruje u silu, ali je često primenjuje.
Mladi glumac Darko Ivić kaže da mu je bilo zadovoljstvo da radi na ovom liku i opisuje ga na sledeći način: “Tadija među ,Babunima’ jedini zna kada treba da upotrebi silu i zato ga oni slušaju i gledaju kao vođu. On nije klasičan negativac. Njegova zrelost i inteligencija usmerena na pogrešnu stranu je učinila da ga tako doživljavaju. On je antiheroj i to nosi vrlo šarmantno i smireno.”

LAZAR (Slaven Došlo)

Lazar je proživeo dosta toga u svojih malo godina. Susreo se sa raznim poteškoćama i to je ostavilo traga na njemu. On je mlad i buntovan, silom se bori protiv sile i vodi se devizom da je napad najbolja odbrana. Iza svega toga krije se osetljivi mladić bistrog uma. Glumcu Slavenu Došlu bio je veliki izazov ali i zadovoljstvo da tumači lik Lazara. On kaže: “Najzahtevnija scena mi je bila scena Lazarovog otvaranja Strahinji u kom sam imao ozbiljan monolog, a koja pored toga što je prepuna emocija i tehnički je vrlo zahtevna. Uz pomoć profesorke Mirjane Karanović i uz dobro vođstvo Stevana Filipovića nekako sam to savladao i mislim da sam iz te scene mnogo toga naučio.”

SOFIJA (Jelena Puzić)

Sofija na prvi pogled ne bi mogla da se svrsta ni u jednu grupicu iz odeljenja, ali ima poneku karakteristiku od svake. Na neki način je u dobrim odnosima sa svima, ali, budući da je najbolja u svemu, drži se na hladnom odstojanju. To je ipak malo teže izvesti, kada je prisiljena da komunicira, u noći u kojoj ostanu zaključani.

“Bilo mi je vrlo problematično da tako, na sve moguće načine, uokvirenu devojku odigram i odbranim. Ipak, sada je možda malo i volim!” – otkriva nam kroz smeh glumica Jelena Puzić, koja je tumačila njen lik.

MATIJA (Andrej Pipović)

Matija je dete koje je od malena zadojeno nacionalizmom. Član je fejsbuk grupa Obraza i Dveri Sprskih, i veoma je aktivan u njima. Često se svađa sa profesorkom istorije, Oljom. Matija se nikada u životu nije pobio, ali je zato nekoliko puta pokušao da nahuška navijačku ekipu iz škole da prebije Lazara.

ISIDORA (Gorica Regodić)

Isidora na prvi pogled deluje mračno, snažno, cinično, ali, kao i kod svake osobe, pogotovo tih godina, ona ima određenu masku. U suštini odgovorna, mlada osoba a empata.

Glumici Gorici Regodić nije bilo teško da se poistoveti sa njom: “Ona je zrelija od svojih vršnjaka, te bliža mojim stavovima, ali ima jaku masku, koju možete uočiti čim je vidite, što je karakteristično za tinejdžere. Ima vrlo stilizovan, nazovimo imidž, koji nije tako lako izneti, a da deluje uverljivo. Nadam se da sam uspela. Posle premijere u Puli skoro da me niko nije prepoznao.”

RAŠA (Rastko Vujisić)

Raša je veliki fan igrica (igra isključivo na PC-u), filmova i serija. Komunicira u skraćenicama, na mešavini srpskog i engleskog jezika i mnogima je teško da ga razumeju. Sa Kostom i Miksom je deo štreberske ekipe, koja dosta vremena posvećuje “metodološkim diskusijama” o zavođenju devojaka, ali sa vrlo malo konkretnih rezultata.




b2.net














"Treba otimati radost danima koji beze "
 Majakovski
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

malalila

Ženski
Poruka : 52047

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: Hajdemo u bioskop - Filmska kritika   Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 EmptyČet 15 Okt - 20:36



'Ti mene nosiš',

Prvi hrvatski film koji traje dva i pol sata, a odličan je!



Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Cc1_836573S1

Nenad Polimac

Redateljica Ivona Juka napravila je čvrsti ženski film koji se s glazbom Teha Tearda doima kao strani, a ne lokalni proizvod
Prvi cjelovečernji igrani film Ivone Juke “Ti mene nosiš” unosi važnu novinu u suvremenu hrvatsku kinematografiju - ambiciozno, ekstenzivno pripovijedanje.
Dosad su nam filmovi bili dugi jer su iz njih pravljene TV serije (“Duga mračna noć” Antuna Vrdoljaka), no u pravilu oni traju između 80 i 105 minuta, što se smatra normalnim u sredini u kojoj su budžeti skromni, a rokovi snimanja nastoje se svesti na minimum. Juka - koju znamo po odličnom “zatvorskom” dokumentarcu “Što sa sobom preko dana” i hrvatskom prilogu u regionalnom “ženskom” omnibusu “Neke druge priče” - nije se na to obazirala, skuckala je sredstva sa svih strana (dobila je i potporu Eurimagesa) i napravila film od 155 minuta.

Čupko u filmu


Možda je moglo kraće, ali ne puno, jer je ona krenula putem koji su početkom milenija utrli ovogodišnji oskarovac Alejandro Gonzáles Ińárritu i njegov tadašnji bliski suradnik, scenarist Guillermo Arriaga: prate se sudbine nekoliko likova među kojima naizgled nema osobite povezanosti, izvrću se prostorne i vremenske perspektive, ali se naposljetku sve složi u vrlo suvislu cjelinu.

Tako je i kod Juke. Ona u početku predstavlja svoje tri protagonistice: jedna je tinejdžerica Dora (debitantica Helena Beljan), koja obožava oca Vedrana (također debitant Goran Hajduković, poznat pod nadimkom Čupko, jedan od bivših vođa BBB-a), tetoviranog mačo tipa uvijek u problemima, pa valjda se zbog njega “fura” na Dinamo i Mamića, druga je Ives ( Lana Barić), redateljica na sapunicama, koja je također vezana na oca ( Voja Brajović), no taj je dementan, povremeno je i ne prepoznaje i luta izgubljen ulicama kad god mu se za to ukaže prilika, dok je treća producentica Nataša ( Nataša Dorčić), koja očekuje dijete, i ona ima oca, ali o njemu nešto više doznajemo u završnici, a i njihov odnos možemo svakojako tumačiti.

Prizor iz filma





Iako Nataša i Ives rade zajedno na sapunicama, sve tri junakinje imaju svoje priče i isprva je teško razabrati što ih uopće veže.

Rad s glumcima


Budući da je set sapunice najčešće poprište filma, bilo bi logičnije da je treća junakinja Dorina majka Lidija (Nataša Janjić), koja tamo radi kao šminkerica, tada bi se sve rutinskije povezalo, no kasnije ustanovite da to ne bi bilo u redu: Dora je fajterica, njezin je moto “Nema izdaje, nema predaje” pokupljen iz filma “300” i legende o kralju Leonidi i njegovim Spartancima prisiljenim da se bore do smrti s nadmoćnim perzijskim snagama u Termopilskom klancu, dok je Lidija preljubnica koja prijeti da će otjerati muža iz kuće ako se ne zaposli. Ives se također bori za svoga oca iako je već na rubu živaca zbog njegovih naglih promjena raspoloženja, a vrlo čvrsta je i Nataša, koja bi napravila sve za sigurnost curice koju očekuje.
Svaka od junakinja dobiva dramski prostor, Juka se bavi malo jednom malo drugom, čak i likovi oko njih - poput Dorina oca Vedrana i majke Lidije - povremeno figuriraju kao samostalni protagonisti, susreću se s drugima koje ne znaju (ali ih mi znamo) kao slučajni prolaznici, neki se dijelovi priča povremeno vraćaju unatrag kako bi se naknadno objasnio kontekst pojedinih situacija, ima tu i paralelnih montaža koje su bez očiglednog povoda utkane u tkivo filma (kao u “Čovjeku koji je pao na zemlju” Nicholasa Roega), ukratko, to je prilično zamršeno, ali zanimljivo tkanje na kakvo baš nismo navikli u hrvatskom filmu. Pritom je velika vrlina što u svemu tome nema pojednostavljivanja, naglašenih poruka ni karikiranja: u pitanju je slojevit autorski prosede koji bi bio još intrigantniji da je izostavljena nekolicina simboličnih scena. Ne bi škodio i ujednačeniji rad s glumcima, no što je - tu je. “Ti mene nosiš” varijanta je čvrstog ženskog filma kakve će vjerojatno Juka režirati i dalje, što je osvježenje za našu kinematografiju.

Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Vedran-i-Dora-u-bo_836666S1

Strani majstori


Film je zahtjevno režiran, sa scenama koje nekad uključuju i 20-ak likova, izgleda izvrsno (kolorist je skandinavski majstor Norman Nisbet), a ima i prizora koje nikad niste vidjeli. U američkim nezavisnim filmovima nije novina da curice puše joint, no kad to rade naše klinke, i to na Dinamovu stadionu, ipak je to subverzivno. Kao i seks mlađeg muškarca s trudnicom koja je starija od njega, dok je poljubac preko palačinke najoriginalnija dosjetka.
Juka je nagovorila kultnog talijanskog glazbenika Teha Tearda da joj sklada glazbu. S njegovom zvučnom podlogom i Nisbetovim udjelom “Ti mene nosiš” doima se kao strani, a ne lokalni hrvatski proizvod.

Trailer filma





jutarnji.hr
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

malalila

Ženski
Poruka : 52047

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: Hajdemo u bioskop - Filmska kritika   Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 EmptySub 17 Feb - 20:19

Дирас у костиму бола


Филмом „Бол”, по роману чувене француске књижевнице, редитељ Емануел Финкел 
је показао да се литература и филм могу савршено слагати, што потврђују и
 једногласне позитивне критике


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Melani
Филм Ема­ну­е­ла Фин­ке­ла „Бол“, адап­та­ци­ја исто­и­ме­ног ро­ма­на Мар­ге­рит Ди­рас, иза­звао је то­ли­ко оду­ше­вље­ње у Фран­цу­ској да су се де­се­ти­не ва­жних ме­ди­ја, од пи­са­них до елек­трон­ских, ве­о­ма по­хвал­но огла­си­ли. Филм се при­ка­зу­је у ви­ше од три сто­ти­не са­ла у це­лој зе­мљи, а кри­ти­ке су јед­но­гла­сне, што је ве­о­ма ре­дак слу­чај. Та­ко­ђе се рет­ко де­ша­ва да европ­ски фил­мо­ви кон­ку­ри­шу бо­га­тој аме­рич­кој про­дук­ци­ји, али ово­га пу­та фран­цу­ско-бел­гиј­ски „Бол“ их је над­ви­сио. То се мо­же про­ту­ма­чи­ти чи­ње­ни­цом да се фран­цу­ска пу­бли­ка уже­ле­ла сво­је ве­ли­ке књи­жев­ни­це, ко­ја је оста­ви­ла та­кво ин­те­лек­ту­ал­но на­сле­ђе да ће увек би­ти ак­ту­ел­на и да ће јој се увек вра­ћа­ти, као и ти­ме да се филм по­ја­вио у нај­по­год­ни­јем тре­нут­ку. 
Ре­ди­тељ Ема­ну­ел Фин­кел је ма­е­страл­но адап­ти­рао текст Ди­ра­со­ве и на­пра­вио ва­жан филм о Фран­цу­ској и ње­ној исто­ри­ји, фо­ку­си­ра­ју­ћи се на По­крет от­по­ра и се­ћа­ње.
„Бол“ Ди­ра­со­ве је ауто­би­о­граф­ски ро­ман у ви­ду днев­ни­ка ко­ји је во­ди­ла за вре­ме ра­та и у ко­ме је опи­са­ла хап­ше­ње и де­пор­та­ци­ју свог му­жа Ро­бе­ра Ал­те­ма, чла­на По­кре­та от­по­ра, ин­тер­ни­ра­ног у ло­гор. У тек­сту је урав­но­те­жен од­нос фик­ци­је и ауто­би­о­граф­ског. Тај део из жи­во­та слав­не књи­жев­ни­це ка­да она че­ка по­вра­так из ло­го­ра та­да­шњег му­жа, по­кла­па се са суд­би­ном же­на ко­је су осу­ђе­не на ду­го и не­из­ве­сно че­ка­ње. У фил­му је при­ка­за­но вре­ме уочи осло­бо­ђе­ња и на­кон ње­га („рат ни­је пре­ста­јао да се за­вр­ша­ва”), по­вра­так у ре­ал­ност, от­кри­ће раз­ме­ра не­мач­ких зло­чи­на, по­вра­так пре­жи­ве­лих ро­би­ја­ша из ло­го­ра… 
Док је још Фран­цу­ска би­ла под не­мач­ком оку­па­ци­јом (ју­на 1944. го­ди­не), Мар­ге­рит (ту­ма­чи је Ме­ла­ни Ти­је­ри) очај­на, оче­ку­је ве­сти од свог му­жа. Она је и љу­бав­ни­ца Ма­ско­ла Ди­о­ни­зи­са (Бен­жа­мен Би­о­ле), при­ја­те­ља свог му­жа. Му­чи је пи­та­ње ка­ко да са­зна не­што о му­жу. У ту свр­ху ре­ди­тељ је ко­ри­стио и дру­гу ње­ну при­чу о то­ме ка­ко се су­пру­га, да би по­мо­гла свом му­жу, пре­пу­сти­ла сум­њи­вим су­сре­ти­ма с од­врат­ним аген­том Ге­ста­поа, ко­га сјај­но игра Бе­ноа Ма­жи­мел. Он је за­љу­бљен у њу, во­ли ње­не књи­ге, она ми­сли да га је при­до­би­ла. Али ка­да јој у јед­ном тре­нут­ку агент по­ка­зу­је фо­то­гра­фи­ју Фран­соа Ми­те­ра­на, она се пра­ви да га не по­зна­је. Та­да је схва­ти­ла да се он њо­ме слу­жи да из­да оста­ле чла­но­ве от­по­ра, и уда­љу­је се од ње­га и вра­ћа иш­че­ки­ва­њу. 
Глав­ни адут „Бо­ла“ у филм­ској вер­зи­ји је глу­ми­ца Ме­ла­ни Ти­је­ри ко­ју је Фин­кел иза­брао да игра ве­ли­ку да­му фран­цу­ске књи­жев­но­сти, мла­ду Ди­ра­со­ву. Круп­ни пла­но­ви ње­ног ли­ца су ту да по­сред­ством ње­га чи­та­мо, као у књи­зи из ко­је се ла­ко пре­по­зна­ју мо­но­ло­зи, на­пи­са­ни са сна­гом и не­ми­ло­срд­но­шћу, ко­ји су лајт­мо­тив фил­ма. Они се чу­ју у off-у. Кри­ти­ка је ис­та­кла да глу­ми­ца ни­ма­ло не по­ку­ша­ва да ими­ти­ра мо­дел, Ди­ра­со­ву, да би се пре­по­зна­ла спи­са­те­љи­ца, не­го да ова­пло­ћу­је же­ну ко­ја че­ка сво­га му­жа. То чи­ни, оце­њу­је кри­ти­ка, са ве­ли­ком драм­ском сна­гом, спе­ци­фич­ним ки­не­ма­то­граф­ским је­зи­ком, оства­ру­ју­ћи та­ко пра­во умет­нич­ко де­ло. 
Иако су бол и че­ка­ње основ­на нит фил­ма, уз при­чу ти­пич­но ди­ра­сов­ску о вер­но­сти и искре­ној пат­њи због љу­ба­ви, у фил­му, као и у књи­зи и у жи­во­ту, она во­ли дру­гог, Ди­о­ни­зи­са, са ко­јим ће по­сле ра­та има­ти и де­те. Раз­ди­ру је сум­ње, али и кри­ви­ца. Са стра­хом за­ми­шља по­вра­так му­жа, пу­ши ци­га­ре­ту за ци­га­ре­том, стал­но на иви­ци из­ме­ђу жи­во­та и смр­ти, сни­ма­на у ста­њу не­ког по­лу­сна, у ко­ме по­не­кад ви­ди са­му се­бе ка­ко хо­да и нер­во­зно че­ка. То удва­ја­ње је по­себ­но ва­жан и успе­шан део ре­ди­тељ­ског при­сту­па, ко­ји про­ме­ну ње­ног рас­по­ло­же­ња пра­ти ам­би­јен­тал­ном све­тло­шћу. За­ни­мљив је и де­таљ са сјај­ним ко­сти­ми­ма кроз ко­је се пра­ти ду­би­на ње­них рас­по­ло­же­ња, али и сва­ки пут при­ла­го­ђе­ним са­мим си­ту­а­ци­ја­ма. Кроз цео филм је она без шмин­ке, али у мо­мен­ту осло­бо­ђе­ња има и цр­ве­ну блу­зу и цр­ве­ни кар­мин на усна­ма.
По­себ­но до­бар и ва­жан део фил­ма је­сте по­след­њи су­срет у ка­фа­ни аген­та и књи­жев­ни­це, где се ви­ди ка­ко страх на­пу­шта јед­ну и пре­ла­зи на дру­гу стра­ну. Осе­ћа се не­мач­ки по­раз, иако ће упра­во у том тре­нут­ку још би­ти уби­ја­ња. Та­да се по­ја­вљу­ју пр­ви за­ро­бље­ни­ци и бек­ство Не­ма­ца. Са­мо спа­са­ва­ње Ан­тел­ма од­ви­ја се у стра­ху да не бу­де уби­јен, као и да не умре од сла­бо­сти, јер га до­но­се као кр­хо­ти­ну и же­на не­ма сна­ге да га ви­ди та­квог. 
Фин­ке­лов филм је фре­ска јед­ног бур­ног и не­срећ­ног вре­ме­на. Кроз ово јед­но че­ка­ње осе­ћа се и ви­ди че­ка­ње то­ли­ких же­на, од ко­јих не­ке ни­су до­че­ка­ле сво­је му­же­ве или де­цу. Јед­на од нај­бо­љих епи­зо­да у фил­му ве­за­на је за јед­ну мај­ку, Шу­ла­мит Адар, ко­ја упор­но че­ка сво­ју кћер­ку, иако је до­би­ла вест да је умр­ла у ло­го­ру. Фин­кел је умео да пре­не­се на екран сна­гу и искре­ност ка­рак­те­ри­стич­не за де­ло Ди­ра­со­ве, па се мо­же го­во­ри­ти о два ни­воа фил­ма: пр­ви је ја­чи­на осе­ћа­ња, а дру­ги фан­та­сти­чан књи­жев­ни дух Мар­ге­рит Ди­рас. Ако су не­ке сце­не по­не­кад ду­гач­ке или се по­на­вља­ју, ако те­шка осе­ћа­ња ко­ја пред­ста­вља и ши­ри мо­гу ду­бо­ко да нас уз­не­ми­ре, то зна­чи да је ре­ди­тељ упра­во по­сти­гао циљ. Омо­гу­ћив­ши да се свет ви­ди по­сред­ством по­гле­да и ре­чи ве­ли­ке књи­жев­ни­це, он је од „Бо­ла“ на­пра­вио бли­ста­ву при­зму кроз ко­ју се гле­да свет у ру­ше­ви­на­ма и по­ка­зао да се ли­те­ра­ту­ра и филм мо­гу са­вр­ше­но сла­га­ти.

Оста­ће мо­ре, оке­а­ни и чи­та­ње

На фран­цу­ској те­ле­ви­зи­ји, 1985. го­ди­не, Мар­ге­рит Ди­рас је на пи­та­ње ка­ко ви­ди сто­ле­ће ко­је до­ла­зи ре­кла: „Ми­слим да ће се чо­век пот­пу­но уто­пи­ти у ин­фор­ма­ци­ја­ма. У стал­ним ин­фор­ма­ци­ја­ма о свом те­лу, те­ле­сној суд­би­ни, о свом здра­вљу, жи­во­ту сво­је по­ро­ди­це, о сво­јој пла­ти, о до­ко­ли­ци. То ни­је да­ле­ко од ко­шма­ра.” Пред­ви­де­ла је да ће екра­на би­ти на сва­ком ме­сту, као и да ни­ко­га не­ће би­ти да чи­та, за­то што ће сви гле­да­ти те­ле­ви­зи­ју… По њој, две­хи­ља­ди­тих не­ће би­ти свр­хе да се пу­ту­је, по­што ће свет мо­ћи да се оби­ђе за осам или пет­на­ест да­на. „У пу­то­ва­њу по­сто­ји вре­ме пу­та. Не ра­ди се о то­ме да се ви­ди бр­зо, не­го да се гле­да и жи­ви у исто вре­ме.” Али ни­је ви­де­ла све цр­но: „Ипак ће оста­ти мо­ре, оке­а­ни и по­том чи­та­ње. Љу­ди ће по­но­во све то от­кри­ти. Јед­ног да­на чо­век ће чи­та­ти и све ће се из по­чет­ка по­но­ви­ти.”
politika.rs










"Treba otimati radost danima koji beze "
 Majakovski
Nazad na vrh Ići dole
malalila

MODERATOR
MODERATOR

malalila

Ženski
Poruka : 52047

Lokacija : Haoss

Učlanjen : 04.01.2012


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: Hajdemo u bioskop - Filmska kritika   Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 EmptyPet 16 Mar - 10:57

Tri bilborda i Oskar




Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 K60k9lMaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvT1dRN01EQV8vZDE3MGRhYzBjNDZhYjJjMWY1MmU1MjNlZTBkYjM0YzYuanBlZ5GTAs0C5ACBoTAB



Nekoliko sezona unazad, Oskar se dodeljuje po ključu, da svi budu pomalo namireni i zadovoljni. Nema blistavih pobednika koji počiste sve glavne kategorije, a drugima šta ostane, nego se poslovično vodi računa da nekoliko favorita podeli ključne statuete i na tom talasu poprave ili pospeše svoj tržišni skor koji se na domaćem severnoameričkom terenu kreće od pedeset do sto miliona dolara. OBLIK VODE ove, MESEČINA prošle, SPOTLIGHT pretprošle i ČOVEK-PTICA godinu pre te ulaze u ram ciljanih kompromisa i novog podsticaja nezavisnom filmu odnosno tzv. umetničkim ograncima mejdžors studija, poput FOX SEARCHLIGHT, koji dugoročno finansijski ne mogu da konkurišu globalnoj podeli plena između njihovih blokbaster franšiza i kućnog videa na zahtev koji kontrolišu internet giganti Netflix i Amazon. Pobrojani naslovi nisu za nezaborav i teško će ikada osvanuti na listama najboljih i najvoljenijih oskarovaca ili best of ostvarenja Holivuda. Ne, to su samo korektno režirani i odglumljeni radovi sa akcentom na scenario koji je fokusiran na male ili veće ljudske drame.






TRI BILBORDA nudi priču sa otvorenim krajem i dovršenim karakterima. Franses Mekdormand je daleko od idealne majke, sada očajna zbog gubitka ćerke stradale kao žrtve brutalnog silovanja i ubistva čija istraga tapka u mestu sedam meseci. Rastrzana pored muža koji ju je napustio zbog mlađe i sina koji je indirektno krivi za situaciju u kojoj se nalaze, pomera stvari sa mrtve tačke kada na zabačenom putu ka svom imanju zakupljuje tri stara bilborda sa nedvosmislenom oglasnom porukom lokalnom šerifu. Gradić u kome životari je tipično američko malo mesto na jugu, zajednica gde svi znaju sve, sa lenjom ali agresivnom policijom koja i dalje nije imuna na boju kože i rasne predrasude. Njen neočekivan i smeo potez budi uspavanu čaršiju i razne ljudske slabosti dolaze do izražaja. Ona je kivna, drčna i odlučna da se time što radi iskupi pred sobom i uspomenom na svoje dete i u promišljenim i nepromišljenim postupcima ne preza ni od čega. I drugi likovi na putu do katarze, nose neko teško breme, traume i strahove koji filuju oblandu karaktera i sudbina daleko od stereotipno produkovane slike idiličnih sredina sa dobrosusedskim odnosima.

Gluma je najveća vrednost, po svemu ostalom, prosečnog filma. Sporedne role Vudija Harelsona i naročito Sema Rokvela su u ravni vrhunskih izražajnih dometa Franses Mekdormand. Dva zaslužena Oskara.



Ivan Karl


blic.rs
Nazad na vrh Ići dole
Salome

Master
Master

Salome

Ženski
Poruka : 11001

Lokacija : tamo daleko

Učlanjen : 11.05.2018

Raspoloženje : podnosljivo


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: Hajdemo u bioskop - Filmska kritika   Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 EmptySub 29 Dec - 18:43

Антологијски рефрен несрећне љубави

(О филму „Звезда је рођена“ редитеља Бредлија Купера. Главне улоге:
Бредли Купер, Лејди Гага, Сем Елиот, Ендрју Дајс Клеј, Дејв Шапел)

Прошло је више од четрдесет година од последње верзије филма о успону
музичке звезде и њене трагичне љубавне приче назване врло популистичким
називом „Звезда је рођена“, назив који је често употребљавана фраза о талентима
који рапидно доживе своју славу, али заједно са њом плаћају и цех несрећне
љубави и животног разочарења.

Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 P14603082_v_v8_ac

Cедамдесетих година је ову музичке драме режирао Френк Пирсон, а главне улоге су тумачили у то време славни Барбра Стрејсенд и Крис Кристоферсон. У овој верзији имамо редитеља, уједно  и главног глумца, Бредлија Купера који је, једноставно, заблистао пуним светлом. Направио је свој изванредан редитељски деби, а у исто време одиграо фантастичну улогу меланхоличне музичке звезде која тоне у алкохол и у љубав са младом и талентованом певачицом. Драматуршки предложак Вилијама Велмана и Роберта Карсона је промењен у складу са временом дешавања. Тако овде имамо славног музичара Џека, који налик на Бруса Спрингстина, жари и пали Америком својим хитовима и концертима и који једне вечери одлучи да не оде кући после концерта, него да мало прошета по баровима. Тако улази у један од њих где главне нумере изводе трансвестити, али између њих он налети и на певачицу изузетног талента и  невиђеног шарма. Наравно, он се заљубљује у ту певачицу која се зове Ели, позива је да наступи с њим на његовом следећем концерту, и чак јој уступа авион на коришћење. Одавде креће прича пуна одличне музике и страсти, суочавања са недефинисаним породичним односима са братом и борбом са алкохолом коју музичар Џек на жалост не успева да добије.

.................

pulse, Saso Ognenovski
Nazad na vrh Ići dole
Salome

Master
Master

Salome

Ženski
Poruka : 11001

Lokacija : tamo daleko

Učlanjen : 11.05.2018

Raspoloženje : podnosljivo


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: Hajdemo u bioskop - Filmska kritika   Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 EmptySub 29 Dec - 18:44

...........

Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 A-star-is-born-still-billboard-press-1548

И поред тога што траје више од два сата, филм „Звезда је рођена“ има врло густу драматургију и режиран је  са великим умећем. То је, у ствари оно што изненађује. Бредли Купер, глумац кога највише знамо по лаким комедијама као што су  „Мамурлук“ и „Америчка журба“ овде се појављује као занатски врло слојевит редитељ. Кад не би видели његов резиме,  помислили би да му је ово десети филм, а не његов редитељски деби у којем води филм са врло истанчаном смислом за развој ликова. То значи да је он са овим филмом постао несвакидашњи спој ерудитивног редитеља и талентованог глумца. Могу рећи да сам донекле и очекивао да ће он бљеснути пре свега као глумац, кад добије своју одговарајућу улогу, гледајући га у позоришту на Бродвеју у Бут театру како одлично игра главну улогу у класичном комаду Бернарда Померанса „Човек слон“ у режији Скота Елиса. Одличан позоришни глумац који је овог пута добио шансу да покаже своје мајсторство и као редитељ и као главни филмски глумац. Филм је импактан са својом режијским надахнућем, са одлично снимљеним и вођеним сценама, као и са добро изнијансираним ликовима. Он гради свој лик меланхоличног славног музичара са великом смислом за психолошки добро прецизиране трауме. Његов Џек носи на себи терете несређених породичних односа, зависности од алокохола и терет континуиране усамљености коју разбија млада и шармантна певачица коју он случајно среће у бару.

Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 A-star-is-born

....................
Nazad na vrh Ići dole
Salome

Master
Master

Salome

Ženski
Poruka : 11001

Lokacija : tamo daleko

Učlanjen : 11.05.2018

Raspoloženje : podnosljivo


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: Hajdemo u bioskop - Filmska kritika   Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 EmptySub 29 Dec - 18:52

...............
Бредли Купер савршено пева нумере, а с друге стране одлично дочарава гунђавог и увек погнуте главе човека коме појава Ели мења цео животни ток. Лејди Гага као екстравагантна певачица двадесет и првог стољећа у овом филму блиста и као одлична глумица. Лик наивне Ели,  девојке која дању ради у ресторану, а ноћу пева у бару трансвестита. она гради са великом дозом емоција врло студиозно, и изненађује својом компкатношћу и озбиљношћу. Заједно су врло уиграни и имресивни пар. На том нивоу је и епизодни лик Џековог брата, Бобија који тумачи не много присутан глумац Сем Елиот. Доста старији брат с којим Џек има нерачишћене односе појављује се као његов анђео заштитник у свакој ситуацији знајући да се његов брат повремено предаје алкохолу и постаје болно меланхоличан. Сем Елиот ову улогу игра у свом грубом маниру задртог каубоја који се у овој урбаној улози изванредно сналази.

Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 A-Star-is-Born-2

Одличној екипи глумаца ове врло успешне љубавне саге придружују се и сценариста „Фореста Гампа“ Ерик Рот чија је рука и те како видљива с обзиром на то што је прича у филму испричана са великом транспарентношћу без непотребних флешбекова и других сценаристичких лупинга. Заједно са Бредлијем Купером и Вилом Фетерсом он констриуше причу која је чисто емотивна и искрена и то је један од најбитнијих  разлога да се овај филм вине у висине. Метју Либатик, директор фотографије кога највише познајемо по филмовима Дарена Аронофског, овом филму даје један документаристички шмек који је, рекао бих, тачка на „и“. Изузетно продуктиван, овај његов начин мишљења подиже ниво реалности приче чинећи је врло доступном и блиском гледаоцу.


love

Све у свему филм „Звезда је рођена“ је показао изузетне уметнике као што су Бредли Купер и Лејди Гага, не зато што су досад били анонимни, него зато што су нас одушевили невероватним глумачким и режијским талентом. Филм ће, верујем,  ући у анале америчког филма као једна од најбољих верзија ове приче којој се на сваких пола века врате редитељи и сценаристи не би ли направили нешто другачије од онога што је већ виђено.

pulse

Odlican film, pogledajte ga...
Ako imate traume od clana porodice, ili nekog bliskog,  koji je bio alkoholicar,
ne gledajte film.
Surovo je prikazan pad coveka koji je zavisnik od alkohola.
Nazad na vrh Ići dole
Salome

Master
Master

Salome

Ženski
Poruka : 11001

Lokacija : tamo daleko

Učlanjen : 11.05.2018

Raspoloženje : podnosljivo


Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: Hajdemo u bioskop - Filmska kritika   Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 EmptySub 2 Mar - 22:52

Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Roma-1


Dirljiva prostodušnost i omaž ženama: Zašto je “Roma” trebalo da dobije Oskara (a zašto nije)

Kada je Alfonso Kuaron rekao da je “Roma” njegov “najličniji film dosad”, očekivalo bi se da je reč o tihoj, unutrašnjoj, eliptičnoj drami. I “Roma” zaista, donekle, odgovara tom opisu. Ovaj film je, međutim, i grandiozna, epska priča; više portret jednog vremena i mesta, nego specifičnog lika koji nosi priču.

Roma je fundamentalno priča o dve žene: jedna je uzdržana i tiha Kleo (koju igra Jalica Aparisijo, sa delikatnošću i stoicizmom), mlada žena urođeničkog porekla koja radi kao sluškinja u jednoj meksičkoj porodici više srednje klase; druga je sinjora Sofija.

Kuaron tka priču oko pukotina u kući koja počinje da naprsava pod pritiskom. Iz tih naprslina kuljaju tenzija i disfunkcionalnost i anksioznost i sve sluti na nesreću.

Popločani prilaz kući, isti onaj koji Kleo brižljivo poliva vodom i briše u uvodnim scenama, skoro ritualno je prekriven psećim izmetom. Pater familias, Antonio (Fernando Grediaga), lekar, parkira svoj Ford Galaksi na tom prilazu s fanatičnom pažnjom koja na određeni način upućuje na njegovu sopstvenu nesreću.
Nakon što Antonio napusti Sofiju, Kleo će reći Ferminu da je trudna dok gledaju film u bioskopu, a on će otići do toaleta i više se nikada neće vratiti.

“Šta god ti rekli, mi žene smo uvek same”, Sofija govori Kleo.

“Roma” u krajnjoj instanci i jeste Kuaronov omaž ženama, ponajviše njegovoj dadilji Libo po kojoj je sačinjen lik Kleo.

Kuaron sasvim suptilno pripoveda i o rasnoj dinamici i klasnim tenzijama u Meksiku sedamdesetih godina, međutim, politička konotacija je sasvim implicitna. Niko nikada u filmu ne raspreda o politici, a ona je, sa druge strane, ipak sveprisutna i iz prikrajka oblikuje živote glavnih junaka, a da je oni nisu ni svesni.

Netfliks optužuju – pošto polaže prava na “Romu” za prikazivanje na digitalnoj platformi, a bioskopsko prikazivanje ograničava na ekskluzivno partnerstvo sa jednim bioskopskim lancem – da poništava big-screen identitet filma, i to je, možda, jedina ravan na kojoj kritizerima može dati za pravo: “Roma” treba da se gleda na velikom platnu.

Da je “Roma” osvojila Oskar za najbolji film, to ne bi bilo bez presedana samo u smislu da će Kuaronovo ostvarenje ući u istoriju kao prvi strani film koji je odneo glavnu zlatnu statuu, već bi se Netfliks ustoličio kao prva striming platforma ovenčana prestižnom nagradom. Ovog puta, i pored sveg ulaganja, nije uspeo.

U prilog Kuaronu išla je i činjenica da je konkurencija ove godine prilično neubedljiva. Raznovrsna, doduše: jedan mjuzikl, jedna superherojska priča, jedan biografski film. Međutim, kada u jednoj godini imate “Birdman”, “Whiplash” i “Boyhood”, postavka za 2019. zaista deluje nekako nedoraslo.
Čak i da vam niko ne kaže da je Kuaron zadirao u svoja sećanja, svoje detinjstvo, da stvori iz njih autentični portret jedne porodice i jednog grada, bude jasno posle nekoliko kadrova (koje bi lako mogli da potpišu Tarkovski ili Antonioni) da ovakav uradak nije mogao nastati bez korena u intimnosti i nežnim, dečijim fantazijama i opažanjima.

Kuaron iscrtava svoja sećanja s bolnom preciznošću i detaljnošću jednog bildungsromana. I taj njegov ultimativni lični testament nije samo plod nostalgije, već pokušaj da se prošlost predstavi kroz prizmu sadašnjosti, kao objektivno iskustvo sagledano sa razumevanjem koje nosi odraslo doba.

Rodžer Ebert je jednom rekao: “Što je određeniji film, sve je univerzalniji, jer što bolje razume likove pojedinačno, to se više odnosi na sve”, i to je ravan na kojoj “Roma” uspeva da se približi gledaocima, da ih uvuče o priču o Kleo, a da im govori o njima samima.

Možda je “Roma” briljantan film i zbog svoje jednostavnosti, čak neke dirljive prostodušnosti. Sačinjena kao amalgam tragedije, komedije i apsurda, ubedljiva je u svojoj lepoti.

Piše Margita Milovanović

Nedeljnik
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty
PočaljiNaslov: Re: Hajdemo u bioskop - Filmska kritika   Hajdemo u bioskop - Filmska kritika - Page 3 Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
Hajdemo u bioskop - Filmska kritika
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Similar topics
-
» Pozorišne prestave - Hajdemo u pozorište
» Bioskop po zodijaku
» Zamena za bioskop ?
» Filmska čudovišta
» Knjizevna kritika
Strana 2 od 3Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Haoss Forum
  • Muzika, Film, Net
  • Film
  • -

    Sada je Pet 29 Mar - 5:48